(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Islamska Enciklopedia"

NASLOV ORIGINALA: 

AL-MAWSO' AL-MUYASSARA 

fi al-adyan wa al-madahib wa al-ahzab al-mu'asira... 

ENCIKLOPEDIJA - religija, mezheba i savremenih pokreta i partija 

®WAMY 

UREDNIK I RECENZENT: 

Dr. Mani' b. Hammad al-Dzuheni 



PREVODILAC: 

Ebu Muhamed es-Serid 



LEKTURA: 
Aida Krzic 



UREDNIK: 
Almin Foco 



KOREKTURA: 
Abdulmed2id Nezo 



REDAKTURA PRIJEVODA: 
Dr. Zuhdija Adilovid 
Hfz. Fadil Bektas 
Abdulvaris Ribo 
Abdnssamed Nasuf Busatlic 



DTP: 
Semir Sisic 

IZDAVAC!: 

Aktivna islamska omladina - Sarajevo 



CIP - Katalogizaci ja u publikaciji 
Nacionalna i univerzitetska biblioteka 
Bosne i Hercegovine, Sarajevo 

28 (031) 

ISLAMSKA enciklopedija / prevodilac Ebu Muhamed 
es-Serj.d. - Sarajevo : Aktivna islamska omladina, 
2005. - 366 str. ; 30 cm 

Izv. stav. nasi. na arap. jeziku 

ISBN 9958-9197-0-2 

COBISS.BH-ID 14565382 




islamska 



ENCIKLOPEDIJA 



PREVODILAC: 
Ebu Muhamed es-Serid 



Sarajevo, 1427/2006. 



RIJEC IZDAVACA 



Rijec izdavaca 



Hvala Allahu koji je Svojim bogobojaznim robovima olaksao put do Njegova 
zadovoljstva, pokazao im Pravi put, vodiljom na ojerau ucinio slijedenje Poslanika, 
sallallahu alejhi ve sellem, uzeo ih za Svoje robove koji samo Njega priznaju za Gospodara i 
mimo Njega ne traze zastitnika i zato sto su se, sa Allahom kao Gospodarom i Islamom kao 
vjerom, zadovoljili, u srce im ulio nepokolebljivo yjerovanje. Neka je salavat i selam na 
posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda i njegovu dasnu porodicu, ashabe i sve one 
koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana. 

Jedna od karakteristika modemog svijeta je, zasigurno, mnostvo razlicitih ideologija, 
religija, pokreta i pravaca. To svakako predstavlja izazov i iskusenje za savremenog covjeka, 
kako muslimana, tako i nemuslimana, s obzirom da svaki normalan covjek zeli slijediti Pravi 
put i stati na stranu istine i pravde. Kako prepoznati sta je istina, sta je Pravi put, sigurno je 
pitanje koje se mnogima namece i na koje im nije lahko naci pravi odgovor. U svom tom 
metezu razlicitih religija, politickih pravaca, vjerskih frakcija i ideologija, Islam, zajedno sa 
zdravim razumom, predstavlja jedino ispravno mjerilo i pravedan sud o spomenutim pojavama. 
Jedino Islam, kao univerzalna yjera, svojim trajnim principima i pravilima daje odgovor na 
svaku situaciju i pojavu. Sve ove idologije, ucenja, pokreti i pravci su, u stvari, religije, jer 
one oblikuju nacin Ijudskoga givota i na njima se temelje drustveni sistemi i u smislu sto 
religija djeluje u drustvu kao filozofski stozer koji odreduje zivotnu srz toga drustva. 

Kur'an je po ovompitanju jasan: Kod Allahajejedina prava vjera Islam. (Ali 'Imran, 19.) 

Uzviseni Allah je, takoder, rekao: Idoista, ovoj'e Pravi put moj, pa se njega drzite i druge 
puteve ne slijedite, pa da vas odvedu odputa Njegova, - eto, to vam On nareduje, da biste se 
grijeha klonili. (Al-An'am, 153.) 

Danas i medu samim muslimanima postoji mnostvo vjerskih frakcija i pravaca sto 
potvrduje istinitost Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, rijeci, kada je kazao da ce se ovaj 
Ummet podijeliti na sedamdeset i tri frakcije i da ce sve u Dzehennem, osim one koja bude 
slijedila njegovu praksu i praksu njegovih ashaba. Ono sto najvise zbunjuje obicnog 
muslimana je da se sve te frakcije pozivaju na Kur'an i Sunnet i da sve tvrde da su na 
Pravome putu. Jedini pravi nacin da se utvrdi sta je od toga istina, a sta zabluda i laz, je da se 
sva ta ucenja predoce Bozijoj Knjizi, Kur'anu i vjerodostojnoj poslanickoj praksi. 

Nije tesko doci do istine, ako se u traganju za njom, za putokaze i vodica, uzme Allahova 
Knjiga i Poslanikova praksa. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ostavio 
sam vas na jasnome putu cija noc je jasna kao i dan. Nakon moje smrti, s toga puta ce skrenuti 
samo onaj ko je propast odabrao." (Ibn Ebi Asini u Kitabu-s-sunne) 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je najavio vrijeme mnogih vjerskih 
razilazenja i ukazao nam je u cemu je spas; Drzite se moje prakse iprakse mojih pravednih i 
upucenih halifa. U drugom hadisu je rekao: "Ostavljam vam dvije stvari, ako ih se budete 
pridrzavali, nikada necete zalutati; Allahovu Knjigu i moj Sunnet (praksu)." 

Knjiga koja je pred vama ima za cilj da citalackoj javnosti ponudi naucno utemeljene 
informacije i objektivnu sliku o Islamu, vjerskim sektama, pravnim skolama i u njegovom 
okrilju nastalim pokretima i pravcima. Molimo Uzvisenog Allaha da nagradi sve one koji su 
na bilo koji nacin pomogli izlazak ove vrijedne knjige. Amin! 



PREDGOVOR 



ZAHVALA I PRIZNANJE 



Neosporna je cinjenica da enciklopedijska i slicna djela mogu nastati samo kao rezultat 
timskog rada. Takav je bio slucaj i sa ovom enciklopedijom. Ona je, prije svega, 
nastala kao rezultat mukotrpnog rada grupe pregalaca zaokupljenih idejom kako kroz prizmu 
islamskog shvacanja i djelovanja.najbolje doprinijeti uzdizanju Allahove rijeci i muslimanu 
uliti cvrsto uvjerenje da je, zaista, na Pravome putu i sljedbenik jedine prave vjere i istine 
kojima je svaka neistina strana. Ovakvo nesto niukom slucaju nije moglo nastati kao rezultat 
individualnog rada. Zato moramo spomenuti bar neka imena koja su dala svoj doprinos da 
danas pred sobora imarao ovu enciklopediju, pogotovo ovo najnovije izdanje. Prije svega, 
zahvaljujemo se uvazenim kolegama koji su u pripremi ove enciklopedije ulozili ogromni trud 
i molimo Uzvisenog Allaha da ih neizmjerno nagradi i ovaj rad upise u knjigu njihovih dobrih 
djela na vagi na Sudnjem danu: dr. Ibrahlmu b. Hamadu al-Qu'ajjidu, dr. Tawfiqu b. Ahmadu 
al-Qusajjiru, dr. Muhammadu Sa'du Abu Satau, prof. Hamdu 'Ubaydu, clanovima Nadwe i 
svima onima koji su na bilo koji na£in doprinijeli da se ovaj posao uspjesno privede kraju. 

Svoju zahvalnost i postovanje izrazavamo i svima onima koji su procitali ovu 
enciklopediju i u njoj nasli ono sto su trazili, a posebno onima koji su nam pisali i poslali 
svoje pismene primjedbe, odredene ispravke i dobronamjerne sugestije, kako bi ovo timsko 
djelo u svome konacnom obliku bilo sto bolje i potpunije. A takvih je bilo, zaista, mnogo! Mi 
cemo ovdje spomenuti samo neka imena cije su primjedbe i sugestije u doradi ovog izdanja 
enciklopedije bile najkorisnije. Medu njih, prije svega, spadaju: uvazeni sayh dr. Bakr b. 
'Abdullah Abti Zayd, prof. Muhammad Gabir al-Yamani, sayh dr, 'Abdul'aziz b. Muhammad 
'Abdullatif, prof. 'Umar BadTb, prof. Muhammad 'Abdulhakirn i dr. Sarif al-Hatib. 

Molimo Uzvisenog Allaha da im njihov trud ulozen na ovome putu upise U knjigu dobrih 
djela, da ona pretegnu na vagi na Dan kada nece nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti i 
kada ce samo onaj koji Allahu srca cista dode spasen biti. Molimo Uzvisenog Allaha da ovo 
njihovo djelo uvrsti u ono znanje iz koga ce drugi neprekidno crpiti korist, a njima - kao sto je 
rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem - trajno teci nagrada (as-sadaqa al-gariya)\ 



Dr. Mani' b. Hammad al-Dzuham 

Generalni sekretar Svjetske asocijacije 
muslimanske omladine 



PREDGOVOR 



PREDGOVOR PRVOM IZDANJU 






vala Allahu, Gospodaru svjetova! Neka je blagoslov i mir na najodabranijeg 
Vjerovjesnika i Poslanika! 



A zatim, 

Zadovoljstvo nam je sto cijenjenim citaocima mozemo ponuditi ovu enciklopedijsku 
knjigu koja ce im, nadamo se, kao novi podsjetnik iz ove oblasti, posluziti kao izvor mnogih 
informacija i objektivnih saznanja o brojnim idejnim kretanjima, politickim partijama, 
religijama, skolama i sektama. 

Ovo stoljece (dvadeseto - prim. izd.) bilo je svjedok nevidene revohicije i napretka u 
razvoju odnosa i komunikacija medu ljudima kakve covjecanstvo nikada dosada nije zapamtilo. 
To se, prije svega, odnosi na brzinu razmjene ideja, informacija i iskustava, koja ide dotle da su 
vremenske i prostorne barijere medu ljudima svedene na najmanju mogucu mjeru i da je cio 
danasnji svijet postao kao jedno malo selo. Drugim rijecima, ovo stoljece je bilo svjedokom tzv. 
eksplozije informacija koja se strahovitom brzinom lancano siri i postaje sve snaznija i veca. 

To je dovelo do brojnih nezeljenih posljedica i problema sa kojima se ranije generacije 
gotovo nisu ni susretale. Tako je, recimo, izoliranost- kako pojedinaca, tako i cijelih dr^ava - 
danas postala nemoguca i nesto sto vise niko nije u stanju odrzati. S druge strane, moderni coyjek 
nasao se pred pravom poplavom zbrkanih i kontradiktornih informacija o politickim partijama, 
raznim sektama, vjerama, filozofijama i strujanjima svakojakih ideja, misljenja i kulturnih 
stremljenja, tako da vise nije u stanju sam zakljuciti sta je od svega toga istina, a sta nije. 

Na osnovu svega navedenog, uvidjeli smo neodloznu potrebu da se prihvatimo posla na 
pripremi jedne enciklopedije koja bi se na znanstvenoj osnovi usredsredila na navedenu 
problematiku, kako bi je - kao ozbiljnu i nepristrasnu studiju koja prikazuje cinjenice u strogo 
profiliranom i objektivnom okviru, postedenu nepotrebnog detaljiziranja s jedne, i nedopustene 
povrsnosti s druge strane, uz maksimalnu privrzenost istini i vjernosti, bez napadanja i 
vrijedanja bilo koga, baziranoj na dostupnim izvorima - ponudili citaocu. Nadamo se da smo 
time uspjeli cijenjenom citaocu ponuditi naucne cinjenice, bar u onom dijelu u kome smo mi 
do njih dosli. 

Ovdje bismo zeljeli posebno naglasiti da smo se rukovodili pracenjem prvenstveno zivih 
pokreta i ucenja koji snazno egzistiraju i u danasnjem svijetu imaju zapazen utjecaj, zanemarujuci 
one pokrete i strujanja koji su izumrli, koje je pregazilo vrijeme i koji su pali u zaborav historije. 

Ne treba krivo shvatiti da smo ovim htjeli zanemariti i potcijeniti historijski znacaj 
izumrlih pokreta ili ukivati u zvijezde vrijednost savremenih ucenja, vec da smo danasnjoj 
generaciji htjeli pruziti pouzdanu i provjerenu informaciju o kretanjima u savremenoj kulturi i 
civilizaciji u svijetu s ciljem da se upozna sa stremljenjima naseg vremena, kako bi se sama 
prema njima mogla postaviti i zauzeti svoj stav bilo da ih prihvaca ili odbija. 

Materiju koju obraduje ova enciklopedija poredali smo po sistemu leksikona, jer smo time 
postigli dva osnovna cilja: 

lahkocu njenog koriscenja i 

lahkocu u dodavanju bilo kojih novih elemenata u buducim izdanjima, jer se tacno zna 
gdje se eventualni dodaci trebaju smjestiti. 



PREDGOVOR 



Sto se tice metode koju smo primjenjivali pri obradi svake od navedenih cjelina, bilo da se 
radi o sekti, politickoj partiji, religiji ili pokretu, ona je uradena sablonski, tako da su u svakoj 
jedinici zastupljeni sljedeci elementi: 

Definicija - u kojoj je dat kratak i sazet uvod teme o kojoj se govori, 

Nastanak i najznacajnije licnosti - gdje se govori o prvim pocecima, ideji nastanka, 
razmisljanju osniva5a i najpoznatijih predstavnika, te o uvjetima sredine u kojoj se doticni 
pokret pojavio. Tu su, u osnovnim crtaraa, predstavljeni najznacajniji lideri pokreta koji su na 
njega ostavili najupecatljiviji utjecaj i koji su imali vaznu ulogu u njihovom daljnjem razvoju. 

Ideje i shvacanja - gdje su izneseni ucenje, razmisljanje i najvaznije crte pokreta. Tu su 
obradeni mentalitet i drzanje njegovih protagonista, nacin njihova razmisljanja i djelovanja, te 
principi na kojima pociva njihovo ucenje i na£in na koji ga ispoljavaju. Ovo je ujedno 
najvazniji i najopsirnije obradeni elemenat svakog od obradenih pokreta ili skole. 

Duhovni i ideoloski korijeni - gdje je dat pregled i analiza izvora iz kojih pokret crpi 
svoje ideje i shvacanja. 

Rasirenost i centri utjecaja - gdje se govori o podrucjima u kojima su se ucenje i ideje 
pokreta najvise rasirile i ucvrstile, o njihovoj snazi i centrima iz kojih crpe svoju moc i 
potporu. 

Literatura i izvori - gdje se daje pregled najvaznije literature i izvora, kako bi se oni koji 
su zainteresirani za dublje istrazivanje u svom daljnjem radu na njih uputili. 

Koristimo priliku da se ovdje, na samom pocetku knjige, cijenjenom citaocu izvinemo za 
eventualne propuste ili nedostatke u ovoj knjizi. Ovo tim prije sto su materija koju obraduje 
ova knjiga krajnje slozena i opsirna, pokreti i skole mnogobrojni, a izvori i literatura o nekima 
od njih sturi i nedostupni. Sve to nam je prifiinjavalo ozbiljne prepreke da dodemo do 
unaprijed zacrtanog i zeljenog cilja. Medutim, i pored svega navedenog kao utjeha u ovom 
nasem radu moze nam posluziti cinjenica da je on, ipak, postigao svoj cilj i da na jednom 
mjestu, sistematski obradene, nudi brojne i provjerene informacije. 

Nadamo se da smo u ovom nasem enciklopedijskom radu uspjeli i postigli zeljeni rezultat. 
Takoder se nadamo da cemo u buducnosti, dodavanjem novih saznanja i preciscavanjem 
dosadasnjih, ovoj knjizi dati jedan novi kvalitet. Otuda su nam neophodno potrebni misljenje i 
primjedbe cijenjenih citalaca, posebno onih koji se na ovom polju bave naucnoistrazivackim 
radom i koji o problematici koju obraduje ova enciklopedija imaju vise saznanja, uz 
napomenu da ce sva pristigla misljenja i primjedbe, uz Boziju pomoc, biti ozbiljno analizirana 
i da ce im se posvetiti puna paznja. 

Zahvalnost za svaki uspjeh pripada Allahu! 



Svjetska asocijacija muslimanske omladine 
Odsjek za studije i istrazivanje 



PREDGOVOR 



PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU 



H 



vala Allahu, Gospodaru svjetova! Neka je blagoslov i mir na najodabranijeg 
Vjerovjesnika i Poslanika! 

A zatim, 

Ovo je drugo izdanje Male enciklopedije v/era i savremenih ucenja. Prvo izdanje je 
nestalo za svega nekoliko dana, tako da nismo bili u stanju udovoljiti ni neprekidnim 
molbama clanova Svjetske asocijacije muslimanske omladine da im osiguramo trazeni obim 
enciklopedije. Zato smo zakljucili da je bolje da ne cekamo na dugu i sporu proceduru revizije 
u njoj navedenih informacija, dopuna o nekira novim skolama i pokretima koje smo prvobitno 
zeljeli dodati i izradu opsirnih indeksa za sto brzi i laksi dolazak do zeljene informacije. 

Zato se izvinjavamo cijenjenom citaocu sto ce ovo izdanje enciklopedije biti priblizno isto 
kao i prvo, jer smo se zadovoljili sa ispravkom samo nekih podataka o istaknutijim licnostima 
koji su se promijenuli i stamparskih gresaka koje su se pojavile u prvom izdanju. Ipak, mi ne 
odustajemo od naseg obecanja i namjere da uradimo dodatak sa novim informacijama sa 
kojima raspolazemo danas na svjetskoj sceni prisutnim i zivim skolama, pokretima i 
organizacijama i da ih ukljucimo u nasa buduca izdanja ove enciklopedije. 

Ovom prilikom izrazavamo svoju zahvalnost i postovanje svima onima koji su procitali 
enciklopediju, u njoj nasli ono sto su trazili i izrazili svoju zahvalnost Asocijaciji koja im je 
omogucila da do zeljenih informacija tako lahko dodu. 

Takoder se zahvaljujemo svima onima koji su nam dostavili svoje primjedbe, misljenja, 
kritike i komentare. Mi sa svoje strane obecajemo da cemo, ako Bog da, sve to pomno 
analizirati i razmotriti, uz puno postovanje njihova truda i molbu Allahu da im ga upise u 
sevab i da ih za njega obilato nagradi. 

Allah najbolje zna kakva je £ija namjera i On upucuje na Pravi put! 

Ve-s-setamu 'alejkum ve rahmetullihi ve berekatuhul 



Generalni sekretar 

Svjetske asocijacije muslimanske omladine 

Dr. Mani' b. Hammad al-Dzuhani 



PREDGOVOR 



PREDGOVOR TRECEM IZDANJU 



H 



vala Allahu, Gospodaru 
Vjerovjesnika i Poslanika! 



svjetova! Neka je blagoslov i mir na posljednjeg 



A zatim, 

Ovo j e trece izdanje Male enciklopedije vjera i savremenih skola\ enciklopedije koju su 
istrazivaci i strucnjaci opisali kao konstruktivan korak u postavljanju temelja komparativnog 
islamskog istrazivanja na objektivnim i naucnim osnovama i kao znanstvenu nuznost u procesu 
kristaliziranja brojnih cinjenica vezanih za nebeske vjere, od strane covjeka ustanovljenih 
shvacanja, skola, frakcija, ideoloskih pokreta i politickih kretanja, cirae je nadomjesten jedan 
veiiki nedostatak u islamskoj biblioteci i postavljene objektivne smjernice na putu nastojanja da 
se spozna Bozija uputa. Zbog svega toga, pojava ove enciklopedije primljena je sa 
odusevljenjem u krugovima islamske inteligencije ciji su se predstavnici, i kao pojedinci i kao 
organizirane grape, odmah latili posla oko njenog prevodenja na vise syjetskih jezika. 

Mi se nadamo da ce ova enciklopedija, danas kada izlazi u jednom sasvim novom ruhu, sa 
obogacenim sadrzajem, pojednostavljenim rasporedom, sazetim stilom i diskusijom 
preciscenom od svih vrsta suvisnih dodataka i zamrsenosti, jos vise produbiti svoje zacrtane 
ciljeve i prevazici neke ranije nedostatke. 

Na pocetku predgovora ovom izdanju zelimo ukazati na nekoliko uzajamno povezanib. i 
komplementarnih cinjenica koje su pratile ovo izdanje: 

Ovo izdanje je, zapravo, jedna sveobuhvatna i kompi ementarna prerada prethodnog 
izdanja koje je u pogledu tematike, forme, jezika i nacina izlaganja, u svim svojim 
elementima, dodatno preradeno i dotjerano. Citalac ce to posebno primijetiti u elementima 
koji govore o definiranju, osnivanju, najistaknutijim licnostima, shvacanjima, ubjedenjima, 
idejnim korijenima, vjerovanju, rasirenosti i najznacajnijim centrima utjecaja svakog od 
pokreta o kome je rijec. 

Naravno, sve ove novine koje smo dodali, na kraju su rezultirale postavljanjem cvrstih 
temelja jednog sasvim novog pristupa izlaganja, analize i podrobnosti. Njihovo uvodenje 
nametalo se kao potreba da budemo sto jasniji i precizniji s jedne, i dosljedniji u pristupu 
najbitnijim cinjenicama s drage strane, a da to, istovremeno, bitnije ne utjece na nacin izlaganja 
materije. Uz sve to, nase navode smo, uz stare, nastojali potkrijepiti i nekim novim izvorima. 

Da bi citaocu ustedjeli trud u traganju za drugim izvorima, u ovo izdanje smo uvrstili i 
nova poglavlja o pojedinim pravcima i pokretima koji po nasem misljenju zasluzuju paznju da 
ovdje budu obradeni. U poredenju sa prethodnim izdanjem, koje je sadrzavalo 85 tematskih 
jedinica, ovo izdanje je znatno prosireno, tako da sadrzi preko 1 20 jedinica. Usto, ono se 
odlikuje nepristrasnoscu u izlaganju, izbjegavanjem nepotrebnog detaljiziranja, privrzenoscu 
principima vjernosti znanstvenog istrazivanja i izbjegavanjem svake vrste pristrasnosti i 
vrijedanja bilo koga. Zbog svega toga, ova enciklopedija predstavlja jednu skladnu cjelinu iz 
koje citalac jednostavno i lahko moze dokuciti istinu i tako joj se, sa svojom urodenom 
prirodom i zdravim duhom, sasvim pribliziti. 



Ovo je naslov ranijih izdanja 



10 



PREDGOVOR 



Ovo izdanje sadrzi i indeks znacenja bitnijih pojmova spomenutih u tekstu u ciji pravi 
smisao obicni citalac, mozda, nije dovoljno upucen. Kako bi se citalac njime raogao sto lakse 
sluziti i u njemu pronalaziti tacna znacenja, ovaj indeks je uraden po abecednom redn i dai 
kao zasebna cjelina na kraju enciklopedije. Prilikom njegove izrade vodilo se racuna da se u 
njemu da sto sazetije, ali istovremeno i sto preciznije i sveobuhvatnije znacenje pojmova, bez 
ikakva suvisnog detaljiziranja, niti pretjeranog skracivanja sto bi islo naustrb ustaljenog 
enciklopedijskog nacina izlaganja i znanstvene utemeljenosti obrade materije kojom se bavi. 
Termine cije je opsirnije znacenje dato u indeksu 1 u tekstu smo oznacili sa (*), uz napomenu 
da su oni slozeni po abecednom redu, kako bi se citalac njima sto lakse koristio. 

Ovdje bismo zeljeli napomenuti da su neka enciklopedijska poglavlja, kako u samom 
tekstu, tako i u njenom indeksu, ponekad data sazeto, a ponekad, opet, relativno opsirno, 
suprotno opcoj koncepciji enciklopedije. Razlog za to lezi u: 

vaznosti teme koja se obraduje i njenoj tijesnoj povezanosti sa modernim dobom i 

vaznosti koju u obradi pojedinih tema Asocijacija poklanja posebnu paznju, bilo da ih 
preporucuje ili upozorava na njihovu opasnost. 

Potvrdujuci da je Islam okvir koji odreduje glavne smjernice ove enciklopedije, i lupa kroz 
koju se promatraju sve ostale teme koje obraduje, bilo je neophodno potrebno obraditi ga u 
jednoj zasebnoj cjelini, kako bi se u jednoj kratkoj raspravi dao brz pregled o ovoj savrsenoj 
vjeri kojoj je Uzviseni Allah podario takvu ulogu i mjesto da se njome dokinu sve druge vjere, 
da poprimi svjetske razmjere i da, sve do Sudnjega dana, ostane glavna preokupacija ljudi. 

Sto se tice ostalih novina u ovoj enciklopediji, one se odnose na oblasti: knjizevni pravci, 
pravne skole, neke politicke partije, pokreti i ideoloska strujanja. Kad smo kod ovoga, da se 
primijetiti da ovo izdanje nismo prosirili sa svim dodacima koje smo prvobitno zeljeli dodati, 
iz jednostavnog razloga sto smo sa svih strana, zemaija i kontinenata bili^pozurivani da se sto 
prije stampa ono sto je zavrseno. To smo i ucinili u nadi da cemo v«c sljedece izdanje 
prosiriti novim elementima koji se trenutno nalaze u fazi istrazivanja, provjere i dorade. 

Sto se tice metodoloskog pristupa, u ranijim izdanjima enciklopedije sav obradeni 
materijal je bio rasporeden po abecednom redu naslova. S obzirom na tojla se to uklapalo u 
uobicajeni znanstveni metod pristupa izrade enciklopedije i da je time bi^kracen put dolaska 
do bilo koje zeljene teme, neovisno o mjestu na kome se nalazi, -ifcjbdnosu na ostatak 
enciklopedije, smatramo da je to bilo jedno od dobrih rjesenja. Pored te dobre strane, uradili 
smo i sadrzaj po abecednom redu brojnih poglavlja koja su u enciklopediji obradena. 

Sto se, pak, tice ovog izdanja, materiju koju ona obraduje rasporedili smo na nesto dubljim 
osnovama, blizim logici shvacanja citalaca. Naime, materija koju obraduje ovo izdanje 
rasporedena j e tematski tako da se srodne cjeline nadovezuju jedna na drugu. 

* Tako smo, s obzirom da je to vjera sa monoteistickim ucenjem koja dokida sve ostale 
nebeske vjere, te da ju je Uzviseni Allah objavio preko Svog posljednjeg Vjerovjesnika i 
Poslanika, zaduzivsi ga da je dostavi svim Ijudima, na prvom mjestu obradili Islam. Zatim smo 
obradili iz njega i u njegovu krilu nastale pravne skole, selefijske i reformatorsko-sunnijske 
pokrete, sekte i nastrane zajednice, sve u nadi da dokazemo nuznost stalnog povratka Kur' anu i 
Sunneru, onako kako su ih shvacale i razumijevale cestite generacije prvih muslimana, jer sa 
Kur'an i Sunnet najmjerodavnije mjerilo slijedenja Pravoga puta i ciste vjere. 

* Zatim smo obradili judaizam sa raznim sektama, ucenjima i pokretima koji su iz njegi 
nastali. 

* Zatim smo obradili i krscanstvo sa brojnim pravcima, sektama i zajednkama 
nastale u njegovu okrilju. 



Indeks cemo objaviti u drugom izdanju, ako Bog da, zbog njegove opsirnosti. (Nap- iai) 



PREDGOVOR 



* Obradili smo takoder istocne religije, pravce i filozofije koje su se iz njih izrodile. 

* Zatim smo obradili filozofska ucenja i knjizevne pravce te ekonomsko-politicke teorije 
i filozofije koje su - prije nego sto ce izgubiti svoj sjaj i prije nego sto ce gotovo isceznuti 
njihova najprepoznatljivija obiljezja - dugo vremena zaokupljale covjekovu misao i 
zanimanje. 

Da bi ovaj nacin izlaganja dao svoj zeljeni plod, svaku od obradenih tema zapoceli smo 
kratkim uvodom koji u kratkim crtama daje presjek teme o kojoj govori, sto znatno olaksava 
njeno razumijevanje. Pri tome smo se trudili da ne narusimo opci redoslijed svake date teme, 
pa u indeksu naslove tema 'uvode', uprkos njihovom znacaju u znanstvenom smislu, nismo 
oznacavali rednim brojem. 

Prilikom obrade svake od navedenih tema, maksimalno smo se trudili da o njoj navedemo 
sva misljenja, bez obzira na to da li j e hvale ili kritiziraju i da H su pozitivna ili negativna. 
Uprkos tome, ponekad nam je - zbog njihove oprecnosti - bilo krajnje tesko pomiriti sva ta 
misljenja. Ovo zato sto sljedbenici skola i partija nastoje istaci njihove pozitivne strane i cesto 
ih preuvelicavati, za razliku od njihovih protivnika koji nastoje istaci njihove negativne strane 
i zanemariti pozitivne, ili ih u najmanju ruku preuvelicavati. A istina, bez surnnje, lezi negdje 
na polovici. To nas je navodilo da se opredijelimo za ono stanoviste koje je po nasem 
misljenju najblize istini. Ne tvrdimo da smo posao obavili najbolje, ali smo sigurai da je to 
maksimum koji smo u ovoj fazi mogli pruziti. Zato cemo, kao potvrdu da nijedno ljudsko 
djelo nije savrseno i bez nedostataka, citirati rijeci al-'Imada al-Isfahanija koji kaze: "Nema 
toga covjeka koji bi danas napisao knjigu, a da vec koliko je sutra ne bi rekao: 'Da sam ovo 
promijenio, bilo bi bolje?! Da sam ovo dodao, bilo bi ljepse?! Da sam ovo stavio na pocetak, 
zvucalo bi upecatljivije?!' To je najbolja pouka i dokaz da su svi ljudi, bez obzira o kome se 
radi, skloni greskama i da niko od njih nije savrsen." 

Boze, zato Te molimo da nam oprostis eventualne propuste i greske u ovoj knjizi! 
Nadahni one koji nam se u vezi sa njom budu obracali da se obrate sa valjanim primjedbama, 
a nas da ih uvaiimo i stanemo na stranu istine, jer je najprece da se istina slijedi. Boze, daj da 
nam dobro koje smo ovim djelom ucinili pomogne da svu svoju energiju ulozimo za dobrobit 
Islama i muslimana, i neka nasa posljednja dova bude: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!" 

Generalni sekretar 

Svjetske asocijacije muslimanske omladine 

Dr. Mani' b. Hammad al-Dzuhani 



12 



ISLAM, 

VJERSKE SEKTE, 

PRAVNE §KOLE I 

U NJEGOVOM OKRIL JU NASTALI POKRETI 



» 



Prvo poglavlje: 
Drugo poglavlje: 
Trece poglavlje: 
Cetvrto poglavlje: 
Peto poglavlje: 
Sesto poglavlje: 
Sedmo poglavlje: 
Osmo poglavlje: 
Deveto poglavlje: 
Deseto poglavlje: 
Jedanaesto poglavlje: 



Uvod 

Islam 

Vjerske sekte u historiji Islama 

Pravne skole u Islamu (mezhebi) 

Savremeni reformisticki pokreti 

Suflzam, njegovi ogranci i utjecaj 

Ekstremisticke zajednice 

Zajednice koje zagovaraju obnavljanje hilafeta 

Rasisticke zajednice 

Ezotericki antiislamski pokreti 

Partije, pokreti i savremeni pravci 



Poglavlje 1 



Uvod 



UVOD 



I 



siam znaci predanost i pokornost; 

namjernu predanost nacinu zivota 
{manhagf s kojim j e Uzviseni Allah 
zadovoljan i pokornost Allahovom 
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u 
svemu sto je on kroz Kur'an casni i 
besprijekorno cisti sunnet (as-sunna al- 
mutahhara) od svoga Gospodara ljudima 
dostavio. 

Osnovni princip u ovoj yjeri (ad-dm)* je 
da nema izvodenja zakljucaka na osnovu 
slobodnog misljenja (al-igtihadj* u 
pitanjima koja se odnose na temelje na 
kojima pociva Islam. Izgovaranje rijeci 
kelimei-sehadeta, tj. ocitovanje da nema 
boga osim Allaha i da je Muhammed, 
sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i 
poslanik, je svojevrstan cin dobrovoljnog 
ulaska u Islam. Dakle, polazeci od kelimei- 
sehadeta., covjek pristupa izvrsavanju ostalih 
stubova Islama, vjerovanja (al-rmari) i 
dobrocinstva (al-ihsari) bez ikakva prava da 
sa svoje strane mijenja prirodu bilo kojeg od 
njih. Tako je, npr. u potpunoj suprotnosti sa 
Islamom svako ucenje koje zagovara 
vjerovanje u vise od jednog Boga (iJaJi)*. 
Isto tako, Islam ne prihvaca nikakve izmjene 
u prirodi namaza, zekata, posta i hadzdza, a 
kamoli nevjerovanje u Allaha, Njegove 
meleke, Knjige, poslanike i Sudnji dan. Za 
razliku od navedenih temelja islamskog 
ucenja, svaki musliman, koji za to ispunjava 
potrebne preduvjete, na sporedna pitanja 
moze donositi rjesenja na osnovu svoga 
slobodnog misljenja (igtiMda)*, pod 
uvjetom da ono ne izlazi iz okvira ucenja 
Kur'ana i Sunneta. 



Ovo pitanje je mjerilo pomocu kojeg ce 
svaki citalac ove enciklopedije, opcenito, i 
tematike koja se odnosi na Islam, posebno, 
jasno moci sam razluciti sta j e istina, a sta 
neistina. 



Na tom osnovu smo napravili i podjelu 
tema koje govore o Islamu. Tako smo na 
prvom mjestu obradili Islam. Tu smo 
citaocu izlozili opcu predstavu o Islamu, u 
kratkim crtama njegovu defmiciju i nacin na 
koji je on dostavljen ljudima. Zatim smo 
obradili proces nastanka islamske drzave, 
objasnili najprepoznatljivija obiljezja 
islamske civilizacije i ostalo sto s jedne 
strane muslimanu ulijeva pouzdanje da, 
zaista, ispovijeda pravu vjeru i da je na 
strani istine, i sto s druge strane 
nemuslimanu predstavlja vjernu sliku o 
Islamu i, ako hoce, otvara vidike Pravoga 
puta i ulaska u Allahovu vjeru (Islam). 

Zatim smo obradili pitanje raznih 
mezheba (madahib)*, kako u pogledu 
idejnog opredjeljenja, tako i u pogledu 
vjerovanja i slijedenja pravne skole. Na 
prvom mjestu smo obradili pravac koji 
slijede pravovjerni muslimani, sljedbenici 
sunneta i dzema'ata (ahlus-sunneti vel- 
dzemaatif su svi oni koji slijede put, 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i 
njegovih ashaba i tabiina i prvih generacija 
muslimana koji su ih u tome slijedili, bez 
obzira u kojem vremenu i mjestu zivjeli. 

Vjerovanje sljedbenika sunneta i 
dzema'ata (ehlus-sunneti vel-dzemaati)* 
ogleda se u njihovom vjerovanju u 
Uzvisenog Allaha onako kako je On sam 
Sebe opisao i kako Ga je opisao Njegov 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez 
ikakva iskrivljavanja {tahrif)*, lisavanja 
Njegovih atributa (ta'til)*, upustanja u 
njihovu sustinu {takyif)* ili poistovjecivanju 
Boga i Njegovih atributa sa Bozijim 
stvorenjima i njihovim atributima (tamtil)*, 
zatim u vjerovanju da j e Kur'an nestvoreni 
Allahov govor, da je od Njega (tj. Allaha) 
sve pocelo i da se Njemu sve vraca, 
vjerovanju da je Allah sve stvorio, pa i djela 



14 



Uvod 



Poglavlje 1 



Svojih robova, da biva ono sto Allah hoce, 
a ne biva ono sto Allah nece da bude, da je 
naredio pokornost, a zabranio nepokornost, 
da je rob stvarni izvrsilac svojih djela. 
Pored toga, vjerovanje sljedbenika sunneta 
i dzema'ata {ehlus-sunneti vel-dzewaai)* 
podrazumijeva da nikoga od sljedbenika 
iste Kible (tj. muslimana), zbog njegovih 
grijeha, ne smijemo proglasavati nevjernikom 
- osim ako grijehe smatra dozvoljenim - da 
ni za jednog vjernika ne smijemo tvrditi da 
ce u Vatri vjecno ostati, da moramo 
vjerovati da su pravovjerni namjesnici {al- 
hulafh") Allahova Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem: Ebu Bekr, Omer, Osman i 
AlTja - neka je Allah sa njima zadovoljan - i 
da je stupanj njihove odabranosti po istom 
onom redoslijedu po kome su bili nosioci 
polozaja nasljednika Allahova Poslanika, 
sallallahu alejhi ve sellem, {al-hilafa)* . 
Zato, svako ko tvrdi da je AlTja bio bolji od 
Osmana grijesi i govori bez dokaza. U 
tome se slazu sljedbenici sva cetiri 
sunnijska mezheba i takvog vjerovanja se 
cvrsto drze. 

Zatim smo obradili ostale, nesunnijske 
mezhebe. Pri tome smo se, u ovom izdanju, 
osvrnuli na cetiri najpoznatija nesunnijska 
mezheba: ibadije, sTije-imamije, zejdije i 
mu'tezilije. Zatim smo dali opci presjek 
ucenja najpoznatijih apologetickih skola: 
es'arija i maturidija, koji sebe smatraju 
sljedbenicima sunneta i dzema'ata {ehlus- 
sunneti vel-dzemaati)* , kako bi ih sam 
citalac mogao uporediti i zakljuciti da su 
sljedbenici sunneta i dzema'ata {ehlus- 
sunneti vel-dlemaati)* na strani istine, a da 
su oni koji im se suprotstavljaju, na strani 
neistine. 

Pri tome smo ukazali na cinjenicu da se 
ibadije u svome vjerovanju razlikuju od 
sljedbenika sunneta i dzema'ata {ehlus- 
sunneti vel-dzemaatf cak i u nekim 
najosnovmjim pitanjima. Tako npr. ibadije 
rvrde da je Kur'an stvoren, da je pocinilac 
velikog grijeha nevjernik {kafh) i nijecu da 
ce se na onome svijetu Uzviseni Allah moci 
vidjeti. Sto se tice zejdija, za njih se moze 
reci da je, od svih si'ijskih frakcija, njihovo 
ucenje najblize pravcu sljedbenika sunneta i 
dzema'ata {ehlus-sunneti vel-dzemaatf '. 



Medutim, uprkos tome sto prihvacaju 
cinjenicu da je Osmanov hilafet bio valjan i 
legalan, Zejdije mu zamjeraju za neke 
postupke. 

Za razliku od njih, si'ije - duodecimalne 
imamije 1 vjeruju da je Allja, r.a., polagao 
vece pravo na hilafet {al-hilafa)* od Ebu 
Bekra, Omera i Osmana, r.a. Vjeruju u 
dvanaestericu imama. Takoder vjeruju da je 
poslednji od njih nestao i da ce se ponovo 
vratiti. Dozvoljavaju prikrivanje {at-taqiyya)* , 
privremeni brak {al-mut'a), vrijedanje, cak, i 
najpoznatijih i najuglednijih ashaba, te 
pretjeruju u velicanju Aljine, r.a., licnosti 
{jruluwwf. 

Zatim smo obradili cetiri velike pravne 
skole u Islamu, poznate pod zajednickim 
nazivom mezhebi sljedbenika sunneta 
{madahib ahl as-sunna). Tu smo od 
nesunnitskih pravnih skola obradili jos i 
dzaferijski mezheb {madhab al-ga'fariyya)* . 
Po svojoj sustini, ovi mezhebi su, zapravo, 
pravne skole u Islamu. Da bi citaoca sto 
bolje upoznali sa ovom problematikom, 
posvetili smo joj jedno posebno poglavlje, 
kako bi se sam mogao suprotstaviti 
napadima neprijatelja Islama koji bez ikakve 
osnove i dokaza rvrde da je Islam podijeljen 
na konfesije slicne onima na koje se raspalo, 
recimo, krscanstvo. Naprotiv, pravne skole u 
Islamu {mezhebi) su samo izraz licnog 
nastojanja da se na neka sporedna pitanja, 
koja ni u kom slucaju ne zadiru u sustinu 
vjerovanja u jednog Boga {at-tawhid) niti u 
prirodu temeljnih ucenja o Islamu, imanu i 
ihsanu, na osnovu tumacenja izvora, da 
samostalno rjesenje {igtihadat hassa). Za 
razliku od njih, npr. katolicka, ortodoksna i 
protestantska crkva su zasebne konfesije na 
koje se podijelilo krscanstvo. Ovo zato, sto 
se svaka od spomenutih crkvi po svome 
ucenju o sustini vjere i poimanju prirode 
Mesije, razlikuje jedna od druge. 

Zato ce, kada ih dobro prostudira, 
pazljivi citalac shvatiti da, medu nama danas 
zive, cetiri sunnijske pravne skole: 
malikijske, safijske, hanefijske i hanbelijske, 
nema nikakve razlike u temeljnim ucenjima 



1 Vjeruju u dvanaestericu imama koji tmaju pntvo da 

budu halife (vode). 



15 



Poglavlje 1 



Uvod 



o Islamu i da je jedina razlika medu njima, 
to sto za pojedina, sporedna, vjersko-pravna 
pitanja nude razlicita rjesenja, donesena na 
osnovu tumacenja izvora po slobodnom 
rasudivanju (igtihadat). To je i bio razlog da 
se u posebnom poglavlju osvrnemo na 
spomenute pravne skole, koje pred sobom, 
ne samo da nisu zatvorile vrata slobodnog 
rasudivanja (bab al-igtihad)* , nego su na 
brojna pravna pitanja ponudila rjesenja 
koja se mogu, ali i ne moraju prihvatiti, 
ostavljajuci tako vrata slobodnog rasudivanja 
otvorenim i za druge. 

Zatim smo obradili dva veoma aktivna 
pokreta od kojih svaki, u danasnjem 
islamskom svijetu, ima jak utjecaj i vatrene 
pobornike. Prvi od njih zagovara da svako 
ko se osjeca sposobnim ima pravo, u okviru 
ucenja izvora Islama, slobodno donositi 
rjesenja na osnovu svoga misljenja (igti'had), 
odbaciri oponasanje ranijih misljenja (at-taqlldf 
i osloboditi se mezhebske pristrasnosti. 
Nasuprot prvom, drugi zagovara zatvaranje 
vrata slobodnog misljenja i ne samo 
privrzenost mezhebskoj pripadnosti nego i 
njenom isticanju. Ranije smo napomenuli da 
smo u sastavu poglavlja o pravnim skolama 
u Islamu obradili i dzaferijski mezheb 
(al-madhab al-ga 'f arif. 

Uporedo sa pojavom uvodenja novotarija 
i visebozackih shvacanja (sirkiyyat) u 
monoteisticko vjerovanje ( 'aqida at-tawhid), 
u novije mjeme se pojavio i selefijski pokret 
velikog reformatora as-§ayh Muhammad b. 
'Abdulwahhab-a, kao nastavak i obnova 
ranijeg s;elefijskog pokreta (ad-da'wa as- 
salaflyya)* . S obzirom na njegov znacaj, na 
ovaj pokret smo se u nasoj obradi nesto 
detaljnije osvrauli. Bez sumnje, ovdje se 
ne radi samo o selefijsko-reformistickom 
pokretu (haraka)*, nego i o vodecem 
pokretu medu brojnim reformistickim 
pokretima u novije vrijeme. Ovoj kons- 
tataciji ide u prilog i cmjenica da su svi 
ostali reformisticki pokreti u manjoj ili 
vecoj mjeri iz njega crpili svoje ideje i bili 
pod njegovim snaznim utjecajem. Ovaj 
selefijski pokret je karakteristican po 
svojim konstantnim opredjeljenjima. Najpre- 
poznatljivija su mu ta: 



Sto zagovara povratak na izvorno 
islamsko vjerovanje [al-'aqida al-islamiyya), 
u potpunosti zasnovano na cistim temeljima, 
tj. da je sve sto j e u Allahovoj Knjizi i 
sunnetu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi 
ve sellem, cista istina od koje nije dozvoljeno 
ni najmanje odstupanje, 

Sto ne samo zagovara, nego strogo insistira 
na preciscavanju poimanja islamskog 
monoteizma {at-tawhid) od natruha svih 
vrsta visebostva {as-sirk), 

Sto poziva na ozivljavanje stroge obaveze 
borbe na Bozijem putu \ihya' farida al- 
gihad)*, na suzbijanje novotarija u vjeri (al- 
bida"), praznovjerja, uzimanja posrednika u 
nastojanju da se zadobije Bozija naklonost 
(at-tawassul), na suprotstavljanje upustanju 
u devijacije sufijskih redova, na zabranu 
podizanja nadgrobnih spomenika, njihovo 
ukrasavanje i paljenje svijeca nad njima, te 
na duhovno osvjescenje islamskog svijeta, s 
ciljem da, nakon sto je zapao u zaostalost, 
predao se ucmalosti i oponasanju drugih (at- 
taqJld)*, zasuce rukave i izgradi svoju 
islamsku kulturu i civilizaciju, 

Sto je u djelima njegovog utemeljitelja i 
osnivaca, kao ni u jednom drugom 
savremenom pokretu, centralna paznja 
poklonjena obradi srzi islamskog monoteizma 
(at-tawhid). 

Zatim smo se osvrnuli na neke druge 
selefijske pokrete kao sto su: 

Sljedbenici hadisa (tradicije) (ahlul-hadis) 
na Indijskom potkontinentu. Ovaj pokret 
pojavio se kao nastavak nekadasnjeg veoma 
zivog Pokreta sljedbenika hadisa (tradicije) 
(ahl al-hadif) na Indijskom potkontinentu 
koji j e svoj vrhunac i procvat dozivio u 
periodu izmedu petog i desetog stoljeca po 
Hidzri, a posebno u doba vladavine sultana 
Mahmuda al-Gaznawija (umro 421/1030. 
god.). Pod rukovodstvom §aha Muhammada 
Isma'Ila ad-Dahlawija, ovaj pokret poceo je 
borbu (al-gihad)* protiv engleskog koloni- 
jalizma i imperijalizma (al-isti'maff '. Osim 
toga, ovaj pokret je odigrao znacajnu ulogu 
u pozivanju na povratak izvornom Islamu, 
ciscenju poimanja islamskog monoteizma 
(at-tawhid) od natruha paganstva i visebostva, 
suzbijanju novotarija u vjeri (al-bida')*, 



16 



Uvod 



Poglavlje 1 



praznovjerja i borbi protiv mezhebske 
netrpeljivosti (at-ta'assub al-madhabi). 
Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) (ahl al- 
hadlt)) je, takoder, dao svoj ogromni 
doprinos na polju znanosti, jer se pod 
njegovim okriljem razvila ziva spisateljska 
aktivnost, posebno u oblasti hadiske 
znanosti, opismenjavanja i podizanja brojnih 
skola i univerziteta. 

Pokret pobornika Muhammedove tradi- 
cije (gama 'a ansar as-sunna al-muham- 
madiyya) u Egiptu, Sudanu i nekim drugim 
zemljama, nastao na principima selefijskog 
(as-salan)* pravca (al-manhag)* shvacanja 
islamskog vjerovanja (al-'aqida) i slijedenja 
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, 
sunneta. Naime, i ovaj pokret snazno 
insistira na cistom islamskom monoteizmu 
(at-tawhld al-halis), besprijekornom slije- 
denju vjerodostojne tradicije {as-sunna 
as-sahiha), odbacivanju novotarija i prazno- 
vjerja u vjeri, suprotstavljanju misticima- 
ekstremistima (gulat al-mutasawwifa), 
ezoterickim i sekularistickim pokretima, 
kao i stremljenju oponasanja zapadne 
kulture. Pokret je iraao pozitivan utjecaj 
na suzbijanju raznih mistickih strujanja, 
razotkrivanju njihovih ponora te sirenju 
ideje o povratku na izvorno ucenje Kur'ana i 
slijedenje tradicije, onako kako su to 
nekada cinili sljedbenici zdrave tradicije 
(as-salal as-salih). 

Buduci da su Kur'an i Sunnet bili dva 
osnovna izvora islamskog vjerovanja (al- 
'aqida) i vjerozakona (as-San'a), vecina 
zemalja islamskog svijeta, koja je pala u 
sake francuskog i engleskog kolonijalizma i 
imperijalizma, skinula j e plast islamskog 
vjerozakona (as-San'a) i u upotrebu uvela 
sistem, od strane covjeka, ustanovljenih 
zakona (al-qawanln al-wad'iyya)*, sto je 
imalo za posljedicu skretanje sa kursa 
ucenja sspomenuta dva osnovna izvora 
Islama. To je bio razlog nastanka brojnih 
reformistickih pokreta ciji je osnovni cilj bio 
uvodenje u praksu islamskog vjerozakona 
(as-san'a al-islamiyya)* u svim sferama 
zivota. 

Otuda smo, u nasoj obradi, posebnu 
pa^nju posvetili savremenim reformistickim 
pokretima kao sto su: pokret Muslimanske 



brace (haraka al-ihwan al-mmlimlrif \ 
Islamski pokret (al-gama'a al-islamiyya) na 
Indijskom potkontinentu, Pokret islamske 
orijentacije (haraka al-ittigah ah- islami) u 
Tunisu, Partija (hizb)* nacionalnog spasa 
(as-salama al-walani) u Turskoj, Kurdistanska 
islamska partija (al-hizb al-islami al- 
kurdistani), Nacionalni islamski front (al- 
gabha al-islamiyya al-qawmiyya)* u 
Sudanu, pokret Hamas (haraka hamas) ili 
Pokret islamskog otpora (haraka al- 
muqawama al-islamiyya) u Palestini, te 
Islamski front spasa (al-gabha al-islamiyya 
li al-inqad) u Alziru. 

U vezi sa navedenim reformistickim 
pokretima treba napomenuti da je: 

Pokret 'Muslimanske brace' (haraka al- 
ihwan al-muslimm)* jedan od onih sawemenih 
islamskih pokreta koji se zalaze za: povratak 
izvomom Islamu, onakvom o kakvom uCi 
Kur'an i Sunnet, uvodenje i primjenu 
islamskog vjerozakona (as-san'a al-islamiyya)* 
u svim sferama zivota i izradu jednog 
integralnog plana za suprotstavljanje najezdi 
laicizma. 

Islamski pokret (al-gama'a al-islamiyya) 
na Indijsko-pakistanskom potkontinentu koji 
je osnovao as-Sayh Abu al-A'la al- 
Mawdudi, uprkos sna^nom utjecaju, s jedne 
strane pokreta Sayh al-islama Muhammada 
b. 'Abdulwahhaba, a s druge strane, 
programske podudarnosti sa pokretom 
'Muslimanske brace' (haraka al-ihwSn al- 
muslimm) - narofiito po pitanju uvodenja i 
primjene islamskog vjerozakona (as-san'a 
al-islamiyya)*, poslije vjerovanja najvaznije 
stvari u Islamu - propustio posvetiti vise 
paznje pitanju islamskog vjerovanja i 
monoteizma (al-'aqida wa at-tawhid)* na 
nacin na koji je to ucinio selefijski pokret 
(ad-da 'wa as-salafiyya)* . 

Partija preporoda (hizb an-nahda), tj. 
Pokret islamske orijentacije (haraka al- 
ittigah al-islami) u Tunisu - iako pod 
snaznim utjecajem, kroz islamsku historiju 
dobro poznate skole racionalizma - ostala je 
na kursu njegovanja mnogih ideja pokreta 
'Muslimanske brace' (haraka al-ihwan 
al-muslimm). 



17 



Poglavlje 1 



Uvod 



Refah partija, tj. Partija nacionalnog 
spasa (hizb as-salama al-walanl) u Turskoj, 
islamska partija {hizb)* koja u svom 
programu ima za cilj ponovnu izgradnju 
drustva na islamskim principima. Medutim, 
njenu istinsku aktivnost na vjerskom planu, 
onemogucuje snazni pokret laicizma, buduci 
da sekularistiCki re2im koji vlada u Turskoj 
nijednoj politi£koj partiji (hizb)* niti 
vjerskoj zajednici to ne dozvoljava. Zato se 
ova partija opredijelila za politicki nacm 
borbe, kao jedino sredstvo za ostvarenje 
svojih ideja. 

Kurdistanska islamska partija (al-hizb ah 
islami al-kurdistani), takoder, pod utjecajem 
pokreta 'Muslimanske brace' (haraka al- 
ihwan al-muslimm) i da svoju aktivnost 
provodi van arapskog svijeta. 

Nacionalni islamski front (al-gabha 
al-islamiyya al-qawmiyya)* u Sudanu, 
osnovan kao ujedinjeni front za borbu protiv 
svih drugih, neislamskih partija. Iako je 
izrastao iz pokreta 'Muslimanske brace' 
(haraka al-ihwan al-muslimm), ovaj front 
se od njega potpuno osamostalio i poceo 
zagovarati neke ideje koje su bile 
predmet kritike, kako od strane pokreta 
'Muslimanske brace', tako i od strane 
selefija. 

Pokret Hammas (haraka hamas) izrastao 
iz krila pokreta 'Muslimanske brace' 
(haraka al-ihwan al-muslimm) u Palestini. 
Odbija mirovno rjesenje palestinskog 
problema, smatra to gubljenjem vremena i 
duboko vjeruje da je cijelo tlo Palestine 
zaduzbina svih muslimanskih pokoljenja do 
Sudnjega dana i da ga se, kao takvog, niko 
nema pravo odreci niti razasipati bilo kojim 
njenim dijelom. 

Islamski front spasa (al-gabha al- 
islamiyya H al-inqad ) u Alziru pokret koji 
poziva na povratak Islamu, kao jedinom 
rjesenju koje moze spasiti Alzir od 
ekonomsko-socijalnih nereda i previranja. 
Otuda s e za njega, iako se u nekim 
shvacanjima podudara sa pokretom 
'Muslimanske brace' (haraka al-ihwan al- 
muslimln), moze reci da je cisto selefijski 
pokret (haraka* salaUyya)*. 



Iako su ovi pokreti u svome radu imali 
odredenih programskih promasaja, to ne 
umanjuje njihov znacaj i pozitivnu ulogu 
koju su odigrali. 

Buduci da je - kako se iz gore navedenog 
vidi - Islam vjera (dm)* cistog monoteizma 
i besprijekorno savrsenog vjerozakona 
(Senjata), koja po svome sustinskom 
sadrzaju ne zna ni za kakve sekte i redove, 
odabirom problematike s kojom se svaki 
musliman treba dobro upoznati, bilo je 
nuzno da tu cinjenicu posebno naglasimo. 
Ucinili smo to u nasem posebnom osvrru 
na islamski misticizam (as-sufiyya) i neke 
od njegovih redova kao sto su: sazelijski 
(as-sadaliyya), tidzanijski (at-tiganiyya), 
senusijski (as-sanOsiyya), hatemijski (al- 
hatamiyya) i bareillijski (al-bariliyya), sa 
konstatacijom da je tesawuf u svojoj 
pocetnoj fazi, kao prirodni odgovor na sve 
izrazeniji talas izobilja i raskosa koje je 
nudio napredak civilizacije, bio poziv na 
njegovanje i razvijanje uzvisenih vrijednosti 
covjekove duse. U tom smislu, islamski 
misticizam (at-tasawwuf) je dosta slican 
asketizmu (az-zuhd). Medutim, treba 
naglasiti da je asketizam znatno blazi i da 
u osnovi sa misticizmom nema nikakve 
veze, pogotovu sa misticizmom (sufizmom) 
koji se u kasnijoj fazi svoga razvoja, 
dijeleci vjeru na vjerozakon (as-SarVa) i 
sustinu (al-haqiqi) udaljio i poprimio, 
posmatrano kroz prizmu vjere, neprih- 
vatljiv tok. Ovo zato sto su pobornici 
misticizma poceli tvrditi da je islamski 
vjerozakon (as-$ari'a) samo vanjska strana 
vjere, vrata na koja svako ulazi, a njena 
sustina (al-haqiqa) unutrasnji smisao do 
kojeg dolaze samo £isti i odabrani. Sa 
ovim i drugim slicnim shvacanjima 
islamskog misticizma citaoci ce se moci 
upoznati u zasebnom poglavlju. 

Sto se tice senusijskog reda, za njega se 
moze reci da se, iako pod snaznim utjecajem 
selefijskog pokreta Sayh Muhammad b. 
' Abdul wahhaba, ipak, opredijelio za put 
misticizma koji j e po nekim svojim 
ucenjima djelimicno ispravan (sibh as- 
sahiha), jer odbacuje novotarije i prazno- 
vjerje u vjeri, kao sto je obracanje umrlima 
i trazenje posredovanja preko dobrih ljudi 



18 



Uvod 



Poglavlje 1 



(at-tawassul bi al-amwat wa as-salihih). Po 
ovom pitanju, ovaj red ima izgraden 
integralan program (manhag)* djelovanja. 
Medutim, Sanusi j e istovremeno iz drugih 
sufijskih redova preuzeo sistem davanja 
prisege na vjernost (al-bay'a), duhovnog 
ciscenja i napredovanja, tako da su pripad- 
nici reda podijeljeni po stupnjevima: clan 
(daraga al-muntasib), braca (daraga al- 
ihwari) i uglednici {daraga al-hawass), sto j e, 
bez sumnje, novotarija u vjeri. 

Sto se tice sazelija (as-sadaliyya), za njih 
se moze reci da su cisto sufijski red koji, kao 
i svi ostali, ima svoje ideje i svoja shvacanja 
misticizma. Takav je slucaj i sa tidzanijskim 
redom (at-tiganiyya) koji vjeruje u mogucnost 
direktnoga fizickog kontakta sa Vjero- 
vjesnikom (an-nabiyy)* , sallallahu alejhi 
ve sellem, jos na ovome svijetu, kao i 
hatemijskim (al-hatamiyya), poznatom po 
svom velicanju i pretjerivanju u vezi sa 
Poslanikovom (ar-rasSl)*, sallallahu alejhi 
ve sellem, licnoscu. 

Sto se, pak, tice bareillijskog reda 
(al-barlliyya), nastalog na Indijskom 
potkontinentu za vrijeme engleskog koloni- 
jalizma, za njega je karakteristicno to sto 
pretjeruje u velicanju yjerovjesnika i evlija, 
narocito kada je u pitanju licnost Vjero- 
vjesnika Muhammeda sallallahu alejhi ve 
sellem. 

Zatim smo se osvrnuli na neke pokrete 
na koje je sufijsko ucenje ostavilo dubok 
utjecaj kao sto su: divebendije (ad- 
dlvabandiyya), mehdije {al-mahdiyya) u 
Sudanu, dzema'a teblig (gama 'a at-tabllg) u 
Indiji i nursije (an-nUrsiyya) u Turskoj s a 
veoma naprednim idejama. 

Zatim smo, od ekstremistickih zajednica, 
obradili zajednicu koja sebe naziva 
Zajednicom muslimana (gama'a al-muslimM), 
odnosno Organizaciju tekfira i hidzre 
(gama'a at-takffr wa al-higra). Ta orga- 
nizacija, prvobitno, nastala kao odgovor 
na tortum i mucenje u egipatskim zatvo- 
rima, ubrzo je stekla vatrene pristalice, 
narocito u Egiptu i medu studentima 
univerziteta. Ova organizacija smatra 
nevjernikom svakog onoga ko pocini grijeh, 
uporno ga nastavlja ciniti i odbija da se za 



njega pokaje. Isto tako, ona smatra 
nevjernicima (tukaffini)* vladare, jer ne 
vladaju po onome sto je Allah objavio, 
podanike, zato sto su zadovoljni i sto trpe 
takve vladare, kao i ulemu koja se ne 
usuduje takve vladare i podanike proglasiti 
nevjernicima. 

Zatim smo se osvrnuli na neke zajednice 
koje zagovaraju ponovno uspostavljanje 
islamske vlasti (al-Mafa)* kao sto su: 
Islamska zajednica (al-gama'a al-islamiyya) 
u Egiptu i Partija islamskog oslobodenja 
(hizb at-tahrSr al-islaml). Islamska zajednica 
(al-gama'a al-islamiyya) je osnovana u 
Arapskoj Republici Egiptu, s ciljem da - 
posto je smatra strogom vjerskom duznoscu 
svakog muslimana (al-fanda), a koja je u 
zivotu danasnjih muslimana potpuno 
zapostavljena - poziva, prvo, u borbu na 
Bozijem putu (al-gihadf za uspostavljanje 
islamske drzave, a potom i islamske vlasti 
(al-hilafa al-islkmiyyi). 

Partija oslobodenja (hizb at-tehrir) 
takoder zagovara uspostavu islamske vlasti 
(al-hilafa al-islamiyya). Medutim, ova 
partija prvobitno osnovana u Palestini, 
objavila je brojna samostalna rjesenja 
vjerskih pitanja koja su bila predmet 
zestoke kritike od strane vecine islamskih 
ucenjaka. 

Zatim smo se osvrnuli na muslimanske 
zajednice na Zapadu, posebno one sa 
rasistickim predznakom, kao sto j e pokret 
crnaca u Americi (haraka as-sud fi amarika). 
Ovaj pokret, iako u osnovi zasnovan na 
principima Islama, ima i neka svoja 
specificna shvacanja prozeta pretezno 
duhom rasizma. Na srecu, u posljednje 
vrijeme, pokret (al-haraka)* je poceo 
ispravljati svoja shvacanja Islama. 

Zatim smo obradili najznafiajnije 
ezotericke pokrete (al-harakat al-batiniyya)* 
cija su ucenja u suprotnosti sa Islamom, kao 
sto su: jezidije, keramite, ismailije, nusajrije, 
druzi, hassasi, babije, behaije, kadijanije, 
Republikanska partija, habesije, ensarije, 
homeinisti i libanski pokret EmeL Za^ed- 
nicka odrednica ovih pokreta je da, a ieiji 
da ga sruse, svi ucestvuju u zavjcri protiv 
izvornog ucenja Islama. 



19 



Poglavlje 1 



Uvod 



Zatim smo obradili neke od politickih, 
svjetovnih pravaca (al-madahib as-siyasiyya)* , 
tj. politiekih partija (ahdab)* u islamskim 
zemljama. U ovo poglavlje smo ih uvrstili 
zato sto vecinu njihovih pristalica cine 
muslimani i sto, neke od njih, vjetrovi 
osvjescenja sve jace zapuhuju, narocito 
nakon pada komunizma. Ovdje smo se 
osvrnuli na sljedece politicke partije: 

Partiju arapskog nacionalizma (ah 
qawmiyya al- 'arabiyya); - fanaticki politicki 
pokret (haraka)* koji velica slavu Arapa i 
umjesto na vjerskoj vezi (rabita ad-dln)* 
poziva na uspostavljanje ujedinjene drzave 
za sve Arape na krvnoj, rasnoj, jezickoj i 
historijskoj vezi. 

Egipatsku partiju Vafd (hizb al-wafd 
al-misri); - egipatsku narodnu partiju bez 
ikakve, striktno odredene yjerske orijentacije. 
Prije revolucije 1952. godine predstavljala je 
najbrojniju partiju. Danas je opoziciona 
partija i djeluje pod imenom Novi vafd (al- 
wafd al-gadld). Njeni prvi osnivaci, narocito 
Sa'd Zaglul, bili su istaknuti zagovornici 
laicizma i pobornici Pokreta za oslobadanje 
zene, u smislu kakav se podrazumijeva na 
Zapadu. Partija se nikada nije jasno izjasnila 
o svojoj vjerskoj orijentaciji. 

Pokret za oslobadanje zene (haraka tahrrr 
al-mar'a); - svjetovni pokret, osnovan u 
Egiptu i odatle prenesen u mnoge islamske 
zemlje, sa pozivom na oslobadanje zene od 
islamskih obicaja, na otkrivanje, odmetnistvo 
od pridrzavanja islamskih propisa, ogranicenje 
razvoda, zabranu visezenstva, izjednacavanje 
muskarca i zene u pravu na nasljede, 
oponasanje zene sa Zapada itd. Medutim, 
Uzviseni Allah je htio da se kod zene- 
muslimanke razvije svijest, pa da se - u zelji 
za razvijanjem svojih vjersko-moralnih 
vrijedno&ti - jos cvrsce prihvati islamskog 
vjerovanja i iz ponora takvog pokreta poene 
vracati u okrilje Islama. Zacudujuce je da su 
se, nakon svega, nasla neka placenicka pera 
koja se, optuzujuci ga za reakeionarnost, 



pokusavaju suprotstaviti ovakvom povratku 
zene Islamu! ! ! Ostavljamo ditaocu da, nakon 
sto se upozna sa dimenzijama ponora ovoga 
propalog pokreta, sam prosudi o onome sta 
pisu takva pera. 

Kurdistansku demokratsku partiju (al- 
hizb ad-dimuqratl al-kurdistanl) po svom 
opredjeljenju u potpunoj suprotnosti sa 
Partijom nacionalnog spasa (hizb as-salama 
al-walanf) u Turskoj. To je jedna cisto 
svjetovna, soeijalistieka partija koja se bori 
za slobodu kurdskog naroda i za uspos- 
tavljanje autonomije u sastavu Irana. 

Sirijsku nacionalnu partiju (aUhizb al- 
qawmi as-suri); partiju (hizb)* koja zago- 
vara sirijski nacionalizam (al-qawmiyya as- 
sOriyya). Neovisna je o Partiji arapskog 
nacionalizma (al-qawmiyya al-'arabiyya) i 
njeni protagonisti se svim sredstvima bore 
protiv vjere. 

Pancasilu (Pentesasila - al-bantasaslla) 
- ili pet principa koje je bivsi predsjednik 
Indonezije, Sukarno proglasio uoci stjecanja 
nezavisnosti Indonezije 1945. godine. 
Kasnije su ovi principi usli u indonezijski 
ustav da bi se njima, umjesto islamskim 
vjerozakonom, rukovodio musli-manski 
narod Indonezije. 

Socijalisticku partiju arapskog preporoda 
(hizb al-ba't al-'arabi al-istirakf); svjetovnu i 
nacionalisticku partiju (hizb)* koja se bori 
za totalnu promjenu shvacanja tekovina 
svega sto je arapsko i utapanje u soeija- 
listicki poredak, daleko od svake ideje koja 
podsjeca na bilo sta sto je islamsko. 

Naserizam (an-nasiriyya)\ arapski nacio- 
nalisticki pokret, nastao u doba vladavine 
Gamala 'Abdunnasira po kome j e i dobio 
ime. Kao i ostale arapske, lijevo orijen- 
tirane, partije, i ovaj pokret zagovara tri 
dobro poznate parole: sloboda (al-hurriyya)* , 
socijalizam (al-istirakiyya) i jedinstvo (ai- 
wahda). 



20 



ISLAM 



Poglavlje 2 



ISLAM 



*Islam 
*Vjerovanje i pravac sljedbenika sunneta i dzema'ata 



1- Islam 
Deflnicija: 

* U cisto jezickom smislu izraz Islam 
(al-islam) znaci: predaja, poslusnost i 
pokomost. 

* Kao strucni termin, izraz Islam (al- 
islam) oznacava posljednju objavljenu 
nebesku vjeru (ad-dih)* koju je Uzviseni 
Allah odabrao da bude vjera cijelom 
covjecanstvu. Poslao ju je preko Svoga 
posljednjeg poslanika i vjeroyjesnika 
Muhammad b. 'Abdullaha, sallallahu alejhi 
ve sellem, s ciljem da dzinne i ljude uputi da 
vjeruju u jednocu Uzvisenog Allaha, svog 
jednog i jedinog Boga i Gospodara, da 
vjeruju u Njegova imena i atribute, da se 
dobrovoljno i sa zadovoljstvom pokoravaju 
Njegovoj volji, da izvrsavaju Njegove 
zapovijedi, da se klonu Njegovih zabrana, 
da kroz iskreno vjerovanje izvrsavaju 
Njegove propise, da se pridrzavaju normi 
lijepog vladanja i da Mu, izvrsavajuci pet 
temeljnih islamskih duznosti i pridrzavajuci 
se svili sest sartova vjerovanja i 
dobrocinstva, neprekidno robuju. 

Najistaknutije licnosti: 

Nekoliko najosnovnijih napomena: 

Islam je nebeska vjera koju je Uzviseni 
Allah objavljivao Svojim poslanicima. Da 
bi Mu robovali, Uzviseni Allah je stvorio 
dzinne i ljude. U tom smislu su i Njegove 
rijefii: 

DZinne i ljude sam stvorio samo zato da 
Mi 's? klanjaju. (Ad-Dariyat, 65.) 

Da bi to Ijudima objasnili, Uzviseni im 
je slao Svoje poslanike. U tom su smislu i 
Njegove rijeci: 



Mi smo svakom narodu poslanika 
poslali: 'Allahu se klanjajte, a kumira se 
klonitef I bilo je medii njima onih 
kojimaje Allah m Praviput ukazao, a i 
onih keji su zasluzili da ostanu u 
zabludi. (An-Nahl, 36.) 

Medutim, nakon sto su ljudi iskrivili 
svoje knjige, poceli preuvelicavati svoje 
vjerovjesnike i pripisivati Allahu sudruga, 
Uzviseni Allah je, preko Svoga poslanika 
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, 
poslao ovu cvrstu vjeru, odabrao ju da sve 
do Sudnjega dana bude vjera cijelom 
covjecanstvu, kod Sebe ucinio jedinom 
pravom vjerom: 

Allahu je prava vjera jedino -Islam. (Ali 
'Imran, 19.) i njome dokinuo sve druge 

vjere: 

A onaj ko zeli neku drugu vjeru osim 
Islama, nece mu biti primljena, i on ce na 
onome svijetu nastradati, (Ali 'Imran, 85.) 

Dostavljac (al-mubalJi$i 

- Muhammad b. 'Abdullah, sallallahu 
alejhi ve sellem, je taj koji je ispunio 
povjereni mu emanet, u defmitivno zaokru- 
zenoj formi dostavio poruku Islama, objelo- 
danio vjeru u jednog Boga, u praksi 
primijenio islamski vjerozakon, izveo svijet 
iz mraka na svjetlo, i sa krivog na Pravi put, 
spasio covje£anstvo iz kandzi paganstva i 
visebostva, o5istio druStvo od natruha i 
pokvarenosti, zaveo red i sigurnost i 
iskorijenio anarhiju i nered. 

U svom opcem znacenju, Islam je 
vjera (dm)* svih Allahovih vjeroyjesnika i 
poslanika, jer su svi oni pozivali da ljudi 
vjeruju i obozavaju samo Jednog, Svemoguceg 
Allaha, Ijudima dostavljali Allahovu objavu, 



21 



Poglavlje 2 



ISLAM 



upucivali ih na Pravi put, podsjecali na 
ponovtio prozivljenje i konacni kraj, 
odvracali im paznju sa ovoga, prolaznog i 
upucivali na onaj, vjecni svijet. Tako je bilo 
sve dok, na kraju, nije dosao Muhammed, 
sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim 
zaokruzenim i sveobuhvatnim programom 
{al-manhag)* za uputu ljudi sve do Sudnjega 
dana. 

- Musliman ne moze biti pravi 
musliman, sve dok ne bude vjerovao u sve 
Allahove vjerovjesnike, Njegove meleke, 
Knjige i poslanike, dok ne bude vjerovao da 
su sve nebeske vjere bile prave vjere, da su 
sve pozivale da se vjeruje samo u Jednog 
Allaha i da se samo Njemu robuje, da su svi 
vjerovjesnici, od Nuha, a.s., pa do 
posljednjeg Muhammeda, sallallahu alejhi 
ve sellem, u svoje vrijeme, bili prvi koji su 
robovali Allahu, te da je to bila osnovna 
zadaca i preokupacija svakoga od njih. U 
tom su smislu i rijeci Uzvisenog: 

On vam propisuje u vjeri isto ono stoje 
propisao Nuhu i ono sto objavljujemo 
tebi, i ono sto smo naredili Ibranimu i 
Musau i Isau: 'Pravu vjeru ispovijedajte 
i u tome se ne podvajajte! " (As-Sura, 13.) 

Tako je dosao Muhammed, sallallahu 
alejhi ve sellem, da ljudima bude svjetiljka 
koja pred njima osvjetljava put: 

Kojim Allah upucuje na puteve spasa 
one koji nastoje da steknu zadovoljstvo 
Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz 
tmina na svjetlo i na Pravi put im 
ukazuje. (El-Ma'ide, 16.) 

Pravi put, o kome je ovdje rijec, put je 
spasa, stece i uspjeha. Zato Islam toliko i 
insistira da svoju politiku, zakone, moral i 
vladanje gradimo iskljucivo na uputi Kur'ana 
i Sunneta i da im pri tome nista niti dodajemo, 
niti oduzimamo, jer Uzviseni veli: 

/ doista, ovo j e pravi put moj, pa se 
njega drzite i druge puteve ne slijedite, 
pa da vas odvoje od puta Njegova. 
(AI-An'am, 153.) 

*Nekoliko kratkih crta o velicini licnosti 
Vjerovjesnika (an-nabiyy)* Muhammeda, 
sallallahu alejhi ve sellem 



Ovdje prostor ne dozvoljava da se 
opsirno govori o biografiji Vjerovjesnika 
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. 
Zato cemo se ukratko osvrnuti na samo 
kratke crte koje bar djelimicno rasvjetljavaju 
velicinu njegove licnosti: 

- Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve 
sellem, roden je 571. godine. Poznato je da 
mu je otac umro dok je Poslanik (ar-rasul)*, 
sallallahu alejhi ve sellem, bio jos u utrobi 
majke i da mu je majka umrla prije nego sto 
je napunio sest godina zivota. Takoder je 
poznato da mu j e dojilja bila Halima bint al- 
Harit as-Sa'diyya. Ipak, Uzviseni Allah ga 
je cuvao i, uprkos cinjenici sto je bio 
nepismen, pripremio da bude najrjecitiji od 
svih ljudi. Dok je jos bio dijete, dao je da se 
iz njegovih grudi odstrani sejtanov trag na 
njemu - crna grudica usirene krvi - da bi 
tako postao iskreni i odani Allahov rob i 
Poslanik. 

- U svome djetinjstvu, Poslanik, 
sallallahu alejhi ve sellem, je u pustinji Bani 
Sa'd cuvao stoku. Tako ga je Uzviseni Allah 
sacuvao idolopoklonstva, razvrata, pjesme, 
svirke i ostalog, cemu su se u 
predislamskom periodu posvecivali njegovi 
sunarodnjaci. Ucestvovao je u ratu plemena 
Kurejs i Kinane protiv plemena Hevazin, 
poznatog pod imenom al-Figar gdje je, kao 
petnaestogodisnji djecak, svojim amidzama 
dodavao strijele. Takoder je bio sudionik 
zakljucivanja ugovora o savezu i postivanju 
ljudskog dostojanstva poznatog pod imenom 
Hilf al-mdul Sa Hatidzinim, r.a., slugom 
Mejserom, obavio j e jedan uspjesan 
trgovacki posao u kome j e zaradila duplo 
vise nego stoje ranije zaradivala. Kada su se 
Kurejsije, prilikom obnavljanja zgrade 
Kabe, posvadale oko toga ko ce postaviti 
Crni kamen, na zadovoljstvo svih, spor j e 
rijesio tako sto je uzeo kamen, stavio ga na 
haljinu, zatrazio da ga sva plemena dignu 
zajedno, a onda ga on svojom rukom 
postavio. 

- Nagovijest skorog dolaska Allahova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, medu 
sljedbenicima Knjige, bila je uzela tolikog 
maha, da se predaja o tome, gotovo, moze 
smatrati nepobitnom (mutawatir). Zato je 



22 



ISLAM 



Poglavlje 2 



namjerno iskrivljavanje teksta Tevrata (at- 
tawra)* i Indzila (al-ingll)* , s ciljem da se 
prikrije njegov dolazak, bila najbolja 
potvrda koliko su sljedbenici ove dvije 
vjere prizeljkivali da se vjera, samo u 
jednog Boga, vise nikada ponovo ne pojavi. 
Pobjeda Islama i ucenja o samo jednom 
Bogu, bila je najbolja potvrda istinitosti 
njegova, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva 
Uprkos svemu, pazljivo iscitavanje teksta 
danasnjeg Tevrata i Indzila, jos uvijek, 
nedvosmisleno, otkriva pojedine elemente 
spomenute nagovijesti. 

Velicina HCnosti Vjerovjesnika Muham- 
meda, sallallahu alejhi ve sellem, ogleda se i 
u sljedecem: 

1. Sto ga je Uzviseni Allah, jo§ od 
njegova djetinjstva, brizno pazio i cuvao, 
tako da je od svih svojih sunarodnjaka po 
darezljivosti, bio najdarezljiviji, po vladanju 
i drzanju, najprimjereniji, po porijeklu, 
najplemenitiji, po komsijskoj susretljivosti, 
najpoznatiji, po blagosti i milostivosti, 
najistaknutiji, po rijecima, najistinoljubljiviji, 
po vjemosti, najpovjerljiviji i po cestitosti, 
od svake vrste razvrata, najudaljeniji. Zbog 
toga j e u svom narodu, jos i prije poslanstva, 
prozvan nadimkom Vjerni {al-amui). Osim 
toga, ni to sto je bio siroce, nije ga navelo da 
u djetinjstvu skrene sa Pravoga puta, niti sto 
je bio bez oca, koji bi ga pazio i savjetovao, 
razlogom da se u mladosti povede za 
strastima i prohtjevima. Naprotiv, Uzviseni 
Allah ga je cijelo ovo vrijeme briZno cuvao, 
tako da se u dvadeset petoj godini svoga 
zivota ozenio uglednom i cestitom zenom, 
Hatidzom bint Huvejlid, r.a. 

2. I nakon primanja poslanstva, u 
cetrdesetoj godini zivota, Poslanik, sallallahu 
alejhi ve sellem, je brizljivo pazio na sve 
sto j e bilo potrebno da se drugi na njega 
ugledaju: svoja ubjedenja, postupke, rijeci i 
ponasanje. Kada mu je, tri godine nakon 
primanja poslanstva, naredeno da objelo- 
dani i drugima prenese ono sto mu je od 
Allaha objavljeno, Poslanik, sallallahu 
alejhi ve sellem, se mudro i lijepim 
savjetom poceo obracati ljudima i pozivati 
ih u Islam. U toj svojoj misiji, strpljivo je 
podnosio svakojake uvrede i zlostavljanja, 



sve dok mu Uzviseni Allah nije dozvolio da 
se preseli (al-higra)* u Medinu-Muneweru, 
koju je - nakon sto se, u drustvu svog 
vjemog prijatelja Ebu Bekra, r.a., u nju 
preselio - pretvorio u centar svoje 
poslanicke misije, odakle ce se Islam, po 
cijelom svijetu, naglo poceti siriti. 

3. Uzviseni Allah je dao da se preko 
Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem, pokazu mnoga cuda {mu'gizai). O 
njima se govori u Kur'anu, hadiskim 
zbirkama i biografskoj literaturi. U takva 
cuda, izmedu ostalog, spadaju: Cudo 
(mu'giza)* nocnog putovanja iz Mekke do 
Jerusalima {al-isra") i odatle kroz nebeska 
prostranstva sve do Sidre i Munteha (al- 
mi'rag) i nazad, rascjepljenje Mjeseca, 
izjedanje teksta kurejsevicke sahife, 
vracanje Katadinog proljevenog oka, 
zaglavljivanje u zemlji nogu Surakinog 
konja, razbijanje velike kamene ploce na 
Hendeku, govor pecene ovce u koju j e 
podmetnut otrov, jecanje panja, slavljenje 
pijeska, zaljenje kamile, uvecavanje hrane 
i nevidena sposobnost govornistva i 
rjecitosti, iako nije znao ni citati ni pisati. 
Ipak, kao vjecno i najvece Poslanikovo, 
sallallahu alejhi ve sellem, cudo {mu'giza)*, 
sa svojim - za sva vremena neiscrpnim 
tajnama - ostaje Kur'an casni, cije je 
cuvanje od bilo kakve izmjene, iskrivlja- 
vanja ili zaborava, zagarantirao Uzviseni 
Allah rijecima: 

Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista 
cemo Mi nad njim bdjetif (A\-Higr, 9.) 

4. Svoje sljedbenike, muhadzire i 
ensarije, odgajao je u duhu potpune 
predanosti Allahovoj vjeri i maksimalne 
pozrtvovanosti u njenom pomaganju, makar 
to iziskivalo i zrrvovanje sopstvenih zivota u 
borbi na Allahovom putu. Odgojeni na tako 
uzvisenim principima, sa njim na 6elu, isli 
su iz bitke u bitku, od kojih medu 
najsudbonosnije spadaju: Bedr, Uhud, Beni 
Nedir, Hajber, Beni Mustalik, Ahzab, 
Hendek r Bitka za oslobodenje Mekke itd. 
Sve te i druge bitke, predstavljale su 
pravedne ratove u grcevitoj borbi, ili u 
odbijanju neprijateljskih napada, ili u sirenju 
vjere u samo jednog Boga. Ono sto treba 



23 



Poglavlje 2 



ISLAM 



posebno naglasiti je to da ni u jednoj od njih 
nije zabiljezen nijedan slucaj povrede bilo 
cijeg dostojanstva. 

5. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve 
sellem, umro je u ponedjeljak, 12. rebiu-1- 
ewela 11. godine po Hidzri, u 63. godini 
zivota. 

6. Mnogi istrazivaci i znanstvenici, 
cak i nemuslimani, pred ocima cijelog 
svijeta priznaju da je Allahov poslanik 
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio 
najveci covjek koji se ikad rodio. U tom 
smislu, historija j e zabiljezila bezbroj 
izjava mnogih znanstvenika, orijentalista, 
pisaca, historicara i drugih. Sve one tvrde 
da historija ljudskog roda, ni izbliza, nije 
zabiljezila tako veliku licnost Mozda medu 
najnovije sto je u tom smislu napisano, 
spada knjiga pod naslovom Stotinu vjecnih 
{al-halidOn mi'a) iz pera velikog americkog 
struenjaka za atomsku fiziku, Majkla Harta 
koji je, izmedu stotinu najvecih umova koje 
je ljudska historija ikada zabiljezila, na 
prvo mjesto stavio Muhammeda, sallallahu 
alejhi ve sellem, izjavivsi: "Mjesto 
najveceg covjeka u historiji ljudskog roda 
ne pripada ni Isusu ni Marksu, nego 
Muhammedu." 

* Cetverica pravednih vladara (al- 
hulafa" ar-rasidOn) 

Medu cetvericu pravednih vladara (al- 
hulafa' ar-rasfduri), najodabranije drugove 
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem, njegove nasljednike i osnivace 
islamske drzave spadaju: 

1. Ebu Bekr es-Siddik, r.a., vladao od 
11/632.-13/634. godine. 

Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem, naslijedio je nakon sto su mu 
muslimani dali zakletvu na vjernost u 
dvoristu plemena Benu Sa'ida. U njegove 
najznacajnije zasluge spadaju: borba protiv 
otpadnika od Islama, sabiranje Kur'ana, 
otpremanje vojske okupljene pod zapov- 
jednistvom Usame b. Zejda i njeno 
upucivanje u osvajacke pohode u Iraku i 
Samu. Medutim, prerana smrt ga je 
preduhitrila da ne ostvari sve svoje zelje i 



planove, buduci da je na celu islamske 
drzave (al-hilafa)* proveo samo dvije 
godine i tri mjeseca. 

2. Omer b. el-Hattab, r.a., vladao od 
13/634.-23/644. godine. 

Ebu Bekr es-Siddik je jos za svoga 
zivota oporucio da hilafet nakon njega 
preuzme Omer b. el-Hattab, sto je ovaj i 
ucinio. U njegove najznacajnije zasluge 
spadaju: pobjeda nad Perzijancima na 
Kadisiji pod komandom Sa'd b. Ebi 
Vekkasa i oslobadanje Palestine i Egipta 
pod komandom ' Amr b. al-'Asa. 

Pored toga Omer, r.a., je ustrojio poreski 
sistem i administraciju, uveo hidzretski 
kalendar, podigao brojne gradove, 
organizirao jedinstven sistem funkcioniranja 
pokrajina, uspostavio sudstvo, policiju i 
postu. 

Poginuo je u atentatu koji je na njega 
nozem izvrsio medzusija Ebu Lu'lu'e dok je 
kao imam u dzamiji klanjao sabah. Umro j e 
27. zu-1-hidzdzeta 23. godine po Hidzri, 
odnosno 3. novembra 644. god. po Isaovom 
rodenju. 

3. Osman b. 'Affan, r.a., vladao od 
23/644.-35/656. godine. 

Hilafet (al-hilafa)* je preuzeo poslije 
'Umer b. el-Hattabove smrti. U njegovo 
vrijeme su ugusene neprijateljske pobune 
(al-lawrat)* protiv Islama i nastavljena 
daljnja osvajanja i sirenje Islama. Za 
vrijeme njegove vladavine, egipatski 
namjesnik Abdullah b. Ebi es-Serh je 
nastavio osvajanja Sjeverne Afrike, a 
muslimanska vojska pod zapovjednistvom 
Abdullah b. Ebi 'Amira presla je rijeku 
Amurdariju i nastavila osvajanja u 
Transoksaniji. 

U doba njegove vladavine muslimani 
su, takoder, izgradili sopstvenu pomorsku 
flotu, zauzeli Kipar i Rodos i 31/652. god., 
u bici zvanoj Zat as-sawri (Bitka jarbola), u 
Feniksu (danasnji Fenike) na likijskoj 
obali, presreli i potopili bizantijsku flotu na 
cijem je celu stajao Heraklijev sin, car 
Konstantin II. 



24 



ISLAM 



Poglavlje 2 



Zejd b. Sabitu j e povjerio prepisivanje 
Mushafa i tako sve muslimane okupio oko 
jednog nacina ucenja Kur'ani-kerima. 

Ubijen je u zu-1-hidzdzetu 35. godine po 
Hidzri, odnosno u junu 656. godine po 
Isaovom rodenju, rukom zavjerenika koji su 
po nagovoru Jevreja, 'Abdullaha b. Sebe'a 
dosli iz Basre, Kufe i Egipta. 

4. Alija b. Ebu Talib, r.a., vladao od 
35/656.-40/661. godine. 

Na vlast je dosao poslije Osmanova 
ubistva i odmah poceo smjenjivati namjesnike 
koji su bili umijesani u potpirivanju nereda. 
Naredio je da se ranije dodijeljeni posjedi i 
pokloni moraju vratiti u drzavnu blagajnu 
{bayt al-mal). Usprotivio mu se Mu'avija b. 
Ebu Sufjan, pa je doslo do gradanskog rata u 
kome su vodene zestoke bitke, od kojih su 
najpoznatije one na: Devi, Siffmu i 
Nehrevanu. Sa haridzijama se sukobio 17. 
ramazana 40. godine po Hidzri. 

Ubio ga je 'Abdurrahman b. Muldzem, 
cetiri godine i devet mjeseci nakon 
preuzimanja hilafeta {al-hilafa)* . Sahranjen 
je u Kufi. 

Neki od vojnih zapovjednika islamskih 
osvajanja 

Medu najpoznatije zapovjednike islamskih 
osvajanja spadaju: 

- Halid b. el-Velid, cija se izvanredna 
sposobnost za komandovanje najbolje 
pokazala u Bici na Mu'ti, nakon cega mu je 
Allahov Poslanik (ar-rasO/)* dao nadimak 
Allahova sablja {SayfullaB). Vodio je rat 
protiv ocpadnika od Islama i nad njima 
izvojevao pobjedu. Nakon toga Ebu Bekr ga 
je poslao u Irak gdje je stanovnike HTre {al- 
htra) privolio na potpisivanje ugovora o 
vazalnom odnosu i osvojio oblast Sevad (as- 
Sawad). Postavivsi u novoosvojenim 
oblastima u Iraku za namjesnika el-Musenna 
b. Harisa, Halid se nakon toga zaputio 
prema Samu, gdje je u Bici na Jermuku 
izvojevao sjajnu pobjedu nad Bizantijcima. 
Umro je u Himsu u Siriji. 

- Ebu 'Ubejde b. al-Dzerrah - osvojio 
je Damask, Hims, Antakiju i Halep. 



- Sa'd b. Ebu Vekkas - osvojio j e 
Perziju i podigao grad Kufu. 

l Ukbe b. Nafi' el-Fihri~ podigao je 
Kajrevan i sa svojim osvajanjima dosao do 
obale Atlanskog okeana. 

Musa b. Nusajr - dovrsio j e osvajanja 
u Sjevernoj Africi i zapovjedio Tariku b. 
Zijadu da prede Gibraltar i zapocne 
osvajanja u Andaluziji, da bi mu se kasnije i 
sam pridruzio i u osvajanjima stigao sve do 
Pirineja. 

- Kutejbe b. Muslim el-Bahili - u 
svojim osvajanjima na Istoku izbio na 
granice Kine. 

- Muhammed b. el-Kasim es-Sekafi - 
preko koga je Allah uputio stanovnike 
pokrajine Sind. 

Salahuddin el-Ejjubi - porazio j e 
583/1187. godine, u Bici kod Hittina (u 
Palestini), krstasku vojsku i oslobodio 
Jerusalim (Kuds). 

- Ez-Zahir Bibris el-Bundukdari - po 
naredenju memluckog sultana Kutuza 
658/1260. godine, pokrenuo je veliki napad 
na Mongole i porazio ih u cuvenoj Bici kod 
'Ajni Dzaltita (Golijatova vrela u blizini 
Nazareta). 

Neke od istaknutih islamskih licnosti 

Islam je vjera (dm)* znanja i civilizacije. 
Medu najistaknutije licnosti koje su na tom 
polju odigrale znacajnu ulogu spadaju: 

1. U oblasti islamskog prava (al-figh): 
Imam Ebu HanTfe, umro 150/767. godine, 
Imam Malik, umro 179/795. godine, Imam 
Safija, umro 204/819. godine i Imam 
Ahmed b. Hanbel, umro 241/855. godine, 
osnivaci jos i danas zivih sunnijskih {ahl-as- 
sunna)* mezheba (madahib)*. Od vise 
desetina mezheba koji su izumrli, do danas 
su sacuvana samo ova cetiri. 

Medu istaknute ucenjake u ovoj oblasti, 
takoder se ubrajaju: Ibn Hazm, Sejhu-1- 
islam Ibn Tejmijja, njegov ucenik Ibn el- 
Kajjim i mnogi drugi. Svi su oni, dajuci 
pravna rjesenja po sopstvenom razumijevanju 
teksta Kur'ana i Sunneta, dali svoj doprinos 



25 



Poglavlje 2 



ISLAM 



razvoju islamskog prava {al-fiqh al-islami). 
S druge strane, medu najvece ucenjake 
islamskog prava reformisti£kih pokreta, 
ubraja se Sejhu-1-islam Muhammed b. 
Abdulwehhab koji sve svoje ideje za 
reformu islamskog drustva, temelji na dva 
osnovna izvora Islama; Kur' anu i Sunnetu. 
Njemu se pripisuje velika zasluga za 
izbacivanje iz vjere visebozackih natruha, 
suzbijanje novotarija i vracanju vjere u cisti 
islamski monoteizam. 

2. U oblasti tefsira: iz perioda ashaba: 
Alija b. Ebu Talib, 'Abdullah b. Abbas, 
Abdullah b. Omer, Abdullah b. Mes'ud, 
'Ubejj b. Ka'b i Zejd b. Sabit; iz reda 
tabi'ma: Se'Id b. Dzubejr b. Hisam el-Kufi, 
Dzabir b. Jezld el-Dzu'vfi, Mudzahid b. 
Dzeber el-Mekki, Ata' b. Ebu Rebbah, 
Ikrime, Tavus b. Kejsan el-Jemani, te Sufjan 
b. 'Ujejne, Vekf b. el-Dzerrah, Ishak b. 
Rahavejh i drugi. 

U najpoznatija tefsirska djela se ubrajaju: 
Tefsir Muhammeda b. Dzerira et-Taberija, 
poznat pod nazivom et- Tefsir el-Kebir 
( Veliki tefsir), Tefsir Ibn Madze, Tefsir en- 
Nejsaburi, Tefstr Ibn el-Kestra i druga. 

3. U oblasti hadisa: Od Allahova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 
najvise hadisa prenose: Ebu Hurejre, hazreti 

Aisa, Abdullah b. Omer, Enes b. Malik i 
Abdullah b. Abbas, r.a. Najpoznatije 
hadiske zbirke su: el-Dzami' es-sahih od 
Imama Buharije, Sahih od Imama Muslima, 
Muvetta' od Imama Malika b. Enesa, 
Musned od Imama Ahmeda, Sunen od Ebu 
Davuda, Sunen od Ibn Madze, Sunen od et- 
Tirmizije, Sunen od en-Nesaije i druge. 

4. U oblasti jezika: Najpoznatiji autori 
djela iz oblasti arapske sintakse su: Ebu el- 
Esved sd-Dueli, el-Halil b. Ahmed i 
SIbevejh 

5. U oblasti knjizevnosti: U doba 
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem, najpoznatiji muslimanski pjesnik j e 
bio Hassan b. Sabit. Iz doba Emevija 
najpoznatiji su Dzeffr, el-Ferezdek i el- 
Ahtal, a iz Abbasija Ebu. Temmam, el- 
Buhteri, Ebu el-Ala" el-Me'arfi, Ibn er- 



Ruhii i el-Mutenebbl. U oblasti prozne 
knjizevnosti dokazali su se mnogi pisci, kao 
sto su: Abdulhamld b. Jahja, 'Abdullah b. 
el-Mukaffa\ Dzahiz'i dr. 

6. U oblasti drustvenih znanosti: 
Muhammed b. Ishak, umro 120/738. godine, 
napisao j e Biografiju Poslanika (SZra ar- 
rasul), el-Balazuri, umro 279/892. godine, 
Osvajanja zemalja (Futuh al-buldan), et- 
Taberi, umro 310/922. godine, Histori/a 
naroda i vladara {Tarlh al-umam wa al- 
muluk), Ebu el-Fida', umro 320/932. 
godine. Kratak pregled histori/e covje- 
canstva (al-Muhtasar fl tarlh al-basar), el- 
Mes'Udl, umro 346/947. godine, Livade 
zlata {Murug ad-dhab), Ibn el-Esir, umro 
630/1232. godine, Sve o historiji {al-Kamil 
fi at-tarih), te Ibn Haldun svoj cuveni Uvod 
{al-Muqaddima) u djelo Subjekat i predikat 
o danima Arapa, Perzijanaca i Berbera (al- 
Mubtada ' wa al-habar fi ayyam al- 'arab wa 
al- 'agam wa al-barbar). 

Djela iz oblasti geografije pisali su 
mnogi islamski autori. Medu njima su 
najpoznatiji: Jakut el-Hamevi, autor knjige 
Leksikon zemalja (Mu'gam al-buldan), el- 
IdrisI, autor djela Setnja zaljubljenika 
[Nuzha al-mustaq) i el-Havarizml, autor 
djela Izgled Zemlje (Sura al-ard). Ovdje 
treba napomenuti da su muslimani bili prvi 
koji su postavili temelje filozofije historije i 
sociologije. 

7. U oblasti prirodnih znanosti: istakli 
su se: Dzabir b Hajjan u hemiji, Musa b. 
Sakir, el-Btrunl i 'Abbas b. Firnas u 
mehanici, i el-Kindl, el-Hasan b. el-Hejsem i 
el-BIrunm fizici. 

8. U oblasti matematike: istakli su se: 
el-Havarizmi u algebri, el-Hasan b. el- 
Hejsem i Muhammed el-BagdacEu geometri) i 
i Nesiruddm et-Tus/u trigonometri] i. 

9. U oblasti astronomije: istakli su se 
Muhammed b. Ibrahim el-Fezari, Ebu er- 
Rejhan el-BirOnTi Omer el-Hajjam. 

10. U oblasti medicine i farmacije: istakla 
se grupa ucenjaka medu kojima su najpoznatiji: 
Ibn Sina, er-Razi \ drugi. Islamski ucenjaci 



26 



ISLAM 



Poglavlje 2 



istakli su se i u nekim drugim disciplinama 
kao sto su: arhitektura, ornametika, izrada 
keramike, porculana i stakla, te inkrustacija 
sa sedefom i slonovom kosti. 

Iz navedenog se vidi da je islamska 
civilizacija veoma rano procyjetala i 
stoljecima davala svoje plodove. Stavise, 
muslimani su dali ogroman doprinos u 
razvoju i napretku civilizacije, uopce. Tako 
je islamska kultura i civilizacija stoljecima 
snazno utjecala na razvoj prosvjetiteljskih 
pokreta u Evropi, pocevsi jos od sedmog 
stoljeca, pa sve do pojave humanizma i 
renesanse (an-nahda)* sto je, izmedu 
ostalog, rezultiralo sve vecim otvaranjem 
zapadnih naroda za razumijevanje 
vrijednosti vjecnih principa Islama. 

Ovdje treba napomenuti i cinjenicu da su 
se, dugi niz stoljeca, na mnogim evropskim 
univerzitetima koristili udzbenici islamskih 
autora prevedeni na latinski jezik i da su 
islamski ucenjaci odrzavali predavanja iz 
brojnih znanosti i filozofije po skolama i 
dzamijarna sirom Andaluzije, posebno u 
velikim gradovima kakvi su bili Sevilja, 
Kordoba, Granada i drugi. Isti je slucaj bio i 
sa ostalim disciplinama koje su na Zapad 
dosle preko Andalusa. Prema tome, Islam je 
vjera {diri}* istinske kulture, civilizacije, 
nauke i razuma prosvijecenog Allahovim 
svjetlom 

Najvaznije ideje i shvacanja: 

* Islam je vjera cistog monoteizma (dih 
at-tawhld al-halis). Oko vjerovanja u jednog 
i Jedinog Boga, preplicu se i sve ostale ideje 
i shvacanja. Najvaznije ideje i shvacanja 
Islama ogledaju se u: 

Sttibovima Islama, temeljima vjerovanja 
i dobrocinstvu 

1. S iubovi Islama: 

Islam se zasniva na pet stubova: 
izgovaranju kelimei-sehadeta, tj. ocitovanju 
da nema boga osim Allaha i da je 
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, 
Allahov poslanik, obavljanju namaza, 
davanju zekata, postu mjeseca ramazana i, 
onome ko je u mogucnosti, obavljanju 
hadzdza. 



a) Kelimei-sehadet: 

Pod kelimei-sehadetom se podrazumijeva 
iskreno ocitovanje da nema drugog boga 
osim Allaha, da se samo Njemu robuje i 
nikome vise, te potvrda Vjerovjesnika (an- 
nabiyy)* Muhammeda, sallallahu alejhi ve 
sellem, kao Allahova poslanika. Izgovaranje 
rijeci kelimei-sehadeta je kljuc s kojim 
covjek pristupa Islamu i od tog momenta za 
njega islamski propisi postaju obavezujuci. 
Ocitovanje vjerovanja u Allahovu jednocu u 
sebi podrazumijeva: potpuno vjerovanje u 
Allaha, u smislu; da je On jedini Bog i 
Gospodar, da se samo Njemu moze robovati 
i da se vjeruje u Njegova imena i atribute. 

b)Namaz. 

Namaz (as-sala) je vid tjelesnog ibadeta 
kojeg je Uzviseni Allah muslimanu, kao 
strogu duznost ifard), propisao da ga obavlja 
pet puta dnevno. Kao takav, namaz je veza 
izmedu roba i njegovog Gospodara. 
Klanjajuci namaz vjernik odgaja svoju dusu, 
cuva je od razvrata i nevaljalih postupaka, 
cisti od zlih nagona, odvraca od grijeha i 
zabluda, i cuva da ne dospije u dzehennemsku 
vatru. Vjernik se kroz namaz oslobada 
ovosvjetskih problema, posvecuje velifianju 
svoga Gospodara, predaje se tihom razgovoru 
sa Njim i moli Ga za pomoc i uputu. 
Najbolje uputstvo kako se prakticno i na 
ispravan nacin obavlja su Poslanikove, 
sallallahu alejhi ve sellem, rijeci: "Klanjajte 
onako kao sto mene vidite da klanjam!" 1 
Pored navedenog, namaz je jedan od nacina 
da se muslimani medusobno bolje upoznaju 
i da drugima pokazu kako su jedinstveni i 
slozni, posebno kada se radi o namazu u 
dzema'atu i prilikom dzume i bajram-namaza. 

c)Zekat 

Zekat [az-zakS) je vid materijalnog 
ibadeta, kroz koji bogati pruza ruku pomoci 
siromasnom i tako mu podmiruje potrebu. 
Kao stroga obaveza (fard), zekat je propisan 
bogatim, i to na onaj dio imetka koji je 
visak, preko vlastitih potreba za izdrlavanje 
sebe i onih cije je izdrzavanje, ionako, 



Buharija, Kitabn-l-ezan, 631. 



27 



Poglavlje 2 



ISLAM 



obavezno i pod uvjetom da dostize visinu 
nisab a i da j e pregodinio. Zekat se daje na 
gotovinu u novcu, na stoku, prihode u vocu i 
zitu i gotovu trgovacku robu, i to u 
procentima koji su dovoljni za siromaha, a 
neznatni za bogata. Zekat na gotovinu u 
novcu i na trgovinu izdvaja se jednom 
godisnje, dok se zekat na zito i druge 
poljoprivredne proizvode izdvaja po broju 
zetvi. Smisao zekata se, izmedu ostalog, 
ogleda i u tome sto bogate cuva od nevaljala 
i pokvarena imetka, a siromahe od mrznje i 
zavidnosti prema bogatim. 

d) Ramazanski pos t 

Ramazanski post je cetvrti stub Islama. 
U materijalnom smislu, ogleda se u 
Sovjekovu pokoravanju Uzvisenom Allahu i 
ugledanju na Njegova Poslanika (ar-rasul)*, 
tako sto se dobrovoljno odrice hrane, pica, 
spoinog odnosa itd., od zore do zalaska 
sunca, tokom cijelog mjeseca ramazana. U 
duhovnom smislu, ogleda se u sijanju i 
njegovanju klice satnokontrole i izdrzljivosti, 
razvijanju iskrenosti namjere, jacanju 
odlucnosti, ciscenju srca, odgoju i 
preodgajanju duse, tako da postac postaje 
izvorom svakog dobra. 

eJHcic&dZ: 

Hodocastiti Kabu, Svetu Allahovu kucu, 
onome ko je u mogucnosti, peti je stub 
Islama koji od covjeka iziskuje da se u 
njegovu obavljanju angazira sa svim sto 
raspolaze; srcem, tijelom i imetkom. 
Odazivajuci se zapovijedi Uzvisenog 
Allaha, s namjerom da se postigne Njegovo 
zadovoljstvo, uz odbacivanje sivene odjece, 
svih vrsta mirisa, ukrasa i luksuza, 
suzdrzavanje od tjelesnih nagona i 
neuznemiravanja bilo koga od ljudi, pa cak 
ni zivotiinja i bilja, duzni su ga obaviti 
imucni muslimani, u tacno odredeno vrijeme 
i na tacno odredenim mjestima. Najbolje 
uputstvo kako se obavljaju njegovi obredi su 
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, 
rijeci: "Uzmite od mene primjer kako cete 
obaviti svoje obrede!' 1 Hadzdz je svojevrsni 



1 Muslim (4/79), Ebu Davud (1970), Tirmizija (1/168) 
i drugi. 



godisnji kongres svih muslimana na svijetu, 
na kome se trebaju posavjetovati, upoznati i 
dogovoriti kako ce jedni drugima najbolje 
pomoci. 

2. Vjerovanje: 

Vjerovanje (al-unati) je najvisa stepenica 
na ljestvicama ove cvrste vjere uz koje se 
musliman, sve vise uspinje, sto je njegova 
predanost Islamu u srcu dublja. Vjerovanje 
(al-Onari) se sastoji od preko sedamdeset 
dijelova. Na najvisem stupnju je ocitovanje 
da nema boga osim Allaha, a na najnizem 
uklanjanje prepreke sa puta. Stid je dio 
imana. Vjerovanje (al-iman) ima svoje 
temelje. To su: vjerovanje u Uzvisenog 
Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike, 
Sudnji dan i u odredenje (aJ-qadai)*, bilo 
ono dobro ili lose. Najbolji dokaz vjerovanja 
su dobra djela. Zato Uzviseni Allah, u 
mnogim kur'anskim ajetima, dobra djela 
spominje odmah poslije vjerovanja, kao sto 
je slucaj sa Njegovim rijecima: 

Onima koji budu vjerovali i dobra djela 
cinili - dzennetske bascc ce prebivaliste 
biti. (Al-Kahf, 107.) 

3. Dobrocinstvo: 

Dobrocinstvo {al-ihsan) je najvisi stupanj 
ove cvrste vjere, jer kroz njega sam covjek 
promatra i kontrolira svoje postupke i nacin 
na koji robuje svome Gospodaru. Drugim 
rijecima, u svim svojim postupcima se 
ponasa kao da vidi Uzvisenog Allaha kako 
ga prati sta i kako radi. Ukoliko takav 
stupanj samokontrole covjek ne moze 
postici, najmanje sto mora znati i duboko 
vjerovati je da Uzviseni Allah zna za svako 
njegovo djelo i da ga u svim njegovim 
postupcima, cak i u onome kako u sebi 
vjeruje, budno prati. Dakle, dobrocinstvo 
{al-ihsan) je da robujes Allahu kao da Ga 
vidis, jer ako ti Njega ne vidis, On tebe, 
sigurno, vidi. 

- Islamsko vjerovanje i vjerozakon 

(al- 'aqida wa as'-sarl'a)* 

Propise o vjerovanju Islam je iskrista- 
lizirao u monoteizmu ( 'aqida at-tawhld). S 
druge strane, propisima koji reguliraju 
vladanje i moral, na kojima se zasnivaju 



28 



ISLAM 



Poglavlje 2 



duhovne vrijednosti covjeka, Islam j e 
posvetio siroku paznju. Istovremeno, propise 
o cinima koji se prakrjcno obavljaju, Islam 
je formulirao tako da im se, po urodenoj 
prirodi, mora odazvati svako ko ima iole 
zdravo srce i razum. Sve ovo, putem 
rasvjetljavanja i odbacivanja - svjetlom 
vjere u jednog i Jedinog Allaha - svake vrste 
natruha visebostva, suzbijanja svih isprika 
za upustanje u njega, potvrdivanja 
sredisnjeg puta Islama, negiranja 
posrednistva, otvaranja vrata direktnog 
obracanja Allahu, podsjecanja covjeka na 
razum kojim ga je Allah obdario i 
podsticanja na borbu na Allahovu putu (al- 
g/'/iad)*, na obavezu da trazi da se cini 
dobro, odvraca od onoga sto ne valje, te na 
medusobno dogovaranje (as-sura). 

Pored navedenog, islamski vjerozakon se 
odlikuje: nepreopterecivanjem vjernika, 
lahkocom izvrsavanja propisanih obaveza, 
postepenoscu u propisima i prilagodljivoscu 
opcoj dobrobiti u procesu ostvarenja reda i 
pravednosti, sve u cilju spasavanja 
covjecanstva od posljedica iskrivljavanja 
ranije objavljenih nebeskih Knjiga, poput 
pretjerivanja {al-guluww)* u velicanju 
pojedinih licnosti u ranije objavljenim 
vjerama (aJ-adyan)*, sto je sirom otvorilo 
vrata strujanju visebostva {ta'addud al-aliha)* 
i zapostavljanju razuma {al-'aqlf, tradicije i 
mudrosti. 

- Kur'an i Sunnet: 

Kur'an i Sunnet su dva osnovna izvora 
serijatskih propisa. Zato, niukom slucaju, 
nije dozvoljeno od njih odstupiti i umjesto 
njih, pribjeci primjeni zakona donesenih od 
strane covjeka. Ovo zato sto j e svaki covjek 
pogresiv i sto ga, kao zakonodavca, zbog 
toga treba iskljuciti. Jedini izuzetak 
predstavlja Allahov Poslanik, sallallahu 
alejhi ve sellem, koji je od takvih gresaka 
bio posteden. 

Takoder je potvrdeno i u praksi ustaljeno 
danije dozvoljeno proturjeciti jednoglasnom 
misljenju svih islamskih ucenjaka, jer je 
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve 
sellem, rekao da se cio njegov Ummet 
nikada nece jednoglasno sloziti oko necega 



sto je zabluda. Isto tako, rjesenja pravnih 
pitanja, donesena od strane islamskih 
ucenjaka, na osnovu njihova razumijevanja 
Kur'ana i Sunneta (al-igtihad)* , kao i 
konsenzus misljenja svih islamskih ucenjaka 
(al-igma*)* smatraju se valjanim temeljom 
islamskog prava. O tome se nedvosmisleno 
govori i u vjerodostojnom hadisu koji se 
pripovijeda od Muaza b. Dzebela, u vezi sa 
njegovim postavljanjem, od strane Allahova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na 
mjesto kadije u Jemenu. 

- Obiljezja i principi Islama: 

1. Obiljezja Islama: 

U obiljezja Islama {sunat al-islam), 
izmedu ostalog, spada: da je Islam bozanska 
nebeska vjera (dm)*, da se odlikuje 
univerzalnoscu, objektivnoscu, pozitivizmom 
i odmjerenoscu u svakom pogledu, zatim da 
je to vjera direktnog obracanja Bogu - sto 
znaci da u pravom Islamu nema mjesta 
nikakvom proricanju niti posredovanju 
izmedu roba i Gospodara - zatim da je to 
vjera ostvarenja opce dobrobiti, vjera 
potvrdivanja bratstva cijelog ljudskog roda, 
vjera jednakosti, vjera koja ne dopusta 
pasivnost, vjera utemeljenja istine, pravde, 
jednakosti, bratstva, medusobnog ispomaganja 
i dogovaranja, vjera koja svakome garantira 
ljudska prava, sigurnost i koja svakoga 
vrednuje po njegovim djelima. Islam je, 
zatim, vjera postivanja ljudske Casti i 
dostojanstva, uvazavanja prava zene, poziva 
na pridrzavanje visokih normi morala, 
ispunjavanja datih obecanja i ugovora, te 
postivanja prava nemuslimana. 

I na kraju, Islam je vjera znanja, 
odbacivanja neznanja i praznovjerja, 
vjera koja poziva muslimane da se Svrsto 
drze svojeg ubjedenja i da ne dozvole 
rusenje bilo kojeg od njenih sastavnih 
dijelova. 

2. Islamski principi shvacanja covjeka, 
kosmosa i zivota: 

a) Shvacanje sustine Bozijeg Bica u 
islamskom ucenju odreduju rijeci Uzvisenog: 

Niko nije kao On. (Al-§ara,l 1.) 



29 



Poglavlje 2 



ISLAM 



Po kur'anskim rijecima Allah je: 

Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi. 
(Al-Hadid, 3.), sto znaci da u Svome postojanju 
nema nikakva sudruga. Isto tako, Allah j e 
vjecan, pa u Svojoj vjecnosti nema sudruga. 

Kur'an nadalje uci da: On nece biti 
pitan za ono sto radi, a oni ce biti pitani. 
(Al-Anbiya', 23.), sto znaci da Allah u vlasti 
nema nikakva sudruga, zatim, da je: Allah je 
Stvoritelj svega. (Az-Zumar, 62.), pa u 
stvaranju nema nikakva sudruga, zatim da: 
Allah zna, a vi ne znate. (Ali 'Imran, 66.), pa u 
znanju nema nikakva sudruga, zatim: / niko 
Mu ravan nije! (Al-lhlas, 4.), sto znaci da po 
polozaju nema niko ko bi Mu bio ravan, te 
na kraju: Zar oni da imaju bogove koji im 
propisuju da vjeruju ono sto Allah nije 
naredio? (As-§Gra, 21.), sto znaci da Allah 
nema nikakva sudruga u propisivanju 
vjerozakona Ijudima. Takav je slucaj i sa 
svim ostalim svojstvima bozanstvenosti. 

b) Po islamskom ucenju, covjek je na 
ovome svijetu samo rob i Allahovo stvorenje. 
U nekim svojim postupcima, kao takav, coyjek 
nema, a u drugima, opet, ima slobodnu volju i 
mogucnost izbora. Ni u cemu i ni u kom 
svojstvu, covjek nije, niti moze biti sudrug 
Allahu, suprotno ucenju crkve (al-kanlsa)* 
koja tvrdi da Mesija {al-Masih)* ima Cisto 
bozansku {lahGtiyya)* ili ljudsko-bozansku 
(nasutiyya)* prirodu, u zavisnosti od toga o 
kojoj krscanskoj sekti ili pravcu se radi. 

c) Suverenitet nad islamskim programom 
pripada iskljucivo Allahu, a nikako nekoj 

partiji {jAzbf ili narodu. Naprotiv, na njima 
je jedino daprovode Allahov zakon. 

d) Islamski program (manhag)* je 
integralan i sveobuhvatan. Drugim rijecima, 
Islam ne treba shvatiti samo kao kredo, niti 
samo kao duhovnost, niti samo kao 
ekonomski, drastveni ili politicki sistem, 
nego kao program zivota koji u sebi sadrzi i 
vjerovanje u srcu, i izgraden sustav koji 
zadire i regulira svaku poru zivota. 

e) Covjekovo postojanje u kosmosu 
Islam posmatra kroz prizmu samo jednog 
uzvisenog i plemenitog cilja - robovanja 
Allahu: 



Dzinne i Ijude sam stvorio samo zato da 
Mi se klanjaju. (Ad-Dariyat, 56.) 

f) Svi ljudi, zajedno, potjecu od jednog 
te istog stabla. Svi oni dijele isto mjesto 
ishodista i povratka. Otuda su, u tom 
pogledu, svi isti. Jedine vrijednosti po 
kojima su jedni od drugih bolji su: 
bogobojaznost i dobra djela. Nikakve druge 
vrijednosti: ni porijeklo, ni imetak, ni 
polozaj, ni klasa, ni rasa, niti bilo koja druga 
ovosvjetska vrijednost, na Sudnjemu danu 
nece biti ni od kakve koristi. 

g) Islam insistira na konstantama, ali 
istovremeno i uvazava neke promjene u 
zivotu covjeka. Islamsko vjerovanje, 
moralne norme koje iz njega proizilaze, 
obredi i neki medusobni odnosi su konstante 
koje ne podlijezu nikakvoj promjeni, za 
razliku od pojedinih vrsta finansijskih, 
ekonomskih, drustvenih i politiCkih odnosa 
koji su promjenljivi, shodno promjenama 
koje iziskuju mjesto i vrijeme. Rjesenje ovih 
posljednjih, u okviru vjerozakona i u 
interesu dobrobiti vjere, Allahov Poslanik, 
sallallahu alejhi ve sellem, prepustio je 
Ijudima, rekavsi: "Vi ste u svoje ovosvjetske 
poslove odmene bolje upuceni. " 

h) Realnost Islama ogleda se u: 
uvazavanju uvjeta u kojima covjek zivi, 
neodredivanju tacnog oblika poretka vlasti, 
zadovoljavanju sa privrzenoscu principima 
medusobnog savjetovanja i ostavljanju 
otvorenih vrata za donosenja pravnih 
rjesenja na osnovu sopstvenog razumijevanja 
izvora, izuzev propisa koji su defmitivno 
zaokruzeni. 

i) Svako ko Allahu cini ibadet na nacin 
na koji to nije propisao Allah, Njegov 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili, pak, 
neki od njegovih nasljednika, pravednih 
vladara, smatra se inovatorom {mubtadi*)* u 
vjeri. 

j) Ovaj svijet (ad-dunja) je svijet 
iskusenja i rada, a onaj svijet (al-ahire) svijet 
nagrade za djela na ovome svijetu. Kao sto 
sve potjece, tako se sve i vraca Uzvisenom 
Allahu. Zivot na ovome svijetu je samo 
jedna prolazna faza. Kako god covjek na 



30 



ISLAM 



Poglavlje 2 



njemu zavrsi to ne znaci kraj njegova puta, 
jer postoji drugi svijet, na kome ce covjek za 
svoja djela na ovome svijetu odgovarati - za 
dobra biti nagraden, a za losa kaznjen. 

k) Put muslimana je j asan, prav i 
odreden. Na njemu j e da se - u granicama 
svojih mogucnosti - posveti izvrsavanju 
svojih, jasno propisanih obaveza, da se kloni 
zabrana, da svjesno Sini ono sto je Allah 
naredio, a izbjegava ono sto je zabranio i da, 
sa svojim ogranicenim mogucnostima 
spoznaje mimo toga, ne traga za njemu 
nedokucivim tajnama. Time j e Islam 
iskljucio svaku mogucnost lisavanja Boga 
Njegovih atributa (at-ta'ffl)*, shvacanja da 
se grijesenjem ne gubi vrijednost vjerovanja 
(al-irga")*, pripisivanja Allahu bilo kakvih 
negativnosti i prebacivanja krivice za cine 
neposlusnosti Bozijoj volji. 

1) Covjek sastavljen od mesa, krvi, 
nerava, razuma i duse, sa svim svojim 
potrebama, nagonima, prohtjevima i 
sklonostima koje u sebi nosi, izlozen je 
opasnosti da zapadne u grijehe i neposlusnost, 
ali, cak i u slucaju da do toga dode, vrata 
pokajanja pred njim ostaju otvorena, sve 
dok mu dusa ne dode do grkljana. 

Rash enost i najznacajniji centri urjecaja: 

* Zrake svjetla Islama po prvi put su 
pocele sjati, jedne ramazanske noci, iz 
pecine Ilira kod Mekke, u srcu Arapskog 
poluotoka. Nije prosla ni puna cetvrt stoljeda 
nakon pojave ove uzvisene vjere, kada su 
prvu islamsku drzavu formirali cestiti 
drugovi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi 
ve sellem, kojima u cijeloj historiji ljudskog 
roda neria ravnih, kako po cvrstini vjere, 
tako i do zanosu pozivanja u nju, po 
predanosti borbi na Allahovom putu 
(al-gihad)* i pozrtvovanosti da je prenesu i 
dostave svim ljudima. 

* Cim je Islam ucvrstio tlo pod svojim 
nogama na Arapskom poluotoku, Allahov 
Poslanik (ar-rasOl)*, sallallahu alejhi ve 
sellem, poceo j e razmisljati o njegovom 
sirenju na novim prostorima, izvan 
Arapskog poluotoka. U tom smislu, preko 
svojih izaslanika, uputio je pisma: 



bizantijskom cam Heraklu, perzijskom 
kralju Kisri E, abesinskom cam Negusu, 
gasanidskom vladam Harisu b. Ebu Semer 
el-Gassaniju i vladam Balke (ravnice u 
jugoistocnom Jordanu) SurahbUu el-Gassaniju 
u kojima ih je pozvao da prime Islam. 

* U doba vladavine prve cetverice 
pravednih vladara (el-hulefa er-risidm) 
granice islamske drzave su bile prosirene 
osvajanjem Iraka, Perzije, Horasana i 
Sadzistana na istoku, Sama na sjevem, 
Egipta, Libije, Tunisa i Marakesa na zapadu, 
te Nubije i Sudana na jugu. 

* U doba emevijske dinastije osvojene 
su: Andaluzija i Juzna Francuska na zapadu, 
Sind, Transoksanija i dijelovi Kine na 
istoku. 

* U doba abbasijske dinastije muslimani 
su prodrli duboko u Malu Aziju, preoteli 
velike dijelove bizantijske drzave, osvojili 
Kipar, nastavili osvajanja na zapadu, stupili 
na tlo danasnje Italije i poceli nizati pobjede 
nad Rimljanima. 

* U doba Osmanlija muslimani su 
osvojili Carigrad, dijelove Balkanskog 
poluotoka, cijelu Albaniju, ostrva Rodos i 
Krit, te Madarsku. 

* Putem misionarskog pozivanja i 
trgovine, Islam se prosirio u mnogim 
krajevima svijeta. 

Toliko se Islam prosirio sirom svijeta, da 
danas, nakon krscanstva {al-maslhiyya)* , po 
broju sljedbenika zauzima drugo mjesto u 
svijetu. Po statistici Ujedinjenih nacija 
(al-umam al-muttahida)* Islam danas u 
svijetu ispovijeda preko 1.200.000.000 
muslimana. Od ovog broja, oko 900.000.000 
muslimana zivi u preko 80 zemalja, gdje 
muslimani predstavljaju vecinu. Ostatak, od 
oko 300.000.000 muslimana, kao manjine, 
zivi u raznim zemljama svijeta. 

Bibliografija: al-Amwal, Abu 'Ubayd al- 
Qasim b. Salam; al-Harag, Aba YusOf Muhammad 
b. al-Hasan as-Saybani; al-Kamil G at-tarih, 'Ali 
b. Muhammad 'Izzuddln b. al-Alir al-6azari; 
Muqaddima Ibn Haldun, Ibn Haldun b. 
'Abdurrahman b. fclaldun; Magmu' al-fat£wa\ 
Ahmad b. 'Abdulhallm b. Taymiyya al-Harani; as- 



li 



Poglavlje 2 



ISLAM 



Siyasa as-Sar'iyya bayn ar-ra'i wa ar- 
ra'iyya, Ahmad b. 'Abdulhallm b. Taymiyya al- 
Haranl; al-Bidaya wa an-nihaya, 'Imaduddin 
Ibn Katir; al-Ahkam as-sultaniyya, al-Mawridl; 
Mu'gam al-buldan, Yaqut al-Hamawi; Giyat 
al-umam fi ifyat az-zulm, Imam al-Haramayn 
AbG al-Ma'all al-Guwayni; az-Zuhd, al-Imam 
Ahmad b. Hanbal; aZ-Zllhd, al-Imam 'Abdullah b. 
al-Mubarak; al-Madhal Ha 'ilm al-aflak, Ibn 
Srna; al-KuIliyyat fi at-tibb, Ibn Slna; Tadkira 
Dawud, Dawud al-Antaki; al-'Ilm 'inda al- 
'Arab wa ataruhu fi tatawwur al-'iJw al- 
'alami, Yuhanna al-Garnat! - Targama: 
'Abdulhallm an-Nagar wa Muhammad Yusuf Musa; 
Maqala fi al-Gudan wa al-hasba, Fahruddin 
ar-RazT; Wasf Afngiya, al-Hasan b. Muhammad 
al-Wazzan az-Zayyati; al-Islam wa ataruhu fi 
nahda as-su'ub, Mahmud 'Abdulwahhab Fyid; 
al-Islam wa ataruhu fi al-hadira al- 
insaniyya, Abu al-Hasan an-Nadawi; Sarh al- 
'Aqlda at-Tahawi'yya, Ibn Abu al-'Izz al- 
Hanafi; Kitab at-tawhid, Muhammad b. 
'Abdulwahhab; Magmu'a ar-rasa'ii an- 
nagdiyya, Ta'rif 'amm bi dia ai-islam,* Ali 
at-Tantawi; Mahasin ad-din al-islam% 
Muhammad al-Amin as-SanqitI; Muqawwimat 
at-tasawwur al-islami, Sayyid Qutb; Usul at- 
tasri'al-islami, 'Ali Hasabullsh; Min rawa' i' 
hadaratina, dr. Mustafa as-Suba'i; Da'wa al- 
is/am, Sayyid Sabiq; Bada dinuna, Muhammad 
al-Gazzali; Limada ana muslim?, dr. 
'Abdurrahman al-'Isawi; al-Basa'is al-'amma H 
al-islam,, dr. Ydsuf al-Qaradawl; Subuhat 
hawla al-islam, Muhammad Qutb; MawsO'a 
at-tarih al-islami, Ahmad Sibli; Sams al- 
'Arab tasta 'u 'ala al-garb, dr. Sigrid Hunke. 

2. Vjerovanje i pravac sljedbenika 
sunneta i dzema'ata 

Definicija: 

Vjerovanje sljedbenika sunneta i 
dzema'am (ahl as-surma wa al-gama'a)* 
ogleda :se u cvrstom i nepokolebljivom 
vjerovanju u Uzyisenog Allaha, sa svim 
onim sto u sebi islamski monoteizam (at- 
tawhid) i pokornost (at-ta'a) podrazumijevaju, 
zatim u vjerovanju u Njegove meleke, 
Knjige, poslanike, Sudnji dan, Bozije 
odredenje i ostale nevidljive stvari za koje 
se nepobitno dokaze da su istina, bilo putem 
nauke ili prakticnog iskustva. 



Nastanak: 

Utemeljivac ovakvog islamskog vjerovanja 
koje dokida sva druga je Allahov Poslanik, 
sallallahu alejhi ve sellem. Naziv Vjerovanje 
sljedbenika sunneta ('agida ahl as-sunna) 
dobilo je po tome sto se njegovi sljedbenici 
cvrsto pridrzavaju Vjerovjesnikova (an-nabiyy)* , 
sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, a naziv 
Vjerovanje sljedbenika dzema 'ata ( 'aqida ahl 
al-gama'a) jer j e to vjerovanje zajednice 
koja pripada Islamu i koja se jednoglasno 
slaze oko istine, ni u cerau se u vjeri ne 
podvaja, nego slijedi put (manhag)* imama i, 
kada je vjerovanje u pitanju, ni u cemu od 
njega ne odstupa. Poznati su jo§ i pod 
nazivima: Sljedbenici predaje {ahl al-atar), 
Sljedbenici tradicije (ahl al-hadit), Potpo- 
mognuta zajednica (at-ta'ifa al-mansura) i 
Spasena grupa (al-hrqa an-nagiya) . 

Temelji vjerovanja sljedbenika sunneta 
i dzema' ata 

Vjerovanje sljedbenika sunneta i dzema' ata 
se zasniva na temeljima Islama, tj. na 
vjerovanju bez ikakvih sekti i redova. 
Principi vjerovanja sljedbenika sunneta i 
dzema' ata se ogledaju u sljedecem: 

- Izvor vjerovanja su: Allahova Knjiga, 
Sunnet Njegova Poslanika, sallallahu alejhi 
ve sellem, i konsenzus misljenja (igma")* 
cestitih ucenjaka iz prvih generacija 
Islama. 

Sve sto je u Kur'anu casnom 
spomenuto za muslimane vrijedi kao 
vjerozakon. Sve sto je vjerodostojnom 
predajom od Allahova Poslanika (ar-rasQl)*, 
sallallahu alejhi ve sellem, preneseno, makar 
i preko samo jednog prenosioca (ahad)*, 
trebaprihvatiti. 

Izvor za razumijevanje Kur'ana i 
Sunneta su: tekstovi (tj. slovo Kur'ana i 
hadisa) koji ih objasnjavaju i shvacanje 
casnih predaka i onih koji se drze njihova 
puta. 

- Sva temeljna ucenja vjere, dovoljno 
jasno, objasnio je Vjerovjesnik, sallallahu 
alejhi ve sellem, pa niko, i ni pod kakvim 
plastom, nema pravo uvoditi novine u vjeru 
s tvrdnjom da je to od vjere (ad-din)*. 



32 



ISLAM 



Poglavlje 2 



Potpunoj predaji Allahu i Njegovom 
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako 
u onome sto se javno pokazuje, tako i u 
onome sto se taji i nesuprotstavljanju slovu 
Kur'ana i vjerodostojnog Sunneta bilo 
kakvoga drugog misljenja koje se bazira na 
osnovu: analogije, intuicije, navodnog 
otkrovenja (kasf)*, rijeci uobrazenog sejha, 
imama itd. 

Zdrav razum (al- 'aql)* i vjerodostojna 
tradicija (tj. Kur'an i Sunnet) se moraju 
podudarati i medu njima, apsolutno, ne bi 
smjelo biti nikakve kontradiktornosti. U 
slucaju da se licini da izmedu njih, ipak, 
postoji oprecnost, nad razumora ce se dati 
prednost tradiciji. 

Kada se radi o vjerovanju, treba voditi 
racuna da se koriste, u vjerozakonu propisani 
i ustaljeni termini i da se izbjegavaju rijeci i 
terminologija koju koriste novotari. 

- Nepogresivost (al-'ismaf Allahova 
Poslanika (rasul)*, sallallahu alejhi ve 
sellem, je potvrdena i dokazana. Isto tako, 
islamski Ummet, kao cjelina, posteden j e 
pogresivosti, jer je Allahov Poslanik, 
sallallahu alejhi ve sellem, rekao da se svi 
muslimani, zajedno, nikada nece jedno- 
glasno sloziti da krenu krivim putem. Za 
razliku od zajednice, niko od pojedinaca nije 
posteden pogresivosti. U slucaju neslaganja, 
kao mjerodavan izvor, uzimaju se Kur'an i 
Sunnet Islamskom ucenjaku koji u 
donosenju rjesenja na neko pravno pitanje, 
na osnovu samostalnog razumijevanja 
Kur'ana i Sunneta, pogrijesi, greska se ne 
uzima zazlo. 

Istiniti snovi - kao dio vjerovjesnistva 
i an-nubuw\va)*- su istina, isto kao sto je 
istinita intuicija istina. Istiniti snovi 
intuicija spadaju u cuda (karamatf 
radosne vijesti (mubassirai), pod uvjetom da 
su u skladu sa vjerozakonom. Medutim, 
uprkos tome, ne mogu posluziti kao izvor 
islamskog vjerovanja i vjerozakona. 

- Licemjerstvo i pretvaranje u vjeri 
i ad-dln)* je pokudeno. Diskusija na lijep i 
pnstojan nacin je, pak, dozvoljena. 
Medutim. nije dozvoljeno upustati se u 
diskusiju o necemu u sto se zabranjeno 
upustati. 



- U odgovoru se treba dosljedno 
pridrzavati nacina (manhag)* koji je propisan 
Objavom. To znaci da se na novotariju 
(a/-b/d'a)* ne smije uzvracati novotarijom, 
niti na pretjerivanje u vjeri uzvracati 
popustanjem i obratno. 

Svaka novina u vjeri je novotarija, 
svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda 
vodi u dzehennemsku vatru. 

* Sta o islamskom monoteizmu treba 
znati i vjerovati 

- Osnova u vjerovanju Allahovih 
imena i atributa je: potvrdivanje onoga sto 
je Sam Allah za Sebe potvrdio da jeste ili je 
to potvrdio Allahov Poslanik, sallallahu 
alejhi ve sellem, i to - bez ikakva 
poistovjecivanja Allahovih atributa sa 
atributima Njegovih stvorenja i obrnuto 
(min gayr tarntiPf i upustanja u opis sustine 
Allahova Bica ili Njegovih atributa (bila 
takylf)*- s jedne, i negiranje svega onoga 
sto je Sam Allah za Sebe rekao da nije ili je 
to negirao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi 
ve sellem, i to - bez ikakva iskrivljavanja 
(min gayr tahrlf}* ili lisavanja Allaha 
Njegovih atributa (bila ta'ti/)*- s druge 
strane. U tom smislu su i rijeci Uzvisenog: 
Niko nije kao On! On sve cuje i sve vidi. 
(As-Sura, 11.) Uz sve ovo, treba voditi 
racuna da se vjeruje u onakvo znacenje 
rijeci kakvo one u datom kontekstu nose ili 
na njega upucuju. 

- Vjerovati u meleke casne, opcenito. 
Sto se, pak, tice, ulazenja u detalje - na 
osnovu vjerodostojnih dokaza - poput: 
njihovih imena, osobina, zaduzenja itd., 
to zavisi o stepenu upucenosti svakog 
pojedinca, 

- Vjerovati u sve objavljene Knjige, da 
je od svih njih Kur'an casni najodabranija, 
da ih je on derogirao, da su prije njega 
objavljene Knjige iskrivljene, te da je 
obaveza postupati samo po Kur' anu, a ne i 
po ranije objavtjenim Knjigama. 

- Vjerovati u Allahove vjerovjesnike i 
poslanike - neka je na sve njih Allahov 
blagoslov i mir! Zatim, vjerovati da su oni 
od svih ostalih ljudi najodabraniji, te da je 
onaj ko u njih tako ne vjeruje nevjernik. 



33 



Poglavlje 2 



ISLAM 



- Vjerovati da je Objava (al-wahyf 
prekinuta i da, poslije Muhammeda, 
sallallahu alejhi ve sellem, Allah vise nece 
dostavljati Objavu. Zatim, vjerovati da je 
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, 
pecat svih ostalih vjerovjesnika i poslanika, 
i da je onaj ko tvrdi suprotno neyjernik. 

- Vjerovati u Sudnji dan (tj. onaj 
svijet), u vjerodostojna kazivanja o njemu, 
te u predznake koji ce mu prethoditi. 

Vjerovati u Bozije odredenje dobra i 
zla, u smislu da je Uzviseni Allah unaprijed 
znao sve sta ce se desiti i da je to zapisao u 
Knjizi pomno cuvanoj {al-Lawh al-mahfuz). 
Zatim, vjerovati da biva ono sto Allah hoce 
da bude, a da ne biva ono sto Allah nece da 
bude, da sve biva onako kako Allah hoce, da 
Allah sve moze, da je sve stvorio i da cini 
ono sto On hoce. 

Vjerovati u nevidljive (gajb) stvari o 
kojima postoje vjerodostojni dokazi kao sto 
je vjerovanje u postojanje: Arsa, Kjursa, 
Dzenneta, Dzehennema, uzivanja i patnje u 
kaburu, Sirat-cuprije, vage kojom ce se na 
Sudnjemu danu mjeriti djela itd., i to bez 
ikakvog vlastitog interpretiranja ita'wilf. 

Vjerovati u zauzimanje Vjerovjesnika 
{safa'a an-nab/yy)*, sallallahu alejhi ve 
sellem, zatim u zauzimanje drugih 
vjerovjesnika, meleka i dobrih ljudi na 
Sudnjemu danu, i to onako kako j e to 
opsirno opisano u vjerodostojnim izvorima. 

- Vjerovati da ce vjernici na Sudnjem 
danu, u Dzennetu i na mahseru 1 , zaista, 
vidjeti svoga Gospodara. Onaj ko to porice 
ili interpretira skrenuo je sa Pravoga puta i 
krenuo stranputicom. Na ovome svijetu niko 
nece imati priliku vidjeti Ga. 

- Vjerovati da su cuda {karamatf 
evlija (al-awliya")* i dobrih ljudi istina. 
Medutim, to ne znaci da je svaki natprirodni 
cin keramet. Naprotiv, to moze biti jedan 
vid zavodenja (istidrag). Isto tako, to moze 
biti jedan vid sejtanskog djelovanja. Jedino 
mjerilo ocjene da li se, zaista, radi o 
kerametu ili ne j e njegova podudarnost ili 
nepodudarnost sa Kur'anom i Sunnetom. 



Mjestu okupljanja 



- Vjerovati da su svi pravi vjernici 
evlije Milostivog Allaha i da svaki vjernik u 
sebi ima onoliko evlijaluka koliko i imana. 

* Sta je o islamskom monoteizmu jos 
potrebno znati i vjerovati 

- Uzviseni Allah j e jedan i Jedini. U 
Svojoj gospodarskoj svemoci (ar-rububiyya), 
bozanstvenosti (al-ulGhiyya), imenima {al- 
asma) i atributima {as-sifat) nema nikakva 
sudruga. On je Gospodar svjetova i Jedini 
Koji zasluzuje da Mu se na sve moguce 
nacine cini ibadet. 

- Posvecivanje bilo kog vida ibadeta, 
kao sto su: obracanje s dovom, trazenje 
pomoci, zavjetovanje, prinosenje zrtve, 
oslanjanje, strah, nada, ljubav itd., bilo 
kome ili cemu drugom mimo Allaha, ma o 
kome i cemu se radilo: Allahu bliskom 
meleku, od Allaha poslanom vjerovjesniku, 
dobrom coyjeku i si., je visebostvo (si'r/c). 

- U osnovna nacela ibadeta spada da 
se Uzviseni Allah obozava s Ijubavlju, 
strahom i nadom, zajedno, i da izostanak 
bilo kojeg od ovih elemenata predstavlja 
zabludu. 

Potpuna predanost, zadovoljstvo i 
pokornost pripadaju, iskljucivo, Allahu i 
Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve 
sellem. Vjerovanje u Uzvisenog Allaha 
podrazumijeva potpuno ubjedenje da je 
Allah najpravedniji Sudija i Jedini Bog i 
Gospodar. Prema tome, u Svojoj vlasti Allah 
nema nikakvog sudruga. Zato je uvodenje u 
vjerozakon onoga sto Allah nije propisao, 
uzimanje sejtana {at-tagut)* za sudiju, 
nepostupanje po Muhammedovom, sallallahu 
alejhi ve sellem, vjerozakonu, nego po 
necijem drugom, te bilo kakvo mijenjanje u 
njemu, nevjerstvo (kufi)*. Isto tako, 
neyjernik je svako ko misli da bilo ko ima 
pravo izaci iz okvira vjerozakona. 

- Suditi po onome sto Allah nije 
objavio je nevjerstvo. Medutim, postoje 
dvije vrste takvog nevjerstva; ono koje 
izvodi iz vjere i ono koje ne izvodi. U prvu 
vrstu spada pridrzavanje necijeg drugog, a 
ne Allahova vjerozakona ili, pak, dozvo- 
ljavanje da se po takvom zakonu postupa. U 
drugu vrstu spada propustanje da se, u 



34 



ISLAM 

nekom odreclenom slucaju, iz bilo koje 
pobude, postupi po Allahovu vjerozakonu, 
ostajuci mu istovremeno i dalje privrzen. 

- Dijeliti vjeru na sustinu (haqfqa) po 
kojoj se prepoznaju uglednici i vjerozakon 
(sarl'a)* koga se trebaju pridrzavati siroke 
mase, mimo uglednika i odvajati politiku, 
ekonomiju i si. od vjere {ad-dldf j e zabluda. 
Naprotiv, svaka cinjenica, politika i si. koja 
se kosi sa vjerozakonom (as-san'a)* je ili 
nevjerstvo (kufi)* ili zabluda, zavisno od 
stepena odstupanja od vjerozakona. 

- Nevidljive (gajb) stvari zna samo 
Allah i niko vise. Vjerovati da bilo ko pored 
Allaha zna tajne i nevidljive stvari je 
nevjerstvo. Medutim, treba vjerovati da je 
Uzviseni Allah nekim od Svojih poslanika 
otkrio pojedine tajne. 

Vjerovati astrolozima (d-munaggimun)* , 
vracariraa (al-kahhan)* i prorocima je 
nevjerstvo (kufi)*, a obilaziti ih veliki grijeh 
(kablra)*. 

- Kur'anom naredena sredstva za 
postizanje Allahove blizine i naklonosti su 
propisani cini pokornosti i dobra djela. 

Posrednistvo (tawassul)* se dijeli na 
tri vrste: 

1. Ono koje je dozvoljeno; pomocu 
Njegovih imena i atributa, ili dobrim 
djelima onoga ko Mu se umiljava, ili dovom 
zivog, dobrog covjeka. 

2. Ono koje je novotarija; umiljavanje 
Allahu pomocu necega sto nije spomenuto 
u vjerozakonu kao sto su: vjerovjesnici, 
dobri ljudi, njihov ugled, zasluga, svetost 
itd. 

3. Ono koje j e sirk; uzimanje umrlih za 
posrednike u ibadetu, obracanje umrlim sa 
molbom da im se ispuni neka potreba, 
moljenje da im se preko njih pomogne itd. 

- Blagoslov (al-baraka) je od Uzvi- 
senog Allaha koji njim obasipa neka od 
Svojih stvorenja u mjeri u kojoj to On hoce, 
Pripisivanje nekome ili necemu blagoslova 
vrsi se samo sa dokazom. Blagoslov znaci: 
obilje dobra i njegovo povecavanje, ili 
potvrdivanje dobra i onoga sto dobro 
donosi. 



Poglavlje 2 



- Blagoslovljenost je Bogom data 
sreca i uspjeh. Blagosiljati se moze samo 
onim za sto u izvorima postoji dokaz da je 
blagoslovljeno. 

- Postupci svijeta prilikom obilazenja i 
posjecivanja mezara dijele se na tri vrste: 

1. One koji su vjerozakonom propisani 
i dozvoljeni, kao sto su: posjecivanje mezara 
radi podsjecanja na onaj svijet, nazivanja 
selama umrlima i obracanja Allahu dovom 
da se smiluje i oprosti grijehe umrlima. 

2. One koji su novotarija i u suprotnosti 
sa potpunim vjerovanjem, pa kao takvi 
predstavljaju jednu vrstu sirka. U takve 
postupke spadaju: obilazak mezara s 
namjerom da se bas tamo obavi neki ibadet i 
priblizi Uzvisenom Allahu, da se putem 
mezara postigne Allahov blagoslov ili da se 
kod njih poklone sevabi umrlom, zatim: 
gradnja na mezarima, njihovo ogradivanje i 
oblaganje (gipsom, betonom i si.), paljenje 
svijeca i osvjetljavanje, klanjanje na meza- 
revima, spremanje na dalek put iskljucivo 
radi posjete necijeg mezara itd., za sto 
postoji dokaz da j e zabranjeno ili za sto u 
vjerozakonu nema nikakve osnove. 

3. One koji predstavljaju vid visebostva 
i koji su, kao takvi, u potpunoj suprotnosti 
sa islamskim vjerovanjem u jednocu Allaha 
(at-tawhid). U takve postupke spadaju: 
cinjenje umrlom bilo kakve vrste ibadeta, 
mimo Allaha, obracanje umrlom sa kakvom 
dovom za pomoc, trazenje od njega da 
ispuni kakvu molbu, obilazenje oko mezara, 
prinosenje zrtve na mezaru, zavjetovanje 
umrlom itd. 

Sredstva se ocjenjuju prema stvarnoj 
namjeri. Sve sto u cmjenju ibadeta vodi 
pripisivanju Allahu sudruga, ili uvodenju 
novotarija u vjeri treba sprijeciti. Ovo zato 
sto je svaka novina u vjeri novotarija 
(bi'd'a)*, sl svaka novotarija zabluda. 

* Vjerovanje: 

- Vjerovanje (al-unari) se sastoji iz 
rijeci i' djela. Podlozno je promjenama; 
povecavanju i smanjivanju. Ona strana 
vjerovanja koja se odnosi na rijeci, dokazuje 
se vjerovanjem u srcu i izgovaranjem 
jezikom. Druga strana, koja se odnosi na 



35 



Poglavlje 2 



ISLAM 



djela, dokazuje se vjerovanjem u srcu, 
izgovaranjem jezikom i radom organa. Pod 
vjerovanjem u srcu podrazumijeva se duboko 
ubjedenje u srcu da se vjeruje. Pod 
izgovaranjem jezikom podrazumijeva se 
potvrda rijecima onoga sto se vjeruje u srcu. 
Pod djelovanjem srca podrazumijevaju se: 
njegova potpuna predanost, iskrenost, 
pokornost, ljubav i namjera da se cine dobra 
djela. Pod djelovanjem organa podrazumijeva 
se cinjenje onoga sto je naredeno da se cini i 
izbjegavanje onoga sto je zabranjeno da se 
Cini. 

- Onaj ko pocini veliki grijeh (al- 
kablra)* ne izlazi iz vjere. Takav je na 
ovome svijetu i dalje vjernik, samo sa 
nepotpunim vjerovanjem (naqis a/Snan), a 
na onome svijetu prepusten Allahovoj volji 
Koji ce mu - ako htjedne - oprostiti, ili ga - 
ako htjedne - kazniti. Svi vjernici koji 
vjeruju u Allaha, kao jednog i Jedinog Boga, 
ce uci u Dzennet. U slucaju da neko od 
vjernika, iz bilo kog razloga, i bude kaznjen 
dzehennemskom vatrom, on u njoj nece 
vjecno ostati. 

- Ni za koga ko se okrece prema Kibli 
(tj. od muslimana), osim da za njega to 
potvrduje slovo Kur'ana ili Sunneta, nije 
dozvoljeno apsolutno tvrditi da ce u Dzennet 
ili Dzehennem. 

Nevjerstvo (al-kufr)*, kao ustaljeni 
izraz u vjerozakonu, se dijeli na dvije vrste: 
veliko (akbar), koje izvodi iz vjere i 
islamskog Ummeta i malo (asgar), koje ne 
izvodi. Ovo drugo ponekad se naziva i 
nevjerstvo u djelima (al-kufr al-' amali). 

Proglasavanje nekoga nevjernikom 
(at-takfir)* je odredba koja postoji u 
vjerozakonu, ali se ono mora zasnivati na 
dokazu iz Kur'ana i Sunneta. Zato nije 
dozvoljeno bilo kog muslimana, zbog 
izgovorene rijeci ili ucinjenog djela, 
proglasavati nevjernikom, ukoliko za takvo 
nesto nema valjanog serijatskog dokaza. 
Stavise, ni kvalifikacija neke rijeci ili djela 
nevjerstvom, ne podrazumijeva nuzno 
proglasavanje i pocinioca nevjernikom, osim 
ako se za takvo nesto ne steknu svi uvjeti i 
za to ne preostane vise nikakva smetnja. 
Proglasavanje nekoga nevjernikom (at-takfir)* 



spada medu najopasnije i najozbiljnije presude. 
Zato se treba dobro paziti i cuvati od 
proglasavanja muslimana nevjernikom. 

* Kur'an i govor: 

Kur'an je, kako po svojim rijecima, tako 
i po znacenju, Allahov objavljeni i 
nestvoreni govor. Od Allaha j e poceo i 
Njemu se vraca. Kur'an je nedostizno cudo i 
kao takav je dokaz istinitosti Allahova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji 
ga je donio. Zagarantirano mu je da ce biti 
sacuvan sve do Sudnjega dana. 

* Bozije odredenje: 

U temelje islamskog vjerovanja spada i 
vjerovanje u Allahovo odredenje (al~qadar)* 
dobra i zla koje podrazumijeva: 

- Vjerovanje u sve tekstove Kur'ana i 
Sunneta koji govore o Allahovom odredenju 
(al-qadar)* sa svim njegovim stupnjevima 
(znanja, zapisivanja, volje i stvaranja), te da 
Allahovo odredenje niko ne moze promi- 
jeniti, niti Njegovu presudu pobiti. 

- Vjerovanje da je uputa i zavodenje 
ljudi u Allahovim rukama, da On nekima od 
njih, iz Svoje dobrote, ukazuje na Pravi put, 
te da ima i onih koji su, s pravom, zasluzili 
da ostanu u zabludi. 

- Vjerovanje da su i ljudi i njihova 
djela Allahovo stvorenje, da nema drugog 
stvoritelja osim Allaha, da je Allah Stvoritelj 
ljudskih djela, a ljudi ih izvrsavaju. 

- Vjerovanje u mudrost Allahova 
stvaranja i pripisivanje uzroka Allahovom 
htijenju. 

* Zajednica i vodstvo: 

- Pod zajednicom (al-gama'a) podrazu- 
mijevaju se Vjerovjesnikovi (an-nabiyy)* , 
sallallahu alejhi ve sellem, drugovi {ashab) i 
svi oni koji ih budu valjano slijedili i sve do 
Sudnjega dana isli njihovim stopama. Oni su 
spasena grupa (al-firqa an-nagiya). 

Svako ko se pridrzava njihova puta 
{manhag)* spada u spomenutu zajednicu, 
cak i u slucaju da u nekim sitnim pojedi- 
nostima i pogrijesi. 



36 



ISLAM 



Poglavlje 2 



- Podvajanje u vjeri (ad-dih)* nije 
dopusteno, kao sto nije dopusteno ni 
unosenje smutnje medu muslimane. Ono 
oko cega se muslimani ne mogu usaglasiti, 
treba podvrgnuti sudu Allahove Knjige, 
Sunneta Njegova Poslanika, sallallahu alejhi 
ve sellem, i praksi casnih predaka. 

Onoga koji napusti zajednicu, treba 
prvo lijepo posavjetovati, zatim ga pozvati 
da se u nju vrati, s njim na najljepsi moguci 
nacin raspraviti razloge zbog kojih je 
zajednicu napustio i iznijeti mu argumente 
da nije u pravu, pa ako se pokaje, dobro je, a 
ako ne, kazniti ga kaznom kakvu po 
vjerozakonu zasluzuje. 

- Svijet treba podsticati na koriscenje 
ustaljene terminologije u izvorima Islama: 
Kur'anu, Sunnetu i konsenzusu misljenja 
(al-igma*)*. Obicni svijet nije dozvoljeno 
opterecivati sa sitnim i preciznim detaljima 
niti sa terminologijom sa dubokim strucnim 
znacenjima. 

Svi muslimani su u osnovi ispravne 
namjere i ubjedenja sve dok se ne pokaze 
suprotno. Rijeci svih muslimana, kad god je 
to moguce, treba nastojati shvatiti u 
najboljem kontekstu. Ukoliko se kod nekog 
primijeti tvrdoglavost i zionamjeraost, nije 
dozvoljeao opterecivati se dubokim tumace- 
njima da bi mu se nesto objasnilo. 

Najvisa vlast (al-imama al-kubra) se 
potvrduje: ili, jednoglasnim prihvacanjem 
od strane svih muslimana (aJ-umma), ili 
davanjera zakletve na vjernost od strane 
njihovih najuglednijih i najutjecajnijih 
predstavtiika. Duznost je, u onom sto je 
dozvoljeno, pokoriti se onome ko silom 
dode na vlast i za sebe dobije podrsku 
vecine. Isto tako je duznost, u slu£aju 
potrebe, takvog posavjetovati. Zabranjeno 
je otkazivati mu poslusnost i protiv njega 
dizati pobunu, osim u slucaju da se za njega 
nepobitno dokaze da je otvoreno pocinio 
djelo znake nevjerstva (kufr)*. 

- Obavljanje namaza, hadzdza i 
odlazak u borbu na Allahovu putu 
(al-gihad)* - zajedno sa muslimanskim 
vodama. cak i u slucaju da su nepravedni - 
obavezno je. 



- Borba izmedu muslimana zbog 
ovosvjetskih dobara i njeno potpaljivanje 
zarom paganskim (al-hamiyya al-gahiliyya)* 
strogo je zabranjena (haram) jer, kao takva, 
spada u jedan od najtezih grijeha (min akbar 
al-kaba'ff. Medutim, dozvoljeno je boriti 
se protiv onih koji u vjeru uvode novotarije 
(ahl al-bid'a)* , siju nasilje i slicno, i to samo 
u slucaju kada se nikakvim blazim 
sredstvima ne mogu sprijeciti. U zavisnosti 
od situacije i opceg interesa, borba protiv 
takvih moze biti i obavezna. 

- Svi drugovi Allahova Poslanika, 
sallallahu alejhi ve sellem, (ashab) su 
pravedni i cestiti i kao takvi predstavljaju 
najbolju generaciju ovoga Ummeta. Potvrdi- 
vanje i naglaseno isticanje ispravnosti 
njihovog vjerovanja i odlike nad svim 
ostalim generacijama je apsolutno utemeljeno 
kao jedan od sastavnih dijelova vjere. 
Ljubav prema njima je znak vjere i imana, a 
mrznja znak nevjerstva i licemjerstva. Da bi 
se iskljucila opasnost da se prema nekome 
od njih pogrijesi, potrebno je izbjegavati 
upustanje u njihove medusobne sporove i 
raspravljanja o njima. 

Duznost je vjerovati da su, od svih 

drugova (ashab) Allahova Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem, najodabraniji ovim 
redom: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, 
kasnije, pravovjerni vladari i nasljednici 
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem, te da je redoslijed njihova dolaska na 
mjesto halife bio po stepenu njihove 
odabranosti. 

- U znak vjere, takoder, spadaju: 
ljubav i naklonost prema porodici (alu bayi) 
Allahova Poslanika (ar-rasul)* sallallahu 
alejhi ve sellem, uvazavanje, postivanje i 
priznavanje vrlina njegovih supruga - majki 
pravovjernih - (ummahat al-mu 'm/nih), 
ljubav prema vodama casnih predaka, 
ucenjacima sljedbenika tradicije i svih onih 
koji su ih vjerno slijedili, te odbojnost 
prema sljedbenicima novotarija, strasti i 
prohtjeva. 

- Borba na Allahovom putu (al- 
gihad)* je vrhunac Islama i kao obaveza 
svih muslimana ostaje sve do Smaka 
svijeta. 



37 



Poglavlje 2 



ISLAM 



- Pozivanje na dobra djela i odvracanje 
od nevaljalih spada u najprepoznatljivija 
obiljezja Islama i jedan od najdjelotvornijih 
nacina da se ocuva zajednica rauslimana. 
Obavezno je u mjeri koja odgovara 
mogucnostima svakog pojedinca i opcoj 
dobrobiti zajednice. 

Najprepoznatljivije karakteristike i 
obiljezja pravca sljedbenika sunneta i 
dzema'ata 

* Sljedbenici sunneta i dzema'ata (ahl 
as-sunna wa al-gama'a)* su spasena grupa 
(al-firqa an-nagiya) i potpomognuta 
zajednica (ata'ifa al-mansura). Kao sto 
imaju svoj pravac (manhag)* u vjerovanju, 
sljedbenici sunneta i dzema'ata, isto tako, 
imaju i svoj cjelovit program i detaljno 
razraden sistem u kome svaki musliman 
moze pronaci ono sto mu treba. Ovo zato, 
sto njihov program predstavlja sveobuhvatni 
Islam kakvog j e propisao Vjerovjesnik, 
sallallahu alejhi ve sellem. Iako se sljedbenici 
sunneta i dzema'ata, kao pojedinci po raznim 
osnovama, izmedu sebe razlikuju, svi oni 
zajedno, imaju neke karakteristike i prepoz- 
natljiva obiljezja koja ih cine drugacijim od 
ostalih. Izmedu ostalog, to su: 

- Zanimanje za Kur'an, njegovo 
ucenje, pamcenje napamet i komentiranje, 
zatim za hadis, njegovo razumijevanje, 
istrazivanje koji su hadisi vjerodostojni, a 
koji nisu (jer je kao takav izvor vjerozakona), 
te nastojanje da djela budu u skladu sa 
znanjem 

Prihvacanje kompletne vjere (ad- 
dih)* i vjerovanje u sve sto u Kur 'anu stoji. 
Zato sljedbenici sunneta i dzema'ata 
doslovno vjeruju u sve tekstove (tj. 
Kur'anai, kako one koji govore o obecanju 
(al-wa'a), prijetnji (al-wa'id), potvrdi Bogu 
svojstvenih atributa (al-itbat), tako i one 
koji govore o negaciji Bogu neprimjerenih 
osobina {at-tanziti). Oni istovremeno 
vjeruju i u Bozije odredenje i u postojanje 
covjekove slobodne volje u njegovim 
namjerama i djelima. Isto tako, oni 
objedinjuju znanje i ibadet, silu i milost i, 
uz uzimanje u obzir uzroka, rad i 
asketizam. 



Slijedenje tradicije, neunosenje 
novotarije u vjeru, odrzavanje jedinstva 
zajednice i odbacivanje neslaganja i 
podvojenosti u vjeri, 

Rukovodenje i ugledanje na pravedne 
i cestite vode predaka iz reda ashaba i onih 
koji su se drzali njihova puta i programa u 
znanju, radu i pozivanju u vjeru, te 
izbjegavanje onih koji slijede drugaciji put 
nego sto je njihov. 

Pridrzavanje sredisnjeg puta u 
Islamu, po kome sljedbenici sunneta i 
dzema'ata, u svome vjerovanju, zauzimaju 
sredisnji put izmedu dvije krajnosti: 
pretjerivanja, koje zagovaraju ekstremisticke 
sekte (firaq al-guJuww)* i nemarnosti koju 
zagovaraju neke druge {firaq at-tafnt), a u 
djelima i ponasanju, srednji put izmedu 
onih koji, ili pregone, ili se prema njima 
nemarno odnose. 

- Nastojanje da se, po svaku cijenu, 
ocuva jedinstvo muslimana na putu istine, 
vjere u Jednog Allaha i slijedenja 
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, 
sunneta, s jedne, i uklone svi uzroci nesloge 
i medusobnih sukoba, s druge strane. 

- Otuda se sljedbenici sunneta i 
dzema'ata, u svome shvacanju csnovnih 
principa vjere, od najsire zajednice svih 
muslimana (al-umma) ne razlikuju ni po 
cemu drugom, osim sto sebe nazivaju ovim 
imenom i sto ne priznaju {la yuwaluna)* 
nikakvu drugu vezu osim Islama i sunneta. 

Sljedbenici sunneta i dzema'ata pozivaju 
na cvrsto pridrzavanje Allahove vjere sa 
svim njenim elementima: u vjerovanju, 
obredima, ponasanju, moralu (al-ahlaq)* , 
svakodnevnom zivotu i objasnjavanju svega 
sto je muslimanu potrebno. Pribojavaju se 
parcijalnog promatranja problema vjere, pa 
zbog toga insistiraju na svemu sto je u njoj 
farz, vadzib i sunnet, s posebnim osvrtom na 
vjerovanje i obrede. Znajuci da se stalno 
pojavljuju nova otkrica i otvaraju nove 
mogucnosti za sirenje vjere, posvecuju im 
posebnu paznju i koriste najsavremenija 
sredstva koja su vjerom dozvoljena. Kao 
sastavni vid vjerozakonom propisane borbe 
na Allahovu putu (al-gihad)* , vode zivu 
aktivnost na podsticanju dobra i suzbijanju 



38 



ISLAM 



Poglavlje 2 



zla, ozivljavanju sunneta, reafirmaciji vjere 
(tagdid ad-dlri)* i uvodenju Allahova 
vjerozakona na svim poljima djelovanja. S 
druge strane, upozoravaju na pogubnost 
svakog pokusaja prepustanja suda sejtanu 
{at-tagutf ili uvodenja drugih zakona, 
mimo onih koje j e objavio Uzviseni Allah. 

Pravda i pravednost, jer sljedbenici 
sunneta i dzema'ata prvenstveno vode 
racuna o tome kako da se o5uva apsolutno 
pravo Uzvisenog Allaha, a ne upitno pravo 
nekog pojedinca ili odredene grupe. Zato ne 
pretjeruju u hvaljenu prijatelja, niti kudenju 
neprijatelja, kao sto ne potcjenjuju dobro, 
ma od koga ono dolazilo. Uprkos tome, 
svoje vode i istaknute licnosti ne smatraju 
svecima niti za njih tvrde da su nepogresivi. 
Pri tome se drze poznatog pravila: svakome 
se, od onoga sto govori, ponesto moze uzeti 
i odbaciti, osim Vjerovjesniku, sallallahu 
alejhi ve sellem. Nepogresivi su samo 
objava {al-wahyf koja dolazi sa neba i 
konsenzus misljenja (igma)* svih ucenjaka 
iz prvih generacija Islama. 

Sljedbenici sunneta i dzema'ata 
prihvacaju mogucnost vise razlicitih 
pravnih rjesenja za neka od sporednih 
pitanja za koja se, pouzdano, putem 
vjerodostojne predaje, zna da su se u njima 
razisli i ucenjaci prvih generacija Islama. 
Medutim, oni su od strane Uzvisenog 
Gospodara i Njegovog Vjerovjesnika, 
sallallahu alejhi ve sellem, isuvise dobro 
upuceni u pravila uctivog odnosa prema 
eventualnom neslaganju da bi one koji se sa 
njima u takvim pitanjima ne slazu mogli 
optuziti za zabludu. 

Svjesni da j e suzbijanje zla prece i od 
samog cinjenja dobra, sljedbenici sunneta i 
dzema'ata pazljivo prate uzroke dobrih i losih 
pojava, jer znaju da je vjerozakon (as~sari'a)* 
dosao radi uvodenja reda i dobrobiti za sve 
s jedne, i suzbijanja uzroka nereda i pokva- 
renosti s druge strane. 

Kada su iskusenja u pitanju, 
sljedbenici sunneta i dzema'ata, prema 
njima imaju jasno izgraden stav: 

♦ Ako je iskusenje od Allaha, Cine ono 
sto j e Uzviseni Allah naredio da se u takvom 
iskusenju cini. 



♦ Ako se radi o iskusenju nevjerstva 
{al-kuff)* (tj. o sukobu sa nevjeraicima), 
protiv njega se bore svim raspolozivim 
sredstvima: argumentima, ubjedivanjem, 
sabljom i kopljem, u zavisnosti od potrebe i 
mogucnosti. 

♦ Ako se radi o iskusenju (tj. medu- 
muslimanskom sukobu) i procijeni da ne 
vrijedi zrtvovati mir, onda se u njega ne 
mijesaju, osim kada im je, na osnovu 
nepobitnih argumenata, jasno ko je na strani 
istine. U tom slucaju staju na stranu istine i, 
u granicama svojih mogucnosti, pomazu da 
ona pobijedi. 

Sljedbenici sunneta i dzema'ata drze 
da se svi sljedbenici novotarija u vjeri nisu 
podjednako udaljili od sunneta. Zato se 
prema njima razlicito i postavljaju, dijeleci 
novotarije na: 

♦ Novotarije £iji se sljedbenici, kao sto 
su murdzije {al-murgi'a)* i sl'ije (as-sl'a)*, 
koji Aliji, r. a., daju prednost nad ostalim 
ashabima, po jednoglasnom misljenju 
islamskih ufienjaka, ni u kom slucaju ne 
mogu smatrati nevjernicima. 

♦ Novotarije ciji se sljedbenici, kao 
sto su haridzije {al-hawarig)* i rafidije 
{ar-rawafid}* \ po jednim islamskim ucenja- 
cima mogu, a po drugima ne mogu smatrati 
nevjernicima. 

♦ Novotarije ciji se sljedbenici, kao sto 
su prave dzehmije (al-gahmiyya)* , po 
jednoglasnom misljenju islamskih ucenjaka, 
apsolutno smatraju nevjernicima. 

Sljedbenici sunneta i dzema'ata prave 
razliku izmedu opcenite presude svim 
sljedbenicima novotarija da su: ili neposlusnici, 
ili gresnici, ili nevjernici i presude pojedincu, 
sve dok se, nepobitnim argumentima, ne 
dokaze i ne ukloni svaka sumnja da odbija 
povuci svoje rijeci. 

- Oni ne dozvoljavaju da se islamski 
ucenjaci - zbog pogreske u svom slobodnom 
misljenju (igtihadf ili pogresne interpre- 
tacije nekog od pitanja oko koga nema 
jednoglasnog misljenja - proglasavaju ne\jer- 
nicima, teskim prijestupnicima, pa cak ni 
malim gresnicima. 



39 



Poglavlje 2 



ISLAM 



- Prave razliku izmedu onoga ko 
prikriva novotarije, onoga ko ih javno 
ispoljava i onoga ko druge na njih poziva. 

- Prave razliku izmedu novotarija koje 
cine sljedbenici Kible (tj. muslimani) - ma 
kolike razmjere one imale - i novotarija koje 
cine oni za koje se sigurno zna da su 
nevjernici, kao sto su: visebosci i sljedbenici 
Knjige (tj. krscani i jevreji). Ovakav njihov 
sud je opcenit samo za one koji novotarije 
javno ispoljavaju, iako znaju da su i mnogi 
drugi sljedbenici novotarija u sebi dvolic- 
njaci i heretici (zanadi'ga)*. 

Izvrsavaju svoje obaveze, tako sto 
protiv novotarija preduzimaju vjerozakonom 
propisane mjere kao sto su: ubjedivanje 
sljedbenika novotarija da su na krivom putu, 
upozoravanje muslimana na opasnost koja 
im od njih prijeti, afirmiranje sunneta, 
poducavanje muslimana njegovim propisima 
i suzbijanje novotarija (qam ' al-bida ")*. 

Klanjaju u dzema'atu dzumu, bajrame 
i ostale namaze za imamom koji javno ne 
ispoljava znakove novotarija (bid'a)* i 
razvrata, sve dok to ne ispolji javno jer ne zele 
da na jednu novotariju uzvracaju drugom. 

Ukoliko postoj i mogucnost obavlj anj a 
namaza za drugim imamom, ne odobravaju 
njegovo obavlj anj e za onim koji javno 
ispoljava znakove novotarija ili razvrata. 
Ukoliko se za takvim imamom, ipak, klanja, 
namaz j e ispravan, s tim sto onoga ko to cini 
smatraju gresnikom, osim u slucaju da je 
time htio izbjeci jos vece zlo. Medutim, 
ukoliko m i ostali imami isti kao on, ili jos 
gori od njega, dozvoljeno je klanjati i za 
njim, jer se namaz u dzematu ne smije 
izostavljati. Za onim, za koga se presudi da 
je nevjernik, namaz nije ispravan. 

Muslimanskim sektama koje izadu iz 
okvira sunneta, (slovom Kur'ana i Sunneta) 
j e zaprijeceno propascu i dzehennemskom 
vatrom. Sud o njima j e isti kao i sud o 
ostalim kategorijama kojima se prijeti 
(ahl al-wa'Id), iskljucujuci one koji su, 
ionako, potajni nevjernici. 

- Pripadnici sekti koje izadu iz okvira 
Islama su nevjernici i kao takvi smatraju se 
otpadnicima od vjere (al-murtadduri). 



- Nista od gore navedenog ne sprje- 
cava da se za sljedbenike novotarija od 
Allaha zamoli da ih uputi, da im se smiluje 
i da im oprosti. Izuzetak su jedino oni za 
koje se sigurno zna da su u sebi licemjeri i 
nevjernici. 

* Sljedbenici sunneta i dzema'ata {ahl 
as-sunna wa al-gama'a)*, takoder, imaju 
izgraden cjelovit program (al-manhag)* 
odgoja i preodgajanja duse i ciscenja srca. 
Cistoca srca je od velikog znacaja, jer od 
cistog i zdravog srca zavisi zdravlje cijelog 
tijela. Cistoca srca se ogleda u: 

dubokom i iskrenom yjerovanju u 
Uzvisenog Allaha, kao jednog i Jedinog 
Boga i Gospodara, i izbjegavanju svake 
vrste sirka i novotarija koje krnje ili u 
temelju ruse osnovne principe vjerovanja, 

- upoznavanju Uzvisenog Allaha preko 
Njegovih lijepih imena i uzvisenih atributa, 
razumijevanju njihovog dubokog znacenja i 
ponasanju prema njihovim zahtjevima, jer u 
covjekovu dusu ulijevaju ljubav, pokornost i 
strahopostovanje prema Uzvisenom Allahu i 
duboki osjecaj kajanja i zelje za velicanjem 
Gospodara, 

- pokornosti prema Allahu i Njegovu 
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako 
kroz svakodnevno izvrsavanje svih farz 
obaveza, tako i sto vise dobrovoljnih nafila, 
svakako, uz redovni zikr, ucenje Kur'ana, 
blagosiljanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi 
ve sellem, post, davanje zekata, obavljanje 
hadzdza i umre i drugo sto j e Uzviseni Allah 
propisao, 

- izbjegavanju zabranjenih i sumnjivih 
stvari i drzanju sto dalje od onih koje su 
pokudene, 

- izbjegavanju krscanskog celibata, 
zabranjivanja lijepih i dozvoljenih stvari, 
slusanja razvratne igre i pjesme itd. 

- usmjeravanju prema Uzvisenom Allahu 
sa istovremenim osjecajem i straha i nade i 
Njegovom obozavanju, istovremeno, i sa 
ljubavlju, i sa strahom i sa nadom. 



40 



ISLAM 



Poglavlje 2 



* U najprepoznatljivija obiljezja 
sljedbenika sunneta i dzema'ata spadaju 
josi: 

- podudarnost u njihovu shvacanju i 
slicnost u stavovima, bez obzira na prostor i 
vrijeme u kome zive, sto je plod crpljenja 
ucenja iz jednih te istih izvora, 

- dobrocinstvo, samilost, razumijevanje 
i lijep odnos prema svim ljudima, jer se u 
tome pridrzavaju razumijevanja Kur'ana i 
Sunneta onako kako su ih, u svojim medu- 
sobnim odnosima i u odnosima sa drugim, 
shvacali casni preci, 

- privrzenost Allahu, Njegovoj Knjizi, 
Njegovom Poslaniku, i iskren odnos prema 
muslimanskim vodama i rnuslimanima, 
uopce, 

- briga za muslimane, njihovo potpo- 
maganje, izvrsavanje obaveza prema njima i 
izbjegavanje da se, bilo ko od njih i na bilo 
koji nacin, uznemirava, 

- naklonjenost i ljubav prema vjerniku 
prema cvrstini njegova imana i odbojnost i 
mrznja prema nevjerniku - makar on bio i 
najblizi rod - prema njegovu nevjerstvu. 

* Niko ko, na osnovu svoga shvacanja, 
nastoji objasniti bilo koji od temelja ucenja 
sljedbenika tradicije, ne moze biti smatran 
sljedbenikom novotarije, sve dok ne krsi 
nijedan od temelja sljedbenika sunneta i 
dzema'ata {ahl as-sunna wa al-gama'a)*. 

* Svako ko vjeruje i djeluje u skladu sa 
terneljnim ucenjem sljedbenika sunneta i 
dzema'ata, istovremeno spada i u sljedbenike 
tradicije. Ovo, cak, i u slucaju da napravi 
neki propust zbog koga se onaj ko ga 
napravi smatra prekrsiteljem sunneta. 



Bibliografija: al-Iman, Abu 'Ubayd al- 
Qasim b. Sallam; al-Iman, Ibn Manda; al-Ibana, 
Ibn Batta; Sarh usai i'tiqad ahl as-sunna wa 
al-gama'a, AbQ al-Qasim Hibetullah b. al-Hasan b. 
Mansur at-Tabari al-Lalka'T; 'Aqida ahl al-hadtt, 
Imam Abu 'Ulman as-Sabuni; al-Ibana, Abu al- 
Hasan al-As'ari; at- Tawhld wa sifat ar-rabb, Ibn 
Huzayma; Sarh al-'Aqida at-Tahawiyya, Ibn 
Abo al-'Izz al-Hanafi; Minhag as-sunna an- 
nabawiyya fi ar-radd 'ala as-si'a wa al- 
qadariyya, Ibn Taymiyya; Def ta 'arud al- 'aql 
wa an-naql, Ibn Taymiyya; Taifq al-higratayn, 
Ibn Qayyim al-6awziyya; MagmU' al-fatawa, 
Ibn Taymiyya; Kitab at-tawhid alldi huwa 
haqqullah 'ala al-'ibad, Muhammad b. 
'Abdulwahhab; Ma'arig usul Sarh sullam al- 
WUSiil, Hafiz Ahmad al-Hakaml; Mugmal USul 
ahl as-sunna wa al-gama'a, dr. Nasir b. 
'Abdulkarim al-'Aqal; Manhag al-istidlal 'inda 
ahl as-sunna wa al-gama'a, 'Utman 'AlIHasan; 
Ahl as-sunna wa al-gama'a ma'alim al- 
intilaqa al-kubra, Muhammad 'Abdulhadi al- 
Misri; Nawaqid al-tman al-qawliyya wa al- 
'amaliyya, dr. 'Abdul'azlz al-'Abdullattf, Manhag 
ahl as-sunna fi taqwim ar-rigal, Ahmad as- 
Sabuni; MafliUm ahl as-sunna 'inda ahl as- 
sunna, dr. Nasir b. "Abdulkarim al-'Aqal; al-UsOl 
al- 'ilmiyya liad-da 'wa as-salafiyya, 'Abchirrahman 
'Abdulhaliq; az-Zuhhad al-awa'il, dr. Mustafa 
Hilmi; Ma 'alim as-suluk fi tazkiya an-nufus 
'inda ahl as-sunna wa al-gama'a, dr. 
'Abdul'azlz al-'Abdullatif; Qaw£'id al-manhag 
as-salafi, dr. Mustafa Hilmi; as-Salafiyya bayna 
al-falsafa al-islamiyya va al-falsafa al- 
garbiyya, dr. Mustafa Hilmi; 



41 



Poglavlje3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 

*Uvod, *§i'ije Imamije, *'Ibadije, *Mu'tezilije, 
*Zejdije, *Es'arije, *Maturidije 



Uvod 

Do pojava ideoloskih sekti medu 
muslimanima je doslo usljed 
unutrasnjih prilika kroz koje su muslimani 
prolazili u periodima nastanka takvih sekti. 

Prvi uzroci pojave ovih sekti, 
najvjerovatnije, leze u skretanju nekih 
muslimana sa ispravnog islamskog puta 
(al-manhag)* i kao suze cistog islamskog 
ucenja. Kur'an i Sunnet su za muslimane 
uvijek bili i ostali izvor uputa Pravoga puta. 
Oni su, zato, mjerilo ispravnosti svakog puta 
i brana podjele muslimana izmedu sebe. 
Izgleda, medutim, da su neki muslimani 
ovaj jasni put, koji j e Vrhovni Zakonodavac 
trasirao, bili napustili, odstupili od programa 
sljedbenika sunneta i dzema'ata (al-gama'a)* 
casnih predaka ovoga Ummeta i poceli se 
oslanjati na neka racionalisticka shvacanja, 
daleko od Pravoga puta i islamskog 
vjerovanja kakvo je propisano u Kur'anu i 
Sunnetu. Tako su, ne samo skrenuli sa 
Pravoga puta na krivi, nego na njega i druge 
odveli. Takve primjere susrecemo kod nekih 
sekti koje su nastale krajem perioda 
vladavine prve cetverice pravednih vladara i 
u periodu emevijske, a kasnije i abbasijske 
vlasti. 

Uzroke pojave ovakvih sekti, takoder, 
treba traziti i u cinjenici da su neki 
muslimani pruzili priliku stranom utjecaju, 
na taj nacin sto se stranim kulturama 
dozvolilo da prodru, cak, i u neke najvaznije 
ustanove islamskog drustva. To je imalo za 
posljedicu da je islamska kultura, ne samo 
vrsila svoj utjecaj na druge nego, cesto, i 
sama trpjela takav utjecaj sa strane. Sve je to 
pomogio da se neki zlonamjernici, koji su 



tajili mrznju prema Islamu, popnu na visoke 
polozaje i odatle pocnu vrsiti svoj utjecaj na 
polju islamskog programa (al-manhag al- 
islamff. U takvoj klimi, doslo je do jedne 
vrste polarizacije medu muslimanima sto je 
rezultiralo: iskrivljavanjem njihove vjere i 
uvodenjem nekih pogubnih elemenata koji 
su, kasnije, u stopu pratili njihov hod. Prema 
tome, pruzanje prilike stranom utjecaju 
preko, sa strane uvezenih kultura, ili raznih 
zlonamjernika koji su prema Islamu tajili 
mrznju, bio je jedan od vaznih faktora 
pojave gore spomenutih sekti. 

Iako su spomenuta dva faktora, zajedno 
sa ostalim, pripremili klimu razdora i 
pomogli njenom uvlacenju u islamsko 
drustvo, oni nisu jedini. Naime, postoji i 
treci, nista manje vazan faktor koji je 
doprinio da se spomenuti razdor, ne samo 
nastavi nego i produbi. On se ogleda u 
pasivnom odnosu nekih muslimana prema 
pojedinim gorucim problemima u islamskom 
drustvu i neizvrsavanju svoje obaveze 
podsticanja na dobro i suzbijanja zla. Drugim 
rijecima, nisu se dovoljno potrudili da na 
vrijeme poprave pukotine i shvate duboki 
smisao jedinstva zasnovanog na temeljima 
vjere i svega sto ono podrazumijeva, u prvom 
redu osjecaj ljubavi i bratstva. 

Iako bi po pravilu bilo za ocekivati da se 
islamski Ummet opametio iz ovakvih lekcija 
proslosti, mi smo - nazalost - i u najnovije 
vrijeme svjedoci novih razdora i pojave 
novih ideoloskih frakcija. Uzroke za to, 
muslimanski Ummet - pored neucenja iz 
lekcija proslosti - treba traziti u: nedozivanju 
svijesti, nepridrzavanju Islama, nejedinstvu, 
neokupljanju oko jedne zajednicke rijeci; 
Allahova puta, puta sljedbenika sunneta i 



42 



IDEOLO§KE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



dzema'ata (ahl as-sunna wa al-gama'a)*, te 
propustanju prilike da se, svi zajedno, 
suprotstave neprijateljima Islama. Tako se, 
na veliku zalost, u mnogim islamskim 
krajevima, historija opet ponavlja. 

Ako bi se vracali unazad, na sami 
pocetak pojave sekti u Islamu, dosli bismo 
do pred kraj perioda vladavine cetverice 
pravednih vladara (al-hulafa" ar-rasidOn)*. 
Naime, prvi zaceci pojave islamskih sekti 
nastali su pred kraj perioda vladavine 
cetverice pravednih vladara, da bi svoje 
ideje iskristalizirale u nekoliko narednih 
stoljeca i defmitivno se ucvrstile. 

* U doba Poslanika, sallallahu alejhi 
ve sellem, i na pocetku perioda vladavine 
cetverice pravednih vladara, muslimani su 
predstavljali istinsku celiju jedinstva, kako u 
vjerovanju i idejama tako i u svakodnevnom 
zivotu zajednice. U slucaju bilo kakvog 
neslaganja u misljenju, spor se brzo rjesavao 
pozivanjem na presudu slovom Kur'ana i 
Sunneta. 

* Smutnje i frakcije medu muslimanima 
pocele su se pojavljivati pred kraj vladavine 
Osmana b. 'Affana, r.a., kada su pocele 
stizati prituzbe na pojedine Osmanove 
namjesnike. Nedugo poslije toga, optuzbe su 
se pocele siriti i na racun samog Osmana, 
pod parolom da na mjesto namjesnika po 
provincijama, postavlja iskljucivo svoje 
bliske rodake. 

- Zatim su se optuzbe, od strane nekih 
otpadnika, pretvorile u vrijedanja i na kraju 
cak i u poricanje njegove yjere. 

- Zatim je od strane jedne zavjerenicke 
i nasilnidke grupe, Osman, r.a., ni kriv ni 
duzan ubijen..., cime su orvorena vrata 
ubijanja i sukoba medu muslimanima. 

* Zatim je hilafet preuzeo 'Alija b. Ebu 
Talib, r.a., koga su neki optuzlli da je bio na 
strani zavjerenika koji su ubili Osmana, pa 
da zbog toga ne zeli izvrsiti poravnanje 
(tj. njihovo pogubljenje). 

- Zatim je doslo do sukoba izmedu 
Alije na jednoj i Zubejra, Talhe i 'Aise, r.a., 
majke pravovjernih, na drugoj strani. Poslije 



toga je doslo do sukoba izmedu 'Alije i 
Mu'avije koji j e, nakon Bitke na Siffinu, 
zavrsen poznatom arbitrazom. 

- Poslije arbitraze pojavili su se stvarni 
pofieci rascjepa muslimanske zajednice i 
nastanka prvih sekti: haridzija (al-jfrawarig)* 
isii]a.(as-si a)*, 

- Prvo su se pojavile haridzye (al- 
Aawarfg)*, za koje §ejhu-l-Islam Ibn Tejmiija 
ka2e: "Prvi koji su, od sljedbenika novo- 
tarija, napustili zajednicu muslimana bili su 
otpadnici - harid^ije." 

- U nastavku, on dalje kaze: *'Oni su 
prvi koji su sljedbenike Kible (tj. muslimane) 
zbog grijeha, ili bolje re5eno zbog onoga sto 
oni misle da je grijeh, poceli optuzivati za 
nevjerstvo (kaffara)* i na taj nacin dozvoijavati 
prolijevanje muslimanske krvi." Nazivaju se 
jos i imenom nasibije (an-nasibe) zbog 
neprijateljstva i mrznje koje su javno i 
otvoreno ispoljavali prema 'Aliji, r.a., i 
njegovoj porodici. Kao datum njihove 
pojave uzima se 10. sewal 37/658. godine, 
dan kada su zakletvu na vjernost (al-bay'a) 
dali ' Abdullah b. Vehb er-Rasibiji. 

- Druga sekta koja se pojavila bile su 
si'ije (as-SI'a)* cije i samo ime govori da su 
nastale kao pristalice 'Alije {sVa 'A/I) i 
njegovih sinova. Medu sobom su se 
podijelili na vise sekti, od kojih je po svom 
ekstremizmu najblaza ona koja tvrdi da je 
'Alija bio zasluzniji da bude halifa prije Ebu 
Bekra i Omera (tj. zejdije). 

Pored pitanja ko se moze proglasiti 
nevjernikom (mas 'ala at-takfii), pojavila se i 
dosta zucna rasprava o sudbini i slobodnoj 
volji koju je pred kraj prvog stoljeca po 
Hidzri pokrenuo Ma'bed el-Dzuheni. Jo§ i 
prije toga, o ova dva pitanja se mnogo 
raspravljalo pred kraj perioda vladavine 
'Alija b. EbuTaliba. 

* Zatim su se, takoder pred kraj prvog 
stoljeca po Hidzri, pojavile murdzije 
(al-murgj'a)*. 

* Zatim se preko Dza'd b. Dirhema i 
Dzehm b. Safvana, na pocetku drugog 
stoljeca po Hidzri, pojavilo jedno krajnje 
ekstremistiCko u5enje o lisenosti Boga svih 
atributa(ar-/a'/fl)*. 



43 



Poglavlje3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



- Poslije toga, na pocetku drugog 
stoljeca po Hidzri, Dzehm b. Safvan poceo 
je siriti jedno fatalisticko ucenje (al-gabriyya)* 
pod devizom 'Pored Allahove volje, covjek 
ne moze imati nikakvu slobodnu volju'. 

* Zatim su se pojavile mu'tezilije koje 
su tvrdile da je covjekova volja apsolutno 
slobodna, jer je Uzviseni Allah covjeka 
stvorio slobodnim i dao mu punu mogucnost 
izbora. Oni nadalje tvrde da je upravo ta 
sloboda osnov po kome je covjek zaduzen i 
po kojoj ce za svoja djela odgovarati; tj. biti 
nagraden ili kaznjen. 

Zatim je pokrenuta rasprava i o nekim 
drugim pitanjima kao sto su: pitanje Allahovih 
atributa i govora i pitanje stvaranja Kur'ana, 
da H je oduvijek ili j e stvoren? Ta pitanja su, 
u doba Emevija, pokrenuli Dzehm b. Safvan 
i Dza'd b. Dirhem. Rasprava o njima jos je 
vise pojacana u doba Abbasija. Zbog njih je 
imam sljedbenika tradicije, Ahmed b. 
Hanbel prosao kroz velika iskusenja. 

Pod utjecajem djela grcke i indijske 
filozofije (al-falsafa)*, koja su u medu- 
vremenu prevedena na arapski jezik, 
nastavljen je proces daljnjeg umnozavanja 
sekti i njihove podjele na frakcije. Tako se 
sekta mu'tezilija raspala na mnogobrojne 
frakcije, od kojih su najpoznatije: vasilije 
(al-wasiliyya), nazvane po svome vodi 
Vasilu b. 'Ata'u i huzejlije (al-hudayliyya), 
nazvane po svome vodi Ebu Huzejlu al- 
'Alafu. Sl'ije su se podijelile na vise frakcija 
od kojih su sve, manje-vise, ekstremisticke. 
Od Islama su se najvise udaljile frakcije: 
isma'ilije, nusajrije i druzi. 

Zatim su se, s ciljem suprotstavljanja 
filozofima, batinijama (al-batiniyya)* , 
rafidijama (ar-raffda)* , mu'utezilijama 
{al-mu'tazila)* i dzehmijama (al-gahmiyya)* \ 
pojavile es'arije (al-asa'ira) i maturidije 
(al-matiiridiyya) koji su odigrali svake 
pohvale vrijednu ulogu. Medutim, zbog 
koriscenja filozofskih i skolasticarskih 
metoda (al-manaig)* i pokusaja da ih 
pomire sa ucenjem sljedbenika sunneta i 
dzema'ata (ah J as-sunna wa al-gama'a)* , 
njihovo ucenje je, kako cemo kasnije vidjeti, 
ostalo pod snaznim utjecajem ideja i 
shvacanja filozofa i skolasticara. 



- Nase interesiranje u ovoj enciklopediji 
(al-mawsu'a)* o spomenutim sektama i 
sistematsko izucavanje njihovog ucenja, nije 
radi ozivljavanja njihovih ideja, od kojih su 
- uzgred receno - danas mnoge izumrle, niti 
zbog dopustanja sebi luksuza da u takvim 
idejama uzivamo, nego zbog sljedecih 
konstatacija: 

1. Da spominjanje sekti kroz historiju 
ima svoje utemeljenje u Kur' anu i Sunnetu. 
Kur'an opsirno kazuje o dogadajima 
minulih naroda - kako onih cestitih, tako i 
onih pokvarenih - navodi rijeci njihovih 
voda i vladara i spominje kako su se neki 
od njih ponijeli prema Allahovim 
poslanicima. Isto tako, kazivanje o nekim 
dogadajima minulih naroda, ispricao je i 
ostavio nam Allahov Poslanik, sallallahu 
alejhi ve sellem. Iz tih se mogu izvuci 
korisne lekcije. 



2. Da je razjasnjenje ideja svih ovih 
sekti - bez obzira na to kakve su: ispravne ili 
neispravne, vjerodostojne ili iskrivljene - 
neophodno potrebno, u cilju preciznog i 
argumentiranog upoznavanja muslimana sa 
njihovim ucenjima i ubjedenjima, kako ne bi 
bili zavedeni pricama o njihovim rijecima i 
postupcima, ukoliko na takve naidu u 
literaturi nastaloj pod utjecajem spomenutih 
sekti ili u knjigama njihovih danasnjih 
sljedbenika. 

3. Da se mnoge od ideja spomenutih 
sekti stalno obnavljaju i prerusavaju u novo 
ruho, drugacije od onoga koje su u proslosti 
imale i da se pojavljuju pod novim, 
blistavim imenima koja plijene paznju 
onoga ko ih vidi ili za njih cuje. Medutim, 
dobro obrazovan i sa zdravim rasudivanjem, 
svaki musliman je u stanju prepoznati 
slicnost izmedu ovih novih i onih starih 
ideja spomenutih sekti. 

4. Da je cilj obrade ovih sekti omogu- 
cavanje svakom obrazovanom muslimanu 
da pred sobom ima j edan sazet i koncizan 
prirucnik izvora historijskog razvoja 
spomenutih sekti u kome - kad god mu 
zatreba - moze naci sve sto mu je o njima 
potrebno znati: njihovim idejama, ucenju, 
razvoju i najznacajnijim centrima raspro- 
stranjenosti i utjecaja. 



44 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



Uz sve ovo, potrebno j e napomenuti i to 
da mnoge od ovih sekti i dan-danas zive, 
vrse svoj snazan utjecaj i prosiruju se na 
racun Islama. Medu takvim sektaraa 
posebno treba spomenuti si'ije {as-si'a)* i 
rafidije {ar-rawafid)* iza kojih stoji cijela 
jedna organizirana drzava koja, svim 
raspolozivim sredstvima - kulturnim i 
znanstvenim - zagovara njihove ideje i 
shvacanja i koja je sa svojim skolama i 
misionarima preplavila cijeli africki kontinent 
i velike dijelove Dalekog istoka. 

Na kraju, jos jednom podvlacimo da su 
ovo samo najvaznije tacke, koje su se u 
ovom uvodu o islamskitn sektama, u okviru 
ove enciklopedije, morale spomenuti, uz 
molbu Uzvisenom Allahu da sve muslimane 
uputi na Pravi put i da ih na putu Kur'ana i 
Sunneta, u njihovim idejama i ubjedenjima, 
ujedini, kako bi mogli povratiti nekadasnju 
siavu i ugled i, ponovo, na ladi jedinstva 
cijelog islamskog Ummeta, biti snazni i 
mocni, kao sto su nekada bili. 

3. Sl'ije - imamije 

{sljedbenici dvanaesterice imama) 

Definicija: 

Si'ije {as-si'a)* - imamije, tj. sljedbenici 
dvanaesterice imama (duodecimalne imamije) 
je ona islamska sekta ciji sljedbenici smatraju 
da je 'Al'tja, r.a., bio zasluzniji da od Allahova 
Poslanika, sallailahu alejhi ve sellem, naslijedi 
hilafet {wirata al-hilafa)* prije svih svojih 
prethodnika: Ebu Bekra, Omera i Osmana, 
r.a. Naziv "imamije" {al-imamiyya) dobili su 
po tome sto su problem imameta (vodstvo) 
stavili u prvi plan svoga interesiranja, a naziv 
"dvanaesterice" {al-itna 'asariyya) po tome 
sto vjeruju u dvanaestericu imama, od kojih 
je, po njihovoj tvrdnji, posljednji nestao u 
podzemlju {as-sirdab) u Samerri {Samarra"). 
Po svojim idejama i prepoznatljivim shvaca- 
njima, sloje nasuprot sljedbenika sunneta i 
dzema'ata, i svim sredstvima se trude da ideje i 
ucenja svoje skole prosire po cijelome svijetu. 

Nastanak i najznacajnije licnosti sekte: 

Dvanaesterica imama (voda) koje si'ije- 
imamije {as-si'a al-imamiyya) uzimaju kao 
svoje hronoloski su poredani kako slijedi: 



- 'Alija b. Ebu Talib r.a., kojeg oni 
nazivaju jos i nadimkom el-Murteda {al- 
Murtadi), cetvrti po redu pravedni vladar 
(al-hulafa" ar-rasidUii) i zet Allahovog 
Poslanika, sallailahu alejhi ve sellem. Poginuo 
je 17. ramazana 40/661. godine, u dzamiji u 
Kufi, u atentatu kojeg je na njega mucki 
izvrsio haridzija 'Abdurrahman b. Muldzem, 

- el-Hasan b. 'Alija, r.a., poznat jos i 
pod nadimkom el-Mudzteba, (rod. 3., a 
umro 50. godine po Hidzri), 

- el-Husejn b. 'Alija, r.a., poznat jo§ i 
pod nadimkom es-Sehid (rod. 4., a umro 61. 
godine po Hidzri), 

- 'AH Zeynul'Abidin b. el-Husejn, 
poznat jos i pod nadimkom es-Sedzdzad 
(rod. 38., a umro 95. godine po Hidzri), 

- Muhammed el-Bakir b. 'Ali Zeynul' 
Abidin, poznatiji pod nadimkom el-Bakir 
(rod. 57., a umro 1 14. godine po Hidzri), 

- Dza'fer es-Sadik b. Muhammed el- 
Bakir, poznatiji pod nadimkom es-Sadik 
(rod. 83., a umro 148. godine po Hidzri), 

- Musa el-Kazim b. Dza'fer es-Sadik, 
poznat pod nadimkom el-Kazim (rod. 128., 
a umro 1 83. godine po Hidzn), 

- 'AH er-Rida b. MUsa el-Kazim, 
poznatiji pod nadimkom er-Rida (rod, 148., 
a umro 203. godine po Hidzri), 

- Muhammed el-Dzevad b. 'Ali er- 
Rida, poznat jos i pod nadimkom et-Teki 
(rod. 195., a umro 220. godine po Hidzri), 

'Ali el-Hadi b. Muhammed el- 
Dzevad, poznat jos i pod nadimkom en-Neki 
(rod. 212., a umro 254. godine po Hidzri), 

- el-Hasan el-' Askeri b. 'Ali Abdulhadi, 
poznat jos i pod nadimkom ez-Zeki (rod. 
232., a umro 260. godine po Hidzri) i 

- Muhammed el-Mehdi b. el-Hasan el- 
'Askeri, poznat jos i pod nadimkom el- 
Muntezar (rod. 256. godine po Hidzri). 

Si'ije-imamije {as-si'a al-imamiyya) tvrde 
da je dvanaesti imam usao u podrum (sirdab) 
u kuci svoga oca u Samerri iz koga jos nije 
izasao. Medu sobom se ne slazu oko toga 
koliko je u trenutku nestanka imao godina. 



45 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Jedni tvrde cetiri, a drugi osam. Medutim, 
vecina istrazivaSa vjeruje da on, u osnovi, 
nikada nije ni postojao i da su sve pride oko 
njegova nestanka Cista si'ijska izmi§ljotina 
(ihtira'at as-si'a)* pa ga zbog toga nazivaju 
nadimcima el-Ma'dum (Nepostojeci) i el- 
Mevhum (Izmisljeni). 

* Medu njihove istaknute licnosti koje 
su odigrale historijsku ulogu u osnivanju 
sekte, ubraja se i jedan Jevrejin iz Jemena 
po imenu 'Abdullah b. Sebe' 1 koji je samo 



' Nakon izlaska iz stampe prvog izdanja ove 
enciklopedije, na adresu Svjetske asocijacije 
muslimanske omladine stiglo j e nekoliko pisama od 
citalaca sl'ija koji poricu nase navode da je Ibn Sebe' 
bio jedan od utemeljivaca sekte sl'ija. 

Zato cemo se ovdje, jos jednom, osvmuti na to 
pitanje. Gdje god smo u nasem radu spomenuli ime 
Ibn Sebe' spomenuli smo ga na osnovu pouzdanih 
islamskih izvora, kako sunnijskih, tako i sTijskih. Svi 
oni, zajedno, navode da je Ibn Sebe' bio prvi koji je 
poceo zagovarati ideje koje se u mnogo cemu u 
potpunosti poklapaju sa si'ijskim shvacanjem i 
vjerovanjem. Stavise, po njegovu imenu se naziva i 
jedna frakcija ekstremnih si'ija sebe'ije (as- 
saba'iyya)*. Pored ucenjaka sljedbenika tradicije i 
sunneta, tu cinjenicu priznaje i glavni utemeljivac 
sekte sl'ija u djelu MasS'il al-imam (Problematika 
imameta) na str. 22., kao i neki drugi autori. 

Sto se tice 'Abdullaha b. Sebe'a, njegovih ideja i 
ekstremistickih shvacanja, o njima postoje 
vjerodostojne, gotovo mutevatir predaje. Njih navode 
mnogi, kako sunnijski, tako i si'ijski ucenjaci. Neka 
kazivanja o njemu i njegovim idejama navode i kao 
sTijske potvrduju: el-Komml (umro 301/913. god.) u 
djelu "Izjave i sekte" (al-maq3lat wa al-firaq) na str. 
20. i en-Nevbahti (umro 310/922. god.) u djelu O 
si'ijskim sektama (f I firaq as-sfa) na str. 23. Isto 
tako, si'ijski autor el-Kesi u svom djelu o 
najpoznatijim licnostima medu si'ijama na vise 
mjesta spominje 'Abdullaha b. Sebe'a (v. str. 98- 
100). Spominju ga i drugi autori. 

§to se, pak, tice sumnjicavosti u postojanje Ibn 
Sebe'ine uloge u nastanku sekte si'ija, to pitanje su 
pokrenuli prvo orijentalisti, a poslije njih i neki 
savremeni si'ijski autori. 

Onima koji se sa ovom problematikom zele 
detaljnije upoznati preporucujemo da procitaju knjigu 
dr. Sulejmana b. Fehda el-'Avdeta pod naslovom 
'AbdullWfi b. Sebe 7 i njegova uloga u potpaljivanju 
smutnje u pocetku Islama ('Abdullah b. Saba' wa 
ataruhu fi iMat al-fitna fi sadr al-islam). Knjiga je, 
zapravo, autorova doktorska disertacija u kojoj je 
argumentirano dokazao istinitost navoda o Ibn 
Sebe'u. Disertacija je odbranjena 1402/1981. god. 



prividno primio Islam da bi u njega, preko 
sekte sl'ija, unio neke jevrejske ideje i 
ucenja, kao sto su: ucenje o povratku 
(ar-mg'a)*, besmrtnosti, zemaljskom carstvu, 
moci da se uradi ono sto niko drugi od ljudi 
ne moze uraditi, poznavanju tajni koje zna 
samo Allah, prikazivanju druga&jim nego 
sto se zna da jeste (itbat al-bada)* \ navodnom 
Bozijem zaboravljanju - a Allah je £ist od 
onoga sto Mu oni pripisuju! 

U svome judaizmu je govorio daje Jusa' 
b. Nuh oporucen za Musaova, a.s., nasljednika, 
a u Islamu da je 'Alija, r.a., oporucen za 
Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, 
nasljednika. Stalno je bio u pokretu izmedu 
Medine, Egipta, Kufe, Fustata i Basre. 
Jednom prilikom je rekao 'Aliji: "Ti si Ti!"- 
2eleci time reci: "Ti si Allah!"- pa se 'Alija, 
r.a., toliko naljutio da ga je htio dati 
pogubiti, ali je od toga, po savjetu 'Abdullah 
b. 'Abbasa, r.a., da to ne cini, odustao i 
protjerao ga u Medain. 

* Menstir Ahmed b. Ebtt Talib et- 
Tabrisi, umro 588/1192. godine, autor djela 
pod naslovom Kitab - al-Ihtigag, stampane u 
Iranu 1302/1884. godine. ' 

* el-Kulejnl, autor djela Kitab al-Kafi 
stampanog u Iranu 1278/1861. godine, koje 
je kod si'ija postovano poput Buharijine 
zbirke Sahih al-BuhM kod sljedbenika 
sunneta (ahl as-sunna)*. Za ovo djelo tvrde 
da sadrzl 16.199 hadisa. 

* el-Hadz Mirza Husejn b. Muhammed 
Teki en-Ntiri et-Tabrisi, umro 1320/1902. 
godine, ukopan u Murtezijskom groblju u 
Nedzefu. Autor je djela pod naslovom Jasan 
dokaz o iskrivljavanju Knjige Gospodara 
nad gospodarima {Fasl al-hitab fi itbat 
tahnf kitab rabb aJ-arbab) u kojem on tvrdi 
da Kur'an nije posteden iskrivljavanja i da 
su mu neke stvari dodavane, a druge 
oduzimane. Tako se npr. u njoj tvrdi daje iz 
poglavlja (sure) el-Insirah I "Sirokogrudnost" 
izbaSena recenica: "I 'Aliju ti dali za zeta!" 
(waga'alna 'Aliyyan sihrak). Boze sacuvaj! 
Ove njihove tvrdnje nemaju nikakve veze sa 
istinom. Knjiga j e stampana u Iranu 
1289/1872. godine. 



46 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 






* Ajatullah el-Mamkanl, autor knjige 
Ispravljanje redenog o ljudima (Tanqih al- 
maqal ff ahwal ar-rigil), najpoznati sT'ijski 
ufienjak iz oblasti kritike prenosilaca hadisa 
(al-qarh wa-t-ta'dil). U ovoj knjizi, stampanoj 
1352/1933. godine u Murtezijskoj stampariji 
u Nedzefu, on Ebti Bekra, r.a., naziva 
nitkovom (al-gibt), a Omera, r.a., davolom 
(at-tagut). Vidi: Prvi tom, str. 207. 

* Ebtl Dza'fer et-TflsI, autor knjige 
Prerada propisa ( Tahdtb al-ahkam), Muhammed 
b. Murteza, zvani Mula Muhsin el-KasI, 
autor djela Kitab al-wafi, Muhammed b. el- 
Hasan el-Hurr el-'Amili, autor djela Sredstva 
koja si'ije vode do hadisa vjerozakona 
(Wasa'il as-si'a ila ahadit as-sarT'a), 
Muhammed Bakir b. es-§ejh Muhammed 
Teki, poznatiji pod nadimkom el-Medzlisi, 
autor knjige Mora svjetla o hadisima 
Vjerovjesnika i casnim imamima (Bihar al- 
anwar fi ahadit an-nabiyy wa a'imma al- 
athai), Fethullah el-Kasam, autor djela Put 
iskrenih (Manhag as-sadigm) i Ibn Ebtl el- 
Hadld, autor djela Komentar staze rjecitosti 
{Sarh nahg al-balaga). 

* Ajatullah el-Homeini, jedna od 
najpoznatij ih sT'ijskih licnosti u novije 
vrijeme, voda sT'ijske revolucije u Iranu koja 
je preuzola vlast. Autor je djela Otkrovenje 
tajni {Kasf al-asraf) i Islamska vlast (al- 
HukOma al-islamiyya). Dosao j e sa idejom o 
vlasti fakiha. Iako je u pocetku revolucije 
{at-tawra)* izlazio u javnost sa, opcenito, 
islamskim parolama, ubrzo su na vidjelo 
izasle: njegova uskogrudna i pristrasna 
privr^enost sl'ijskoj sekti i zelja za izvozom 
revolucije u druge islamske zemlje. Povukao 
je neke pogresne poteze koji su, zajedno sa 
drugim uzrocima, doveli do krvavog rata sa 
Irakom koji je trajao punih osam godina. 

Ideje i ubjedenja: 

* Vodstvo (al-imatna) 

Vodstvo (al-imama) se s jednog vode na 
drugog prenosi nedvosmislenom oporukom 
{bi an-nass), i to tako da prethodni voda (al- 
imam as-sabid) za sljedeceg (al-imam al- 
lahiq) osobno odredi konkretnu osobu (bi al- 
'ayri), a ne nekoga po opisu {bi al-wasf). 



Vodstvo (al-imama) je jedno od najvaznijih 
pitanja, jer je nezamislivo da Vjerovjesnik, 
sallallahu alejhi ve sellem, napusti svoje 
sljedbenike (al-umma) i ostavi ih prepustene 
same sebi, tako da svako po svome 
misijenju donosi odluke. Naprotiv, on je za 
svoga nasljednika morao odrediti pouzdanu 
osobu za donosenje takvih odluka. 

- To dokazuju tvrdnjom da je Vjero- 
vjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nedvos- 
mislenom oporukom, za vodu (imam) poslije 
sebe na dan gadirhum* odredio 'Aliju. Taj 
dogadaj ne potvrduje nijedan od sunnijskih 
(ahl as-sunna)* muhaddisa (ucenjaka hadisa) 
ni historicara. 

- Takoder vjeruju da je 'Alija za svoje 
nasljednike odredio el-Hasana i el-Husejna, 
ovi svoje nasljednike itd. Dakle, svaki voda, 
osobno, odreduje svoga nasljednika. Tako 
oporucene vode nazivaju zajednickim 
nadimkom al-awsiya'. 

* Nepogresivost(al- f isma) 

Sve vode (al-a'imma) su postedene 
gresaka, zaborava i, kako velikih, tako i 
malih grijeha (tj. sve su nepogresive). 

* Urodeno znanje (al- 'ilm al-Iadunf) 

Svakom od voda usadeno je znanje, 
direktno, od Poslanika (ar-rasul)*, sallallahu 
alejhi ve sellem, tako da je u stanju 
upotpunjavati vjerozakon (as-san'a). Buduci 
da posjeduje, od strane Vjerovjesnika, 
sallallahu alejhi ve sellem, usadeno znanje, 
izmedu vode i Vjerovjesnika nema nikakve 
razlike, osim sto mu ne stize objava. 
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve 
sellem, j e svim vodama otkrio tajne 
vjerozakona (asrar as-sari'a) tako da ljudima 
mogu objasnjavati sve sto je za njihovo 
vrijeme potrebno. 

* Naprirodna cuda (hawariq al- 'adat) 

Voda je u stanju pokazati natprirodna 
Cuda koja si'ije nazivaju mu'dSizama 
(mu'giza)*. Ukoliko voda nema oporuku od 
prethodnog vode, u tom slucaju svoju 
sposobnost za vodstvo (al-imama) mora 
dokazati pokazivanjem natprirodnog Cuda, 



47 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



* Skrivenost{al-gayba) 

Vjeruju da u svakom vremenu, kako nalazu 
razum i serijat kao Allahov dokaz {hugga lillah\ 
mora postojati neko sa takvim autoritetom. 
Zato za svoga dvanaestog vodu {al-imam) 
tvrde da je jos uvijek skriven u svom podrumu 
{sirdab) i da je njegovo odsustvo malo i 
veliko. Medutim, to su samo njihove price. 

* Povratak {ar-rag 'a)* 

Vjeruju da ce se, pred kraj svijeta {fiahir 
az~zamati), kada mu Allah dozvoli da izade, 
el-Hasan el-'Asken ponovo pojaviti. U 
iscekivanju njegova povratka, neki od njih 
su znali, sa unaprijed pripremljenim kolima 
poslije aksam-namaza, stati ispred podruma, 
skandirati njegovo ime i dozivati ga da izade, 
sve dok se zvijezde ne bi jasno ukazale, a 
onda se razici i sve to odgoditi do sljedece 
noci. Tvrde da ce Zemljom, kada se vrati, 
ponovo zavladati pravda, kao sto su nekada 
vladali nasilje i nepravda, te da ce se osvetiti 
neprijateljima sl'ija {as-si'a)* za nepravdu 
koju su im stoljecima nanosili. Sve si'ije- 
imamije {as-si'a al-imamiyya) vjeruju u 
njegov povratak. Pojedine njihove frakcije 
vjeruju i u povratak i jos nekih umrlih osoba. 

* Prikrivanje {at-taqiyy a)* 

Si'ije-imamije prikrivanje ubrajaju u 
osnovne temelje vjere. Ko se ne prikriva 
gresnik je isto kao i onaj ko izostavlja narnaz. 
Prikrivanje j e stroga obaveza {wagiba) i ne 
smije se propustati sve dok se ne pojavi 
ocekivani voda. Onaj ko ga se ne pridrzava 
izlazi iz Allahove vjere i vjere si'ija-imamija. 
Kao dokaz za svoju tvrdnju navode rijeci 
Uzvisenog: ... osim da biste se od njih 
sacuvali. (Ali 'Imran, 28.) 

Svom petom vodi, Ebu Dza'feru pripisuju 
da je rekao: "Prikrivanje {at-taqiyya)* je moja 
vjera i vjera mojih predaka. Nema vjere onaj 
ko se ne prikriva." Shvaeanje pitanja prikrivanja 
(at-taqiy)'a)* prilicno slobodno interpretiraju. 

* Frivremeni brak {al-mut 'a)* 

Vjeruju da je privremeni brak {mut'a an- 
nisa) najljepsa navika i najbolji nacin 
priblizavanja Uzvisenom Allahu. Kao dokaz 
za svoju tvrdnju navode rijeci Uzvisenog: 



A onima s kojima ste imali bracni odnos, 
podajte vjencane darove njihove kao sto 
je propisano. (An-Nisa\ 24.) 

Medutim, istina je da je Islam, ovakav 
brak na odredeno vrijeme, strogo zabranio. 
Stavise, vecina ucenjaka sljedbenika 
tradicije insistira na tome da za valjanost 
braka namjera mora biti da se on zakljucuje 
trajno {niyya at-ta'bld). Osim toga, 
privremeni brak {al-mut 'a)* ima negativan 
utjecaj na drustvo u cjelini, pa i ta cinjenica 
opravdava njegovu zabranu. 

* Fatimin mushaf {Mushaf Fatima) 

Vjeruju u postojanje svoga mushafa 
koga nazivaju "Fatiminim mushafom" 
{Mushaf Fatima) 1 . Tako el-Kulejni u svojoj 
knjizi al-Kaffy stampanoj 1278/1861. godine, 
na str. 57. od Ebu Besira, tj. Dza'fera es- 
Sadika, prenosi da je rekao: "Mi imamo 
svoj, Fatimin mushaf." Na istoj strani, on 
dalje navodi: "Upitan: 'A kakav je taj 
Fatimin mushaf?' - odgovorio j e: 'Mushaf u 
kome ima tri puta vise nego u ovom vasem 
Kur'anu. Tako mi Allaha, u njemu nema 
nijedno jedino slovo iz vaseg Kur'ana'." 

* Odricanje {al-bara'a) 

Odridu se od prve trojice pravednih 
vladara: Ebu Bekra, Omera i Osmana i 
nazivaju ih najpogrdnijim imenima, jer su - 
po njihovom misljenju - preoteli hilafet od 
'Alije i tako na vlast dosli prije njega. Sve 
vaznije poslove, umjesto sa bismillom, 
zapocinju sa proklinjanjem Ebu Bekra i 
Omera, r.a. Proklinju i mnoge ashabe, medu 
njima i one najuglednije. Ne ustrudavaju se 
od vrijedanja ni same 'Aise, r.a. - majke 
pravovjernih. 



1 Neki od savremenih sl'ija poricu "Fatimin mushaf", 
odricanje od pravednih vladara: Ebu Bekra, Omera i 
OsmSna, kao i jos neke stvari koje smo ovdje naveli. 
Medutim, problem je u tome sto se takve stvari 
nalaze u njihovim knjigama i sto ih se niko od 
sl'ijskih ucenjaka ne zeli, niti javno pred cijelim 
svijetom, niti medu samim sfijama, odreci, sto daje 
za pravo da se takvo poricanje prihvati sa rezervom, 
jer prije bi moglo biti da je i to jedan vid prikrivanja 
{at-taqiyyd)* od drugih islamskih sekti, kakav je, 
uostalom, slucaj i sa pretvaranjem da se pojedine 
vrste ibadeta javno obavljaju, a da se u tajnosti krse. 



48 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



* Pretjerivanje {al-mugalat) 

Neki pretjeruju i preuvelicavaju licnost 
'Alije, r.a. Pojedine ekstremne si'ije (as-sT'a)*, 
poput sebe'ija (as-saba'iyya)* uzdizu ga do 
stepena bozanstva. U svom pretjerivanju 
neki idu dotle da tvrde da j e Dzibril u 
dostavljanju objave pogrijesio i umjesto da 
je dostavi 'Aliji dostavio ju j e Muhammedu, 
sallallahu alejhi ve sellem, jer je ' Alija licio 
na Vjerovjesnika kao "vrana na vranu". 
Otuda se jedna frakcija sTija naziva 
gurabijama (al- gurabiyya) 1 . 

* Praznik "gadirhum " 

"Gadirhum" je sTijski praznik koji pada 
na 18. dan mjeseca zu-1-hidzdzeta. On je 
kod njih vazniji i od Kurbanskog i od 
Ramazanskog bajrama. Nazivaju ga jos i 
imenom "Veliki praznik" (al-7d al-akbai). 
Postiti na taj dan kod njih j e pritvrdeni 
sunnet (as-sunna al-mu'akkada). Tvrde da je 
na taj dan Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve 
sellem, za svoga nasljednika {al-hilafa)* 
oporucio Aliju, r.a. 

* Velicaju i slave stari perzijski praznik 
Nevroz (pocetak godine u perzijskom 
kalendam). Neki govore: "Okupati se na dan 
Nevrozaje sunnet." 

* Proslavljaju praznik Babe Sudza'uddma 
na dan 9 rebiu-1-ewela. To je nadimak Ebu 
el-Lu'lu'a el-Medzusije, koji je izvrsio 
atentat na vladara pravovjernih Omera b. el- 
Hattaba, r.a. 

* U prvih deset dana svetog mjeseca 
muharrema - vjerujuci da je to Bogu ugodno 
djelo i da se na taj nacin iskupljuju od 
grijeha - prireduju procesije placa, zaljenja, 
naricanja, udaranja po prsima i drugih 
svakojakih stvari koje su u Islamu 
zabranjene. Ko bude imao priliku da u tim 
danima posjeti njihova sveta mjesta na 
Kerbeli, u Nedzefu i Komu, najbolje ce 
vidjeti do koje to mjere ide i kakve sve 
cudne stvari ne izvode. 



Zato sto se na arapskom jeziku vrana zove gurab. 



Akaidski i idejni korijeni: 

* Na ucenje sfizma odrazila su se 
vjerovanja i ideje starih Perzijanaca kojima 
ovi duguju zahvalnost za dolazak na vlast i 
njeno prenosenje putem nasljedstva. Tako su 
Perzijanci dobrim dijelom doprinijeli da se, 
u ime Islama, osvete onom istom Islamu 
koji je srusio njihovu moc i carstvo. 

* Sfijske ideje su se ispreplele sa 
mnogim idejama iz azijskih religija poput: 
budizma {al-btidiiyyif ', manuizma (aJ- 
manuwiyya)* i brahmanizma (al-barhamiyya)* 
tako da neke sTijske sekte vjeruju u 
reinkarnaciju (at-tanasuh)* i utjelovljenje 
{at-hulutf. 

* Si'izam je neke od svojih ideja preuzeo 
iz judaizma (al-yahudiyyi) koji u sebi nosi 
tragove utjecaja paganskih (wataniyya)* 
asirsko-babilonskih vjerovanja. 

* Si'ijsko uSenje o 'Aliji b. EbU Talibu 
i vodama (a/-a'/mma) iz njegove porodice 
(Ahl al-bayt) poklapa se sa krscanskim 
ucenjem o Isusu ( 'Isau a.s.). Sa krscanima 
su slicni i po mnostvu blagdana, slika, te 
izmisljenih natprirodnih £uda koja pripisuju 
svojim vodama (al-a'imma). 

Rasirenost i centri utjecaja: 

Sekta si'ija imamija (dvanaesterice imama) 
je najrasprostranjenija u danasnjem Iranu, 
kao svojim najjacim uporistem. Znatan ih 
broj zivi i u Iraku i nesto u Pakistanu. 
Si'ijske zajednice postoje u Libanu i Siriji. 
Zajednica u Siriji je malobrojna, ali su tamo 
u tijesnoj vezi sa nusajrijama (an-nusayriyyif 
koje se ubrajaju medu najekstremnije 
si'ijske frakcije. 

Iz navedenog se vidi: 

- Da se prvobitni sf izam pojavio kao 
partija {hizbf koja je smatrala da je 'Alija 
b. Ebu Talib, r.a., bio zasluzniji da preuzme 
hilafet prije svojih prethodnika i da se, tek 
kasnije, razvio u vjersko-politiCku sektu, 
pod cijom zastavom su se nasli oni koji su 
protiv Islama i islamske drzave kovali 
spletke i zavjere. 



49 



Poglavlje3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



- Da pazljivi istrazivac historije Islama 
ne moze naici gotovo ni na jednu pobunu 
(tawra)*, niti separatisticku ideju o 
odvajanju od maticne islamske drzave, niti 
ideoloski problem, a da iza njega nisu stajale 
ili bar bile umijesane si'ije sa svojim 
mnogobrojnim frakcijama. 

- Da je historija Islama obiljezena 
mnogobrojnim pobunama i cjepkanjem 
islamskog tkiva, sto nas - s obzirom na 
postojanje medu muslimanima ubacenih 
elemenata sa strane i daljni nastavak 
unutrasnjih neslaganja - krajnje zabrinjava, 
buduci da taj problem jos uvijek nije rijesen. 

Da se neslaganje medu muslimanima 
i dalje nastavlja i da se sTizam gotovo 
preobrazio u zasebnu vjeru (dai)* potpuno 
dragaciju od Islama. 

- Da zapadni krugovi, pogotovu 
orijentalisti, koriste ovo neslaganje kako bi 
cio Islam prikazali kao zaracene sekte i 
frakcije, i sve ga cesce poceli uporedivati sa 
krscanstvom (al-masihiyya)* koje se do 
danas podijelilo na stotine raznih sekti i 
frakcija. 

Bibliografija: al-Madahib al-islamiyya, 
Muhammad Abu Zahra; al-Matba'a an-numudagiyya 
bi al-Qahira; Maqalat al-islamiyyin, Abu Hasan 
al-As'arl; at-tab'a al-ula, 1379/1969.; as-Safl% 
Muhammad Abu Zahra; Dar al-fikr al-'arabl - Misr; 
Tarih al-imamiyya wa aslafihm min as-si'a, 
'Abdullah Fayad; Matba'a As'ad - Bagdad, 1970.; 
Dirasai fi al-firaq, dr. Sabir Tu'ayma; Maktaba 
al-Ma'arif bi ar-Riyad, 1401/1981.; Muhtasar at- 
tuhfa al-itna 'asariyya, Tahqlq Muhibbuddin al- 
Hatib; al-CJahira, al-Matba'a as-salafiyya, 1373; al- 
Milal wa an-nihal, Abu al-Fath as-§ahristani; Dar 
al-Ma'rifa Bayrut, at-tab'a at-taniya, 1395/1975.; 
as-SVa wa as-Slinna, Ihsan Ilahi Zuhayr; Idara 
Targuman as-sunna, Lahor-Pakistan, at-tab'a al- 

hamisa, 1397/1977.; as-Si'a wa at-tasayyu\ 
Ihsan Ilahi Zuhayr; Idara Targuman as-sunna, Lahor, 
at-tab'a al-ula, 1404/1984.; as-Si'a wa ahl al- 
bayt, Ihs&n Ilahi Zuhayr; Idara Targuman as-sunna, 
Lahor, at-tab'a at-talita, 1403/1983.; al-Fisal fl al- 
Milal wa al-ahwa c wa an-nihal, Ibn Hazm; 
Gadda, Tab'a 1402/1982.; al-Hutut al-'arida, 
Muhibbuddin al-Hatib; al-Qahira, al- Matba'a as- 
salafiyya, 1388.; as-Sfra' bayna as-Si'a wa at- 
tasayyu', al-'Allama ad-Duktur Musa al-Musawi, 



1408.; 'Abdullah b. Saba' wa ataruhu fiihdat 
al-fitna fi al-islam, dr. Sulayman b. Fahd al- 
'Awda; at-tab'a at-taniya, ar-Riyad, Dar Tayyiba; at- 
Taqnb bayna as-§fa wa as-Sunna, dr. Nasir b. 
'Abdullah al-Qafari, at-tab'a ar-rabi'a, ar-Riyad, Dar 
Tayyiba, 1416.; 

4. Ibadije 

Deflnicija: 

Ibadije (al-ibadiyya)* su jedna od 
haridzijskih (al-hawarig)* sekti koja je 
dobila ime po svom osnivacu 'Abdullahu b. 
Ibad et-Temimiju. Njeni pripadnici tvrde da 
nisu haridzije i poricu takvu svoju 
pripadnost. Istina, oni ne spadaju u 
ekstremne frakcije haridzija kakve su npr. 
ezrekije (al-azariqa), ali se po svom ucenju 
sa haridzijama slazu po mnogo cemu, kao 
sto su: cinjenica da sam 'Abdullah b. Ibad 
svoje ideje smatra nastavkom harid^ijskog 
stava prema arbitrazi, zatim po pitanju 
lisavanja Boga nekih od Njegovih atributa 
(at-ta'ffl)*, tvrdnji da je Kur'an stvoren i 
dozvoljavanju pobune protiv nepravednih 
voda. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Utemeljivac sekte ibadija je 'Abdullah 
b. Ibad, jedan od potomaka Murra b. 'Ubejd 
b. Temima. Nadimak "Ibad" nosi po 
istoimenom selu u oblasti Arid u Jemami. 
'Abdullah je bio Mu'avijin savremenik. 
Umro je pred kraj vladavine 'Abdulmelika 
b. Mervana. 

* Medu svoje najistaknutije licnosti 
ibadije ubrajaju Dzabira b. Zejda (rod. 
22/642., umro 93/711. godine) koji se medu 
prvima posvetio poslu na sakupljanju i 
zapisivanju hadisa. Mnoge od hadisa 
zabiljezio je i od nekih najpoznatijih ashaba 
kao sto su 'Abdullah b. 'Abbas, 'Aisa, Enes 
b. Malik, 'Abdullah b. Omer itd. Medutim, 
pouzdano se zna da se Dzabir odrekao 
ibadija. (Vidi opsirnije u djelu Tahdib at- 
tahdfb, Svezakll, str. 38) 

* Ebti 'Ubejde Mesleme b. Ebu KerTme, 
jedan od najpoznatijih ucenika Dzabira b. 
Zejda. Poslije njegove smrti, prozvan 
nadimkom el-Kifaf, postao je glavnim 



50 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



izvorom ibadijskog ucenja. Umro j e za 
vrijeme vladavine Ebu Dza'fera el-Mensura, 
158/775. godine. 

* Er-Rebf b. Habib el-Ferahid! koji je 
zivio sredinom drugog stoljeca po Hidzri. 
Pripisuju mu zbirku hadisa Musned pod 
naslovom Musnad ar-Rabf b. Habib koja je 
stampana i u opticaju. 

* Medu njihovim vodama u Sjevemoj 
Airici u doba abbasijske drzave su bili: 
Imam el-Haris b. Telid, Ebu el-Hattab 
'Abdul' a'la b. es-Semh el-Mu'afiri, Ebu 
Hatim Ja'kttb b. Habib i Hatim el-Melzuzi. 

* Medu ibadijske vode ubrajaju se i: 
'Abdurrahman, Abdulvehhab, Eflah, Ebu 
Bekr, Ebtil-Jakzan i Ebti Hatim, vladari 
rustemijske dinastije u Tijaretu na Arapskom 
Magrebu (Maroku i Alzlru). 

* Medu najistaknutije ibadijske ucenjake 
spadaju jos i: 

Seleme b. Sa'd, koji je radio na 
sirenju ucenja sekte ibadija u Africi u 
drugom stoljecu po Hidzri, 

- Ibn Maktlr el-Dzenavini, koji se 
nakon s\ r og skolovanja u Basri vratio u svoj 
brdoviti zavicaj Nufusa u Libiji i tamo 
nastavio siriti ucenje sekte (al-madhab)* 
ibadija. 

'Abduldzebbar b. Kajs el-Muradi, 
kadija u vrijeme ibadijskog vode el- Haris b. 
Telida. 

- Es-Semh Ebu Talib, ibadijski ucenjak 
iz druge polovine drugog stoljeca po Hidzri, 
vezir imama 'Abdulvehhaba b. Rustema i 
njegov kasniji namjesnik brdovite oblasti 
Nufusa u Libiji. 

- Ebu Zerr Eban b. Vesim, ibadijski 
ucenjak iz prve polovine treceg stoljeca po 
Hidzri, namjesnik imama Eflaha b. 
'Abdulvehhaba u oblasti Tripolija u Libiji. 

Ideji i ubjedenja: 

* Iz ibadijske literature se jasno vidi da 
oni zastupaju ucenje o lisenosti Boga 
Njegovih atributa (at-ta'til)*. Njihovo 
ucenje se u znatnoj mjeri poklapa sa 



mu'tezilijskom slobodnom interpretacijom 
(ta'wff)* Bozijih atributa, s tim sto ibadije 
tvrde da u toj svojoj interpretaciji polaze sa 
6isto ideoloskih principa svoga shvacanja, 
buduci da Bozye atribute interpretiraju samo 
u prenesenom smislu (magazfyyari) i da to ni 
u kom slucaju ne dovodi do antropomorfizma 
{at-tasbUif '. Medutim, i ovdje je potrebno 
naglasiti da je istina uvijek na strani 
vjerovanja sljedbenika sunneta i dzema'ata 
{ahl as-surma wa al-gama 1 )*, koji se 
rukovode neoborivim dokazom o nuznosti 
vjerovanja u imena Uzvisenog Allaha i 
Njegove atribute, onako kako ih je On, Sam 
za Sebe potvrdio, bez ikakva lisavanja 
(ta'tllf, iskrivljavanja (tafiritf*, ulazenja u 
raspravu o sustini Bozijeg Bica (takyltf* ili 
Njegova poredenja sa bilo kim ili £im od 
Njegovih stvorenja {tamtitf. 

* Poricu videnje Uzvisenog Allaha na 
buducem svijetu, 

* Interpretiraju neka pitanja vezana za 
onaj svijet kao sto su: pitanje vage kojom ce 
se na Sudnjem danu mjeriti ljudska djela i 
pitanje Sirat-cuprije i shvacaju ih u 
prenesenom znacenju, 

* Tvrde da ljudska djela stvara Allah, a 
da covjek po njima samo postupa, tako da 
po tom pitanju zastupaju sredisnji put 
izmedu indeterminista (al-qadariyya)* i 
determinista {al-gabriyyif ■ 

* Tvrde da Allahovi atributi nisu 
dodatna svojstva Allahova Bica nego 
Njegova sama sustina. 

* Tvrde da je Kur'an stvoren, cime se, 
po tom pitanju, u svom vjerovanju slazu sa 
haridzyama {al-hawarig)* . U tom smislu, el- 
Es'ar! kaze: "Sve haridzye jednoglasno 
tvrde da je Kur'an stvoren." (Vidi: Maqalat 
al-islamiyyin; Svezak I, str. 203, Drugo 
izdanje, 1389/1969. god.). 

* PoCinilac velikog grijeha po njihovom 
misljenju je nevjernik - nevjerstvom poricanja 
Ailahove blagodati (kuA-m'/ne) ili 
nevjerstvom licemjerstva (kufii nifak). 

* Po njihovom misljenju svi se ljudi 
dijele na tri vrste: 



51 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



- piave vjernike (mu'minun) dosljedne 
u svome vjerovanju, 

visebosce (musrikuti) otvorene u 
svome visebostvu i 

- one koji su ocitovali rijeci kelimei- 
sehadeta (kalima et-tawhid) i potvrdili svoju 
pripadnost Islamu, ali ga se striktno ne 
pridrzavaju, niti po ponasanju niti u 
izvrsavanju vjerskih obreda. Oni, s obzirom 
na to da su ocitovali rijeci kelimei- 
sehadeta {kalima et-tawhid), nisu visebosci 
(musrikun), ali isto tako ni pravi vjernici 
(mu 'm/nun), jer se ne pridrzavaju onoga sto 
nalaze vjerovanje (al-unaii). Prema tome, 
oni se zbog ocitovanja rijeci kelimei- 
sehadeta (kalima et-tawhid) po ovosvjetskim 
propisima ubrajaju medu muslimane, a po 
onosvjetskim u visebosce jer nisu dosljedni 
svome vjerovanju zato sto se ne pridrzavaju 
obaveza koje im nalaze vjerovanje u Jednog 
Allaha. 

* Po ibadijskim ucenjacima "kuca" 
(ad-dar) ima mnogostruka znacenja. U svom 
tumacenju "kuce", oni se slazu sa starom 
ulemom koja smatra da je kuca njihovih 
protivnika iz reda muslimana "kuca 
vjerovanja" u Jednog Allaha (dar tawhid), 
osim vladareva logora koja je kuca nepravde 
(darbagy). 

* Smatraju da su njihovi protivnici iz 
reda sljedbenika iste Kible (tj. muslimana) 
nevjernici, ali ne i visebosci, pa je zbog toga 
dozvoljeno od njih se zeniti, sa njima se 
medusobno nasljedivati, zarobljavati njihove 
imetke, oruzje, konje i sve ostalo sto moze 
posluziti za borbu. Ostalo je zabranjeno. 

* Pocinilac velikog grijeha, po njihovom 
misljenju, je nevjernik (kafir)* i u slucaju da 
ga uporno nastavlja i dalje ciniti ni u kom 
slucaju nece uci u Dzennet, osim ako se za 
njega pokaje. Ovo zato sto Allah nece 
oprdstiti velike grijehe (al-kaba'ir)* onima 
koji ih pocine, osim ako se za njih, prije 
smrti, pokaju. 

Pocinioca bilo kog velikog grijeha 
nazivaju imenom nevjernik (kafir)* tvrdeci 
da je veliki grijeh ili: nevjerstvo u smislu 
poricanja (kufr ni'ma) Allahove blagodati, 
ili nevjerstvo licemjerstva (kufr nifag), a ne 



poricanje vjere (la kuffmilla). Za razliku od 
njih, sljedbenici sunneta i dzema'ata (ahl as- 
sunna wa al-gama'a)*, ovakve prijestupe ne 
nazivaju nevjerstvom (kufr)*, nego za njih 
upotrebljavaju rijeci kao sto su: nepokornost 
(al-'isyati) ili grijesenje (al-fusQq). Oni koji 
se za takve grijehe pokaju - po misljenju 
sljedbenika sunneta i dzema'ata - prepusteni 
su Allahovoj volji Koji im, ako hoce, iz 
Svoje milosti i dobrote, moze oprostiti, ili 
ih, opet po pravdi, kazniti, sve dok se ne 
ociste od grijeha i tek tada im dozvoliti da 
predu u Dzennet. Medutim, ibadije tvrde da 
ce onaj ko je neposlusan vjecno ostati u 
Dzehennemu, tako da se njihovo ucenje, u 
pogledu vjecnog ostanka gresnika u 
Dzehennemu, u potpunosti poklapa sa 
ufienjem ostalih haridzija (al-hawarig)* i 
mu'tezilija (al-mu'tazila). 

* Nijecu zagovaranje (sefa'at) za 
velike gresnike od muslimana jer gresnici, 
po njihovom misljenju, ce ostati vjecno u 
dzehennemskoj vatri i zato oni odbacuju 
zagovaranje (sefa'at) koji bi ove izveo iz 
vatre. 

* Ne priznaju uvjet da neko mora 
voditi porijeklo od Kurejsija da bi mogao 
biti voda (al-imam), jer svaki musliman, koji 
ispunjava ostale uvjete, moze biti voda. 
Vodu koji skrene sa Pravog puta treba 
svrgnuti i na njegovo mjesto postaviti 
drugog. 

* Neke ibadije napadaju i vrijedaju 
vodu pravovjernih 'Usman b. 'Affana, r.a., 
Mu'aviju b. Ebi Sufjana i 'Amr b. 'Asa, r.a. 

- Voda postavljen po oporuci pret- 
hodnog vode po misljenju ibadija nije 
legitiman, jer izbor vode mora biti putem 
zakletve na vjernost (al-bay'a)*. Nije 
dozvoljeno da u isto vrijeme i u vise mjesta 
bude vise voda. 

- Po njihovom misljenju nije obavezno 
suprotstayljati se i dizati pobunu protiv 
nepravednog vladara, ali je dozvoljeno. 
Ukoliko je klima pogodna i ukoliko je 
mogucnost vece stete mala, ova dozvo- 
ljenost naginje vise prema obaveznosti. U 
suprotnom, ukoliko klima nije pogodna i 
ukoliko je ocekivana steta velika, a rezultati 



52 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



ishoda nesigurni, ova dozvoljenost naginje 
vise zabrani. Uprkos svemu navedenom, 
ustajanje protiv nepravednog vladara ni u 
kom slufiaju nije striktno zabranjeno, dok 
je prikrivanje u svim situacijama (as-sira")* 
pozeljno sve dok je nepravedni vladar na 
vlasti. 

* Smatraju da djed po ocu ima vece 
pravo od nane po majci na skrabistvo nad 
malodobnim djetetom bez roditelja, sto je u 
suprotnosti sa ucenjem vecine pravnih 
skola. 

Isto tako smatraju da djed iskljucuje 
bracu umrlog iz prava na nasljedstvo, dok 
neke druge pravne skole smatraju da i djed i 
braca umrlog ostavitelja imaju pravo na 
nasljedstvo. 

* Ne dozvoljavaju da se za drugoga 
moli Dzennet i si., osim ako se potpuno 
sigurno da je taj pravi vjernik, da ispunjava 
vjerske obaveze i da zbog svoje pokornosti 
zasluzuje Boziju zastitu (al-wMya). Za 
razliku od toga, dozvoljeno je obracati se 
Bogu sa dovom za dobrobit na ovome 
svijetu i za sve sto je vezano za njega za sve 
muslimane, bez obzira na to da li su pobozni 
ili grijesni i neposlusni. 

* Imaju svoj sopstveni sistem zvani 
"Halqa al-uzzaba koji se ogleda u tome 
da jedno tijelo sastavljeno od ograni- 
cenog broja clanova iz reda najuglednijih, 
najucevnijih i najcestitijih gradana jednog 
mjesta, vrsi potpunu kontrolu nad ibadij- 
skom zajednicom u svim njenim segm- 
entima: vjerskog, obrazovnog, drustvenog i 
politi£kog djelovanja. Ovo tijelo takoder 
predstavlja neku vrstu savjetodavnog vijeca 
(maglis as-stira) u vrijeme opasnosti ili 
odbrane od neprijatelja. U vrijeme prikri- 
vanja (ff zaman as-sira" wa al-katman) ono, 
pak, vrsi ulogu vode u izvrsavanju njegovih 
posi ova. 

- Pored navedenog, ibadije imaju i 
organizaciju zvanu Irwan koja predstavlja 
neku vrstu konsultativnog vijeca (al-maglis 
aJ-istisarJ) koje se u svom radu naslanja na 
gore spomenuto tijelo Halqa al- 'azaba. To je 
po snazi druga organizacija u ibadijskoj 
zajednici u svakom gradu. 



- Ibadije izmedu sebe formiraju posebne 
odbore {ligan) za sakupljanje zekata i njegovu 
podjelu siromasnima. Najstro2ije zabra- 
njuju trazenje zekata, moljenje za pomoc, 
prosja£enje i svaku drugu vrstu trazenja 
necega na poklon. 

- Od ibadija su se odvojile mnoge 
izumrle frakcije od kojih su bile 
najpoznatije: 

- hafsije (al-hafsiyya), pristalice Hafs 
b. Ebu el-Mikdama, 

- harisije {al-haritiyya), pristalice Harisa 
el-Ibadija, 

- jezidije {al-yazidiyya), pristalice 
Jezid b. Unejsa koji je tvrdio da ce Allah 
poslati poslanika nearapa i objaviti mu 
knjigu sa neba. Nakon toga napustio je 
Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, 
vjerozakon. 

Ostale ibadije su se odrekle ucenja 
sljedbenika ove frakcije i optuzili ih za 
nevjerstvo jer su se udaljili od izvornog 
ibadijskog ucenja koje je nastavilo zivjeti 
sve do danas. 

Akaidski i idejni korijeni: 

* Ibadije svoje ucenje temelje na 
Kur'anu, Sunnetu, Musnedu er-Rebi'a b. 
Habtba, misljenju i konsenzusu islamskih 
ucenjaka (al-igma")* . 

* Ibadijsko ucenje je nastalo pod 
utjecajem egzotericnih skola, jer neke 
vjerske tekstove shvacaju doslovno, a kad ih 
tumace tumace ih po njihovom vanjskom 
znacenju. 

* Takoder su, pod utjecajem mu'tezilija, 
prihvatili ucenje o stvorenosti Kur'ana. 

* Neke ibadije se nepristrasno u svojim 
pisanim djelima oslanjaju na misljenja 
hanefijskog, malikijskog, safijskog i hanbe- 
lijskog mezheba. 

* Djelo an-Nayl wa sifa' al-'alV na 
koje je komentar napisao Sejh Muhammed 
b. Yusuf Itfejjis, umro 1332/1914. god., 
smatra se jednim od najpoznatijih izvora. U 
njemu je autor sabrao fikhske i akaidske 
propise ibadijskog mezheba. 



53 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Rasirenost i centri utjecaja: 

* Ibadije su svoj najjaci utjecaj imali 
na jugu Arapskog poluotoka, odakle se 
njihovo ucenje prosirilo sve do Mekke i 
Medine. U Sjevernoj Africi su se najvise 
prosirili medu Berberima. Imali su svoju 
drzavu poznatu po nazivu Rustemijska 
drzava {ad-Dawla ar-Rustamiyya) sa 
prestolnicora u Tahritu. 

* U Sjevernoj Africi su imali neza- 
visnu drzavu i tamo su suvereno vladali 
preko stotinu i trideset godina, dok ih otuda 
nisu protjerali Fatimije - 'ubejdije (ogranak 
murdzita). 

* Ibadije su uspostavile svoju neza- 
visnu drzavu u Omanu gdje se sve do danas 
na vlasti smjenjuju ibadijske vode (a'imma 
ibadiyyun). 

* U historijsko uporiste ibadija ubraja 
se i brdovita oblast Nufusa u Libiji. Dugo 
vremena to je bila snazna tvrdava, odakle su 
sirili ibadijsko ucenje i odatle upravljali 
cijelom sektom. 

* U Omanu su se sve do danas odrzali 
u visokom procentu ukupne populacije. 
Prisutni su jos u Libiji, Tunisu, Alzmi, 
oazama Zapadne Sahare i Zanzibaru koji je 
pripojen Tanzaniji. 

Iz navedenog se vidi: 

- Da su ibadije jedna od haridzijskih 
(ihda firaq al-hawarigf sekti, da su nazvane 
po svom osnivacu 'Abdullahu b. Ibadu et- 
Temlmiju i da poricu svoju pripadnost 
haridzijama. Istina, oni ne spadaju u one 
ekstremne haridzije poput ezrekije (al- 
azariga), ali se njihovo ucenje po mnogim 
pitanjima podudara sa haridzijskim. Tako 
npr. 'Abdullah b. Ibad smatra da je njegovo 
ucenje nastavak haridzijskog stava prema 
arbitrazi. Sa haridzijama se slazu po pitanju 
lisenosti Boga nekih od Njegovih atributa 
(at-ta't/7)*, po tvrdnji da je Kur'an stvoren i 
po tome sto dozvoljavaju pobune protiv 
nepravednih voda. 



Bibliografija: al-Ibadiyya fimawkab at- 
tarih, 'Ali Yahya Mu'ammar, Maktaba Wahba, at- 
tab'a al-ula - al-Qahira, 1384/1964. god.; al- 
Madahib al-islamiyya, Muhammad Abu Zahra; 
al-Matba'a an-numOdagiyya; al-Ftaq al-islamiyya, 
{Dayl kitab sarh al-mawaqif H a\-Karmanl) 
Tahqiq: Sulayma 'Abdurrasul; Matba'a al-ii^ad - 
Ba|dad, 1973; Islam bila al-madahib, dr. 
Mustafa as-§ak'a, ad-Dar al-Misriyya li at-tiba'a wa 
an-nasr, Bayrot; al-Milal wa an-nihal, li as- 
Sahristan!, at-tab'a at-taniya, Dar al-Ma'rifa - Bayrot; 
al-Ibadiyya bayna al-fkaq al-islamiyya, 'AH 

Yahya Mu'ammar, Maktaba Wahba, at-tab'a al-ula - 
al-Qahira, 1396/1974. god.; al-Farq bayna al- 
firaq, 'Abdulqadir al-Bagdadi; Maqalat al- 
is lamiyyln, Abu al-Hasan al-As'an; al-Fisal ff 
al-Milal wa al-ahwa' wa an-nihal, Abu 
Muhammad Ibn Hazm; al-Madahib wa al-firaq 
wa al-adyan al-mu'asira, 'Abdulqadir Sayba al- 
Hamad; al-Firaq al-islamiyya G as-simal al- 
ajrlql, Alfired Bil-Tarama:'Abdurrahman Badawl; 
Tatih falsafa al-islam, Yahya Huwaydi; Dirasat 
ft al-firaq wa al-madahib al-qadfma al- 
mu 'asira, 'Abdullah al-Am!n; DirSsat islamiyya 
fi al-usul al-ibadiyya, Bukayrb. Sa'id A'awaSat; 
al-Ibadiyya; dirasa al-murakkaza ffusulihim 
wa tarihihim, 'Ali Yahya Mu'ammar; GudOr al- 
fitna fi al-firaq al-islamiyya, al-Liwa' Hasan 
S3diq, Maktaba Madbuli-al-Qahira; al-Ibadiyya, 
Sabir Tu'ayma; al-Ibadiyya, 'Abdul'azlz al- 
'Abdullatif; Dirasat 'an al-firaq fi tarh al- 
muslimin, Ahmad Muhammad Ahmad 6ali, 
Markaz al-Malik Faysal li al-buhat wa ad-dirasat, ar- 
Riyad; al-Hawarig fi al- 'asr al-amawl, Nayif 
'Awad Ma'ruf; al-Hawarig fi al- 'asr al-amawi, 
Sulayman as-Suwaykat, Risala magistir, 6ami'a al- 
Imam Muhammad b. Sa'lld, 1399. Gayrmatbu'a; al- 
Hawarig dirasa wa naqd madhabihhn, Nasir 
b. 'Abdullah as-Sa'dl, Risala magistir, Gami'a al- 
Imam Muhammad b. Sa'ud al-'aqlda, 1404. Gayr 
matbti'a; al-Hawarig tarihuhum wa ara'uhum, 
Galib al-'Awagl, Risala magistir, Gami'a Umm 
al-Qura, 1399. Gayr matbu'a; 1-Hawarig fi bilad 
al-Magrib hatta muntasaf al-qarn ar-rabi' al- 
higii, Mahmud Isma'll; al-Ibada e aqldatan wa 
fikran, 'Abdurrahman al-Muslih, Risala magistir, 
Gami'a al-Imam Muhammad b. Sa'ttd, 1402.; al- 
Hawarig awwal al-firaq fi tarih al-islam, dr. 
Nasir b. 'Abdulkarim al-'Aql, Dar al-Watan - ar- 
Riyad. 



54 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



5. Mu'tezilije 

Definicija: 

Mu'tezilije (al-mu'tazila) su islamska 
sekta koja je nastala pred kraj emevijskog, a 
svoj procvat dozivjela u abbasijskom 
periodu. U svora shvacanju islamskog 
vjerovanja oslanjaju se na cisti razum (al- 
'aql al-mugarrad). Do takvog shvacanja 
doveo j e utjecaj nekih sa strane uvezenih 
filozofskih ucenja, sto je imalo za posljedicu 
da mu'tezilije skrenu sa principa vjerovanja 
sljedbenika sunneta i dzema'ata. Nazivaju se 
raznim imenima: mu'tezilije, kaderije (al- 
gadanyya)*, adlijama (a/- 'adliyya), sljedbe- 
nicima pravde i monoteizma (ah/ al- 'adi wa 
at-tawhid), muktesidije {al-muqtasida) i 
ve'idijama (al-wa'Idiyya). 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Misljenja islamskih ucenjaka o pojavi 
mu'tezilizma (doslovno: izdvajanja, povu- 
cenosti, osamljenosti) su podijeljena. Sva 
ova misljenja idu u dva pravca: 

Po prvom, mu'tezilizam se pojavio 
kao rezultat veoma zive rasprave o nekim 
vjersko-teoloskim pitanjima kao sto su: 
pitanje suda o pociniocu velikog grijeha (al- 
kabira)* i rasprave o Bozijem odredenju u 
smislu: moze li covjek utjecati na svoja 
djela ili ne moze. Zastupnici misljenja ovog 
pravca smatraju da su mu'tezilije ovakav 
naziv dobile: 

1. Zato sto su se iz muslimanske 
zajednice izdvojili, tvrdeci da je pocinilac 
velikog grijeha izmedu kufra i imana {al- 
manzila bayna al-manzilatayri). 

2. Zato sto su tako prozvani kada se 
Vasil b. 'Ata' povukao iz el-Hasan el- 
Basrijeva kruzoka i, tvrdeci da zastupa 
naprijed navedeni, formirao svoj sopstveni 
kruzok, na sto je el-Hasan rekao: "Vasil se 
od nas povukao" (I'tazalana Wasil). 

3. Zato sto su tvrdili da se onaj ko 
pocini veliki grijeh mora napustiti i 
bojkotovati. 

- Po drugom misljenju, mu'tezilizam 
se pojavio iz cisto politickih razloga, jer su 
se, kao 'Alijine, r.a., pristalice, mu'tezilije 



distancirale od njegovog sina el-Hasana, 
kada se ovaj odrekao svoga prava na hilafet 
u korist Mu'avije i jer su, poslije toga, 
zauzele neutralan stav izmedu 'Alijinih (Sl'a 
'Alt) i Mu'avijinih pristalica, tj. pocele 
izbjegavati i jedan i drugi tabor. 

* Poznati historicar i istrazivac mu'te- 
zilizma, el-Kadi 'Abduldzebbar el-Hemezanl 
tvrdi da mu'tezilizam nije nikakav novi 
pravac, niti slucajno nastala sekta, niti nova 
zajednica, niti nesto sto je nanovo izmis- 
ljeno, nego nastavak onoga sto su, vec 
ranije, bili zapoceli Allahov Poslanik, 
sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi. 
Po njemu, ime mu'tezilije su dobile po tome 
sto su nastojale da se klonu zla, ponukani 
kur'anskim rije£ima Napusticu i vas i sve 
one kojima se mimo Allaha klanjate. 
(Maryam, 48.) i rijecima Allahova Poslanika, 
sallallahu alejhi ve sellem: "Ko napusti zlo, 
zadesit ce ga dobro" {mati i'tazala as-sarra 
saqata Gal-hayi). 

* Medutim, cinjenica je da je nastanak 
mu'tezilizma, ipak, bio piod historijskog 
razvoja ideolo§kih i duhovnih principa 
shvacanja i tumacenja vjerskih tekstova na 
temelju cistog razuma, pod utjecajem grdke 
i indijske filozofije, te uCenja judaizma i 
krscanstva, o cemu ce vise rijefii biti, nesto 
kasnije, kada budemo govorili o njegovim 
akaidskim i idejnim korijenima. 

* Jos i prije nego sto se mu'tezilizam, 
kao ideoloska sekta Vasila b. 'Ata' a pojavio, 
postojala je zucna ideolo§ko-vjerska rasprava, 
zapoceta polemickim izjavama. Bili su to 
prvi temelji nastanka mu'tezilijskog ucenja. 
Navodimo sazet pregled tih izjava i njihovih 
zagovornika: 

- Izjava da je covjek u svom izboru i 
slobodnoj volji apsolutno slobodan, i da on 
sam stvara svoja djela, pripisuje se Ma'bedu 
el-Dzuheniju koji se zajedno sa 'Abdurrahman 
b. el-Es'atom pobunio protiv 'Abdulmelika 
b. Mervana. Pogubio ga je el-Hadzdzadz 
80/699. god., nakon neuspjeha pokreta. 

- Tu istu izjavu, u doba vladavine 
'Umer b. 'Abdul'aziza, poceo je ponavljati i 
Gajian ed-Dimeski koga je Hisam b. 
' Abdulmelik dao pogubiti. 






Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Izjava da je Kur'an stvoren i negi- 
ranje Allahovih atributa, pripisuju se el- 
Dzehm b. Safvatm koga je pogubio Salim b. 
Ahvez 128/746. god. u Mervu. 

Izjave o negiranju Allahovih atributa 
pripisuju se i el-Dza'd b. Dirhemu koga je 
u Kufi pogubio Halid b. 'Abdullah al- 
Kasri. 

* Zatim se mu'tezilizam, pod ruko- 
vodstvom Vasil b. 'Ata' el-Gazala (rod. 
80/699., umro 131/749. god.) el-Hasan el- 
Basrijeva ucenika, pojavio kao ideoloska 
sekta. El-Hasana el-Basrija je napustio nakon 
svoje izjave da je pocinilac velikog grijeha 
(al-kabira)* na polozaju izraedu dva polozaja 
{fi al-manzila bayna al-manzilatayri), tj. da 
nije ni vjernik ni nevjernik i da ce, ukoliko se 
ne pokaje, vjecno ostati u dzehennemskoj 
vatri. Zivio je u doba vladavine 'Abdulmelika 
b. Mervana i Hisam b. 'Abdulmelika. 
Mu'tezilijska frakcija koja zastupa njegovo 
misljenje po njemu nosi ime vasilije 
(al-wasiliyyi). 

* Zbog njihova, u razumijevanju vjero- 
vanja, oslanjanja prvenstveno na razum i 
upustanja u sporedna pitanja, podijelili su se 
na vise frakcija, s tim sto se sve slazu u pet 
osnovnih principa o kojima ce malo kasnije 
biti vise rijeci. Svaka od ovih frakcija je 
u svoje ucenje ubacila mnostvo novih 
novotarija po kojima se razlikuju jedna od 
druge. Svaka u svom nazivu nosi ime 
utemeljivaca od koga su preuzeli osnovne 
temelje svoga ucenja. 

* U abbasijskom periodu utjecaj 
mu'tezilija posebno je dosao do izrazaja u 
doba el-Me'muna, koji je i sam prihvatio 
mu'tezilijsko ucenje. Ucinio je to pod 
utjecajem Bisra el-Murejsija, Sumame b. 
Esresa i Ahmeda b. Ebu Du'ada. Posljednji 
je bio najzesci pobornik mu'tezilizma u 
svoje vrijeme i kolovoda smutnje nastale 
oko tvrdnje o stvorenosti Kur'ana. U doba 
halife el-Mu'tesima zauzimao je polozaj 
vrhovnog sudije. 

- Zbog ove smutnje nastale usljed 
mu'tezilijske tvrdnje da je Kur'an stvoren, 
mnogo je propatio i na svakojaka iskusenja 
nailazio i Imam Ahmed b. Hanbel koji je 



odbio povinuti se el-Me'munovim naredbama 
da, kao veliki ucenjak islamskog prava, 
potvrdi ovu novotariju. Zbog toga je strpan 
u zatvor gdje je u doba el-Mu'tesimove 
vladavine mucen, bicevan i stavljan na 
svakojaka iskusenja. Nakon el-Me'munove 
smrti, u zatvoru je proveo pune dvije i pol 
godine, nakon cega se vratio kuci i u 
kucnom pritvoru ostao sve dok su el- 
Mu'tesim i njegov sin el-Vasik bili na vlasti. 

- Kada je el-Mutevekkil 232/846. god., 
preuzeo hilafet, stao je na stranu sljedbe- 
nika tradicije {ahl as-sunna)*, odao priz- 
nanje imamu Ahmedu i okoncao period 
mu'tezilijske dominacije u vladajucim 
krugovima, te osujetio njihov pokusaj da 
ucenje mu'tezilizma namemu silom koju su 
nemilosrdno provodili punih cetrnaest 
godina. 

* Tokom vladavine buvejhija u Perziji 
334/945-946. god., gdje su bili osnovali 
nezavisnu drzavu, doslo je do konsolidacije 
odnosa izmedu si'ija i mu'tezilija. Utjecaj 
mu'tezilija pod okriljem buvejhijske vlasti 
je bio toliko snazan da je mu'tezilijski voda 
el-Kadl 'Abduldzebbar postavljen za sudiju 
u Rejju 360/971. god., i to po nalogu es- 
Sahiba b. 'Abbada, ministra Mu'ejjiduddevleta 
el-Buvejhija koji je pripadao frakciji rafidija 
{ar-rawafidf- nastale iz krila mu'tezilija. Za 
njega ez-Zehebi veli: "Bio je sTija i 
mu'tezilija, sklon novotarijama", dok el- 
Makrlzl veli: "Mu'tezilijsko ucenje se u 
doba buvejhijske dinastije prosirilo na Irak, 
Horasan i Transoksaniju." U tom periodu se 
istice jos i es-§errf-Murteda za koga ez- 
Zehebi kaze: "Bio je od onih ostroumnih 
evlija koje su duboko poronuli u apologetiku 
(al-kalani), mu'tezilijsko ucenje, knjizevnost 
i poeziju, ali i okorjeli imamija." 

* Poslije toga, mu'tezilizam kao zasebno 
ucenje, gotovo se bio ugasio, osim u onim 
elementima koje su od njega preuzele druge 
sekte kao sto su si'ije i si. 

* Mu'tezilijsko ucenje i ideje sve se 
vise vracaju i ozivljavaju u ovo nase danasnje 
vrijeme. Ozivljavaju ga neki pisci i mislioci 
koji predstavljaju novu skolu racionalizma. 
O tome ce biti vise rijeci kada budemo 
govorili o idejama modernog mu'tezilizma. 



56 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



* Medu najistaknutije licnosti mu'te- 
zilijske sekte, od njenog osnivanja od 
strane Vasila b. 'Ata'a, pa do njenog 
izumiranja ili stapanja sa drugim sektama 
kao sto su: si'ije, es'arije, maturidije i drugi, 
spadaju: 

Ebu el-Huzejl Hamdan b. el-Huzejl 
el-'Allaf (rod. 135/752., umro 226/841. 
god.), oslobodeni 'Abdulkajsov rob, sejh i 
pobornik mu'tezilijske sekte. Mu'tezilijsko 
obrazovanje stekao je pred 'Usman b. 
Halid et-Tavilom, a ovaj pred Vasil b. 
'Ata'om. Upoznao se sa brojnim 
filozofskim djelima i mnoga od filozofskih 
shvacanja ugradio u mu'tezilijsko ucenje. 
Od grSkih filozofa najvise j e bio pod 
utjecajem Aristotela i Empedokla. Poznata 
je njegova izjava: "Bog zna pomocu 
znanja, a Njegovo znanje je samo Bice 
Njegovo. Bog je mocan pomocu moci, a 
Njegova moc je samo Bice Njegovo." 
(Opsirnije pogledati u djelu: al-Farq bayn 
al-firaq od el-Bagdadija na str. 76). 
Njegove pristalice se nazivaju po njegovu 
imenu huzejlijama (al-hudayliyya). 

- Ibrahim b. Jesar b. Hanf en-Nizam 
(umro 231/846. god.). On je, zapravo, u 
osnovi bio pripadnik brahmanizma (al- 
barhamiyya)* . Kao i ostale mu'tezilije bio je 
pod utjecajem grcke filozofije {al-falsafa al- 
yunaniyya)*. Poznate su njegove rijeci: Sve 
sto nastaje plod je Bozijih djela (al- 
mutawalladat min afal Allah ta'ala). 
Njegove pristalice se nazivaju po njegovu 
imenu nizamijama (an-nizamiyya), 

- Bisr b. el-Mu'temir (umro 226/841. 
god.). TJbraja se u istaknute mu'tezilijske 
ucenjake. On je prvi koji je poveo raspravu 
o emanaciji i u tome otisao u krajnost. 
Njemu se pripisuju rijeci: Sve sto nastaje je 
plod covjekova rada... te on svojim radom 
moze uljecati na boje, ukuse, videnje i 
mirise. Njegove pristalice se nazivaju po 
njegovu imenu bisrije (al-bisriyya). 

- Ma'mer b. 'Abbad es-Suleml (umro 
220/835. god.). Ubraja se medu one koji su 
od svih kaderija najvise sirili izmisljotine, 
negirali Bozije atribute i Bozije odredenje 
dobra i zla. Njegove pristalice se nazivaju 
po njegovu imenu ma'merije {al-ma 'mariyya). 



- 'Isa b. Subejh, poznatiji pod nadim- 
kom Ebu Musa el-Mirdar (umro 226/841. 
god.). Poznat je jos i pod nadimkom 
"Kaluder mu'tezilija" (Rahib al-mu'tazila). 
Bio je preslobodan u proglasavanju drugih 
nevjernicima (at-takfft)*. Na kraju je cio 
islamski Ummet proglasio nevjerni- 
cima, ukljucujuci i mu'tezilije kojima je 
sam pripadao. Njegove pristalice se 
nazivaju po njegovu imenu mirdarije 
(al-mkdariyya) . 

- Sumama b. Esres en-Numejrf (umro 
213/828. god.). Poznat je po pomanjkanju 
vjere i raskalasenosti. Uprkos tome, tvrdio je 
da ce gresnik (las/g), ukoliko se prije smrti 
za svoje grijehe ne pokaje, vjecno ostati u 
dzehennemskoj vatri, te da je, dok j e ziv, na 
polozaju izmedu dva polozaja (ji al-manzila 
bayna al-manzilatayn), tj. da nije ni vjernik 
ni nevjernik. Bio je kaderijski voda u doba 
el-Me'muna, el-Mu'tesima i el-Vasika. 
Pripovijeda se da je on bio taj koji je el- 
Me'milna prevario da prihvati mu'tezilizam. 
Njegove pristalice se nazivaju po njegovu 
imenu semamije (at-tamamiyya). 

- 'Amr b. Bahr Ebu 'Usman el-Dzahiz 
(umro 256/870. god.). Ubraja se medu 
najpoznatije mu'tezilijske pisce. Bio je 
dobro obrazovan i upoznat sa filozofskim 
djelima. S obzirom da je u svojim pisanim 
djelima dobro vladao retorikom i visokim 
knjizevnim stilom, njima je, podmecuci 
otrov pod maslo, uspio zavesti mnoge 
citaoce i ubijediti ih u svoje mu'tezilijske 
ideje. Medu takvim njegovim djelima 
posebno se istice "Rjecitost i objasnjenje" 
(al-Bayan wa at-tabytn). Njegove pristalice 
se nazivaju po njegovu imenu dzahizije 
(al-gahiziyya). 

- Ebu el-Husejn b. Ebu 'Umer el- 
Hajjat (umro 300/912. god.). Spada u red 
mu'tezilija koji su djelovali u Bagdadu. 
Novotarija koju je jedino on zagovarao su 
njegova tvrdnja: "Sve sto ne postoji je tijelo. 
Ono sto ne postoji, i prije nego sto postane 
je tijelo." Tom svojom izjavom je ustvrdio 
da je svijet oduvijek, £ime se suprotstavio 
ucenju svih ostalih mu'tezilija. Njegove 
pristalice se nazivaju po njegovu imenu 
hajatije (al-hayyatiyya). 



57 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



- El-Kadi 'Abduldzebbar b. Ahmed b. 
'Abduldzebbar el-Hemedanl (umro 414/1023. 
god.). Ubraja se medu posljednja znacajnija 
imena mu'tezilijskog ucenja. Bio je vrhovni 
kadija u Rejju sa okolnim mjestima i najveci 
mu'tezilijski sejh u svome vremenu. Napisao 
je historiju mu'tezilizma, normirao njegove 
principe i temeljna ucenja. 

Principi i ideje: 

* U pocetku se rau'tezilizam pojavio sa 
dvije osnovne ideje, od kojih su obadvije 
bile novotarija. To su: 

a) Covjek je u svojoj volji apsolutno 
slobodan u svemu sto radi. Prema tome, on 
sam stvara svoja djela. Otuda je i mogao biti 
zaduzen sa propisanim mu obavezama. U 
najpoznatije protagoniste ovakvog misljenja 
ubraja se Gajian ed-Dimeski koji je ovakve 
svoje izjave poceo prvi put Iansirati u doba 
vladavine 'Omera b. 'Abdul'azlza i nastavio 
ih siriti sve dok na vlast nije dosao Hisam b. 
'Abdulmelik koji ga j e zbog toga dao 
pogubiti. 

b) Pocinilae velikog grijeha (al-kabirif 
nije ni vjernik ni nevjernik, nego prestupnik 
{fasia), zbog cega se nalazi na polozaju 
izmedu dva polozaja {fi al-manzila bayna al- 
manzilatayn), tj. da nije ni vjernik ni 
nevjernik. Ovo se odnosi na 2ivot na ovome 
svijetu. Sto se tice njegove sudbine na 
onome svijetu, on nece uci u Dzennet, 
buduci da nije cmio djela kao i ostale 
dzennetlije. Zato ce uci u Dzehennem i tamo 
vjecno ostati. Kod njih nema zapreke da 
takvog nazovu muslimanom, s obzirom da 
javno pokazuje da je musliman i izgovara 
kelimei-fiehadet, ali kao takav, po njima, se 
ne naziva vjernikom (mu'minom). 

* Mu'tezilije su, zatim, svoje ucenje 
definirali u sljedecih pet principa: 

1. vjerovanje u Jednog Allaha {at- 
tawhid), 

2. pravednost (al- 'adi), 

3. obecanje i prijetnja {al-wa'd wa al- 
wa ( id), 

4. polozaj izmedu dva polozaja {al- 
manzila bayna al-manzilatayn) i 



5. naredivanje dobra i odvracanje od zla 
{al-amr bi al-ma'ruf wa an-nahy 'an al- 
munkar) 

1. Vjerovanje u Jednog Allaha (at- 
tawhld): 

Po mu'tezilijskom ucenju, sustina yjero- 
vanja u Jednog Boga {at-tawhid) ogleda se u 
vjerovanju da Njemu nema niko i nista 
slicno (Jaysa kamitlihi say'), da Mu se u 
vlasti niko ne moze suprotstaviti i da se nista 
§to se odnosi na stvorenja ne odnosi na 
Njega, sto je tacno, ali je problem u tome sto 
na takvo ucenje nadovezuju pogresne 
zakljucke kao sto su: nemogucnost videnja 
Uzvisenog Allaha na buducem svijetu, jer 
se time nijecu Njegovi atributi, zatim 
tvrdnja da su Allahovi atributi sama sustina 
Njegova Bica, jer da nije tako, po njihovom 
shvacanju bi moralo biti mnostvo onih koji 
su bez pocetka. Zbog takvih svojih 
shvacanja ubrajaju se u one koji nijecu 
Allahove atribute. Pored navedenog, na 
osnovu takvog svoga shvacanja, tj. nijekanja 
Allahova atributa govora, tvrde da je Kur'an 
stvoren. 

2. Pravednost {al- 1 adi): 

Pod izrazom pravednost (al-'adl) po 
mu'tezilijskom ucenju se podrazumijeva: 
da Allah ne stvara ljudska djela i da ne voli 
nered, nego ljudi cme ono sto je Allah 
naredio da se Sini i klone se onoga sto je 
naredio da se klone, svojom moci koju im 
je Allah dao i u njih ugradio. Pod 
pravednoscu se takoder podrazumijeva da 
Allah nije nista naredio sto nije htio, niti 
zabranio, a da to ne prezire, zatim da je 
pomagac svakog dobrog djela koje je 
naredio da se cini, da je cist od svakog 
nevaljalog djela koje je zabranio, da Ijude 
nije zaduzio ni sa cim sto ne mogu 
podnijeti, da od njih ne trazi ono sto nisu u 
stanju uciniti itd. Ovakvo mu'tezilijsko 
vjerovanje plod je njihova nerazumijevanja 
razlike izmedu Allahove univerzalne volje 
{iradatullah al-kawniyya)* i Njegovih, 
vjerozakonom propisanih, zapovijedi {wa 
iradatihi as-sar'iyya)* . 



58 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



3. Obecanje i prijetnja (al-wa'd wa 
al-wa'id): 

Pod obecanjem {al-wa'd) se podrazu- 
mijeva da ce Uzviseni Allah sigurno ispuniti 
Svoje obecanje i dobrocmitelja nagraditi za 
njegova dobra djela, a pod prijetnjom (al- 
wa 7d) da ce sigurno ispuniti Svoju prijetnju 
i za losa djela kazniti njihova pocinioca, te 
da, osim u slucaju da se pokaje, pociniocu 
velikog grijeha (al-kabEra)* nece oprostiti. 

4. Polozaj izmedu dva polozaja (al- 
manzila bayna al-manzilatayn); 

Pod ovim se podrazumijeva da je 
pocmilac velikog grijeha (murtakib al- 
kablra)* u polozaju izmedu vjerovanja (al- 
unan) i nevjerstva (al-kufr), pa kao takav 
nije ni vjernik (mu 'min) ni nevjernik (kafir). 
Ovakvu defmiciju je dao mu'tezilijski sejh 
Vasilb. 'Ata'. 

5. Naredivanje dobra i odwacanje od 
zla (al-amr bi al-ma 'm f wa an-nahy 'an al- 
munkar)'. 

Naredivanje dobra i odvracanje od zla je 
obavezno za sve vjernike, i to tako sto ce 
svako, u granicama svojih mogucnosti i 
raspolozivih sredstava, siriti Islam, na Pravi 
put ukazivati zalutalima i upucivati 
zavedene; rjeciti svojom rjecitoscu, uceni 
svojim znanjem, borac svojom sabljom itd. 
Pored navedenog, mu'tezilije pod ovim 
podrazumijevaju i obavezu suprotstavljanja 
vladaru koji skrene sa Pravog puta i pocne 
provoditi nepravdu. 

* Medu temeljne principe mu'tezilijskog 
ucenja spada potpuno oslanjanje na razum 
(al-i'tmad 'ala al-'agl)* i izvodenje zakljucaka 
na osnoMi razuma. Kao posljedica njihova 
oslanjanja na razum u spoznaji sustine stvari 
i vjere bio je i njihov sud o ljepoti ili ruznoci 
stvari, iskljucivo, na osnovu razuma. Tako 
su, kako u svome djelu al-Milal wa an-Nihal, 
navodi es-Sehristam, tvrdili: "Sve stvari se 
spoznaju po svome djelovanju, pa se zbog 
toga o njima mora prosudivati razumom. 
Zahvaljivati na blagodatima je bilo obavezno i 
prije nego sto se za njih culo, tj. i prije 
dolaska poslanika. Ljepota i ruznoca su dva 
nerazdvojiva svojstva lijepog i ruznog." 



- Zbog svog oslanjanja, prvenstveno, 
na razum, Bozije atribute su interpretirali 
onako kako je odgovaralo njihovom 
ogranicenom shvacanju. Tako su proiz- 
voljno interpretirali Bozjje atribute: 
uzdizanja na 'Ars, ruke, oka itd., kao i 
svojstva: ljubavi, zadovoljstva, ljutnje, 
gnjeva itd. Pored toga, treba napomenuti da 
mu'tezilije nijecu sve, a ne samo neke od 
Bozijih atributa. 

- Takoder, zbog svoga oslanjanja na 
razum, mu'tezilijske vode su se usudile i na 
takve postupke kao sto su vrijedanje Cak i 
najpoznatijih ashaba, njihovo omalovazavanje 
i ugonjenje u la2. Tako je Vasil b. 'Ata' 
tvrdio da je jedna od strana u Bici na devi 
zasigurno pogrijesila, ili ona koja je bila na 
strani 'AH b. Ebu Taliba, ' Ammara b. Jasira, 
el-Hasana, el-Husejna i Ebu EjjGba el- 
Ensarija, ili ona koja je bila na strani 'Aise i 
ez-Zubejra. Zato su odbacili prihvatiti 
svjedocenje bilo koga od ovih ashaba, 
rijecima; "Njihovo svjedoCenje se ne moze 
prihvatiti." 

- Uzrok za medusobna neslaganja 
mu'tezilija i njihovu podijeljenost na brojne 
frakcije je, kao sto smo ranije naglasili, 
iskljucivo njihovo oslanjanje samo na 
razum, njihovo nepridrzayanje vjerodostojnih 
tekstova iz Kur'ana i Suhneta i odbijanje da 
ih slijede bez prethotlnog ispitivanja i 
analiziranja. Razlog za njihovo ovakvo 
ponasanje treba traziti u njihovom 
temeljnom nacelu koje glasi: "Svaka 
mukellef osoba (tj. koja je punodobna, 
pametna, musliman i zdrava) duzna je 
slijediti ono do cega j e svojim 
promisljanjem dosla." Zato je, po njihovom 
uCenju, dovoljno da se po bilo kom pitanju 
razlikuje misljenje uCenika od misljenja 
svoga ucitelja i da ucenik bude osnivac nove 
frakcije. Zbog toga sve te silne frakcije koje 
smo nabrojali i nisu nista drugo doli rezultat 
neslaganja ucenika sa svojim uciteljima. 
Zato ne treba cuditi sto Ebu el-Huzejl ima 
svoju frakciju, njegov ucenik en-Nizam koji 
se sa njim ne slaze svoju i ucenik njegova 
ucenika el-Dzahiz koji se ni sa svojim 
uciteljem ni sa uciteljem svoga ucitelja nije 
siozio pa je sam osnovao svoju frakciju. Isto 
tako, el-Dzebal ima svoju frakciju, ali se sa 



59 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



njim nije slozio ni njegov rodeni sin Ebtl 
Hasim 'Abdusselam koji je osnovao svoju 
itd. 

- Isto tako, vise je nego ocito da su 
mu'tezilije, pod utjecajem grcke filozofije 
(al-falsafa al-yunaniyyay \ opcenito, i 
prividne aristotelovske logike (al-mantiq as- 
suwari al-aristi)*, posebno, vjeru svele na 
nekoliko racionalistickih problema i logickih 
dokaza. 

* Islamski ucenjaci, svaki u svoje 
vrijeme, ostro su se suprotstavljali i pobijali 
mu'tezilijsko ucenje. Medu njima, 
istaknutu ulogu su posebno odigrali: Ebii 
el-Hasan el-Es'ari, koji je u pocetku sam 
bio mu'tezilija, ali je kasnije napustio 
njihovu sektu i zestoko ih napao, sluzeci 
se njihovim metodama dijalektike (al-gidal)* 
i dijaloga (al-hiwaf), zatim Imam Ahmed 
b. Hanbel koji je dugo vremena, przen 
vatrom potpaljenom njihovim smutnjama 
oko stvorenosti Kur'ana, bio nepoko- 
lebljiv i odlucno se suprotstavio njihovim 
smutnjama. 

- Medu ucenjacima koji su im se sa 
cvrstim dokazima i izvanrednim metodama 
suprotstavili, ovdje se mora istaci Sejhu-l- 
Islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, 
koji je njihovo ucenje pobio u svojoj 
vrijednoj knjizi "Odbacivanje mogucnosti o 
suprotstavljenosti razuma i objave" (Dar' 
ta'arud al-'aql wa an-naql). U ovoj knjizi 
detaljno su, jedno po jedno, izlozena njihova 
misljenja, ideje i ubjedenja i na svako od 
njih dat uvjerljiv odgovor s kojim im je, za 
sva vremena, zacepio usta. Kroz njih je 
nepobitno dokazao da zdrav razum, ni u 
kom slucaju, ne moze biti u koliziji sa 
vjerodosrojnom predajom. 

* U ovoj studiji je na vise mjesta 
spomenuto da su se mu'tezilije u svome 
razumijevanju i tumacenju teksta Objave, 
prvenstveno, oslanjale na razum (al-'aql)*. 
Da ovo neko ne bi pogresno shvatio i 
razumio da je Islam protiv razuma ili da 
njegov znacaj nastoji ograniciti, ovdje je 
potrebno napomenuti da se Islam obraca sa 
pozivom da se razum usmjeri u pravcu 
razmisljanja o stvaranju nebesa i Zemlje, 



koristi u otkrivanju sta je dobro, a sta zlo 
itd., kao sto je opcepoznato i sto je, Allah 
mu se smilovao, navelo "Akkada da napise 
knjigu pod naslovom "Razmisljanje je 
stroga islamska obaveza" (at-Tafklr farida 
islamiyya). Prema tome, ovdje se ne radi o 
osudi razuma, nego mu'tezilija koje su ga 
upotrijebile tamo gdje ne treba: u pitanjima 
vezanim za nevidljive stvari (umOr 
gaybiyya) koja su izvan nasih cula spoznaje 
i o kojima se ne moze valjan sud dati na 
osnovu razuma. Osim toga, oni su svoje 
odgovore na brojna pitanja izveli na pukim 
pretpostavkama, tako da dobijeni rezultati 
nisu uvijek pouzdani, sto je, kada se radi o 
vjeri, nedopustivo. Oni ne bi bili uvijek 
pouzdani ni danas, kada bi ih neko od nas 
dobio, po istim metodama dedukcije i 
razmisljanja koje su oni koristili. Tako su 
oni npr., na osnovu rijeci Uzvisenog Niko 
nije kao On (As-Sura, 11.), negirali Allahove 
atribute i time napravili katastrofalnu 
gresku. Ispravno shvacanje je da se Allahovi 
atributi koje j e Uzviseni Sam za Sebe 
potvrdio ne smiju negirati. Stavise, ni u 
navedenom ajetu ti se atributi ne negiraju, 
nego se iz njega razumije da svojsrva 
Uzvisenog Allaha nisu kao svojsrva 
Njegovih srvorenja. 

Zato su islamski udenjaci polje upotrebe 
razuma odredili sa nekoliko pravila, od 
kojih su najvaznija: 

da se razum ne kosi sa vjerodostojnim 
tekstovima izvora vjere, 

da se razum ne koristi u pitanjima 
vezanim za nevidljive, gajb stvari, jer se za 
takva pitanja, kao valjan izvor, moze uzeti 
jedino Objava (al-wahy), 

da se u pitanjima ciji smisao 
(hikmat) u potpunosti nije jasan, nad 
razumom da prednost vjerodostojnoj 
predaji, jer se tu radi o takozvanim "od 
Boga datim stvarima" (al-umur at- 
tawfiqiyyi). 

* To sto Islam postuje razum i podstice 
na razmatranje i razmisljanje, bez sumnje, 
ni u kom slucaju ne znaei da mu daje 
prednost nad vjerodostojnim tekstovima 
izvora vjerozakona, pogotovu sto j e razum 



60 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



podlozan promjenama i brojnim utjecajima 
sa strane. Zbog svega navedenog nije 
pouzdan kao apsolutni sud za sva pitanja. 
Poznato je da izvor spoznaje u islamskoj 
misli cine: 

1. cula (al-hawass) i culima dokucive 
strane postojecih stvari, 

2. razum (al-'aql)* i ono do cega se 
putem cula i opipljivih informacija moze 
doci i provjeriti, 

3. objava (al-wahy)* iz Kur'ana i 
Sunneta kao jedini i sigurni izvor za 
nevidljive stvari (al-umur al-gaybiyya) koje 
se osjetilima ne mogu dokuciti, koje se 
odnose na buduci svijet, ranije slane 
poslanike i si. 

Iz navedenog se, dakle, vidi da je 
neophodno da se u razumijevanju serijatskih 
tekstova razum i predaja medusobno 
upotpunjavaju, i to pod uvjetima koje su 
precizno definirali islamski ucenjaci. 

Akaidski i idejni korijeni: 

Po jednoj predaji, mu'tezilijska ideja o 
nijekanju Bozijih atributa potjece iz 
temeljnih ucenja filozofije judaizma. Po 
njoj, takve ideje je el-Dza'd b. Dirhem 
preuzeo od Ebana b. Seni' ana, Eban od 
Taluta, a Talut od svoga dajdze Lubejda b. 
el-A'sama koji j e bio Jevrej. 

Po drugoj predaji, el-Dzehm b. Safvanove 
rasprave sa jednom indijskom sektom po 
imenu sumenije koja je vjerovala u seobu 
dusa umrlih (et-tanasuH)* su te koje su ga 
navele da posumnja u svoju vjeru i pocne 
nijekati IJozije atribute. 

* Ideje i ucenje Juhanna (Ivana) ed- 
Dimeskija, takoder, se ubrajaju u jedan od 
izvora mu'tezilijskog ucenja, jer je on bio 
prvi koji je poceo zagovarati ideje o tome da 
je Allah obavezan uraditi ono sto je bolje, 
nijekanju vjecnih Bozijih atributa i slobodi 
covjekove volje. 

- Ideju o nijekanju Bozijeg odredenja 
koja se medu mu'tezilijama pojavila od 
strane Ma'beda el-Dzehnija i GTlana ed- 
Dimeskija, po nekima, njih dvojica su 
preuzela od jednog krscanina po imenu Ebu 



Junus Sensevija. 'Amr b. 'Ubejd, Vasil b. 
'Ata'ov prijatelj i istomisljenik, ideju o 
nijekanju Bozy'eg odredenja preuzeo je od 
Ma'beda el-Dzehnija. 

- Mu'tezilijsko ufienje nastalo je i pod 
snaznim utjecajem grckih filozofa (/alasi fa 
al-yOnari)*, narocito u ucenju o Bozijem 
Bicu i Njegovim atributima. Poseban 
utjecaj na mu'tezilijsko ucenje imale su 
rijeci grckog filozofa Empedokla koji je 
tvrdio: "Uzviseni Stvoritelj nije samo 
Njegova sustina. On je cisto znanje, On je 
cista volja, On j e plemenitost, moc, sila, 
pravednost, dobro i istina, ne u smislu 
da postoje nekakve sile koje se nazivaju 
ovim imenima, nego da su one On i On 
one." (Vidjeti: al-Milal wa an-nihal, Svezak 
II, str. 58). 

Isto tako, na mu'tezilijsko ucenje su 
utjecale i Aristotelove ideje, posebno 
njegove rijeci: "Stvoritelj je sveukupno 
znanje, sveukupna moc, sveukupni zivot i 
sveukupni vid." 

Ove Aristotelove ideje preuzeo je 
mu'tezilijski sejh el-'Allaf i rekao: "Allah 
zna pomocu znanja, a Njegovo znanje je 
samo Njegovo Bice. Allah je mocan 
pomocu moci, a Njegova moc je samo 
Njegovo Bice. Allah je ziv pomocu zivota, a 
Njegov zivot je samo Njegovo Bice. 

Isto tako, en-Nizam je od filozofa- 
ateista preuzeo ideju o anuliranju dijela koji 
se ne moze dalje dijeliti, a potom na njoj 
zasnovao svoje ucenje o preskakanju ili 
iznenadnoj pojavnosti (at-tafra), tj. da jedan 
predmet moze biti u tacki (a), zatim se 
pojaviti u taSki (c), a da pri tome ne prode 
kroz tacku (b). 

Ove njegove izjave su bile toliko cudne 
da su presle i u poslovicu: "U cuda ovog 
svijeta spadaju: en-Nizamovo preskakanje 
i el-Es'arijevo stjecanje." (inna min 'aga'ib 
ad-dunya tafra an-Nigam wa kasb al- 
As'arT). 

- En-Nizamovi istomisljenici Ahmed 
b. Habit i el-Fadl el-HadsT su, procltavsi 
brojna filozofska djela, pokusali napraviti 
neku vrstu spoja izmedu filozofije, krscan- 
stva indijskih ucenja i proturati ideje: 



61 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



1 . o tome kako je Mesih (al-Masih)* taj 
pred kojim ce ljudi na buducem svijetu 
polagati racun za svoja djela, 

2. o tome kako se Mesih (al-Masiti)* 
utjelovio u tijelo, i da j e on ta otjelotvorena 
rijec, 

3. o seobi dusa umrlih - metempsihozi 
(at-tanasuti)* i 

4. o svodenju svega sto je u predaji, o 
videnju Uzvisenog Allaha na buducem 
svijetu navedeno, na duhovno videnje 
prabitka koji je prvo sto je postalo i koji je 
aktivni razum iz kojeg izviru slike svega 
postojeceg. 

* Kao dokaz da je utjecaj grcke filozofije 
(al-falsafa)* na mu'tezilijsko ucenje bio, 
zaista, snazan, ucenjaci kao primjer navode 
el-Dzahiza, jednog od najplodnijih mu'tezi- 
lijskih pisaca i mislilaca. On je procitao 
brojna filozofska djela i poprimio njihov 
nacin razmisljanja, do te mjere da je mnoge 
od filozofskih ideja pomijesao sa ucenjem 
Islama i kao takve ih, zahvaljujuci svojoj 
izvanrednoj nadarenosti za retoriku, poceo 
siriti medu svojim pristalicama. 

Ima i onih koji smatraju da mu'tezi- 
lijsko ucenje svoje korijene vodi iz starih 
ideja i ideologija iz Iraka, gdje su se po prvi 
put mu'tezilije i pojavile. Tamo su, naime, u 
bliskoj proslosti, egzistirale brojne sekte, od 
kojih su neke pripadale Kaldejcima, neke 
Perzijancima, neke krscanima, neke Jevrejima, 
a neke medzusijama (al-magusi)* . Kada su 
primili I;;lam, neki od njih su, zasigurno, sa 
sobom ponijeli ponesto od svojih starih 
shvacanja vjere i kulture. 

Mu'f ezilijske ideje u nase vrijeme: 

* U posljednje vrijeme, nakon sto je 
mu'tezilizam pregazilo vrijeme i gotovo 
potpuno izumro, neki pisci i mislioci, kroz 
svoja djela, sve cesce pokusavaju ponovo 
ozivjeti njegove ideje, prikazujuci ga u 
sasvim novom ruhu i nazivajuci ga novim 
imenima kao sto su: racionalizam {al- 

c aqlaniyya), prosvjetiteljstvo (at-tanwir), 
reforma (at-tagdid)* , duhovno oslobadanje 
{at-tahamir al-fikrf), napredak (at-tatawww), 
savremenost {al-mu'asara), pokret za 



vjersko osvjescivanje {at-tayyar ad-dmi al- 
mustanUr), islamska ljevica (al-yasar al- 
islami) itd. 

- Ovo stremljenje pod sve jaSim 
utjecajem materijalistickih i racionalistickih 
ideja sa Zapada, navelo je spomenute pisce i 
mislioce na to da pokusaju vjerske tekstove 
objasniti ljudskim razumom. U tom svome 
pokusaju, oni su, kao i nekada mu'tezilije, 
pribjegli praksi interpretiranja (at-ta'wil)*. 
Zatim su po izvorima islamske misli poceli 
tragati za dokazima koji podrzavaju njihova 
shvacanja i, naravno, nasli ih u mu'tezilijskom 
ucenju, nakon cega su poceli pobijati 
cuda (al-mu'giza)* u njihovom stvarnom, 
materijalnom smislu. Kud ce bolji dokaz za 
to nego sto je sejh Muhammed 'Abduhuov 
pokusaj da stradanje vlasnika slona (ashab 
al-fil) protumaci njihovim oboljenjem od 
ospica {al-hisba) ili boginja (al-gudari) koje 
su donijele ptice {ababllp. 

* Najvazniji princip kojeg su ove tzv. 
nove mu'tezilije preuzele iz nekadasnjeg 
mu'tezilijskog ucenja je da, toboze, razum 
predstavlja jedini put za dolazak do prave 
istine, makar se radilo i o istini o nevid- 
ljivim stvarima. Drugim rijedima, oni su sve 
ideje i vjerovanje u cjelini podvrgnuli sudu 
nesavrsenog ljudskog razuma. 

* Najopasnije sto takvo mu'tezilijsko 
udenje u sebi nosi, jeste pokusaj da se 
odredbe vjerozakona (al-ahkam as-sar'iyya) 
koje su u tekstovima Kur'ana i Sunneta 
jasne i nedvosmislene, kao sto su: propisi o 
kaznjavanju odmetnika od vjere, obaveznost 
borbe na Allahovom putu (al-gi'Md)*, 
propisi o kaznjavanju za teske prijestupe, a 
da ne govorimo o propisima o islamskom 
odijevanju, visezenstvu, razvodu braka, 
naslijedu itd. - jos jednom podvrgnu reviziji 
i da se o svima njima sudi na osnovu 
razuma. Jasno, razum koji zagovaraju da se 
po njemu, u svim ovim i drugim aktuelnim 
pitanjima, sudi je razum zadojen idejama 
zapadne, neislamske kulture i civilizacije. 

* Medu pobornike mu'tezilijskih ideja 
modernog doba u arapskom svijetu se 
ubrajaju: Sa'd Zaglul, zagovarac skidanja 
hidzaba egipatske zene, Kasim Emin, pisac 



62 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



knjiga "Oslobadanje zene" (Takrir al- 
mar'a) i "Nova zena" (al-Mar'a al-gadida), 
Lutfi es-Sejjid, koga su prozvali nadimkom 
"Profesor generacije" (ustad al-gayl) i 
Taha Husejn koji je dobio nadimak 
"Dekan arapske knjizevnosti" ( 'amid al- 
adab al-'arabf). 

Medu pobornicima mu'tezilijskih ideja 
na Indijskom potkontinentu najpoznatiji su: 
Sir Ahmed Hari koji je plemicku titulu sir 
dobio od engleskih kolonijalista (al- 
isti'mar)*. Tvrdio j e da ni Kur'an ni Sunnet 
nisu temelj vjerozakona, dozvolio upotrebu 
kamate u sitnim trgovackim transakcijama, 
odbacio primjenu kazne kamenovanjem, 
kazne za razbojnistvo i negirao utemeljenost 
borbe na Bozljem putu radi sirenja yjere 
(ad-dm).* Ovo posljednje je ucinio sa 
namjerom da udovolji Englezima kojima j e 
mnogo glavobolje zadavala borba (al-gihad) 
indijskih muslimana. 

Iza njega je dosao njegov ucenik 
Sejjid Emlr 'AH koji j e dozvolio udaju 
muslimanke za krscane i jevreje i mijesanje 
muskaraca sa zenama. 

Medu takve spadaju i sekularni 
mislioci za koje se ne zna da su prakticirali 
bilo sta od Islama. Jedan od takvih je bio 
Zeki Nedzib Mahmud, autor moderne 
filozofsko-logicke teorije pozitivizma koja 
ne priznaje nikakve skrivene (gajb) stvari. 
On smatra da je mu'tezilizam dio kulturaog 
naslijeda muslimana i da ga kao takvog 
treba obnoviti, te da je generacija modernog 
doba duzna preuzeti svoju ulogu novih 
mu'tezilija u rjesavanju postojecih problema. 
(Vidi: "Obnova arapske misli" ( Tagdfd al- 
fikr al-'arabf), str. 123.) 

- Zatim Ahmed Emih, autor knjizevno- 
historijskih djela "Zora Islama" (Fagr al- 
islam), "Jutro Islama" (Duha al-islam) i 
"Podne Islama" (Zuhr al-islam) u kojima on 
oplakuje nestanak nekadasnjeg mu'tezilizma 
i mu'tezilija, kao da je njihov opstanak bio u 
interesu Islama. Tako on u svojoj knjizi 
"Jutro Islama" (Duha al-islam) veli: "Po 
mom misljenju u najvecu nesrecu koju su 
muslimani ikada dozivjeli spada izumiranje 
mu'tezilija." (Vidi: "Jutro Islama" (Duha al- 
islam), Svezak III, str. 207.) 



- Medu moderne, jos zive, pobornike 
racionalizma koji se bave propagiranjem 
Islama i pozivaju na prihvacanje mu'tezilijske 
skole (al-manhag)* racionalizma u razvoju 
islamskog vjerovanja i vjerozakona spadaju: 
dr. Muhammed Fethi 'Usman, autor knjige 
"Islamska misao i razvoj" (al-Fikr al-islami 
wa at-tatawwur) i dr. Hasan et-Turabi koji 
se zalaite za osavremenjavanje usuli fikha i 
veli: "Uspostavljanje propisa Islama u nase 
vrijeme iziskuje veliko umno naprezanje 
(igtihad 'aqli kabir)* . Niko ne moze poreci 
da se to moze postici jedino razumom 
(al-'aqlf. Sloboda donosenja odluka na 
osnovu razumijevanja (al-igtihad) ne mo^e 
se odnositi samo na sporedna pitanja, nego 
se ona mora prosiriti i na same temelje. 
(Vidjeti: "Mu'tezilije izmedu starog i novog 
doba" (al-mu'tazila bayna al-qadim wa 
al-hadlt), str. 138.) 

- Postoje i mnogi drugi savremeni 
islamski mislioci i pisci koji idu istim putem 
i zagovaraju vecu ulogu razuma u donosenju 
samostalnih rjesenja (al-igtihad)*, njegovom 
razvoju, ocjeni propisa vjerozakona, pa cak i 
historijskih dogadaja. Medu njima treba 
spomenuti Fehmija Huvejdija i Muhammeda 
'Ammaru, kome pripada najvise zasluga u 
ozivljavanju i odbrani mu'tezilijske bastine. 
Pored navedenih, medu ovakve mislioce 
spadaju jos i Halid Muhammed Halid, 
Muhammed Selim el-' Ava i dr. 

Nema sumnje u vaznost uloge slobode 
misljenja i zdravog razuma u islamskom 
yjerozakonu (as-saii'a al-islamiyya)* . Medutim, 
to mora biti u okviru postojecih vjero- 
dostojnih tekstova Kur'ana i Sunneta i na 
osnovu stvarnih potreba, a ne kao rezultat 
pritisaka sa strane i vanjskih utjecaja koji ne 
znaju ni za kakvu granicu. Ukoliko 
muslimani nastave sa devijacijama u tom 
pravcu, tj. u pravcu prilagodavanja Islama 
novim zahtjevima zivota i utjecajima sa 
strane, umjesto prilagodavanja svega 
navedenog zahtjevima Islama i Allahovom 
putu kome j e svaka neistina strana, ma sa 
koje strane dolazila, to ce dovesti do toga 
da od Islama ostane samo ime, a od 
vjerozakona samo shema. U tom slucaju sa 
Islamom bi se desilo isto ono sto se desilo i 
ranijim nebeskim objavama, koje su, zbog 



63 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



povodenja za prohtjevima i slobodnim 
misljenjima, do te mjere iskrivljene da sa 
svojim prvobitnim ucenjem nemaju gotovo 
nikakve veze. 

Iz navedenog se vidi: 

Da je pokret mu'tezilija nastao kao 
rezultat spajanja ucenja pojedinih islamskih 
mislilaca u prvim stoljecima Islama sa 
vladajucim filozofskim idejama u zajed- 
nicama s kojima su muslimani dosli u dodir. 
Ovaj pokret je bio jedna vrsta reakcije kroz 
koju se pokusao prikazati Islam i formulirati 
njegove ideje i nacela vjerovanja, na isti 
onaj nacin razmisljanja kakav je vladao u 
stranim ucenjima. Ucinjeno j e to s ciljern 
odbrane Islama od nevjerstva tih civilizacija 
i na nacin kako su to najbolje mogli 
razumjeti. Medutim, taj kurs je doveo do 
mnogih nesporazuma i nedopustivih 
prekoracenja, kakav je, uostalom, i mu'tezi- 
lijski slucaj sa nijekanjem Bozijih atributa u 
pokusaju da se dokaze kako Uzviseni Allah 
nikome i nicemu od Svojih stvorenja nije 
slican. 

- Da j e sasvim jasno kako su pristalice 
novih mu'tezilija zapale u iste one pogreske 
kao i njihovi prethodnici. Naime, rjesenja 
koja nude i trud koji danas ulazu, imaju za 
cilj prikazivanje Islama u obliku prihvatljivom 
kod sljedbenika zapadne civilizacije i 
odbrane njegovog globalnog sistema, zeleci 
time dokazati da tekovine Islama, ako nisu 
bolje oti tekovina zapadne civilizacije, 
sigurno nisu ni slabije. 

Zato j e veoma vazno naglasiti da 
potomci moraju uciti iz greski svojih 
predaka i biti svjesni cinjenice da slava 
Islama i njegova superiornost nad svim 
ostalim vjerama, leze u njegovom 
prepoznatljivom putu i jedinstvenom vjero- 
zakonu, kao najmjerodavnijem izvoru po 
kome se moraju ocjenjivati sve ostale 
filozofije i civilizacije, i to u okviru ucenja 
Allahove Knjige i Sunneta Njegovog 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 
onako kako su ih, sa svom svojom 
univerzalnoscu i savrsenstvom, razumijevali 
casni preci. 



Bibliografija: al-Milal wa an-nihal, H as- 
Sahristam; al-Farq bayna al-firaq, li al-Bagdadi; 
Maqalat al-islamiyym, li al-Ag'ari, al-Qadi 
'Abdulgabbar al-Hamadanl, dr.'Abdulkarim 
'Utman; Ibn Taymiyya, li as-Sayh Mohammad 
Abu Zahra; Dar' ta 'arud al- 'aql wa an-naql, li 
Sayh al-islam Ibn Taymiyya; al-Bidaya wa atl- 
nihaya, li Ibn Katir; al-Mu'tazila bayna al- 
qadtm wa al-hadlt, li Muhammad al-'Abda wa at- 
Tariq 'Abdulhalim; Duha al-l'sJam, li Ahmad 
Amin; Tagdid al-fikr al-'arabi, li Zaki Naglb 
Mahmad; Dirasat fi al-firaq wa al-'aqa , id i li 
'Arafat ' Abbulhamid; ad-Da 'va ila at-tagdid fi 
manhag an-naqd, 'Isam al-Basir (Baht muqaddam 
li 6ami'a al-Imam Muhammad b. Sa'Od al-islamiyya 
li nayl risala ad-duktQra); 'Aqa"id as-salaf, li 'Al! 
Sami an-Nassar; Muhammad 'Ammara fi 
mizan ahl as-sunna wa al-gama'a, Sulayman 
b. Salih al-Harasi; Hiwar hadV ma 'a as-Sayh 
aUGazali, Salman b. Fahd al-'Awda; Manhag al- 
madrasa al-'aqliyya al-hadita fi at-tafsir, dr. 
Fahd ar-RumT; al-'Asriyyuh mu'tazila al- 
yawm, Yusuf Kamal; al-'Asraniyya fi hayatina 
al-igtima'iyya, dr. 'Abdurrahman b. Zayd az- 
Zunaydl; al- 'AsrSniyyun, Muhammad flamid an- 
Nasir; Dirasa fi as-sfra, Muammad Sarwar Zayn 
al-'Abidtn; Tanblh al-anam li muhalafa Saltut 
al-Islam, as-Sayh 'Abdullah b. Yasm; MafhOm 
tagdid ad-dhl, Bistami Muhammad Sa'Id; Tagdid 
usul al-fiqh, dr. Hasan at-Turabi; Gazw min ad- 
dahil, 6amal Sultan; Magalla Kulliyya Usul 
ad-din, 6ami'a al-Imam Muhammad b. Sa'iid al- 
islamiyya; al-Madrasa al-'aqliyya al-hadita 
wa silatuha bi al-qadima, dr. Nasir al-'Aql, al- 
'adad at-talit, sana 1400. al-Higriyya. 

6. Zejdije 

Definicija: 

Od svih si'ijskih sekti (firaq as-si'a)* 
zejdije se po svome ucenju smatraju 
najbli^im ucenju sljedbenika sunneta i 
dzema'ata (ahl as-sunna wa al-gama'a)*. 
Ovo, u prvom redu zato sto su se u svom 
ucenju distancirali od pretjerivanja 
(guluww)* kojeg se drze si'ije, sljedbenici 
dvanaesterice imama (al-itna l asariyya) i 
druge sl'ijske sekte. Naziv su dobili po 
svome osnivacu Zejd b. Ali Zejnul'abidinu 
koji j e formulirao sl'ijsku teoriju o politici i 
vlasti za koju se borio i na tom putu poginuo. 



64 



t 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



Smatrao je da je vladavina (al-imama) 
svakog od trojice pravednih vladara: Ebu 
Bekra, 'Omera i 'Osmana valjana i legalna i 
nikada niko od zejdija nije optuzio bilo koga 
od ashaba za nevjerstvo. Po njihovom 
ucenju je dozvoljeno da vlast vodi neko ko 
je cestit, cak i u slucaju da postoji neko 
drugi cestitiji od njega. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Zejdije su dobile naziv po Zejdu b. 
'Ali Zejnul'abidinu b. el-Husejn b. 'Aliju, 
r.a., (roden 80/698., umro 122/740. god.) 
koji je u doba vladavine Hisam b. 
'Abdulmelika, u Iraku poveo si'ijsku 
pobunu protiv emevija. Na ovu pobunu 
protiv Emevija podstakli su ga stanovnici 
Kufe, koji su ga ubrzo napustili i izdali, 
cim su saznali da se ne odrice Ebu Bekra i 
'Omera, r.a., da pri spomenu njihovih 
imena izgovara Radiyallau 'anhuma i da ih 
odbija proklinjati. Tako je bio prisiljen sa 
samo 500 svojih konjanika sukobiti se sa 
emevijskom vojskom. Pogoden u ovom 
sukobu strijelom u glavu, umro j e 122/740. 
godine. 

Cesto je putovao izmedu Iraka i 
Sama, prvo, radi stjecanja znanja i drugo, 
radi povratka prava 'AHjine porodice {ahl 
al-bayt) na vlast {a]~imama). Bio j e izrazito 
bogobojazan, pobozan, ucen, cestit, iskren, 
hrabar, ljubak, dostojanstven i dobro upucen 
u poznavanje Allahove Knjige i Sunneta 
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem. 

- Znanje, a posebno predaju hadisa, 
stekao je od svoga starijeg brata 
Muhammeda el-Bakira, jednog od dvana- 
esterice si'ijskih voda {al-a'imma i'tna 
'asari). 

Uspostavio je bliske odnose sa Vasil 
b. 'Ata'om, vodom mu'tezilija i zajedno sa 
njim izucavao brojne islamske discipline. 
Na taj nacin pao j e pod utjecaj Vasila i 
njegovih ideja, od kojih je neke unio i u 
samo zejdijsko ucenje. Medutim, neki 
odbacuju mogucnost da je on bilo sta ucio 
od Vasila. Drugi, pak, dokazuju postojanje 
kontakata izmedu njih dvojice, ali odbacuju 
mogucnost takvog utjecaja. 



- Ebu Hanlfa en-Nu'man je bio njegov 
ucenik i od njega, kao svoga ucitelja, naucavao 
brojne islamske discipline. 

Bez obzira na izvjesna rezervirana 
misljenja, u njegova djela se ubrajaju 
"Zbirka o hadisu" (al-Magmu ' fi al-hadlt) i 
"Zbirka o fikhu" {al-MagmO' f! al-fiqh) 
napisana zajedno u jednom svesku pod 
nazivom "Velika zbirka" {al-MagmQ' al- 
kabu). Oba djela od njega je prenio njegov 
ucenik Ebu Halid ' Amr b. Halid el-Vasitl el- 
Hasimi koji je umro u trecoj cetvrti drugog 
stoljeca po Hidzri. 

* Njegov sin Jahja b. Zejd, koji je sa 
svojim ocem ucestvovao u bitkama i koji je 
uspio pobjeci i skloniti se u Horasan, gdje 
ga je, ipak, uspjela stici emevijska sablja. 
Ubijen je 125/742. godine. 

* Poslije Jahjaova ubistva, brigu oko 
sekte preuzeo je Muhammed Ibrahim. 

- U Medini se pobunio Muhammed b. 
'Abdullah b. el-Hasan b. 'AH, poznat pod 
nadimkom "Cista dusa" (an-Nafs az-zakiyya), 
pa ga je pogubio tamosnji namjesnik 'Isa b. 
Mahan. 

- Poslije njega se u Basri pobunio 
njegov brat Ibrahim, pa je i on pogubljen po 
el-Mensurovu naredenju. 

* Ahmed b. 'Isa b. Zejd, unuk osnivaca 
sekte zejdija, koji se preselio u Irak i tamo 
ucio od Ebu Hanifinih ucenika. Bio j e jedan 
od onih koji su svojim radom ovaj mezheb 
(al-madhab)* obogatili i doprinijeli njegovom 
daljem razvoju. 

* Medu istaknute zejdijske ucenjake 
spada el-Kasim b. Ibrahim el-Mursi b. 
'Abdullah b. el-Husejn b. 'AH b. Ebu Talib, 
(roden 170/786., umro 242/856. godine). Po 
njemu nose ime kasimije, jedna frakcija 
sekte zejdija. 

* Poslije njega je dosao njegov unuk 
el-Hadi ila el-Hakk Jahja b. el-Husejn b. el- 
Kasim (roden 245/859., umro 298/911. 
godine) kome je povjerena vlast (al-imama) 
u Jemenu. Poznat je po svojoj borbi protiv 



65 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



tamosnjih karamitija. Po njemu nose ime 
hadevije, jedna frakcija sekte zejdija koja je 
najrasprostranjenija u Jemenu, Hidzazu i 
njihovoj okolici. 

* U planinskim oblastima Dejlem i 
Dzejlan (u Iranu), medu zejdijama se 
pojavio voda (aJ-imam) koji je vodio 
porijeklo direktno od el-Husejna, r.a. 
Njegovo puno ime je Ebu Muhammed el- 
Hasan b. 'AH b. el-Hasan b. Zejd b. 'Omer 
\>. eVfruseyn V ""KR, i.a. ^tyzmY )e \ po& 
nadimcima "Veliki Pomagac" {an-Nasir ah 
kabir) i el-Atrus. Roden je 230/844., a umro 
304/916. godine. U spomenutu oblast otisao 
je kao misionar Islama po zejdijskom 
mezhebu. Zahvaljujuci njemu tamo je u 
pocetku veliki broj stanovnistva prihvatio 
zejdijsku sektu. 

* Medu najistaknutije zejdijske licnosti 
ubraja se i jedan drugi veliki misionar 
Islama koji potjece iz Taberistana, el-Hasan 
b. Zejd b. Muhammed b. Isma'Il b. Zejd b. 
el-Hasan b. 'Ali, r.a., koji je 250/864. god., 
osnovao nezavisnu drzavu juzno od Kaspij- 
skog mora. 

* Medu zejdijskim vodama (al-a 'imma) 
potrebno j e spomenuti Muhammeda b. 
Ibrahima Tabataba'ija, koji je svoje misionare 
poslao u Hidzaz, Egipat, Jemen i Basru, 
zatim jos neka istaknuta imena kao sto su: 
Mukatil b. Sulejman, Muhammed b. Nasr, 
Ebu el-Fadl b. el-'Amld i es-Sahib b. 'Abad. 
Medu islaknute zejdijske licnosti, sigurno bi 
se mogli ubrojiti i neki emiri i z buvehijske 
dinastije 

* Zejdije su u Jemenu uspjele preoteti 
vlast od Turaka, gdje je ustanak protiv njih 
podigao Imam Jahja b. Menstlr b. Humej- 
duddin 1322/1904. godine. Nakon protje- 
rivanja Turaka Jahja je osnovao samostalnu 
zejdijsku drzavu koja je trajala sve do 
septembra 1962. godine, kada je buknula 
jemenska revolucija i zbacila s vlasti zejdije. 
Medutim, Jemen je i danas jako, ako ne i 
najjace, uporiste zejdija. 

* Iz sekte zejdija su se izrodile tri 
njene frakcije, od kojih neke Ebtl Bekru i 



'Omeru osporavaju pravo dolaska na vlast 
prije 'Alije, dok druge ne priznaju pravo na 
vodstvo onome od koga ima neko bolji. To 
su sljedece tri frakcije: 

dzarudi/e, pristalice Ebu el-Dzarilda 
Zijada b. Ebu Zijada, 

- salihije, pristalice el-Hasana b. Saliha 
b. Hajja i 

- betrije, pristalice Kesira b. en-Nevaa 

Salihije i betrije su po svome ucenju 
srodne i veoma bliske. Medutim, nijedna od 
ovih frakcija nema nikakvu znacajniju ulogu 
u savremenoj sekti zejdija. 

Ideje i ubjedenja: 

* Zejdije dozvoljavaju da voda bude 
svako ko vodi porijeklo preko Fatiminih 
potomaka, bilo od potomaka Imama el- 
Hasana ili Imama el-Husejna, r.a. 

- Po zejdijskom ucenju vodstvo (al- 
imama) ne mora biti po oporuci, tj. 
prethodni voda ne mora ostaviti svoju 
oporuku za sljedeceg. Drugim rijecima, to 
znaci da vodstvo nije nasljedno, nego se 
zasniva na davanju zakletve na vjeraost 
novom vodi (al-bay'a)*. To znaci da svako 
ko od Fatiminih potomaka ispunjava uvjete 
potrebne za vodstvo {al-imama) moze biti 
voda. 

- Po zejdijskom ucenju je dozvoljeno 
da istovremeno u dva razlicita kraja bude 
vise od jednog imama. 

- Zejdije prihvacaju mogucnost da 
voda moze biti neko mimo koga postoji 
neko jos bolji, jer ne postavljaju uvjet da 
voda mora biti najbolji od svih ostalih 
ljudi. Stavise, muslimanima voda moze 
biti i onaj ko je samo djelimicno podoban 
za to mjesto uz istovremeno postojanje 
osobe koja je za to podobnija od njega, ali 
pod uvjetom da se ovaj prvi za savjete 
obraca drugom i da postupa po njegovom 
misljenju. 



66 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



* Vecina danasnjih zejdija 1 priznaju 
legitimnost Ebu Bekrove i 'Omerove 
vladavine i ne proklinju ih kako to cine 
sTijske sekte (firag as-si'a)*, nego uz 
spominjanje njihovih imena dodaju Radiyallahu 
'anhuma (Neka je Allah sa njima zadovoljan!). 
Isto tako priznaju legitimnost 'Osmanove 
vladavine, s tim sto mu za neke poteze 
zamjeraju. 

* U svome ucenju, zejdije u nekim 
pitanjima naginju mu'tezilijskom shvacanju, 
kao sto su pitanja u vezi sa ucenjem o Bicu 
Bozijem i slobodnoj volji u izboru djela. 
Pocinioca velikog grijeha (al-kabira)* , isto 
kao i mu'tezilije, drze da nije ni vjernik 
ni nevjernik nego izmedu toga dvoga 
(fimanzila bayna al-manzilatayri). 

* Najstrozije odbacuju tesawuf (islamski 
misticizam). 

* Ne slazu se sa si'ijama po pitanju 
privremenog braka (aJ-mut'a) i kao takvog 
ga smatraju pokudenim. 

* Sa si'ijama se slazu po pitanju zekata 
- petine i u sluSaju potrebe dozvoljavaju 
prikrivanje (at-taqiyya)* . 

* Sa sljedbenicima sunneta i dzema'ata 
se upotpunosti slazu po pitanju obredoslovlja 
(al- 'ibadat) i nasljednog prava (al-fara'id) 
izuzimajuci neka sporedna pitanja kao sto 
su: 

rijeci hayya 'ala hayr al-'amal ! / 
"Pozuri ria najbolje djelo!" koje kao i si'ije 
dodaju u ezanu, 

- u dzenaza-namazu donose pet tekbira, 
u namazu drze ruke spustanim, 

- bajram-namaz se po njima moze 
obavljati i u dzema'atu i pojedinacno, 



1 Prema jednoj predaji koju navodi autor djela al- 
Fargu bayn al-firaq broj Kufljana koji su dali 
zakletvu na vjernost Zejd b. 'Aliji bio je petnaest 
hiljada. Medutim, kada su od Zejd b. 'Alija zatrazili 
da se odrekne Ebu Bekra i 'Omera i ovaj to odbio 
uciniti, okrenuli su se protiv njega i poceli kao i 
rafidije optuzivati Ebu Bekra i 'Omera za nevjerstvo. 
Uz Zejda j e ostalo samo dvije stotine pristalica. U 
knjizi DuhS al-islam Ahmed Emin navodi da je Zejd 
u pocetku imao cetrdeset hiljada pristalica i da su ga 
svi, osim tri stotine ili jos manje, iznevjerili i napustili. 



obavljanje teravih-namaza u dzematu 
smatraju novotarijom, 

odbijaju klanjati za imamom koji se 
ne ustrucava od javnog grijesenja i 

abdest po njima ima deset farzova, 
umjesto Setiri koliko je po ucenju 
sljedbenika sunneta i dzema'ata (ahJ as- 
sunna wa al-gama 'a) * . 

* Vrata donosenja rjesenja na osnovu 
slobodnog misljenja {Mh al-igtihad)* su 
otvorena za svakoga ko se zeli upustiti u 
takvo nesto. Ko to nije u stanju, duzan je 
oponasati drugog, s tim da j e, od svih 
ostalih, najprede oponasati potomke iz 
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, 
porodice {ahl al-bayt). 

* Suprotstavljanje nepravednom vodi 
koji pro vodi nasilje j e obavezno i kao 
takvorn mu se nije duzno pokoriti. 

* Ne tvrde da su njihove vode (al-a 'imma) 
nepogresivi, niti pretjeruju u njihovom 
velicanju kao sto to cini vecina drugih 
sTijskih sekti {firaq as-si'a)*. 

- Medutim, neke od zejdija priznaju 
nepogresivost za samo cetiri osobe iz 
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, 
porodice {ahl al-bayt) i to za: Allju, Fatimu, 
el-JHasana i el-Husejna, r.a. 

* U njihovom ucenju nema nikakvog 
ocekivanog Mehdije {al-Mahdi al~Munta?ai). 

* Ne priznaju teoriju o promjeni volje 
{nazariyya al-bada")* koju je izmislio i 
uveo el-Muhtar es-Sekafi. Ovo zato sto 
zejdije vjeruju da je znanje kao iskonski 
Allahov atribut nepromjenjivo i sto je sve 
zapisano u Pomno cuvanoj ploci (al-lawh 
al-mahfuz). 

* Vjerovanje u Bo2ije odredenje (al- 
qada" wa al-qadaff je obavezno, s tim 
sto covjek ima sloboHnu volju da bude 
Allahu pokoran. ili nepokoran. Time su 
napravili razliku izmedu volje (al-irada) i 
zelje ili zadovoljstva {al-mahabba aw ar- 
n'da). Takvo je misljenje i voda (imama) iz 
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, 
porodice. 



67 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



* Izvori dokaza su: Allahova Knjiga, 
Sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi 
ve sellem, analogija (al-qiyas)*, zatirn 
opredjeljenje od dva moguca rjesenja za ono 
bolje {al-istihsahf , ono sto je od opce 
koristi (al-masalih al-mursala)* i na kraju 
razum {al-'aql)* u smislu ono za sta zdrav 
razum smatra da je dobro i lijepo, treba 
prihvatiti, i obrnuto, ono za sta razum kaze 
da je lose i ruzno, treba odbaciti. 

Medu zejdijama su izrasli i neki veliki 
ucenjaci koji su kasnije postali sljedbenici 
sunneta i dzema'ata {ahl as-sunna wa al- 
gama")* i u vjerovanju krenuli stazama 
casnih predaka {salafiyu al-manhag wa al- 
'aq7da)* kao sto su: Ibn el-Vezir, Ibn el- 
Emlri i es-Sevkanl. 

Duhovni i ideoloski korijeni: 

* Zejdije se, po brojnim pitanjima, 
pridrzavaju istog ucenja kao i si'ije. U 
prvom redu to se odnosi na: pravo 
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, 
porodice {ahl al-bayi) na vlast {al-hilafa)* , 
davanje prednosti hadisima koje oni prenose 
nad drugima, oponasanje i izdvajanje petine 
zekata. Uprkos umjerenosti zejdija u 
poredenju sa ostalim sTijskim sektama, i u 
njihovu ucenju se jasno naziru osnovne crte 
si'ijskog ucenja. 

* Zejdijsko ucenje je nastalo i pod 
utjecajern mu'tezilija, tako da se u njemu 
mu'tezilizam Vasil b. 'Ata'a jasno moze 
uociti. To se posebno odnosi na njihovo 
poklanjanje tolike paznje razumu (al- 'aq/)* i 
pridavanje mu pretjerane vaznosti u 
dokazivanju. U tom smislu, razumu daju 
presudnu ulogu u razumijevanju vjere, 
primjeni propisa vjerozakona, ocjeni da li 
je nesto lijepo ili ruzno {husn al-asya' wa 
qubhiha)*, a da ne govorimo u njihovim 
analizama pitanja determinizma (al-gabf)* i 
slobode izbora, pociniocu velikog grijeha 
(al-kabUra)* i vjecnoj patnji u dzehennemskoj 
vatri. 

* Fibu Hanifa je u£io od Zejda, kao sto 
je i Zejdov unuk Ahmed b. 'Isa b. Zejd ucio 
od Ebu Hanifinih ucenika u Iraku. Ove dvije 
pravne skole, od kojih je prva sunnijska, 



hanefijska, a druga si'ijska, zejdijska, jedna 
pored druge, prvo su se susretale u Iraku, a 
potom u Transoksaniji, sto je sigumo imalo 
za posljedicu uzajamni utjecaj jedne na 
drugu. 

Rasirenost i centri utjecaj a: 

* Zejdije su imale svoju nezavisnu 
drzavu koju je u oblasti Dejlema i 
Taberistana 250/864. god. osnovao el-Hasan 
b. Zejd. 

* Drugu zejdijsku nezavisnu drzavu u 
trecem stoljecu po Hidzri osnovao j e el-Hadi 
ila el-Hakk u Jemenu. 

* Zejdijska sekta se na istoku prosirila 
na obalama Kaspijskog jezera i u oblastima 
Dejlema, Taberistana i Dzejlana, a na zapadu 
se prosirila sve do HidZaza i Egipta. Ipak, 
najjace uporiste zejdija je Jemen. 

Iz navedenog se vidi: 

- Da su zejdije od svih ostalih si'ijskih 
sekti (firaq as-si'a)* najumjereniji i da su 
zbog svojih starih veza sa mu'tezilijama od 
njih poprimili mnoge ideje i ubjedenja. 

- Da zejdijska skola (al-madhab az- 
zaydf)* u obredoslovlju ne izlazi iz okvira 
propisa ostalih pravnih skola u Islamu 
{madaris al-fiqh al-islamtf i da su u tom 
pogledu razlike izmedu zejdija i sunnija 
neznatne, i to samo u sporednim, manje 
bitnim pitanjima. 

Bibliografija: al-Imam Zayd, Muhammad 
Abu Zahra; Dar al-fikr a!-'arabi - al-Qahira; TSlfh. 
al-madahib al-islamiyya, Muhammad Abu 
Zahra, Dar al-fikr al-'arab! - al-Qahira; Tarih al- 
firaq ez-zejdije, dr. fadila 'Abdurrabb al-Amir as- 
SamT, Matba'a al-adab, an-Nagaf - al-'Iraq, 
1394/1974.; Islam bila madahib, Mustafa as- 
§ak'a - ad-Dar al-Misriyya li at-tiba'a wa an-nasr - 
Bayrut; al-Farq bayna al~firaq, 'Abdulqadir b. 
Tahir al-Bagdadi; al-Fisal fi al-Milal wa an- 
nihal, Ibn Hazm; al-Milal wa an-nihal, 
Muhammad b. 'Abdulkarim as-Sahristanl; TalhlS 
as-saff, Abu fia'far Muhammad b. el-Hasan at-TtlsI; 
al-Kamil fl at-tarih, 'Izzuddin Abtl el-Hasan al- 
Mulaqqab bi Ibn al-Atir; 



68 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Pogiavljc3 



1. Es'arije 

Dcfinicija: 

Es'arije {al-asa'iri)* su sljedbenici orto- 
doksne skolasticke skole u Islamu ciji j e 
osnivac Ebu el-Hasan el-Es'ari koji se 
zestoko suprotstavio mu'tezilijskom ucenju. 
U suprotstavljanju svojim protivnicima: 
mu'tezilijama, filozofima itd., dokazivanju 
istina vjere {haqa'iq ad-dm)* i odbrani 
islamskog vjerovanja (al-'aqlda al-islamiyya) 
onakvog kakvog je zastupao Ibn Kullab, 
es'arije koriste racionalno-intelektualne 
dokaze i kelam. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* EbU el-Hasan el-Es'ari, cije j e puno 
ime Ebu el-Hasan 'Ali b. Isma'U. Potomak 
je Ebu Musaa el-Es'arije, r.a. Roden je u 
Basri 270/883. god. U svom zivotu je prosao 
kroz tri faze duhovnog uzdizanja: 

Prvu fazu je proveo pod okriljem 
Ebu 'Alija el-Dzeba'ija, mu'tezilijskog sejha 
u svoje vrijeme, od kojeg je ucio razne 
islamske discipline. Kao jedan od njegovih 
najblizib ucenika, stekao j e toliko povjerenje 
svoga sejha da je postao njegovim zamje- 
nikom. Poslije toga, Ebu el-Hasan je 
neprekidno, punih cetrdeset godina, rukovodio 
mu'tezilijskom sektom. 

U drugoj fazi - nakon sto se petnaest 
dana povnkao u kucu razmisljajuci o 
pitanjima koja su ga mucila i moleci Allaha 
da ga uputi i da mu da smiraj - pobunio se i 
okrenuo protiv mu'tezilijske skole misljenja 
za koju se toliko dugo borio. Odricuci se 
mu'tezilizma, on je sebi trasirao jedan novi 
metod tumacenja tekstova islamskih izvora 
(Kur'ana i Sunneta) i pribjegao principima 
koji su, po njegovom misljenju, bili u skladu 
sa sudom zdravog razuma {ahkam al-'aql)*. 
U tom je poceo slijediti metod koji je prije 
njega - u potvrdivanju, putem razuma, 
sedam Bozljih atributa: zivota, znanja, volje, 
moci, sluha, vida i govora - koristio 
'Abdullah b. Se'Id b. Kullab. Sto se tice 
tekstom Kur'ana iskazanih atributa (as-sifat 
al-habariyya), kao sto su: lice (al-wagh), 
ruke (al-yadayn), noga (al-qadam) i 
potkoljenica (as-saq), njih je protumacio 



onako kako se to po njegovom nusljenj* 
uklapa u sud zdravog razuma. Takvog se 
misljenja es'arije jos uvijek drze. 

U trecoj fazi el-Es'ari je potvrdio svc 
Allahove atribute: bez ikakva ulazenja u 
sustinu njihova stvarnog znacenja, (mmgayr 
takyitf*, bez ikakva njihova pripisivanja 
bilo kome ili cemu drugom {bila tasbfti)*, 
bez ikakva lisavanja Boga Njegovih atributa 
{bila ta'tilf , bez ikakva njihova iskrivljavanja 
{bila tahritf* i mijenjanja {wala tabdil), te 
bez bilo kakva njihova poredenja sa 
atributima bilo koga od Bozijih stvorenja 
{wali tamtll). U ovoj fazi, el-Es'ari je 
napisao svoju poznatu knjigu pod naslovom 
"Pojasnjenje temelja vjere" {al-Ibana 'an 
usOl ad-diyana) u kojoj je jasno izlo^io da je 
po njemu najispravnije yjerovanje prvih 
generacija muslimana i da je njihov metod 
najbolji. Zastavu takvog ucenja u to doba 
nosio je Imam Ahmed b. Hanbel. On se nije 
zadovoljio samo sa ovim, nego je u odbrani 
sunneta i objasnjavanju islamskog vjerovanja 
napisao oko 860 djela. Umro je 324/936. 
god. i ukopan u Bagdadu. Na njegovu 
dzenazu pozivalo se rijecima: "Danas je 
umro pobornik sunneta!" 

* Poslije Ebu el-Hasan el-Es'arijeve 
smrti, pod rukovodstvom kasnijih imama 
{'ala yad a'imma al-madhab)* koji su joj 
dogradivali temelje i stubove, es'arijska 
skola je prosla kroz vise etapa, u kojima je 
do izrazaja doslo neslaganje u misljenjima i 
programima o temeljnim ucenjima skole. 
Ovo samo zato sto skola, odmah na po6etku, 
nije postavljena na cvrstom programu i sto 
nije jasno objasnila temelje svoga vjerovanja 
niti nacin odnosa prema tekstovima yjero- 
zakona, nego su njeni stavovi i misljenja u 
dokazivanju vjerovanja i napadima na 
mu'tezilije stalno varirali izmedu slaganja sa 
u5enjem prvih generacija i koriscenja 
1-kelama. 

U najuodjivije aspekte takvog 

spadaju: 

- priblizavanje stavovkna 
skolastika (abl al-kalam) i i 

- zalazenje u 
es'arijske skole sa njin i 



69 



Poglavlje3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



zalazenje u filozoflju (al-falsafa)* i 
njeno preuzimanje kao sastavni dio svoga 
ucenja. 

* Medu najznacajnije licnosti ove 
skole spadaju: 

* El-KadI Ebu Bekr el-Bakilani, (rod. 
328/950., umro 403/1013. god.), cije je puno 
ime Muhammed b. et-Tajjib b. Muhammed 
b. Dza'fer. Bio je veliki ucenjak ilmu-1- 
kelama. Preradio j e i dotjerao el-Es'arijeve 
rasprave. Raspravljao je o premisama 
logickih dokaza o jednoci Boga (at-tawhid) i 
na mnogim mjestiraa pretjerao, jer premise 
o kojima je govorio nigdje nisu spomenute 
ni u Kur' anu ni u Sunnetu. Na kraju je 
prihvatio ucenje prvih generacija muslimana 
{madhab as-salaf) i u stvarnosti potvrdio sve 
Allahove atribute, ukljucujuci i one kao sto 
su: lice, ruke itd., odbacujuci istovremeno 
svaku vrstu njihove interpretacije u 
prenesenom znacenju. Ta svoja shvacanja 
izlozio je u knjizi "Pripravljanje ranijih 
generacija i sumiranje dokaza" {tamhld al- 
awa'il wa talhis ad-da/a'il). Roden je u 
Basri, a najveci dio svoga zivota i rada 
proveo je u Bagdadu, gdje je i umro. 
Buvejhijski sultan 'Adududdevle ga je kao 
svoga izaslanika poslao bizantijskom caru, 
na cijim j e dvorima u Carigradu, uz licno 
carevo prisustvo, sa tamosnjim krscanskim 
ucenjacima vodio zucne rasprave. Autor je 
brojnih djela od kojih su najpoznatrja: 
"Nadnaravnost Kur'ana" {I'gaz al~Qur'an), 
"Pravednost" (al-Insa^, "Putevi voda" 
(Managib al-a'imma), "Tananosti govora" 
(Daqa'iq al-kalam) "Vjere i sekte" (al-Milal 
wa an-nihal), "Pronicljivost" (al-Istibsar), 
"Pripravljanje ranijih generacija..." {Tamhld 
al-awa'ii) i "Razotkrivanje tajni batinija" 
{Kasfasra al-batiniyya). 

* Ebu Ishak es-STrazT, (roden 393/1003., 
umro 476/1083. god.). Puno ime mu je 
Ibrahim b. 'Ali b. Jusuf el-Firuzabadl es- 
Sirazi. Bio je veliki ucenjak i cuveni 
diskutant. Roden j e u Firuzabadu u Perziji iz 
koga se kasnije prvo preselio u Siraz, a 
zatim u Basru i na kraju 415/1024. god. u 
Bagdad. Pokazao je izvanrednu nadarenost 
za safijski fikh i dogmatiku ( 'ilm al-kalam)* 



tako da j e u svoje vrijeme bio najveci 
autoritet kome su se obracali ucenici i 
muftija za islamski Ummet. Bio je poznat po 
snaznoj argumentaciji u svojim raspravama i 
diskusijama (al-gadal wa al-munazara)* . 
Veliki vezir Nizamu-1-mulk mu je na obali 
Tigrisa podigao cuvenu medresu Nizamiju u 
kojoj je predavao i bio njen upravitelj. 

Zivio je kao skroman i siromasan fiovjek, 
strpljivo podnoseci sve nedace zivota. Bio je 
lijepog ponasanja u drustvu, vedra lica, 
rjecit, vjest u diskusiji i dobar pjesnik. Umro 
je u Bagdadu i dzenazu mu je klanjao 
abbasijski halifa el-Muktedi. 

Napisao je sljedeca djela: "Opomena" 
(at-Tanbfli), "Dotjerani vodid u fikh" {al- 
Muhaddab fi al-fiqh), "Razjasnjenje osnova 
safijske skole" (at-Tabsira fi usOl as- 
safi'iyya), "Generacije islamskih pravnika" 
(Tabagat al-mgaha"), "Blistaj o osnovama 
fikha sa komentarom" {al-Lam' fi usul 
al-fiqh va sarhuhu), "Kompendij" (al- 
Mulahhas) "Podsjetnik za diskusiju" (aJ- 
Mu 'una fi al-gadal) 

* Ebu Hamid el-Gazali, (roden 450/1058., 
umro 505/1111. god.). Puno mu je ime 
Muhammed b. Muhammed b. Muhammed 
el-Gazal! et-Tusi, a nadimak Hud2dzetu-1- 
islam. Roden je u Taberanu, u kasabi Tus u 
Horasanu, gdje je i umro. Putovao je i zivio 
prvo u Nejsaburu, a zatim u Bagdadu, 
Hidzazu, Samu i Egiptu, odakle se ponovo 
vratio u svoje rodno mjesto. 

El-Gazali nije slijedio el-Bakilanijev put 
u njegovom ugledanju na el-Es'ariju. 
Naprotiv, u nekim misljenjima se sa njim 
nije slagao, naro£ito u vezi sa njegovim 
logickim premisama u dokazivanju. Napadao 
je 'ilmu-1-kelam i tvrdio da njegovi dokazi 
nisu pouzdani ni dovoljni za sigurnu 
spoznaju (al-yaqm). To je detaljno objasnio 
u svojim djelima "Izbavitelj sa krivog puta" 
(al-Munqid min ad-dalal) i "Razlika izmedu 
vjerovanja i bezvjerstva" {at-Tafriqa bayna 
al-iman wa az-zandaqa)* Upustanje u njega, 
tj. 'ilmu-1-kelam, je zabranio rijecima: "Ako 
bi licemjerstvo ostavili po strani i bili do 
kraja iskreni, otvoreno bi morali izjaviti da 
je upustanje u ovu disciplinu, najstrozije 



70 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



zabranjeno (haram)?' Naginjao je prema 
tesavvufu i smatrao da je to jedini put za 
spoznaju. Medutim, pred kraj zivota, kroz 
citanje i analizu Buharijine zbirke vjero- 
dostojnih hadisa {Sahih al-Buharl) ponovo 
se vratio sunnetu. 

* Ebu Ishak el-Isfera'jinl, (umro 418 
/1027. god.). Puno ime mu je Ibrahim b. 
Muhammed b. Ibrahim b. Mehran Ebu 
Ishak. Bio je veliki poznavalac islamskog 
prava (al-fiqh) i temeljnih ucenja vjere, tako 
da j e zbog toga prozvan nadimkom 
Ruknuddin (Stup vjere). To je prvi ucenjak 
islamskog prava koji je dobio takvu titulu. 
Odrastao je u Isfera'inu, izmedu Nejsabura i 
Dzurdzana u Iranu. Kasnije se preselio u 
Nejsabur gdje mu j e podignuta velika skola 
u kojoj je predavao. Putovao je u Horasan i 
neke dijelove Iraka, tako da je postao veoma 
popularan u tadasnjem islamskom svijetu. 
Napisao je obimno djelo o 'ilmu-1-kelamu 
pod naslovom "Zbirka o temeljima vjere i 
odgovor ateistima" (al-Gami' fi usili ad~dln 
wa ar-radd 'ala al-mulhidin). Za ovo djelo 
Ibn Hal ikan kaze: "Vidio sam ga u pet 
svezaka." Ebu Ishak el-Isfera'inl, Allah mu 
se smilovao, umro je na Dan asure, 10, 
muharrema 418/1027. god. u Nejsaburu 
odakle je prenesen i ukopan u rodnom 
mjestu u Isfera'jinu. Zivio je preko 
osamdeset godina. 

* Imamu-1-haremejn Ebulme'ali el- 
Dzuvejm, (roden 419/1028., umro 478/1085. 
god.). Puno ime mu je 'Abdulmelik b. 
'Abdullah b. Jfisuf b. Muhammed el- 
DzuvejnL Poznati je safijski pravnik (al- 
faqfh). Roden je u gradicu Dzuvejn u okolini 
Nejsabura. Odatle je preselio u Bagdad, 
zatim Mekku, i nakon cetiri godine 
provedene u Mekki, preselio se u Medinu- 
Muneweru, gdje je radio kao muftija i 
muderris. Zatim se vratio u Nejsabur gdje 
mu je veliki vezir Nizamu-1-mulk podigao 
skolu Nizamijju u kojoj je predavao. Na 
njegova predavanja dolazili su i veliki 
ucenjaci Tamo je ostao blizu trideset godina 
i cijelo to vrijeme nije imao sebi ravna. U 
Nejsaburu j e branio es'arijsko ucenje i zbog 
toga postao nadaleko veoma popularan. 
Medutim, pred kraj zivota se vratio ucenju 



prvih generacija muslimana. U tom smislu, 
u svojoj poznatoj risali en-Nizamiyya kaze: 
"Oni s cijim sam misljenjem zadovoljan i 
cije vjerovanje ispoljavam su sljedbenici 
prvih generacija ovoga Ummeta, zbog 
nepobitnog dokaza da je konsenzus 
islamskog Ummeta dokaz (hugga)" Ovome 
ide u prilog i ono sto pise u svojoj knjizi 
"Pomoc narodima u isprepletenosti nepravde" 
(Giyat al-umam fi iltiyat a?-zulm). Iako 
je knjiga posvecena oblasti islamskog 
politickog prava, on u njoj veli: "Smatram 
da ono sto cu sada reci prilici knjizi kao sto 
je ova, a to je da bi voda (al-imam) trebao 
teziti okupljanju svih ljudi oko onakvog 
shvacanja kakvog su imale prve generacije 
muslimana, prije nego sto su se pojavili 
svakojaki prohtjevi i pomutila misljenja, jer 
oni su - neka je sa njima Allah zadovoljan - 
zabranjivali upustanje u sve sto je nejasno 
(al-gawaim'd) i udubljivanje u teska pitanja 
(al-muskilat)" 

- U svom komentaru Muslimove 
zbirke hadisa, el-Kurtubl navodi kako j e el- 
Dzuvejni svojim prijateljima imao obi£aj 
reci: "Prijatelji, ne upustajte se u kelam (tj, 
ilmu-1-kelam), jer da sam znao da ce me 
kelam dovesti tamo gdje je doveo, nikada se 
u njega ne bih upustio." 

Umro je, Allah mu se smilovao, u 
Nejsaburu. Na dan kada je umro, imao je 
cetiri stotine ucenika. Izmedu ostalih, 
napisao je i sljedeca djela: "Nizamijsko 
vjerovanje u islamskim temeljima" (al- 
Aqlda an-nizamiyya ffal-arkan al-islamiyya), 
"Dokaz o osnovama islamskog prava" (al- 
Burhan fi usul al-fiqh), "Krajnji cilj u 
spoznaji mezheba" (Nihaya al-matlab fi 
diraya al-madhab) o safijskom fikhu i 
"Sveobuhvatna zbirka o temeljima vjere" 
(as-Samil fi usul ad-dm). 

* El-Imam el-Fahr er-Razi, (roden 
544/1150., umro 606/1210. god.). Puno ime 
mu j e Ebu 'Abdullah Muhammed b. Umer 
b. Hasan b. el-Husejn et-Tejmi et- 
Taberistani er-Razi, poznat jos i po 
nadimcima: Fahruddih, Ibn el-Hatlb, el- 
FekTh es-Slaf i Autor djela Wafayat al-a 'yan 
kaze: "U njegovo vrijeme nije mu bilo 
ravnog. Neuporediv sa bilo kim iz svog 



71 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



vremena. U 'ilmu-1-kelamu i logici je 
nadmasio sve svoje savremenike." U 
posljednjoj etapi razvoja es'arijske skole (al- 
madhab)*, kada se 'ilmu-1-kelam isprepleo 
sa filozofijom (al-falsafa)* , bio je njen 
interpretator. Uz to, autor j e univerzaltiog 
nacela s kojim je stao na stranu razuma i dao 
mu prednost nad argumentiraa vjerozakona. 
Za njega el-Hafiz b. Hadzer u svome djelu 
Lisan al-mizan kaze: "Zacudujuce je koliko 
j e bio sumnjicav po pitanjima nekih 
temeljnih ucenja vjere. Toboznje dokaze 
protivnika je navodio krajnje precizno, a 
ucenje sljedbenika tradicije krajnje nemarno." 

(Vidjeti: Svezak IV, str. 426-429). Medutim, 
kasnije j e spoznao nemoc razuma ( Agz 
al-'aqt)*, pa je ostavio oporuku i z koje se 
vidi da je bio ispravnog vjerovanja. Pred 
kraj zivota skrenuo je paznju na 
neophodnost slijedenja puta (manhag)* 
prvih generacija muslimana (selefa), izjav- 
ljujuci da je to najsigurniji i najispravniji 
put. Nakon tolikog raspravljanja i kruzenja 
putevima 'ilmu-1-kelama ('i/m al-kalam)* 
na kraju je rekao: "Dugo sam razmisljao i 
analizirao sve puteve 'ilmu-1-kelama i sve 
filozofske skole, i zakljucio da nista od 
toga ne iscjeljuje bolesnika niti napaja 
zednog. Dosao sam do zakljucka da je, 
ipak, najkraci put, put Kur'ana. Pro£itaj 
dokaze: Milostivi, koji se na Arsu uzdigao. 
(Ta-Ha, 5.), zatim: K Njemu se dizu lijepe 
rijeci, i dobro djelo On prima. (Fatir, 10.), 
zatim: Niko nije kao On. On sve cuje i 
sve vidi. (As-Sfira, 11.), zatim: Oni znanjem 
ne mogu Njega obuhvatiti. (Ta-Ha, 110.). 
Zatim je na kraju, sa dubokim osjecajem 
zaljenja i kajanja, izjavio: "Ko iskusi 
ono sto sam j a iskusio, znat ce kakva 
mi je spoznaja." (Vidi: al-tiamawiyya al- 
kubra; Ibn Taymiyya). 

U njsgova najpoznatija djela iz oblasti 
'ilmu-1-kelama spadaju: "Osnova svetosti u 
'ilmu-l-kelamu" (Asas at-taqdls f! 'ilm al- 
kalam), "Komentar poglavlja o teologiji iz 
Ibn Sinaovih znakova" (Sarh qism 
li'lilahiyyat min isarat Ibn Sina), "Jasna 
bljeskanja u komentaru imena i atributa 
Uzvisenog Allaha" (al-Lawami' al-bayyinit 
fi sarh asmaillah ta'ala wa as-siiat), 
"Objasnjenje i dokaz u odgovoru 



zalutalima" (al-Bayan wa al-burhan fi ar- 
radd 'ala ahl az-zayg wa ad-dalal) i 
"Dovoljno za razborite" (Kafiya al- 'uqul). 

Ideje i ubjedenja: 

Izvori es'arijskog ucenja su: Kur'an i 
Sunnet, ali po principima ucenja 'ilmu-1- 
kelama, jer u slucaju proturjecnosti daju 
prednost razumu nad tradicijom. Takvo 
misljenje nedvosmisleno je iznio er-Razi u 
svome djelu "Osnova svetosti" (Asas at- 
taqdls) kada je govorio o univerzalnom 
kanonu es'arijske skole. Sa njim se slazu el- 
Amidi, Ibn Fevrek i drugi es'arijski 
ucenjaci. 

- Es'arije kao izvor za vjerovanje ne 
uvazavaju hadise koji se prenose preko 
samo jedne osobe (ahadit al-ahad)*, jer kao 
takvi, po njihovom misljenju, nisu dovoljni 
za sigurnu spoznaju. Medutim, oni se mogu 
upotrijebiti u dokazivanju onih stvari koje se 
prenose Kur'anom (masa'il sam'iyyat) ili u 
pitanjima u kojima se ne kose sa razumom. 

Sto se pak tice hadisa prenesenih 
neraskidivim lancem vise od jednog 
prenosioca (al-mutawatir)* , njih treba 
obavezno protumaciti i ako je potrebno 
shvatiti u prenesenom znacenju. Ocito je da 
je ovakvo njihovo ucenje u suprotnosti sa 
shvacanjem casnih predaka prvih generacija 
muslimana i onih koji slijede njihov put, tim 
prije kada se zasigurno zna da je Allahov 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u cilju 
obznanjivanja i sirenja Islama, kao svoje 
izaslanike slao pojedince, kao sto je bio 
slucaj sa Mu'azom, r.a., koga je poslao u 
Jemen. Osim toga, Allahov Poslanik, 
sallallahu alejhi ve sellem, je jasno rekao: 
"Allah blagoslovio covjeka koji cuje ono sto 
sam rekao, pa to zapamti, shvati i prenese 
onako kako je cuo!" 1 (Hadis) Dokaz za to su i 
mnogi drugi hadisi, kao sto j e npr. hadis o 
promjeni Kible. 

- Neki od sljedbenika es'arijskog 
ucenja, kao sto su sufije el-Gazal! i el- 
Dzami, kao izvor svojih ucenja uzimaju 
otkrovenje (al-kasr)* i osjecanje (ad-dawq) i 



1 Ebu Davud (3660) i Tirmizi (5658) i kaze da je 
hasen-sahih. 



72 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



daju im prednost nad tekstom (an-nass), a u 
slucaju potrebe pribjegavaju i interpretaciji 
teksta kako bi ga doveli u sklad sa 
otkrovenjem. Ovu vrstu spoznaje smatraju 
bogomdatim znanjem (al-'ilm al-laduni), 
pribjegavajuci sufijskom rta£elu "Moje mi 
srce prenosi od mog Gospodara." To je 
jasno objasnjeno u el-Gazalijevu djelu ar- 
Risala al-laduniyya min magmu'a al-qusur 
al- 'awali (Vidi: Svezak I, str.114-118) i djelu 
Kubra al-yaqmiyyat od Muhammeda Se'ida 
Ramadana el-Butija (Vidi: el-Ihda' str. 32-35). 
Vise je nego ocito da je ovakvo misljenje 
neosnovano i u suprotnosti sa nacmom 
shvacanja (al-manhag)* sljedbenika sunneta 
i dzema'ata (ahl as-sunna wa al-gama'a)*. U 
suprotnom, kakav bi onda bio smisao slanja 
poslanika i objavljivanja Knjiga. 

* Shodno izvorima iz kojih crpe svoje 
ucenje, es'arije temelje vjerovanja (usai al- 
c aqlda) dijele na tri vrste: 

- One ciji je izvor iskljucivo razum 
(al-'aql)*, a takvih je vecina, medu njima 
i Boziji atributi. Zato oni atribute koji 
se mogu spoznati razumom i nazivaju 
odrednicom "racionalni" (al-'aqliyya). Ova 
vrsta temelja vjerovanja, po njima, se 
dokazuje iskljucivo razumom bez osvrtanja 
na tekst objave (al-wahy)*. Ostale, atribute 
(sifat habariyya) na koje upucuje Kur'an i 
Sunnet, oni interpretiraju u prenesenom 
znacenju. 

One ciji su izvori, zajedno, i razum i 
tradicija (al-'aql wa an-naqf) kao sto je 
videnje Allaha na Sudnjem danu. Ovo, ne 
ulazeci u odredena neslaganja medu 
es'arijama i po ovom pitanju. 

One ciji j e izvor jedino tradicija, kao 
sto su nevidljive stvari vezane za onaj svijet 
o kojima se samo culo, poput: kaburske 
patnje, Sirat-cuprije, vage na Sudnjem danu 
itd. o kojima razum ne moze suditi. 

Prema tome, es'arije u dokazivanju 
Bozijih atributa za sud uzimaju razum, u 
dokazivanju nevidljivih stvari vezanih za 
onaj svijet razum smatraju beskorisnim, a u 
dokazivanju videnja Allaha, razum koriste 
ravnopravno sa tradicijom. Za razliku od 
njihovog ovakvog misljenja, kod sljedbenika 



sunneta i dzema'ata izmedu razuma i 
tradicije u osnovi nema nikakve opre£nosti, 
niti Cas davanja prednosti razumu, a Cas 
njegova zanemarivanja, nego se uvijek i u 
svim pitanjima prednost daje tradiciji nad 
razumom. 

* Es'arije se ne slazu sa sljedbenicima 
prvih generacija muslimana u nacinu 
njihova dokazivanja postojanja Uzvisenog 
Allaha. Umjesto toga, oni su se slozili sa 
filozofima i mutekeliimima (ucenjacima 
'ilmu-1-kelama) i prihvatili njihov nacin u 
dokazivanju postojanja Uzvisenog Allaha. 
Oni tako kazu: "Ovaj kosmos je stvoren i 
mora imati svoga Stvoritelja, koji je 
oduvijek. Onaj ko je oduvijek mora biti 
drugaciji od svega sto je stvoreno, a onaj ko 
je drugadiji od svega sto je stvoreno ne 
moze biti ni tvar ni tijelo, niti imati stranu ni 
mjesto." Na osnovu ovakvog naglabanja 
izveli su mnostvo pogresnih zakljucaka koji 
su - u nastojanju da pobiju tvrdnju da je 
svijet oduvijek i mogucnost da ono sto je 
postalo bude dio onog sto je bez postanka - 
imali za posljedicu da zanijecu pojedine 
Bozije atribute kao sto su: zadovoljstvo (ar- 
rida), ljumja (al-gadab), uzdizanje nad 
Arsom (al-istiwa') itd. Za razliku od njih, 
prve generacije muslimana su u svom 
dokazivanju postojanja Uzvisenog Stvoritelja 
slijedile metod Kur'ana. 

* Vjerovanje u jednocu Uzvisenog 
Allaha (at-tawhid) po es'arijama znaci 
negiranje postojanja dva ili vise bogova, 
negiranje diobe, sastavljenosti i rastavljenosti, 
tj. negiranje sastavljene ili rastavljene 
kolicine. U tom smislu oni kazu; "Allah je 
po Svome Bicu Jedan i nema Svoga dijela, 
po Svojim atributima Jedan i Sebi nikoga 
slicna, po Svojim djelima Jedan i nema 
nikakva sudruga." Zato su el-Ilah (Bog) 
protumacili kao Stvoritelj (al-Haliq) ili Onaj 
koji je kadar iz nicega stvoriti (al-Qadir 'ala 
al-ihtir£). Zanegirali su atribute: lice, ruke i 
oko, jer oni po njima upucuju na sastavne 
dijelove, sto j e veliko odudaranje od onoga 
kako tevhid shvacaju sljedbenici sunneta i 
d2ema'ata (ahl as-sunna wa al-gama'a)*. 
Takvim svojim shvacanjem tevhida es'arije 
potvrduju da je Uzviseni Allah Stvoritelj i 



73 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Gospodar svega postojeceg (ar-rububiyya), 
ali ne i Njegovu bozanstvenost (al-uluhiyya). 
Uz to neke od Njegovih atributa interpre- 
tiraju u prenesenom znacenju. 

Prema tome, es'arije se u svome 
shvacanju tevhida ne slazu sa sljedbenicima 
sunneta i dzema'ata {ahl as-sunna wa al- 
gama'a)*, jer sljedbenici sunneta i dzema'ata 
smatraju da tevhid, kao prva i osnovna 
obaveza svakog vjeraika, podrazumijeva 
vjerovanje u jednocu Allaha, kako u 
pogledu Njegova rububijjeta i uluhijjeta, 
tako i u pogledu jednoce Njegovih imena i 
atributa, i to onako kako je to Sam Allah za 
Sebe potvrdio i kako je to za Njega potvrdio 
Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 
uz istovremeno negiranje svega sto je Allah 
o Sebi negirao i sto je o Njemu negirao 
Njegov Poslanik, bez ikakva iskrivljavanja 
(tahrztf*, lisavanja (ta'tH)*, poredenja {tamtSf 
ili pitanja "kako" (takyiij*. 

Po es'arijama, prva covjekova 
obaveza, kada postane mukellef (tj. 
punoljetan, musliman, slobodan, zdrav itd.), 
je da dobro razmisli (an-nazar) ili da, bar, 
naumi da razmislja (al-gasd ila an-nazar), pa 
tek onda da vjeruje, jer po njima prirodom 
urodena spoznaja nije dovoljna. Medu 
sobom se ne slazu o tome kakvo je 
vjerovanje onoga ko prije povjeruje nego 
razmisli. Jedni smatraju da je takav gresnik, 
a drugi da je nevjernik. 

- Za razliku od es'arija, sljedbenici 
sunneta i dzema'ata smatraju da je, kada 
postane mukellef, prva covjekova obaveza 
da odmah Uzvisenom Allahu, koji nema 
nikakva sudruga, i nikome vise, pocne 
robovati i samo u Njegovu bozanstvenost 
vjerovati, jer tako nalazu dokazi iz Kur'ana, 
Sunneta i idzma'a (al-igma 1 )*, a da je 
spoznaja Uzvisenog Allaha nesto sto je u 
covjeku po prirodi urodeno. 

- Es'arije vjeruju u preneseno znacenje 
atributa na koje ukazuju Kur'an i Sunnet 1 
{as-sTlat al-habariyya) kao sto su: lice, ruke, 
oko, desnica, stopalo, prsti i atributi 



1 As-sifatu al-habariyya su atributi koji se spominju u 
Kur' anu i Sunnetu a koji ne spadaju u atribute na 
koje, po es'arijama, ukazuje razum. (op. recen.) 



uzvisenosti (al-'uluww) i uzdizanja ial- 
istiwa). Medu kasnijim es'arijama ima i 
onih koji znacenje navedenih atributa 
prepustaju Uzvisenom Allahu, i da je to 
obaveza keju nalaze vjerovanje da je Allah 
Cist od svakog nesavrsenstva (at-tanzih), 
Es'arije ne samo da u prenesenom znacenju 
interpretiraju (at-ta'wil)* ajete u kojima su 
spomenuti atributi, nego sve vise i ostale 
tekstove, ukljucujuci i vecinu tekstova koji 
govore o vjerovanju (al-irnari), narocito u 
vezi sa potvrdom da se ono povecava i 
smanjuje. Isti je slucaj i sa tekstovima koji 
govore o nepogresivosti vjerovjesnika. Za 
razliku od njih, sljedbenici sunneta i 
dzema'ata sve tekstove vjerozakona potvr- 
duju, bez ikakve njihove interpretacije u 
prenesenom znacenju - u smislu da ih ne 
iskrivljuju, niti njihovo znacenje prepustaju 
{at-tafwidf Allahu - bez obzira da li se 
odnose na atribute ili na nesto drugo. 

* Es'arije u svome vjerovanju stoje 
izmedu murdzya (al-murgi'a)* koje smatraju 
da je za ispravno vjerovanje dovoljno 
izgovoriti rijeci kelimei-sehadeta bez djela 
kao praktiene potvrde takvog vjerovanja, 
i izmedu dzehmija (a/-gahmjyya)* koje 
smatraju da je za ispravno vjerovanje 
dovoljna njegova potvrda srcem. Stavise, 
jedan od savremenika sejh Hasan Ejjub 
smatra da je onaj ko vjerovanje potvrdi 
srcem kod Allaha spasen, cak i u slucaju da i 
ne izgovori rijeci kelimei-sehadeta. (Vidi: 
TabsTt al-'aqa'id al-islamiyya, str. 29-32.) Takvom 
misljenju naginje i el-Buti (Vidi: Kubra al- 
yaqiniyyat, str. 196.) Ovo je u suprotnosti sa 
ucenjem sljedbenika sunneta i dzema'ata 
koji kazu da vjerovanje (al-Umari) u sebi 
podrazumijeva rijeci, djela i uvjerenje, i u 
suprotnosti sa mnogobrojnim tekstovima 
Kur'ana u koje spada i sljedeci ajet: Misle li 
oni koji cine zla djela da cemo s njima 
postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i 
dobra djela cine, da ce im zivot i smrt biti 
isti? Kako lose rasuduju! (Al-Gatiya, 21.) 

Prema tome, kada bi bilo kao sto oni 
misle, i sam Iblis bi bio spasen dzehen- 
nemske vatre, jer je i on u sebi, srcem, 
potvrdio da vjeruje, kao i Vjerovjesnikov, 
sallallahu alejhi ve sellem, amidza Ebu 



74 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



Talib, i ne bi bilo potrebe da Vjerovjesnik, 
sallallahu alejhi ve sellem, toliko insistira 
na izgovaranju rijeci kelimei-sehadeta i 
potvrde jezikom i djelima da nema boga 
osim Allaha i da je Muhammed Allahov 
poslanik itd. 

* Isto tako, es'arije su krajnje neodredeni 
i u svome misljenju o tome ko se sve moze 
smatrati nevjernikom (at-takfir)*, pa cas 
tvrde da nikoga ne smatraju nevjernikom, 
cas da nevjernikom smatraju onoga ko 
smatra njih, cas govore o stvarima koje za 
sobom povlace neyjerstvo i novotarije, a £as 
o stvarima koje ne povlace. Tako npr. 
smatraju nevjernikom onoga ko potvrduje 
da je Allah visoko Svojim Bicem (al- 
uluww) ili onoga ko doslovno (u vanjskom 
znacenju) shvaca pojedine tekstove Kur'ana 
i Sunneta, jer kazu: "Shvacanje tekstova po 
njihovom vanjskom znacenju spada u 
temelje nevjerstva." 

Za razliku od njih, sljedbenici sunneta i 
dzema'ata {ahl as-siuma wa al-gama'a)* 
smatraju da je proglasavanje nekoga nevjernikom 
iskljucivo Allahovo pravo, te da se takvim 
imenom moze zvati samo onaj ko ga po 
propisima vjerozakona zasluzuje, te da se ne 
treba ko lebati u nazivanju takvim imenom 
onoga cije se neyjerstvo, ispunjenjem svih 
uvjeta i prestankom svih smetnji za takvo 
nesto, nedvosmisleno dokaze. 

* Es'arije smatraju da Kur'an nije 
Allahov govor u pravom smislu ('a/a al- 
haqfqa) nego Njegov duhovni govor 
{kalamullah an-nafsl), te da su sve (nebeske) 
Knjige, ukljucujuci i Kur'an, stvorene. U 
tom smislu, autor djela at-Gawhara - u svom 
bezuspjesnom pokusaju da pomiri ucenje 
sljedbenika sunneta i dzema'ata {ahl as- 
sunna wa al-gama'a)*, s jedne, i mu'tezilija 
s druge strane - kaze: "Za Kur'an se ne 
moze reci da j e stvoren, osim (radi 
poucavanja) {maqam at-ta'lim)" Za razliku 
od njih, sljedbenici sunneta i dzema'ata 
vjeruju da Allahov govor nije stvoren i da 
Uzviseni Allah govori govorom koji cuju 
meleki i za koji se sigurno zna da su ga culi 
Dzibril i Musa, a. s., te da ce ga na Sudnjem 
danu cuti sva Allahova stvorenja. U tom 



smislu su i rijeci Uzvisenog: Ako te neki od 
mnogobozaca zamoli za zastitu, ti ga zastiti 
da bi saslusao Allahove rijedi. (At-Tawba, 6.). 

* Po es'arijama vjerovanje (al-tmati) \ 
pokornost (at-ta'a) se postizu uz Allahovu 
pomoc, a u nevjerstvo {al-kufi)* i nepokornost 
{al-ma'siya) se zapada zbog ostavljanja na 
cjedilu i izostanka Njegove pomoci. Po 
Es'arijevu misljenju Bozija pomoc (at- 
tawfig) je davanje sposobnosti za pokornost, 
a izostanak pomoci (al-fiudlan) davanje 
sposobnosti za nepokornost. Po nekim 
Es'arijevim sljedbenicima "Bozija pomoc je 
olaksavanje nacina da se ucini dobro, a 
izostanak Njegove pomoci, obrnuto." 

* Sve sto postoji trebalo bi da se moze 
vidjeti. Uzviseni Allah postoji i trebalo bi da 
se, kad-tad, mogne vidjeti. U Kur'anu je 
spomenuto da ce ga vjernici vidjeti na 
onome svijetu. U tom smislu su i rijeci 
Uzvisenog: Toga dana ce neka lica blistava 
bitl, u Gospodara svoga ce gledati. (Al- 
Qiyama, 22.-23.) Medutim, es'arije ne 
dozvoljavaju mogucnost da se pod spome- 
nutim videnjem podrazumijevaju: strana, 
mjesto, oblik, susret i kontakt, jer je to po 
njima apsurdno, cime oni, zapravo, negiraju 
Allahovu uzdignutost (da je iznad stvorenja- 
uluww), stranu, pa Cak i samo Njegovo 
videnje. U svom objasnjenju videnja, er- 
Razi se priblizava shvacanju mu'tezilija i 
smatra da se pod tim misli na dodatno 
spoznajno otkrovenje. 

* Dokaze o vjerovjesnistvu {an- 
nubuwwa)* es'arije svode na cuda (al~ 
mu'gizat)*, tj. cuda koja su natprirodne 
pojave, cime se u tom pogledu priblizavaju 
ucenju mu'tezilija, iako se od njih razlikuju 
u nacinu njihovog dokazivanja istinitosti 
vjerovjesnika. Za razliku od njih, ogromna 
vecina ucenjaka sljedbenika tradicije 
(sunneta) smatra da su dokazi vjerovjesnistva 
(an-nubuwwa)* mnogobrojni i da medu njih, 
izmedu ostalog, spadaju i duda (al-mu'gizat). 

* Es'arije vjeruju da je pocinilac 
velikog grijeha (al-kab&a)* koji sa ovoga 
svijeta ode bez pokajanja, prepusten ADafaovom 
sudu koji mu, iz Svoje milosti, ako bude 



75 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



htio, moze oprostiti, ili Vjerovjesnikovom 
(an-nabiyy)* , sallallahu alejhi ve sellem, 
zauzimanju za njega (as-safa'a). U tom 
pogledu es'arije se slazu sa ucenjem (al- 
madhab)* sljedbenika sunneta i dzema'ata 
(ahl as-sunna wa al-gama'a)* . 

* Es'arije vjeruju da covjekova moc 
(qudra) nema nikakva utjecaja na ono sto je 
sudbinom odredeno da ce se desiti, niti na 
kvalitativne osobenosti onoga sto ce se 
desiti, te da se sve odvija po unaprijed 
odredenom Allahovom zakonu. Prema tome, 
zato sto je nastalo po Bozijem odredenju, 
djelo je po stvaranju (halqan) Allahovo, a po 
stjecanju (Jcasban) covjekovo zato sto se 
desava u skladu s njegovom moci. 
Istrazivaci su ovu Es'arijevu teoriju o 
"stjecanju" (al-kasb) ubrojali u jednu od 
mnogobrojnih apsurdnosti 'ilmu-1-kelama 
tako da je zbog svoje tajnovitosti i nejasnoce 
presla u poslovicu "Tajnovitiji od el- 
Es'arijeva stjecanja" (Ahfa min kasb al- 
As'ari). Es'arijev ucenik Imam al-Haremejn 
je napustio ovo njegovo misljenje i slozio se 
sa ucenjem sljedbenika sunneta i dzema'ata. 
Stavise, u svome djelu al-Ibana i sam Es 'ari 
je odustao od ovoga svoga misljenja. 

* Es'arije nijecu potrebu navodenja 
mudrosti i objasnjavanja uzroka apsolutno 
svih Allahovih djela. Medutim, oni, 
istovremeno, kazu da j e Allah svakom 
vjerovjesniku dao cuda (mu'gizaf) radi 
dokazivanja da je on, zaista, vjerovjesnik. 
Na taj nacin oni dolaze u proturjecnost 
izmedu onoga sto nazivaju nijekanjem 
mudrosti i svrsishodnosti s jedne i izmedu 
Allahova potvrdivanja Poslanika (ar-rasul)*, 
sallallahu alejhi ve sellem, sa nadnaravnim 
cudima (al-mu'gizai) da bi se izmedu njega i 
proroka podvukla razlika s druge strane. 

* Es'arije se u svom ucenju slazu sa 
sljedbenicima sunneta i dzema'ata po pitanju 
vjerovanja u stvari vezane za berzah i onaj 
svijet, kao sto su: ponovno prozivljenje 
nakon sinrti i okupljanje na Sudnjem danu 
(al-hasr wa an-nasr), vaga, Sirat-cuprija, 
zauzimanje, Dzennet, Dzehennem itd., jer su 
to stvari o kojima je obavijestio istinoljubivi 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i jer ih 



podrzavaju tekstovi Kur'ana i Sunneta. Zato 
su ove stvari i svrstali u onu grupu pitanja u 
koja se vjeruje na osnovu onoga sto se o 
njima iz tekstova objave samo cuje. 

* Isto tako, es'arije se sa njima (tj. 
sljedbenicima sunneta i dzema'ata) slazu i 
po pitanju drugova Allahovog Poslanika, 
sallallahu alejhi ve sellem, redoslijedu 
dolaska na vlast cetverice prvih halifa, te u 
svome yjerovanju da su svi njihovi 
medusobni nesporazumi bili usljed gresaka i 
samostalnog misljenja. Zbog svega toga, ne 
dozvoljavaju nikakvo prigovaranje niti bilo 
kakvo vrijedanje bilo koga od njih, jer 
vrijedanje mo2e biti samo: ili nevjerstvo, ili 
novotarija, ili grijeh. Vjeruju da pravo na 
hilafet (vlast) imaju oni koji vode porijeklo 
iz plemena Kurejs, da je dozvoljeno klanjati 
za svakim imamom, bio on dobrocinitelj ili 
gresnik, te da nije dozvoljeno ustajati protiv 
nepravednih voda (a'imma al-gui). Pored 
ovoga, treba napomenuti da se es'arije slazu 
sa sljedbenicima tradicije (sunneta) u 
pitanjima vezanim za obrede {al'ibadat) i 
medusobne odnose (aJ-mu 'amalat). 

* Pored toga sto se zestoko suprotstavio 
mu'tezilijama i, u pobijanju njihovih sumnji, 
pribjegao koriscenju istih njihovih 'ilmu-1- 
kelamskih metoda, el-Es'ari se suprotstavio 
i ucenju filozofa, karamita, batinija (al- 
bapiiyya)*, rafidija (ar-rawafid)* i ostalim 
sljedbenicima pokvarenih prohtjeva i zalu- 
talih frakcija. 

* U svom djelu "Pojasnjenje temelja 
vjere" (al-Ibana c an usul ad-diyana), 
najvjerovatnije i posljednjem djelu koje je 
napisao, 1 el-Es'ari odustaje od mnogih 
svojih misljenja koja je temeljio na 'ilmu-1- 
kelamu i u potvrdi Allahovih atributa i 
njihovom neinterpretiranju staje uz misljenje 



1 To potvrduju: el-Hafiz b. 'Asakir u svome djelu 
Tabyin kidb al-muftari na str. 136. i el-Hafiz el- 
Bejheki u svojoj knjizi al-Ftiqad, na str. 96. i 109. 
Pored toga, to potvrduje i nekoliko ozbiljnih studija 
koje su na ovu temu napisali brojni istrazivaci. 
Medu njima spomenut cemo studije pod naslovom 
al-Madahib al-islamiyya od el-Bervija (Vidi str, 518.) 
i Muqaddima al-ibana od Feukijje Muhammeda 
(Vidi str. 27.) 



76 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



sljedbenika prvih generacija muslimana. U 
tom smislu on kaze: "Rijeci koje izgovaramo i 
vjera koju ispovijedamo j e pridrzavanje 
Knjige naseg Uzvisenog Gospodara, Sunneta 
naseg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve 
sellem, i onoga sto se od ashaba, tabi'Ina i 
imama hadisa prenosi. Mi se toga cvrsto 
drzirno. Zatim misljenja Ebu 'Abdullaha 
Ahmeda b. Muhammeda b. Hanbela - Allah 
ozario njegovo lice, visoko uzdigao njegov 
polozaj i obilato ga za njegov trud nagradio 
- suprotstavljajuci se svakom drugom 
oprecnom misljenju, jer je on cestiti Imam i 
savrseni voda preko koga j e Allah pokazao 
istinu i odgnao zablude sumnjicavih, neka se 
Allah smiluje velikom, slavnom, uvazenom 
i eestitom Imamu!" 

* Iako je u vjerskom zivotu islamskog 
svijeta Es'arijeva skola misljenja jos uvijek 
dominantna, ona je, kako kaze Sejh Ebu 
Hasan en-NedevT: "Izgubila svoju nekadasnju 
zivost i ideolosku aktivnost i u posljednje 
vrijeme, sa pojavom znakova oronulosti i 
zamora, naglo smanjila svoju produktivnost." 
Zasto? 

- Zato sto je val oponasanja i slijepog 
slijedenja zapljusnuo ucenike ove skole 
do te mjere da je 'ilmu-1-kelam postao, 
gotovo, jedina njihova disciplina koja se s 
generacije na generaciju prenosi bez 
uvodenja ikakvih novina u nacinu njegova 
izucavanja. 

- Zato sto su u 'ilrnu-1-kelam uvedeni 
filozofski (al-fafsafa)* termini i filozofski 
nacin dokazivanja, sto se, s obzirom da 
ne vode apsolutno sigurnoj spoznaji, 
negativno odrazilo na razvoj islamske 
misli. Poslije toga, zbog utjecaja filozofije 
na nju (uprkos tome sto to njeni 
sljedbenici ne priznaju), es'arijska skola 
nije vise onako kako treba predstavljala 
metod sljedbenika sunneta i dzema'ata 
(ahJ as-sunna wa al-gama'a)* . Cak i za 
samog Gazaliju koji je u svojoj knjizi 
"Zabluda filozofa" {Tahafut al-falasifa) 
zestoko napao filozofe, njegov uSenik el- 
KadT b. el-'Arebl kaze: "Nas sejh Ebu 
Hamid bio se uvukao u same stomake 
filozofa, Kasnije je iz njih htio izaci, ali 
nije mogao." 



Imam Ibn Tejmijja suprotstavio se 
svim islamskim skolama za koje je smatrao 
da su skrenule sa linije Kur'ana i Sunneta, 
ukljucujuci medu njima i es'arije, posebno 
one iz kasnog perioda. USinio je to u svojoj 
knjizi "Odstranjivanje proturjecnosti izmedu 
razuma i tradicije" {Dar' ta 'arud al- 'aql wa 
an-nagl) u kojoj je opovrgnuo njihova 'ilmu- 
1-kelamska shvacanja, objasnio njihove 
pogreske i dokazao da je metod Kur'ana i 
Sunneta jedini sigurni metod spoznaje 
sustine ucenja o Jednom Bogu (at-tawMd), 
Njegovim atributima i ostalim pitanjima 
vjerovanja. 

Akaidski i idejni korijeni: 

* Kao sto smo, u shvacanjima EbU el- 
Hasana el-Es'arija u drugoj njegovoj fazi, 
vidjeli, islamsko vjerovanje onakvo kakvo 
je u Kur' anu i Sunnetu, po metodu Ibn 
Kullaba, je osnov u njegovim 'ilmu-1- 
kelamskim razmisljanjima koja se podudaraju 
sa sudom razuma (al- 'agl)*. 

* Imami es'arijske skole, poslije Ebu 
el-Hasana el-Es'arije potpali su pod utjecaj 
nekih od dzehmijskih (al-gahmiyya)* ideja 
i shvacanja u vezi sa irdzaom 1 (al-frga)* 
i lisavanjem (at-ta'ff/)*, kao i pod utjecaj 
mu'tezilija i filozofa u negiranju nekih 
atributa, iskrivljavanju (tahrif)* tekstova, 
negiranju atributa visine (al-'uluww) i 
antropomormih atributa 2 (as-sitat al-habahyya). 
Isto tako, oni su po pitanju Bozijeg 
odredenja (al-qadaf)* potpali pod utjecaj 
determinizma (al-gabriyya)*. 

* Gore navedeno ne znaci da es'arije 
istovremeno nisu bili i pod utjecajem ucenja 
sljedbenika sunneta i dzema'ata (ahl as- 
sunna wa al-gama'a)* u pitanjima u kojima 
su se sa njima slagali. 



1 Vjerovanje sekte murdzija da djela ne ulaze u iman. 

2 Allahova svojstva o kojima smo obavijesteni 
Kur'anom i Sunnetom kao sto su ruka, lice, oci, 
stopalo i si. 



77 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Rasirenost i centri utjecaja: 

Ucenje Es'arijeve skole (al-madhab)* 
najvise se prosirilo u doba vladavine velikog 
vezira Nizamu-1-mulka koji je u vjerovanju i 
sam bio es'arija i covjek cija se rijec u 
citavoj seldzuckoj imperiji slusala. U njegovo 
doba es'arijska skola akaida bila je gotovo i 
sluzbena skola koja j e uzivala podrsku i 
zastitu drzave. 

Sirenju es'arijske skole akaida znatno su 
doprinijele skole "Nizamije" u Bagdadu i 
Nejsaburu kojima su upravljali pioniri 
es'arijskog ucenja. Skola "Nizamija" u 
Bagdadu (al-madrasa an-nizamiyya) u to 
doba bila je najveci islamski univerzitet u 
cijelom tadasnjem islamskora svijetu. Es'arijsko 
ucenje prihvatili su i radili na njegovom 
sirenju muvehhidaski vladar Mehdl b. Tumert, 
zatim Nuruddui Mahmud Zenki i Sultan 
Salahudditi el-Ejjubl. Pored njih, es'arijsko 
ucenje prihvatila je i vecina islamskih 
ucenjaka» a posebno islamski pravnici safijskog 
i malikijskog mezheba, pogotovo oni iz 
kasnijeg perioda. Zbog svega navedenog, 
es'arijska skola akaida prosirila se sirom 
islamskog svijeta. Ova akaidska skola jos je i 
dan-danas ubjedljivo najdominantnija u 
vecini islamskih zemalja gdje imaju svoje 
mnogobtojne skole i univerzitete. 

Iz navedenog se vidi: 

- Da su es'arije islamska akaidsko- 
'ilmu-1-kelamska skola koja se pripisuje 
drugoj fazi Ebu el-Hasana el-Es'arije u kojoj 
se poceo suprotstavljati mu'tezilijama i 
pozivati na pridrzavanje Kur'ana i Sunneta 
na nacin kako je to zastupao Ibn Kullab. 
Ova skola razumom (b/ al-'aqtf dokazuje 
samo sedam Bozijih atributa i to: zivot 
(al-haya), znanje (al-'ilm), moc (al-gudra), 
volju (al-irada), sluh (as-sam 1 ), vid (al- 
basar) i govor (al-kalam). O jednom 
atributu, i to vjecnom zivoru (al-baqa) 
postoji neslaganje, dok atribute koji su 
vezani za Allahovu volju (ar-rida), ljutnja 
(a/-gadab), radovanje (al-farafi), dolazenje 
(al-magi'j i silazenje (an-nuzul) negiraju. 
Sto se, pak, tice antropomorfnih atributa 
{as-sifat al-habariyya), oni ih: ili interpretiraju 
u prenesenom znacenju ili njihovo znacenje 
prepustaju Uzvisenom Allahu. 



Da es'arije iz kasnog perioda ove 
skole zastupaju i neka misljenja koja 
odudaraju od ucenja sljedbenika sunneta i 
dzema'ata {ahl as-sunna wa al-gama'if . 
Tim i slicnim misljenjima se suprotstavio 
Sejhu-1-Islam Ibn Tejmijja, narocito onima 
koji se odnose na polje yjerovanja, potvrdujuci 
da je nacin na koji su Kur'an i Sunnet shvacali 
i razumijevali casni preci iz ranih generacija 
Islama, jedini sigurni nacin spoznaje i dolaska 
do pravog smisla ucenja o vjerovanju u 
Jednog Allaha (at-tawhld), Njegove atribute 
i ostalo sto se pod pojmovima vjerovanje 
(al- 'agida) i yjera {ad-dfti) podrazumijeva. 

- Da, opcenito uzevsi, es'arijska skola 
akaida pripada ucenju sljedbenika sunneta i 
dzema'ata {ahl as-sunna wa al-gama'a)* 
za razliku od haridzija (al-hawarig), sl'ija 
{as-sl'a)* i mu'tezilija {al-mu'tazila). 

- Da su es'arije, a narocito prve es'arije 
iz Iraka, kao sto su: Ebii el-Hasan el-Es'ari, 
el-Bahili, Ibn Mudzahid, el-Bakilani itd., 
blizi sunnetu i istini od filozofa, mu'tezilija, 
pa cak i horasanskih es'arija, kakav je npr. 
bio Ebu Bekr b. Fevrek, i da im se mora odati 
duzna zahvalnost za njihove stavove u 
odbrani tradicije i istine od nastranih ucenja 
batinija (al-batiniyya)* , rafidija (ar-rafida)* 
i filozofa (al-falasifa). Oni su imali svake 
pohvale vrijednu ulogu, ne samo u razot- 
krivanju batinija i raskrinkavanju njihovih 
tajni, nego i u otupljivanju moci mu'tezilija i 
dzehmija (al-gahmiyya)* . 

- Da su es'arije, kako kaze §ejh Ibn 
Tejmijja, odigrale dvostruko pozitivnu 
ulogu "jednu sto je njihovo ucenje bilo u 
skladu sa sunnetom i hadisom i drugu sto 
su se, dokazujuci proturjecnost njihovih 
argumenata, zestoko suprotstavili svima cije 
je ucenje bilo u suprotnosti sa sunnetom i 
hadisom." On dalje nastavlja i kaze: "Ima i 
onih koji im prigovaraju da su u svome 
'ilmu-1-kelamu uveli izvjesne inovacije 
(al-bida'')* i nepotrebno puko naklapanje 
(a/-bati/), a najbolje su stvari one koje su 
umjerene." (Vidi: Dar' at-ta'arud, Svezak II, str. 
102.-103.). U svome djelu an-Nubuwwit on 
kaze: "...jer, ako su nesto u svome misljenju 
i pogrijesili, nakon sto su se prethodno svim 
silama trudili da dodu do najboljeg rjesenja 



78 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



{al-igtihad), to im je oprosteno." (Vidi: str. 220). 
I konacno, u svome djelu Dar' at-ta'arud on 
kaze: "Svakome od ovih duguje se velika 
zahvalnost za njegov trud u podupiranju 
Islama i suprotstavljanju onima koji su se 
suprotstavljali onome sto je donio Allahov 
Poslanik. Zato neka im je jos jednom hvala 
za sav njihov trud i rad u okviru pokomosti 
Allahu i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi 
ve sel lem, i za pokazivanje pravog znanja... 
iako niko od ovih, pa ni onih koji su od 
njih bolji, nije posteden pogresaka u 
pojedinim pitanjima." (Vidi: Dar' at-ta'arud, 
Svezak VIII, str. 275). 

Bibliografija: 

a) Izvori es'arijske skole akaida: Asas at- 
tagdls, Fahruddin ar-Razi; as-Samil, Imam al- 
Haramayn Abu al-Ma'ali al-Guwayni; al-Irsad ila 
gawati' al-adilla fi usul al-i'tiqad, Imam al- 
Haramayn Abu al-Ma'ali al-Guwayni; ar-Risala al- 
laduniyya min magmu'a al-Qusur al- Awali, 
Abu Hamid al-Gazali; al-Insaf fima yaguz al- 
i'tiqaduhu wa la yaguz al-gahl bihi, al-Qadi 
Abu Muhammad b. at-Tayyib al-Baqilanl; Lam ' al- 
adilla fl qawa'd 'aqa'id ahl as-sunna wa al- 
gama'a, Abu al-Ma'ali al-Guwayni; Sarh al- 
Baguri 'ala al-gawhara, al-Bagori; Tabsit al- 
'aqa'id al-islamiyya, Hasan Ayyub; Allah 

galla ga/aluhu, Sa'ld Hawa; Arkan al-iman, 
Vehbi Sulayman Gawgi; Kubra al-yaqlniyyat, 
Muhammad Sa'id Ramadan al-Butl; 

b) Ostali izvori: at-Ibana fi usul ad- 
diyana, Aba al-Hasan al-As'ari; Maqalat al- 
islamiyyin wa Ihtilaf al-musallm, Abu al- 
Hasan al-As'ari; Sarh usul i l tiqad ahl as-sunna 
wa al-gama'a, Abu al-Qasim Hibatullah b. al- 
Husayn h. Mansur at-Tabari al-Lalkani; Siyar 
alam an~nubala\ ad-Dahabi; Dar' at-ta'arud 
al-'aql wa an-naql, Ibn Taymiyya; al-Aqida 
at-tadmuriyya, Ibn Taymiyya; aVAqida al- 
as fhaniyya, Ibn Taymiyya; aVAqida al- 
wasitiyya, Ibn Taymiyya; as-Sifat al-ilahiyya 
fi al-kitab wa as-sunna an-nabawiyya, dr. 
Muhammad Aman b. 'Ali al-Gami; Manhag al- 
Asa'ira fi al-'aqida, Safar al-Hawali; Mawqif 
Ibn Taymiyya min al- Asa'ira, dr. 
'Abdurrahman Salih al-Mahmud; Manhag ahl as- 
sunna wa al-gama'a wa manhag al- Asa'ira, 
Halid b. 'AbdullatTf b. Muhammad Nur. 



8. Maturidije 

Definicija: 

Maturidije (al-maturfdiyya) su sljedbenici 
ortodoksne skolasticke skole u Islamu 6iji 
je osnivac bio Ebu Mensfir el-Maturidi. 
Zasnovana je na koriscenju racionalnih 
dokaza i 'ilmu-1-kelamske argumentacije u 
pobijanju svojih protivnika: mu'tezilija, 
dzehmija (al-gahmiyya)* i drugih, u cilju 
dokazivanja istina vjere (haqa"iq ad-dih) 
i islamskog vjerovanja {al-'aqfda al- 
islamiyya). 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

Maturidije su, kao teoloska skola 'ilmu- 
1-kelama, prosle kroz nekoliko faza svoga 
razvoja. Ovo ime dobila je, tek, nakon smrti 
svoga osnivaca, isto kao i es'arijska skola, 
koja se prosirila, tek, nakon smrti Ebu el- 
Hasana el-Es'arije. Razvoj maturidijske 
skole moze se, ukratko, podijeliti u sljedece 
cetiri faze: 

* Fazu utemeljenja (od ... do 333/945. 
god.) poznatu po zucnim raspravama sa 
mu'tezilijama. Pecat ovom periodu dao je: 

- Ebu Mensfir el-Maturidi (umro 
333/945. god), Njegovo puno ime je 
Muhammed b. Muhammed b. Mahmud 
el-Maturidi es-SemerkandT. Nadimak el- 
Maturldl dobio je po mjestu rodenja Maturid, 
u blizini Semerkanda u Transoksaniji. Ne 
zna se tacno godina njegova rodenja. Isto 
tako, ne zna se gotovo nista o njegovu 
djetinjstvu, jer izvori koji ga spominju 
sturo govore o njegovu zivotu, ne 
spominjuci ni ko su mu bili ucitelji, ni pod 
Cijim se utjecajem skolovao. Sture su 
vijesti i o njegovim uciteljima. Jedan od 
rijetkih koji se spominje je Nusajr (po 
nekima Nasr) b. Jahja el-Belhi od kojeg 
je naucavao islamsko pravo hanefijskog 
mezheba ( 'ulum al-fiqh) i skolastikku teologiju 
( 'ulum al-kalam)*. 

- Maturidije i njihovi simpatizeri dali 
su mu vise nadimaka, po £emu se vidi da je 
kod njih bio cijenjen i uzivao veliki ugled. 
Najpoznatiji su mu nadimci Imam al-huda 
(Voda pravog puta) i Imam al-mutakallimin 
(Voda ucenjaka 'ilmu-1-kelama). 



79 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



'Abdullah el-Mera'i u svojoj knjizi pod 
naslovom al-Fath al-mubtn fi tabaqat al- 
usOliyym kaze: "Ebu Menstlr je bio ucenjak 
snaznih argumenata, sjajan u raspravi sa 
protivnicima, izvanredan branitelj vjerovanja 
muslimana i zestoki napadac sumnjicavosti 
ateista..." (Vidi: svezak I, str. 193.-194.). Sejh 
Ebu el-Hasan en-Nedev! u svojoj knjizi 
Rigal al-fikr wa ad-da'wa za njega kaze; 
"Bio je vrhunski poznavalac svega sto je 
ljudska misao dala. Odlikovao se 
ostroumnoscu, genijalnoscu, bistrinom i 
upucenoscu u razne znanstvene discipline." 
(Vidi: str. 139.). U svojoj drugoj knjizi pod 
naslovom Tatih ad-da'wa wa al-'azima 
on mu j e davao prednost i nad Sejhom 
Ebu el-Hasanom el-Es'arijom. (Vidi: Svezak 
I, str. 114.-115.). 

- Ebu Mensiir el-Maturidi bio je 
savremenik Ebu el-Hasana el-Es'arije i 
svjedok zestokog sukoba izmedu sljedbenika 
tradicije {ahl assunna) i 'ilmu-1-kelama 
(ahl al-kalam), mu'tezilija i ostalih. U tim 
napadima na mu'tezilije i ostale protivnike, 
ucestvovao je i sam el-Maturidi, ali na 
drugaciji nacin (minhag)* od onoga na koji 
je na njih napadao el-Es'ari. Iako su ti 
njihovi napadi imali slicne rezultate, 
historijski izvori ne spominju da su se njih 
dvojica ikada sreli niti da je izmedu njih 
postojala razmjena bilo kakvih informacija, 
pa cak ni knjiga. 

Ebu Mensur el-Maturidi - Allah mu 
se smilovao - je umro 333/945. god. i 
pokopan je u Semerkandu. Napisao je 
brojna djela iz oblasti usuli-fikha (usul al- 
flqh) i tefsira. Medu njegova najpoznatija 
pisana djela spada djelo pod naslovom 
Ta'wilat ahl assunna ili Ta'wilat al-Qur'an 
u kome je tumacio kur'anske tekstove, s 
posebnim osvrtom na ajete u kojima se 
govori o Allahovim atributima koje j e, po 
ugledu na dzehmije (gahmiyya)* , interpretirao 
u prenesenom znacenju. Iz oblasti 'ilmu-1- 
kelama mu je najpoznatije djelo Kitab at- 
tawhid u kome je iznio svoje 'ilmu-1- 
kelamsks teorije i objasnio svoje shvacanje 
najvaznijih pitanja vezanih za vjerovanje 
(al-masii'il al-i'tiqadiyya). Pod izrazom at- 
tawhidu spomenutom djelu podrazumijevao 



je jednocu Stvoritelja (tavhid al-haliqiyya), 
jednocu Gospodara {tavhid ar-rububiyya) i 
djelimicno jednocu imena i atributa (tawhld 
al-asma' wa as-sifat) i to, i ovdje po ugledu 
na dzehmije, uz lisavanje mnogih atributa 
(at-ta'til)* , pod izlikom dokazivanja da je 
Allah slobodan od svakog nesavrsenstva 
(at-tanzih)* i negiranja Njegovog poredenja 
sa bilo kim ili cim od Njegovih stvorenja 
(at-tasbih)* , cime je postupio drugacije nego 
sto su postupali casni preci. Njemu se 
pripisuje i j edan komentar na Ebu Hanlfino 
akaidsko djelo al-Fiqh al-akba?. U pobijanju 
mu'tezilija, napisao je djelo Radd al-ustll al- 
hamsa, u pobijanju rafidija (ar-rawafid)* 
Radd kitab al-amama liba 'd ar-rawafid te 
u pobijanju karamita ar-Radd l ala furQ l 
madhab al-qaramita. 

* Drugu fazu ili fazu formiranja: (od 
333/945. do 500/1106. god.) koja je bila 
obiljezena pecatom Maturidijevih ucenika i 
onih koji su, poslije njega, bili pod njihovim 
utjecajem. U tom periodu su se maturidije i 
formirale kao zasebna akaidska skola. Ona 
se prvo pojavila u Semerkandu, gdje su 
njeni sljedbenici radili na sirenju ideja svoga 
prvog sejha i imama - utemeljivaca, branili 
njegove ideje i pisali djela, slijedeci u fikhu 
mezheb Imama Ebu Hanife. Zbog toga se, 
vise nego u drugim, u tim oblastima 
maturidijsko ucenje tako rano i prosirilo. 
Medu najistaknutija imena maturidijske 
skole toga vremena spadaju: Ebu el-Kasim 
Ishak b. Muhammed b. Isma'il el-Haklm es- 



1 Sporno je da H je, zaista, autor ovog komentara el- 
Maturidi, tim prije sto ni izvori koji ga spominju niti 
katalozi autora ne upucuju na el-Maturidija kao 
autora. Njegovo autorstvo spomenute knjige pobijaju 
brojni istrazivaci i orijentalisti, medu njima i A. J. 
Wensinck u svojoj knjizi The Muslim Creed na str. 
122. i 13., kao i Sejh Muhammed Ebu Zehre u svojoj 
knjizi Tm-Ih al-ma&hib al-isl&niyya na str. 175.- 176. 
Osvrcuci se na el-Maturidija, el-Kevseri u uvodu 
svoje knjige al- 'Alim wa al-muta 'allim navodi da se 
vise primjeraka spomenute knjige u rukopisu nalazi u 
Egipatskoj nacionalnoj biblioteci "Dar al-kutub al- 
misriyya" u kojima se ona nedvosmisleno pripisuje 
Ebn el-Lejsu Nasru b. Muhammedu b. Ahmedu, 
poznatom semerkandskom pravniku (cd-faqh as- 
samarqandi). Na to upucuje i navod sa str. 25. 
spomenutog djela, gdje doslovno stoji: "yaqul al- 
mu'allif: Qala al-faqlh Abu al-Layt, rahimahulllh... 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje3 



SemerkandI (umro 342/953. god.), zbog svojih 
mnogobrojnih mudrosti i vazova, poznat 
pod nadimkom Ebti el-Kasim el-Haklm i 
Ebu Muhammed 'Abdulkerira b. Musa b. 
'Isa el-Pazdevi (umro 390/1000. god.). 

* Zatim je uslijedio nastavak prethodne 
faze u kojoj najistaknutija imena raaturidija 
predstavljaju: 

- Ebti el-Jusr el-Pazdevi, (roden 421 
/1030. , umro 493/1100. god.). Puno ime mu 
je Muhammed b. Muhammed b. el-Husejn 
b. 'Abdulkerlm. Nadimak Pazdevi po 
mjestu koje se zove Pazdeva ili Pazda. 
Pored ovoga, poznat je i pod nadimkom el- 
Kadi es-Sadr, koji je dobio po tome sto je 
poslije svoga starijeg brata 'Alija el- 
PazdevTja preuzeo ulogu sejha hanefijskog 
mezheba. 

- Ebu el-Jusr el-Pazdevi je islamske 
discipline ucio od svoga oca, a ovaj opet od 
svoga djeda 'Abdulkeruna, koji je bio 
ucenik Ebu MensUr el-Maturidlje. Izucavao 
je filozofska djela el-Kindija i drugih 
filozofa, kao i djela mu'tezilijskih autora 
kao sto su bili: el-Dzeba'I, el-Ka'bi, en- 
Nizam itd. Kasnije j e, u vezi sa tim 
knjigama, izjavio: "Nije dozvoljeno ni 
dodirnuti ili pogledati u takve knjige, kako 
se ne bi pojavila sumnja i doslo do slabljenja 
vjerovanja." Ipak, nigdje nije spomenuo da 
ih je dodirivati novotarija (al-bid'a)*. Pored 
spomenutog, procitao je i bio dobro upoznat 
sa el-Es'arijevim djelima i izjavio da ih je, 
nakon upoznavanja sa odredenim greskama 
u njima, dozvoljeno citati. Takoder je bio 
dobro upoznat sa el-Maturidijevim djelima 
at-Ta'wilati at-Tawhid. Buduci da mu se el- 
Maturidijevo djelo at-Tawhid u pojedinim 
svojim dijelovima ucinilo zamrseno, 
preopsirno i lose rasporedeno, uzeo je pa ga 
preradio. dotjerao i, uz odredene svoje 
dodatke, pojasnio u svome djelu pod 
naslovorn UsQl ad-dm. 

- Sejh EbU el-Jusr el-Pazdevi imao j e 
mnogo svojih ucenika. Medu njima su 
najpoznatiji: njegov sin el-Kadi Ebti el- 
Me'all Ahmed, Nedzmuddln 'Umer b. 
Muhammed en-Nesefi, autor djela al-'Aqa"id 
an-Nasafiyya i drugi. 



- Ebu el-Jusr el-Pazdevi - Allah mu se 
smilovao - umro je u Buhari 9. redzeba 
493/1100. god. 

* Trecu fazu (od 500/1106., do 700 
/1301. god.) koja je obiljezena brojnim 
pisanim djelima i utemeljenjem ucenja 
maturidijske skole akaida. U ovoj fazi 
napisana su mnogobrojna djela i komple- 
tirana argumentacija maturidijske skole 
akaida. U najznacajnije licnosti ove faze 
razvoja spadaju: 

- Ebtl el-Mu'In en-Nesefi (roden 438 
/1046., umro 508/1114. god.). Puno ime mu 
je Mejmtin b. Muhammed b. Muhammed b. 
Mu'temid en-Nesefi el-Makhdli. Nadimak 
en-Nesefi dobio je po rodnom Nesefu, 
svojevremeno velikom gradu izmedu Amur- 
darije i Semerkanda, a el-Makhuli po imenu 
svoga pradjeda. Medutim, nadimak po 
mjestu mu je ostao poznatiji nego po 
pradjedu. Osim ovih, poznat je i po nadimku 
Sayfal-haqq wa ad-dm (Sablja istine i dina). 

Iako se Ebti el-Mu'lh en-Nesefi ubraja 
medu najpoznatije maturidijske u5enjake, 
niko ko spominje njegovu biografiju ne 
navodi nijednog od njegovih uCitelja i 
sejhova, niti kako je, gdje i od koga stjecao 
znanje. Dr. Fethullah Hulejf o njemu kaze: 
"Imam Ebti el-Mu'In en-Nesefi se ubraja 
medu najznacajnije licnosti koje su pomogle 
maturidijskoj skoli da postane ono sto jeste. 
Ono §to medu es'arijama predstavljaju el- 
Bakilani i el-Gazali, medu maturidijama 
predstavlja en-Nesefi. Medu njegova 
najvaznija djela spada knjiga pod naslovorn 
Tabsira al-adilla koja se poslije el- 
Maturidijeva djela at-Tawhid smatra najvaz- 
nijim izvorom maturidijskog ucenja. Stavise, 
ono je kao izvor obimnije i iscrpnije i od 
samog el-Maturldijeva at-Tawhida tako da 
je to apsolutno najopsirniji izvor matu- 
ridijskog ucenja. Sam autor je napravio 
skracenu preradu spomenutog djela i nazvao 
ga at-Tarnhid. Takoder je napisao i sazeto 
djelo Bahr ai-kalam u kpme se obraduju 
pitanja iz oblasti 'ilmu-1-kelama." 

EbU el-Mu'In en-Nesefi - Allah mu se 
smilovao - je umro 25. zu-1-hidzdzeta 
508/1 1 14. god. u sedamdesetoj godini zivota. 



81 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



- Nedzmuddin 'Umer en-Nesefi (roden 
462/1070. , umro 537/1142. god.). Puno mu 
je ime Ebu Hafs Nedzmuddin 'Umer b. 
Muhammed b. Ahmed b. Isma'il... b. Lukman 
el-Hanefi en-Nesefi es-Semerkandl Ima vise 
nadimaka od kojih mu je najpoznatiji 
Nedzmuddin. Roden je u Nesefu 461. ili 
462. godine. 

Imao je mnogo u5itelja, po nekima 
preko 500, medu kojima su bili najpoznatiji: 
Ebu el-Jusr el-Pazdevi i 'Abdullah b. Ali b. 
'Isa en-Nesefi. On je, takoder, bio ucitelj 
mnogim ucenicima. Napisao je preko stotinu 
djela od kojih su najpoznatija: enciklo- 
pedijsko djelo Magma 1 al-'ulum, tefsir 
Kur'ana at-Taysir fi tafsir al-Qur'an, komentar 
Buharijine zbirke hadisa an-Nagah fi sarh 
kitab ahbar as-sihah, te poznato akaidsko 
djelo al-'Aqa'id an-Nasafiyya koje se smatra 
jednim od najvaznijih ucenja maturidijske 
skole akaida. To je, zapravo, skracena 
prerada djela Tabsira al-adilla koje je napisao 
Ebu el-Mu'in en-Nesefi. Osvrcuci se na 
Nedzmuddin 'Umer en-Nesefijevu biografiju, 
es-Sem'anl kaze: "Bio je cestit i solidan imam. 
Pisao je djela iz oblasti tefsira i hadisa... Kada 
sam posjetio Semerkand nabavio sam vise 
njegovih djela. Citajuci ih, primijetio sam da 
u njima ima mnostvo pogresnih i neosnovanih 
pretpostavki, pa sam zakljucio da je i on bio 
jedan od onih koji je volio hadis, ali nije 
imao dara za njegovo razumijevanje." 

Nedzmuddin 'Umer en-Nesefi - Allah 
mu se smilovao - je umro u Semerkandu 
uoci cetvrtka 12. dzumade-1-ula 537/1142. 
god. 

* Cetvrtu fazu, ili fazu sirenja (od 
700/1301., do 1300/1883. god.). Ovo je 
najznacajnija faza sirenja maturidijske skole 
akaida i u njoj je ono dostiglo svoj vrhunac, 
u prvom redu zahvaljujuci pomoci koju su 
joj pruzali sultani Osmanskog carstva. U 
ovom periodu, maturidijsko ucenje prosirilo 
se na istim podrucjima na kojima i 
Osmansko carstvo, i na istoku i na zapadu, 
kako u arapskim, tako i nearapskim 
zemljama, Indiji, Turskoj, Perziji i Rumeliji. 
U ovom periodu pojavila su se mnogobrojna 
slavna pera, poput el-Kemal b. el-Hemmama, 
autora djela al-Musayara fi al-'aqa'id al- 



mungiya fi al-ahira koje se jos i danas 
izucava na nekim islamskim univerzitetima. 
Ovaj period je bio obiljezen bogatom 
spisateljskom aktivnoscu, posebno u oblasti 
'ilmu-1-kelama. U njemu su nastala 
mnogobrojna originalna djela (aJ-mutQn), 
komentari na njih (as-suruh), komentari na 
komentare (as-suruh 'ala as-suruh) i glose 
nakomentare (al-hawasi 'ala as-suruh). 

Jos i danas na Indijskom potkontinentu 
postoje skole koje svoje programe zasnivaju 
na maturidijskom ucenju. Medu njima su 
najpoznatije: 

Dlvebendska i nedevijska skola 
(Madrasa Dlwaband wa an-Nadawiyya). 
Dlvebendska skola j e osnovana 1283/1886. 
god. Polaze posebnu paznju izucavanju djela 
iz oblasti hadisa, kako onih originalnih, tako 
i njihovih komentara. Otuda se medu 
divebendijama pojavilo dosta imama u 
tradicionalnim i racionalnim znanostima 
(a'imma fi al-'ulum an-naqliyya wa al- 
'aqliyya). Medutim, svi su oni ciste sufije 
i kod mnogih od njih preovladavaju 
mnogobrojne novotarije, posebno u odnosu 
prema mezarima. To najbolje potvrduje 
jedna od najpoznatijih divebendijskih knjiga 
o vjerovanju, pod naslovom al-Muhannad 
'ala al-mufannad iz pera jednog od njihovih 
imama po imenu Sejh HaM Ahmed es- 
Seharnfuri. 

- Od ove skole se mnogo ne razlikuje 
ni nedevijska skola (al-Madrasa an-Nadawiyya) 
ciji je program zasnovan na maturidijskom 
akaidu. 

- Bareillijska skola (Madrasa al- 
Barilawi), osnovana 1272/1856. godine. 
Nazvana je po bareillijskom lideru Ahmed 
Rida Han el-Afganiji el-Hanefiji el- 
Maturidiji, es-Sufi poznatom jos i pod 
nadimkom 'Abdulmustafa, umro 1340/1921. 
god. (porijeklom iz grada Bareilly u Indiji). 
U ucenju bareillijske skole zagovaraju se 
pojedine novotarije koje predstavljaju 
otvoreni sirk, kao sto je, recimo, propagiranje 
obozavanja mezara umrlih. Pored navedenog 
ova skola ispoljava zestoko neprijateljstvo 
prema divebendijama i optuzuju za nevjerstvo 
(takfir)*, ne samo njih, nego i sljedbenike 
tradicije (ahl as-sunna)* . 



82 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



Kevserijska skola, osnovana 1296 
1879. god. Naziv je dobila po sejhu 
Muhammedu Zahidu el-Kevseriji el- 
Cerkesiji el-Hanefiji el-Maturidiji (umro 
1371/1952. god.). U ucenju ove skole iznose 
se teske optuzbe, vrijedanja, pa cak i 
proklinjanja najpoznatijih islamskih uce- 
njaka, dok nekima pripisuju utjelovljenje i 
antropomorfizam. Sljedbenici ove skole 
mnoga od najpoznatijih djela casnih 
predaka, kao sto su djela at-Tawhld, al- 
Ibana, as-Sari'a as-Sifat al- 'UIuww i druga 
ciji su autori imami tradicije (a'imma as- 
sunna) proglasavaju paganskim (wataniyya)* 
a njihovim autorima pripisuju utjelovljenje 
(at-tagsmi)* i antropomorfizam (at-tasbih)* , 
Pored toga u njihovom ucenju je naglaseno 
izrazena sklonost novotarijama (al-bida")*, 
visebostvu (as-sirkiyyatf , tesawufu i 
velicanju mezara umrlih, sve pod plastom 
trazenja Bozije milosti putem posrednika 
{tahta si tar at-tawassul). Vidi: Ta'llqat al- 
Kawtarl 'ala Kitab al-asma" wa as-sifat od 
el-Bejhekija i knjigu Maqalat al-Kawtarf. 

Najvaznije ideje i ubjedenja: 

S obzirom na izvore na kojima zasnivaju 
svoje ucenje, maturidije temelje vjere (usai 
ad-dm) dijele prema izvorima na: 

- al-ilahiyyat ili (al-'aqliyyat) tj. sve 
ono sto se u prvom redu moze dokazati 
razumom (al-'aql)*, pa tek onda objavom. U 
to spada vjerovanje samo u Jednog Allaha i 
njegove atribute (at-tawhid wa as-sifat) i 

- as-sar'iyyat ili (as-sam'iyyat) tj. stvari 
koje su za razum prihvatljive, ali se njim ne 
mogu ni dokazati niti pobiti kao sto su: 
vjeroyjesnistva (an-nubuwwat), kaburska 
patnja i stvari vezane za onaj svijet, s tim da 
neki vjerovjesnistva (an-nubuwwat) svrstavaju 
u prvu grupu, tj. u al- 'aqliyyat. 

U ovakvoj podjeli je vise nego ocito 
neslaganje sa metodom sljedbenika surmeta 
i dzema'ata (ahl as-sunna wa al-gama'a)* 
kod kojih su izvori ucenja iskljucivo Kur'an, 
Surmet i konsenzus misljenja ashaba (igma)*. 
Osim toga, sa metodom sljedbenika sunneta 
i dzema'ata j e u suprotnosti i ovakva 
maturidijska podjela temelja vjere (usul ad- 
diri) n a al-'aqliyyat\ as-sam 'iyyat koja j e u 



osnovi pogresno postavljena na temeljima 
filozofskog naglabanja da su vjerski tekstovi 
(nusus ad-dm)* u oprecnosti sa razumom. 
To je maturidije navelo da pokusaju zauzeti 
nekakav sredisnji put izmedu razuma i 
tradicije, §to ih je, opet, primoralo da razum 
uvedu na pogresno mjesto koje nije njegovo 
polje djelovanja. Sve je to imalo za 
posljedicu da izvedu pogresne zakljucke 
koji se suceljavaju sa vjerozakonom, pa su 
pribjegli: ili, njihovom interpretiranju u 
prenesenom znacenju (at-ta'wll)* i na 
pripisivanje znanja o njihovom smislu samo 
Allahu (at-tafwid)* . Za razliku od njih, kod 
sljedbenika sunneta i dzema'ata nema 
nikakve oprecnosti izmedu zdrava razuma i 
vjerodostojne tradicije (predaje). 

* Na osnovu gornje podjele, njihov 
stav prema Iradicionalnim dokazima u 
pitanjima vezanim za al-ilahiyyat (ili al- 
'aqliyyat)\t sljedeci: 

- ukoliko se radi o dokazima iz teksta 
Kur'ana ili mutevatir predajom prenesenog 
sunneta (as-sunna al-mutawitira)* koji, po 
njihovom misljenju, kao apsolutno potvrdeni 
tekstovi, apsolutno dokazuju odredeno 
pitanje, tj. ukoliko su prihvatljivi razumu i 
ukoliko se ne kose sa njihovim shvacanjem, 
oni ih u potvrdivanju vjerovanja navode kao 
dokaze. Medutim, ukoliko su takvi tekstovi 
apsolutno potvrdeni, ali su, po njihovom 
misljenju, kao dokazi hipoteticni, tj. u 
oprecnosti sa njihovim shvacanjem, onda 
kao takvi ne mogu poslu^iti kao siguran 
dokaz. Zbog toga oni pribjegavaju: ili 
njihovoj interpretaciji u prenesenom zna- 
cenju, kako bi ih uskladili sa racionalnim 
dokazima, ili jednostavno znanje o 
njihovom smislu pripisuju Uzvisenom 
Allahu. Medutim, s obzirom na to da 
nemaju jasno izgradeno pravilo kada ce 
takve tekstove interpretirati u prenesenom 
znadenju (at-ta'wil)* , a kada znanje o 
njihovom pravom smislu pripisati Allahu 
(at-tafwid)* , i tu su cesto neodredeni, tako 
jedni daju prednost interpretaciji nad 
pripisivanjem znanja o njihovom smislu 
Allahu, drugi obrnuto, treci, istovremeno, 
dozvoljavaju i jedno i drugo, dok cetvrti 
smatraju da se interpretacija odnosi na one 



83 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



koji su vjesti logici i dedukciji, a pripisivanje 
znanja o njihovom smislu Allahu, j e prece 
za obicni svijet. 

Ono sto bi ovdje trebalo napomenuti 
jeste cinjenica da pojmovi kao sto su 
hermeneutika ili interpretacija u prenesenom 
smislu {at-ta'wil)* nisu uopce bili poznati, 
niti u doba Allahova Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem, niti medu prvim i, ujedno, 
najboljim generacijama muslimana, nego 
da su to inovacije koje su dzehmije 
{al-gahmiyya)* i mu'tezilije {al-mu'tazila)* 
preuzele od jevreja i krscana i unijele ih 
u Islam. Interpretiranje u prenesenom 
znacenju {at-ta'wil)* je krivo za sve 
novotarije koje su pod tim plastom uvedene 
u Islam i koje su na sekte i frakcije 
rascjepkale jedinstvo islamskog Ummeta. 
Kao takvo, ono je gore i opasnije i od samog 
lisavanja Boga Njegovih atributa (at-ta'ffl)*, 
jer sa sobom, neminovno, nosi opasnost: i 
poredenja sa Bogom {at-tasbih)* i lisavanja 
Boga Njegovih atributa {at-ta'til)* , s jedne, i 
optuzivanja Allahovog Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem, za: ili neznanje (al-gahl), ili 
prikrivanje i neobznanjivanje onoga sto mu 
je Allah objavio, sa druge strane. 

Sto se, pak, tice pripisivanja znanja o 
pravom smislu takvih tekstova Allahu 
{at-tafwid)* , to je jedna od najgorih i 
najopasmjih inovacija u vjeri, jer se to kosi 
sa kur'anskim tekstovima koji podsticu na 
razmisljanje i jer podrazumijeva optuzivanje 
vjerovjesnika i poslanika za njihovo nedo- 
voljno poznavanje Gospodara svjetova. 

- Ukoliko se, pak, radi o hadisima koji 
se prenose preko samo jednog prenosioca 
{ahadit al-ahad)*, oni smatraju da se takvi 
hadisi mogu upotrijebiti samo kao misljenje 
(pretpostavka), ali ne i kao sigurno znanje. 
Zato po njima u serijatsko-pravnim pita- 
njima uopce i ne postupaju, nego po 
pravilima i temeljima koje su sami 
ustanovili. Sto se tice pitanja koja se odnose 
na vjerovanje {al- c aqa'id), oni ih u njima 
uopce ne koriste kao dokaz, jer se, po 
njihovom misljenju, njima ne moze 
dokazivati vjerovanje, cak ni u slucaju kada 
ispunjavaju sve uvjete nabrojane u osno- 
vama fikha {usul al-fiqti)* . Ukoliko se, pak, 



njihov smisao kosi sa razumom {muhalafa H 
al- c aql)* i ukoliko se, kao takvi ne mogu 
interpretirati u prenesenom znacenju, onda 
ih odbacuju pod izgovorom da se radi: ili o 
insinuaciji, ili zaboravu ili greski preno- 
sioca, a ukoliko je njihov vanjski smisao 
j asan i konkretan, onda tvrde da se pod tim 
mislilo na nesto drugo. 

Ovo j e stav svih maturidija, kako onih 
ranijih, tako i onih kasnijih. Pojedine 
maturidije, kao sto su npr. el-Kevseri i 
njegovi istomisljenici divebendije idu dotle 
da pobijaju hadiske zbirke, ukljucujuci cak i 
dvije sahih zbirke (tj. Buharijinu i 
Muslimovu) i kritiziraju akidu pojedinih 
imama tradicije (hadisa) kao sto su: 
Hammad b. Seleme koji biljezi hadise o 
atributima i Imam ed-Darimi 'Usman b. 
Se'id, autor Sunena. Ovakvo misljenje je 
novotarija koju su u vjeru uvele kaderije 
{al-qadariyya)* x i mu'tezilije {al-mu'tazila)* 
jer su hadisi nepobitan dokaz da nisu u 
pravu. Ono je u suprotnosti i sa praksom 
Allahova Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve 
sellem, koji je stranim kraljevima, vladarima 
i poglavicama, kao svoje izaslanike, slao 
pojedince sa zadatkom da ih pozovu u 
Islam. Isto tako, podjela onoga sto se 
od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve 
sellem, prenosi na ono sto je preneseno 
mutevatir predajom preko vise prenosilaca 
{al-mutawatif)* i ono sto je preneseno preko 
samo jednog prenosioca {ahad)* je nesto 
sto nije bilo poznato ni u doba ashaba ni u 
doba tabi'Tna. 

- Na osnovu takvih shvacanja, ustanovili 
su princip obaveznosti spoznaje Uzvisenog 
Allaha pomocu razuma {bi al-'aql)* i prije 
nego sto se za Objavu cuje. To je, po njima, 
prva obaveza svake mukellef (punoljetne i 
pametne) osobe, za cije izostavljanje, ne 
samo da ne moze biti nikakva opravdanja, 



' Prvi koji je poceo proturati ovakvo shvacanje bio je 
Isma'il b. 'Ulejje (umro 218/833. god.) za koga je 
Imam ez-Zehebl u svome djelu Mizan al-i 'tid&l rekao 
da je: "propali dzehmija koji je raspravljao o 
stvorenosti Kur'ana." (Vidi: Mizan al-i'tidal, Svezak 
I, str. 20) i za koga je, nakon sto je sa njim pokusao 
raspravljati, Imam Safija rekao: "On je potpuno 
zalutao." 



84 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



nego za sobom povlaci i kaznu, cak i kada 
se radi o onima (koji su zivjeli) prije slanja 
poslanika i vjerovjesnika. Sa ovakvim 
svojim shvacanjem oni su se slozili sa 
misljenjem rau'tezilija koje je ocito 
pogresno, jer je u oprecnosti sa dokazima iz 
Kur'ana i Sunneta, koji potvrduju da 
spoznaju Uzvisenog Allaha namece zdrav 
razum i ukoravaju onoga ko ju, kao takvu, 
odbija prihvatiti. Medutim, nema govora da 
takvo odbijanje za sobom povlaci kaznu, sve 
dok se ne objavi vjerozakon. U tom su 
smislu i rijeci Uzvisenog: A Mi nijedan 
narod nismo kaznili dok poslanika nismo 
pos/a/i/ (Al-Isra', 15.) 

Za razliku od njih, sljedbenici sunneta i 
dzema'ata smatraju da je prva obaveza 
mukellef osobe ocitovati da nema boga osim 
Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik 
(cime se ujedno i postaje musliman), te se 
odreci od svake druge vjere (ad-dw)* koja 
se suprotstavlja Islamu. Zato Allahov 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada ga 
je poslao u Jemen, Mu'azu b. Dzebelu nista 
drugo do to nije ni naredio. Isto tako, kada 
su pozivali u vjeru, prvo cim su se 
vjerovjesnici svojim narodima obracali bile 
su rijeci: Allahu se klanjajte, vi drugog boga 
osim Njega nemate! (Al-A'raf, 59.). 

Pored navedenog, oni govore o 
ljepoti i ruznoci razumu dostupnih stvari, jer 
se razumom prosuduje koje su sve od njih 
lijepe, a koje ruzne. Medutim, medu sobom 
se ne slazu oko toga kakav je Allahov sud za 
ono £ija se ljepota ili ruznoca spoznala samo 
razumom, jer jedni - kao sto je ranije receno 
- tvrde da ce Ijudi biti kaznjeni za svoja 
ruzna djela, cak i ako im nije poslan 
poslanik, a drugi obrnuto, da nece. 

Maturidije, kao i ostale 'ilmu-1- 
kelamske sekte, smatraju da u jeziku, 
Kur' anu i Sunnetu neki izrazi imaju 
metaforicko zna£enje, tj. da upotrijebljena 
rijec ima preneseno, alegoricno znacenje. 
Zbog toga pribjegavaju interpretaciji u 
prenesenom znacenju onih tekstova koji bi, 
po njihovom misljenju, shvaceni u njihovom 
stvaraom znacenju predstavljali prihvacanje 
vjerovanja u utjelovljenje {at-tagstni) i u 
antropomorfrzam {at-tasbih)* . Takvo shvacanje 



u tom smislu je novotarija i nesto sasvim 
novo, za sto nema nikakve osnove ni u 
jeziku, ni u vjerozakonu. Njega ne spominju 
ni najpoznatiji lingvisti (a'imma al-luga) 
kao sto su: el-HalU b. Ahmed i Sibevejri, 
niti imami islamskog prava {a'imma al- 
mqaha T ), niti rani teolozi {al-usuliyyun al- 
mutaqaddimQn). 

- Pod pojmom monoteizam (at-tawhld) 
maturidije podrazumijevaju: potvrdivanje da 
j e Uzviseni Allah jedan po Svome Bicu 
( wahid /T datihf) i da nema Svoje polovine 
niti dijela, da je jedan po Svojim atributima 
( wahid f! sifatihf) i da nema nikoga Sebi 
slicna, te da je jedan po Svojim djelima 
{wahid S afalihf) i da nema nikakva 
sudruga u stvaranju. Zato maturidije ulazu 
sve svoje napore u potvrdivanju ove vrste 
tevhida, jer je Allah, po njima, Jedini koji je 
kadar stvoriti iz nicega {al-qadir 'ala al- 
ihtira*). U tu svrhu oni koriste racionalno- 
filozofske dokaze i kriterije koje su prvo 
uvele mu'tezilije {al-mu'tazila)* i dzehmije 
{al-gahmiyya)* kao sto je dokaz o nastanku 
stvari i pojava. Medutim, to su dokazi u 
kojima se pobija shvacanje prvih generacija 
muslimana, imama i njihovih sljedbenika, 
kao i velikani 'ilmu-1-kelama i filozofije 
{al-falsafa)* koji su objasnili da su metode 
na koje upucuje Kur'an ispravnije. To su 
detaljno obrazlozili Ebu el-Hasan el-Es'ari 
u svojoj poslanici Risala Ha ahl at-tugur, 
Ibn Rusd el-Hafid u svome djelu Manahig* 
al-adilla i Sejhu-1-Islam Ibn Tejmijje u djelu 
Dar f ta'arud al-'aql wa an-naql. Osim toga, 
maturidije se ne slazu sa sljedbenicima 
sunneta i dzema'ata {ahl as-sunna wa 
al-gama'a)* po tome sto poistovjecuju 
pojmove jednoca Gospodara Srvoritelja 
{tawhid ar-rububiyya) i obozavanja samo 
Boga {tawhid al-uluhiyya). Naime, kod 
sljedbenika tradicije {ahl as-suimi) Bog je 
Onaj koji se obozava i Jedini koji zasluzuje 
da se robuje samo Njemu i nikom vise. 
Poslanici su slani samo da to potvrde i da 
pozovu sve ljude da vjeruju samo u Jednog 
Allaha, kao jedinog Gospodara i Stvoritetja 
{fi mbubiyyatiht) i jedinog Boga (wa 
uluhiyyatihT) sa svim Svojim rmcnima i 
atributima. 



85 



Poglavlje3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



- Potvrdujuci Allahova lijepa imena, 
maturidije kazu: "Uzviseni Allah se ne moze 
nazivati nikakvim drugim imenima nego sa 
onima kojima je Sam Sebe nazvao i koja su 
spomenuta u vjerozakonu." Sa ovom svojom 
izjavom o ogranicavanju samo na ta Imena 
Uzvisenog, maturidije se slazu sa sljedbe- 
nicima sunneta i dzema'ata (ahl as-sunna 
wa al-gama'a)* . Medutim, sa njima se ne 
slazu u tome sto u praksi imenima 
Uzvisenog dodaju i imena kao sto su: as- 
Sanf (Onaj koji stvara), al-Qadim (Onaj 
koji je oduvijek), ad-Dat itd., jer time ne 
prave razliku izmedu Allahovih svojstava i 
Njegovih imena. 

- Uz izvjesna medusobna neslaganja, 
maturidije potvrduju samo osam Allahovih 
atributa i to: zivot (al-hayat), moc 
(al-qudra), znanje (al-'ilm), volju (al-irada), 
sluh {as-sant), vid (al-basaf), govor 
(al-kalam) i stvaranje (at-takwih), iako se 
svi tranzitivni glagoli svode na pojam 
stvaranja (at-takwin). Sto se tice ostalih 
atributa na koje upucuje Kur'an i Sunnet, tj. 
antropomormih atributa (as-sifat al-habariyya), 
svejedno da li oni bili esencijalni (as-sifat 
ad-datiyya) ili aktivni (as-sifat al-fi'liyya), 
zato sto ne ulaze u domen poimanja 
razumom (la tadhul nitaq al-'aql)*, oni 
ih sve negiraju. 

Za razliku od njih, sljedbenici sunneta i 
dzema'ata (ahl as-sunna wa al-gama'a)* kao 
sto vjeruju u sva Bozija imena, vjeruju i u 
sve Njegove atribute da su tekstom objave 
odredeni (tewkifijje), Oni u njih vjeruju tako 
da ih sve potvrduju, ali bez poredenja sa 
atributima stvorenja (bi itbatin bila tasbih), s 
jedne i smatrajuci Allaha slobodnim od 
svake vrste nesavrsenstva, ali bez odricanja 
bilo kojeg od Njegovih atributa (wa tanzlhin 
bila ta 'fit), s druge strane, pripisujuci Mu pri 
tome nacin i znacenje u obliku kakvom 
samo Njemu dolikuje. Ovo zato sto je 
Uzviseni rekao: Niko nije kao On! On sve 
cuje i sve vidi. (As-Sura, 11.) 

Tvrdnja maturidija da Kur'an casni 
nije Allahov govor u pravom smislu ('ala 
al-haqlqa), nego Allahov duhovni govor koji 
se, kao takav, ne moze cuti, nego se cuje 
ono sto se njime izrazava, povlaci za sobom 



tvrdnju da su sve nebeske Knjige, 
ukljucujuci i Kur'an, stvorene, a ta tvrdnja 
j e novotarija na koju ne upucuju ni tekst 
Kur'ana, ni Sunneta, niti shvacanje prvih 
generacija ovoga Ummeta. Prvi ko je 
ovakvu novotariju uveo bio je Ibn Kullab. 
Naprotiv, Uzviseni Allah govori, ako hoce, 
kada hoce i kako hoce. Govori kao sto je 
govorio Musau i kao sto ce govoriti Svojim 
robovima na Sudnjem danu. Prema tome, 
Kur'an j e Allahov govor u pravom smislu 
('ala al-haqiqa) i nije stvoren. Isto tako 
i Tevrat, Indzil i Zebur. Tako vjeruju 
sljedbenici sunneta i dzema'ata. Tako su 
vjerovali i casni preci ovoga Ummeta i tako 
vjeruju oni koji ih u dobru slijede. 

- Maturidije kazu da je vjerovanje 
(al-unan) potvrda samo srcem (at-tasdid), s 
tim sto neki dodaju jos i ocitovanje jezikom 
(al-iqrar bi al-lisan), te da se on niti 
povecava, niti smanjuje. Nadalje kazu da u 
njemu nema nikakva izuzimanja, da su 
Islam i iman dva sinonima za istu stvar i da 
izmedu njih nema razlike. U tome se slazu 
sa murdzijama (al-murgi'a)* , a razlikuju od 
sljedbenika sunneta i dzema'ata (ahl as- 
sunna wa al-gama'a)* kod kojih vjerovanje 
(al-iman) znaci ubjedenje u srcu (al-i'tiqad 
bi al-ginan), ocitovanje jezikom (qawl bi al- 
lisan) i rad udovima, tj. rukama i nogama 
(wa 'amal bi al-arkan). S druge strane, po 
njima se vjerovanje (al-tman) povecava 
pokornoscu prema Allahu, smanjuje sa 
nepokornoscu prema Njemu. Po njima, 
izuzimanje (al-istitnay u vjerovanju (pod 
izuzimanjem se misli na nehvalisanje) je 
dozvoljeno, iman i Islam idu jedno sa 
drugim, kada se spominju zajedno upucuju 
na razlicito znacenje, a kada se spominju 
odvojeno onda su sinonimi. 

* Maturidije se slazu sa sljedbenicima 
sunneta i dzema'ata po pitanju vjerovanja u 
stvari koje se prenose vjerodostojnom 
predajom, kao sto su: stvari vezane za 
berzah i onaj svijet: ponovno prozivljenje 
nakon smrti, okupljanje na Sudnjem danu, 
vaga kojom ce se na Sudnjem danu mjeriti 



1 Pod izuzimanjem se misli na rijeci: "Ja sam 
mu 'min, insallah." 



86 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



djela. Sirat-cuprija, sefa'at (zauzimanje 
Vjerovjesnika), Dzennet, Dzehennem itd., 
jer su za njihov izvor uzeli tekst objave 
\as-sam e ) a o njima se govori u predaji od 
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem. i jer ih potvrduju tekstovi Kur'ana i 
Simneta. 

Maturidije, takoder, vjeruju da ce 
se Uzviseni Allah moci vidjeti na onome 
svijetu, samo sto pri tome poricu stranu i 
direktni susret, sto j e jedno sa drugim u 
oprecnosti, jer su vec potvrdili videnje 
nevidljivog. I ovo je u ocitoj suprotnosti 
sa vjerovanjem sljedbenika sunneta i 
dzema'ata. 

* Maturidije se, isto tako, slazu sa 
sljedbenicima sunneta i dzema'ata u svome 
stavu preraa ashabima, redoslijedu prve 
cetverice pravednih vladara i vjerovanju da 
su nesuglasice izmedu njih bile usljed 
nenamjernih gresaka u licnom prosudivanju 
na osnovu misljenja (hata' 'an igtihadatihim), 
te da zbog toga treba izbjegavati njihovo 
optuzivanje jer je to: ili nevjerstvo (kiifr)*, 
ili novotarija (bid'a)*, ili grijeh (fisd). Isto 
tako vjeruju da vlast (al-hilafa)* pripada 
onima koji vode porijeklo iz plemena 
Kurejs, da je dozvoljeno klanjati za svakim 
vodom, bio on dobrocinitelj ili gresnik, i da 
nije dozvoljeno protiv njega dizati pobunu. 

* Maturidije se, takoder, sa sljedbenicima 
sunneta i dzema'ata slazu i u svome 
shvacanju Bozijeg odredenja (al-qadar)*, 
vjerovanju u Allahovu svemoc i da je sve 
sto se u kosmosu dogada po Njegovoj volji i 
odredenju, da ljudska djela, i dobra i zla, 
stvara Allah, da covjek u izboru vrste djela 
ima slobodnu volju i da ce, u zavisnosti od 
toga kakva su, za njih biti nagraden ili 
kaznjen te da je Covjeku u izvrsavanju 
svojih vjerskih duznosti data mogucnost da 
bira i da na njih nije prisiljen. 

Maturidije smatraju da covjeka nije 
dozvoljeno obavezivati preko njegovih 
mogucnosti, cime se slazu sa misljenjem 
mu'tezilija, dok sljedbenici sunneta i 
dzema'ata (ah/ as-sunna wa aJ-gama'a)* 
zastupaja pravilo rasclanjivanja (at-tafslt) i 
nenazivanja toga izrazima ni dozvoljeno ni 
zabranjeno. 



Akaidski i idejni korijeni: 

Pazljivi istrazivac ce primijetiti da u 
maturidijskom akaidu ima i ispravnih i 
neispravnih shvacanja. Ono sto je ispravno 
preuzeto je od sljedbenika tradicije rane 
hanefijske skole ( 'an ahl as-sunna min al- 
hanafiyya as-salafiyya) i drugih. Istrazivac 
historije ce, takoder, zapaziti da su se 
poslije Imama Ebu HanTfe - Allah mu se 
smilovao - hanefije dosta rano podijelile 
na brojne frakcije 1 i da su na kursu Imama 
Ebu HanTfe i njegove dvojice ucenika ostali 
samo oni kojima je Uzviseni Allah 
pomogao, te da su premoc preuzele one 
hanefije koje su se prikljucile inovatorskim 
sektama dzehmija (al-gahmiyya)* i mu'tezilija 
(al-mu'tazilay. 

S obzirom na to da historijski izvori ne 
navode kako ni pred kim se Ebu Mensur el- 
Maturldi skolovao, niti imena islamskih 
ucenjaka pod cijim je utjecajem bio, 
mozemo pretpostaviti sljedece: 

Da je Ebu Mensur el-Maturidi, 
direktno ili indirektno, bio pod utjecajem 
sejhova dzehmijskog shvacanja (b/ 'aqa"id 
al-gahmiyya)*, posebno po pitanjima 
vezanim za irdza (al-irga")* i lisavanje 



1 Tako npr. nalazimo: 

- Da je ucenje Imama Ebu Dza'fera Ahmed b. 
Selame et-Tahawije, autora djela al-'Aqida at- 
tahawiyya i imama hanefijske skole u svoje doba 
(rod. 229/844. ili 239/854., umro 321/933. god) u 
potpunosti identicno sa ranim sunnijskim ucenjem. 

- Da Ebii Hanifino akaidsko djelo al-Fiqh al-akbar 
od Ebu Hanife prenosi dzehmija i murdzija Ebu Muti' 
el-Hakemb. 'Abdullah el-Belhl (umro 199/814. god.) za 
koga se zna da je, kao prenosilac ovoga djela, imao 
utjecaj na hanefijsko ucenje. 

- Da je el-Ksdl Isma'il b. Hammad b. Ebu Hanife, 
jedan od kolovoda smutnje o stvorenosti Kur'ana, 
takvo misljenje Lazno i neosnovano pripisivao svome 
ocu Hammadu i djedu, Imamu Ebu Hanifi. 

- Da je dzehmija i murdzija Bisr b. Gijas el-Merisi 
el-Hanefi (umro 228/843. god.) bio voda merisijske 
frakcije sekte murdzija, a poslije smrti Dzehm b. 
Safvana, nosilac zastave dzehmija. Uz to treba 
napomenuti da je bio sin Jevreja i da su ga zbog 
njegovih heretickih ideja, vise sunnijskih imama 
smatrali nevjernikom. 

- Da je mu'tezilija el-Kadi Ahmed b. Ebu Da'ud el- 
Hanefi (umro 240/854. god) bio kolovoda smutnje o 
stvorenosti Kur'ana i ucenik Bisra el-Merisije. 



87 



Poglavlje 3 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



(at-ta'tfl)*, te mu'tezilijskih (al-mu'tazila)* i 
filozofskih ucenja o negiranju nekih od 
Bozijih artibuta, krivom shvacanju pojedinih 
tekstova i negiranju atributa 'uluww i svih 
antropomorfliih atributa (as-sifat al-habariyya), 
misleci da je to u skladu sa vjerovanjem 
sljedbenika tradicije. 

Da je bio pod utjecajem Ibn Kullaba 
(umro 240/854. god.), prvog koji je poceo 
govoriti o Allahovom duhovnom govoru 
(kalamullah an-nafsl) i prvog koji je u 
raspravama o stvorenosti Kur'ana uveo 
takvu novotariju, uprkos cinjenici da se njih 
dvojica nisu direktno nikada susreli, jer j e 
Ibn Kullab umro prije nego sto se Maturldi i 
rodio. Sejhu-1-Islam Ibn Tejmijja tvrdi da je 
Ebtl Mensur el-Maturidl u nekira svojim 
shvacanjima potpao pod Ibn Kullabov 
utjecaj kao sto su: pitanje shvacanja Bozijih 
atributa, pitanje Kur'ana, da li je Allahov 
govor izraz Njegove volje i moci, te pitanju 
izuzimanja u vjerovanju (Vidi: Magmu' al- 
fatiwa, Svezak VII, str. 433; Minhig as-sunna, 
Svezak II, str. 362.). 

Rasirenost i centri utjecaja: 

Maturidijska akaidska skola se prosirila 
u Indiji i okolnim istocnim zemljama kao 
sto su Kina, Banglades, Pakistan i 
Afganistan, zatim u oblastima Turske, 
Rumeliji, Perziji, Transoksaniji i Maroku i 
drugim oblastima gdje se prosirio hanefijski 
pravni mezheb. U svim tim zemljama 
maturidijsko akaidsko ucenje je jos uvijek 
dominantno, zbog sljedecih razloga: 

1. zato sto su ucenjake ove akaidske 
skole svestrano pomagali razni vladari i 
sultani, narocito sultani Osmanskog carstva, 

2. zato sto su brojne maturidijske 
skole odigrale ogromnu ulogu u sirenju 
maturidijskog ucenja. Takve su npr. 
mnogobrojne divebendijske skole u Indiji i 
Pakistanu gdje se jos uvijek predmet akaid 
izucava po maturidijskoj literaturi, kao 
ucenje sljedbenika sunneta i d^ema'ata 
(ah/ as-sunna wa al-gama'a)*, 

3. zato sto su maturidijski ucenjaci 
napisali brojna djela, posebno iz oblasti 
'ilmu-1-kelama ( 'ilm al-kalam)* i napali 



ucenje inovatorskih sekti kao sto su: rane 
dzehmije (al-gahmiyya al-ulBf mu'tezilije 
(al-mu'tazila) i rafidije (ar-rawafidf i 

4. sto maturidije u pravnim pitanjima 
slijede mezheb Imama EbU Hanlfe. 

Iz navedenog se vidi: 

- Da su maturidije kelamijska skola 
koja je nastala u cetvrtom stoljecu po 
Hidzri u gradu Semerkandu i da su naziv 
dobili po svom osnivacu Ebu Mensuru el- 
Maturidiji. 

- Da su u svome ucenju, u suprot- 
stavljanju svojim protivnicima: mu'tezili- 
jama, dzehmijama i drugim batinijskim 
sektama, koristili racionalne i filozofske 
argumente i dokaze i da su bezus- 
pjesno pokusali izgraditi neko sredisnje 
ucenje u akaidu izmedu ucenja kakvog 
zastupaju sljedbenici sunneta i dzema'ata 
(ahl as-sunna wa al-gama'a)* i ucenja 
mu'tezilija, dzehmija i pristalica 'ilmu-1- 
kelama. 

- Da u svome ucenju, razumu (al- 
'aql)* kao izvoru, daju prednost nad 

tradicijom i da su u akaid uveli novinu u 
njegovoj podjeli na 'aglfyyat (ono sto se 
shvaca i dokazuje razumom) i sam'iyyat 
(nevidljive stvari vezane za onaj svijet za 
koje se samo culo iz tekstova Kur'ana i 
Sunneta), sto je imalo za posljedicu da u 
tumacenju pojedinih tekstova pribjegnu 
njihovom interpretiranju u prenesenom 
znacenju (at-ta'wil)* ili da znanje o 
njihovom pravom smislu pocnu pripisivati 
Allahu (at-tafwid)* . 

- Da pojedine tekstove Kur'ana i 
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, 
Sunneta interpretiraju u prenesenom 
znacenju, da kao dokaz ne prihvacaju 
hadise koji se prenose samo preko 
jednog prenosioca (ahadit al-ahadf, tvrde 
da su sve nebeske Knjige, medu njima i 
Kur'an, stvorene i da je Kur'an Allahov 
duhovni govor sto ih je, u tom pogledu, 
priblizilo shvacanju mu'tezilija (al- 
mu'tazila) i dzehmija (al-gahmiyya)*, a u 
pogledu vjerovanja shvacanju murdzija 
(al-murgi'a)* . 



88 



IDEOLOSKE SEKTE U ISLAMU 



Poglavlje 3 



Da se u svome ucenju slazu sa 
sljedbeniciraa sunneta i dzema'ata u 
pitanjima vezanim za: Bozije odredenje 
(al-qadar)*, za onaj svijet i berzah, te u 
pitanjima vezanim sa imamet i odnos prema 
drugovima Allahovog Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem, (ashabima) r.a. 

- Da su svojim shvacanjem islamskog 
monoteizma {at-tawhid) i ucenjem da se pod 
njim podrazumijeva samo jednoca Stvoritelja 
{tawhld al-haliqiyya) i jednoca Gospodara 
{tawhld ar-rububiyya), omogucili uvlacenje 
filozofijskog tesawufa (at-tasawwuf al- 
falsafi) u svoje redove kojeg su prihvatili i 
njihove vodece licnosti. 

D a j e maturidijska skola akaida 
dozivjela brzo sirenje pod snaznom 
potporom od strane vise drzava kao sto je 
npr. bilo Osmansko carstvo. Njenom sirenju 
svakako su doprinijele brojne nadaleko 
poznate visoke i srednje skole koje su radile 
na promoviranju maturidijskog ucenja. 
Pripadnost maturidija hanefijskoj pravnoj 
skoli bio je, i jos je uvijek, jedan od 
najznacajnijih faktora sirenja maturidijske 
skole akaida sve do danas. 

Da se pored svega navedenog 
maturidijama mora odati priznanje i duzna 
zahvalnost za suzbijanje nakaradnog ucenja 
mu'tezilija i batinija kao i ateistickih ucenja 
filozofa i rafidija (ar-rawafid)*. Ne smiju se 
zaboraviti ni ogromni napori koje su 
maturidije ulozile na polju spisateljstva iz 
oblasti hadiske znanosti. 

Bibliografi]* a: 

a) Maturidijska literatura: Kitab at- 
tawhid, Abu Mansur al-Maturidl; Ta'wilat ah/ 
as-sunna, Abu Mansur al-Maturidl; Tabsira al- 
adilla, Abu al-Ma'In na-Nasafi; Bahr al-kalam fi 
'ilm at-tawhld, Abu al-Ma'ta an-Nasafl; Sarh al- 
'aga'id atl-nasafiyya, Nagmuddln 'Umar an- 
Nasafl / at-Taftazani; al-Musayara fi al-'aqa'id 
al-mungiya fi al-ahira, Ibn al-Humam ma' 
SarhihI al-Musayara 1i Ibn Abu Sarif, Sarh Qasim b. 
Qutlu-bu|a; Risala at-tawhid, as-§ayh 
Muhammad ' Abduhti; Risala fi al-hilafat bayna 



al-as'ariyya wa al-maturidiyya wa al- 
mu'tazila, Mustahyl-zada 'Abdullah b. 'Utman; 
Maga/at al-Kawtan wa ma'aha mugaddma 
al-Banuri ad-DIwabandi, Ahmad Hayri; Tarih 
ad-da'wa al-islamiyya wa tatawwuruha fi 
sibh al-qarra al-hindiyya, dr. Muhyiddih al- 
Alwa'l; al-'Ulama' al-Uzab, a§-Sayh 
'Abdulfattah Abu Gada; al-Agwiba al-fadila, al- 
Konawi- Ta e llqat. as-§ayh 'Abdulfattah Abu Gada; 
'Aqida al-Islam wa al-imam al-Maturidl, dr. 
Abtl al-Hayr Muhammad Ayyob al-Bangladasi; al- 
Fatawa ar-RasJdiyya, as-Sayh Rasid Ahmad al- 
Kunkuht ad-Dlwabandi; 

b) Nematuridijska literatura: Sarh ustil 
i'tiqad ahl as-sunna wa al-gama% Abu al- 
Qasim Hibatullah b. al-Hasan b. Mansur at-Tabari al- 
Lalka'I; al-Asma" wa as-sifat, al-Bayhaql; al- 
Iman - Magmu' al-fatawa, 7/4 -421, Sayh al- 
Islam Ibn Taymiyya; al-Iklil fi al-mutasabih wa 
at-ta'wii - Magma' al-fatawa, 13/270-314, 
Sayh al-Islam Ibn Taymiyya; Dar' ta 'arud al- 'aql 
wa an-naql, Sayh al-Islam Ibn Taymiyya, 
Tahqlq. dr. Rasad Muhammad Salim; Igtima" al- 
guyus al-islamiyya 'ala gazw al-mu'attila 
wa al-gahmiyya, Ibn Qayyim al-Gawziyya, 
Tahqlq. dr. 'Abdullah al-Mu'taq; Damm at- 
ta'wil, Ibn Qudama al-Maqdisi; at-Tankil 
bima fi ta'nib al-Kawtan min al-abatil, 
'Abdurrahman b. Yahya al-Yamani al-Ma'lami; al- 
Barilawiyya, c aqa'id wa tarih, Ihsan Ilahi 
Zuhayr; al-Maturldiyya, risala magistZr, Ahmad b. 
'Awadullah al-Lahyabi al-Harbl; al-Maturldiyya 
wa mawqifuhum min tawid al-asma" wa as~ 
sifat, risala magisttr li as-§ams al-Afani as- 
Salafi; Manhag al-Maturldiyya fi al-'aqida, 
Muhammad b. 'Abdurrahman al-Humays; Manahig 
al-adilla fi 'aqa'id al-milla, Ibn ar-Rusd al- 
Hafid (Abu al-Walid al-Asfar Muhammad b. Ahmad 
al-Falsafi); Bara' a ahl as-sunna min al-waqTa 
fi 'ulama' al-umma, dr. Abu Zayd Bakr b. 
'Abdullah Abu Zayd; Muqaddima sarh al- 
'aqida at-Tahawiyya, Ibn Aba al-'Izz al-Hanafi - 
Muhammad Nasiruddin al-AIbanl; al-Istiqama, 
Sayh al-Islam Ibn Taymiyya; as-Sifat al-ilahiyya 
fi al-Kitab wa as-sunna an-nabawiyya fi 
daw'al-itbat wa at-tanzih, Muhammad Aman b. 
'Ali al-Gami; 



89 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 

*Uvod, 

*Hanefijski mezheb *Malikijski mezheb 

*Safijski mezheb *Hanbelijski mezheb 

* Dzaferijski mezheb *Idztihad i mezhebska 

nepristranost *Sektastvo ili obaveznost 

slijedenja odredenog mezheba 



Uvod 

Pravne skole (al-madahib al-fiqhiyy£)* 
su skole samostalnog rjesavanja sporednih 
pravnih pitanja u islamskom vjerozakonu 
(as-san'a al-islamiyya)* na osnovu 
tumacenja postojecih izvora. Priznate 
pravne skole u Islamu (al-madahib)* u 
svome ucenju o osnovama vjerozakona se 
medu sobom ni u cemu ne razlikuju. U 
Islamu, u osnovi, nema mjesta nikakvom 
sektastvu ni podvojenosti. Medutim, nuzda i 
svakodnevne zivotne potrebe iziskuju da se 
sto lakse, jednostavnije i prakticnije slijede 
rjesenja koja su na pojedina sporedna pravna 
pitanja dali ucenjaci pravnih skola. Ovi 
mezhebi, kao pravne skole, su nastali da bi 
odgovorili na nuzne potrebe muslimana u 
spoznaji propisa svoje vjere i primjeni tih 
propisa u novonastalim okolnostima. Ovakva 
potreba za fikhskim propisima prisutna je u 
svim vremenima, jer se po njima reguliraju 
medusobni odnosi medu ljudima, kroz njih 
se spoznaju prava i obaveze svakog pojedinca, 
pojasnjavaju novonastale okolnosti i suzbijaju 
nezeljene pojave u drustvu, bilo da su od 
ranije ukorijenjene ili prolazne. Nastanak 
ovakvih pravnih skola, zasnovanih na 
temeljima idztihada, nametnula j e prijeka 
potreba rjesavanja beskonacnog broja 
novonastalih problema na koje se odgovor 
i rjesenje nije mogao naci na osnovu 
ogranicenog broja tekstova. 

Prva pravna skola pojavila se u Medini- 
Muneweri, jos za 2ivota drugova Allahova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Medu 



sedam najpoznatijih predstavnika ove skole 
za koje se pouzdano zna da su dali svoj sud 
po odredenim pitanjima spadaju: 'Omer, 
'Alija, Ibn Mes'ud, 'Aisa, Zejd b. Sabit, Ibn 
'Omer i Ibn 'Abbas, r.a. 

Nakon toga, pravne skole su se pojavile 
i u ostalim podrucjima, zasnovane na 
misljenju nekog od spomenute sedmerice 
ashaba, r.a. Tako su npr. stanovnici Medine 
pravna rjesenja uzimali od Ibn 'Omera, 
Zejda i njihovih drugova, stanovnici Mekke 
od Ibn 'Abbasa, a vecina stanovnika Iraka 
od 'Abdullaha b. Mes'uda koga je 'Omer 
poslao u Irak kao ucitelja. Tamo su njegovi 
ucenici, izmedu ostalih, bili: 'Alkame b. 
Mes'ud, Ibrahim en-Nehal, Sejh Hammad b. 
Ebu Sulejman i Sejh Ebu Hanife. 

Na taj nacin j e Ibn Mes'ud svoje znanje 
prenio na Ebu Hanifu. Malik j e svoje znanje 
stekao od ashaba koji su ostali u Medini. 
Safija je, pak, prvo ucio od Malika, slusajuci 
njegovo djelo al-Muwatta', a nakon toga, 
neko vrijeme, j e ucio od Muhammeda b. el- 
Hasana, Ebu Hanifina ucenika koji ga je 
upoznao sa svojim pisanim djelima. Sto se 
tice Imama Ahmeda b. Hanbela, on je prvo 
kod Safije izucavao hadis i flkh, a zatim u 
potrazi za znanjem proputovao Jemen, Kufu, 
Basru, Mezopotamiju, Mekku, Medinu i §am 
i od tamosnjih najuglednijih ucenjaka i 
imama stjecao znanje. 

U periodu od pocetka drugog stolje«5a pa 
do polovice cetvrtog stoljeca po Hidzri - 
zlatnom dobu idztihada - na obzorjima 



90 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



tadasnjeg islamskoga svijeta zablistala su 
imena trinaesterice cuvenih mudztehida, cija 
su misljenja bila sistematski sredena u 
pisanoj formi i kao uzor bila prihvacena od 
drugih. Bili su to: Sufjan b. 'Ujejne u 
Mekki, Malik b. Enes u Medini, el-Hasan el- 
Basri u Basri, Ebti Hanife i Sufjan es-Sevri u 
Kufi. el-Evza'I u Samu, es-§afi'! (Safija) i 
el-Lejs b. Sa'd u Egiptu, Davud ez-Zahiri, 
Ibn Dzerir et-Taberi, Ebu Sevr i Ahmed u 
Bagdadu i Ishak b. Rahuje u Nejsaburu. 
Medutim, vecina ovih ucenja (al-madahib)* 
je ostala zapisana samo u knjigama, jer su 
njihove pristalice izurarle. Takav je slucaj i 
sa ucenjem jos preko dvadeset velikih 
ucenjaka i islamskih pravnika koji su u 
svoje doba imali svoje vlastite skole 
islamskog prava. Tome treba dodati i veliki 
broj ucenjaka ciji ucenici nisu zabiljezili 
pravna misljenja svojih ucitelja, ili ih kao 
imame nisu slijedili, sto nikako ne znaci da 
je njihovo poznavanje fikha bilo slabije od 
poznavanja imama sve do danas prezivjela 
cetiri pravna mezheba. U tom smislu, 
osvrcuci se na velicinu i ugled el-Lejsa b. 
Sa'da, Safija kaze: "el-Lejs je bio bolji 
poznavalac islamskog prava {al-fiqH) od 
Malika, samo sto mu se njegovi ucenici nisu 
posvetili." 

Do danas su se zadrzala cetiri poznata 
mezheba u fikhu koje slijede sljedbenici 
tradicije i dza'ferijski mezheb kojeg slijede 
si'ije. 

Mozda ce se ovdje neko zapitati: "Zasto 
toliko neslaganje izmedu mezheba?" 
Ucenjaci su objasnili razloge neslaganja 
medu islamskim pravnicima. Mozda je to 
najbolje objasnio Sejhu-1-Islam Ibn Tejmijja 
- Allah mu se smilovao - u svojoj knjizi pod 
naslovom Raf al-malam 'an al-a 'imma al- 
a'lam, gdje on, izmedu ostalog, kaze: "A 
zatim, poslije odanosti Allahu, Njegovu 
Poslaniku i vjernicima, opcenito, onako 
kako to nalaze tekst Kur'ana, muslimani su, 
posebno s duzni biti odani prema ucenjacima 
koji su, kao takvi, nasljednici vjerovjesnika 
(warata a/-anbiya)*,.. i znati da nijedan od 
opceprihvacenih imama u islamskom 
Ummetu, ne samo u krupnim, nego ni u 
najsitnijim pitanjima ne krsi namjerno 
praksu Allahovog Poslanika, sallallahu 



alejhi ve sellem, (rastiJuIlah)* . Svi se oni u 
potpunosti slazu da se Allahov Poslanik, 
sallallahu alejhi ve sellem, mora u svemu 
striktno slijediti i da se misijenje svakoga 
drugog, ma ko on od ljudi bio - osim 
misljenja Allahovog Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem - moze djelimicno ili u 
potpunosti i prihvatiti i ne prihvatiti. 
Medutim, ukoliko se u misljenju bilo koga 
od njih nade nesto sto je u ocitoj oprecnosti 
sa vjerodostojnim i nedvosmislenim tekstom 
hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem, u tome mu se mora naci 
opravdanje (uzur)" 

On - Allah mu se smilovao - zatim 
objasnjava kako su svi imami pravnih skola 
u Islamu bili istinski mudztehidi i da niko od 
njih nije bio inovator (al-mubtadi'% te da 
svakome od njih kao mud2tehidu, za svako 
ispravno rjesenje pripadaju dvije, a za 
eventualnu pogresku, jedna nagrada. 

Prema tome, to sto medu njima 
nailazimo na izvjesna neslaganja u 
pojedinim sporednim pitanjima je sasvim 
razumljivo i prihvatljivo, tim prije kada 
znamo da se u misljenju o pojedinim 
sporednim pitanjima nisu slagali ni sami 
ashabi. Ovo zato sto o pojedinim pitanjima, 
tekstovi (tj. Kur'ana i hadisa) govore 
apsolutno potvrdno, konkretno i nedvosmisleno, 
pa oko njihova razumijevanja nema, niti 
moze biti, bilo kakva neslaganja, dok se o 
drugima govori uopceno, tako da u njihovu 
razumijevanju moze doci do neslaganja. 

Muslimani ne slijede odredenog imama 
ni jedne od cetiri pravne skole samo zato sto 
se radi licno o njemu. Naprotiv, kada na 
neko pitanje da rjesenje koje, ni po cemu, 
nije utemeljeno na Allahovoj Knjizi ili 
praksi Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi 
ve sellem, ono se nece prihvatiti, jer niko, pa 
ni on, nije nepogresiv i jer je jedino 
obavezujuce rjesenje ono za koje, kao 
dokaz, postoje rijeci Uzvisenog Allaha ili 
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem. 

Islamski ucenjaci su, 5ak i u periodima 
najjacih strujanja pridrzavanja i oponasanja 
tudeg misljenja, zagovarali striktno postupanje 
po vjerodostojnim hadisima. Tako se na 



91 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



samom pocetku Ibn 'Abidinove glose 
{Hasiya Ibn 'Abidlri), koja se, uzgred budi 
receno, smatra glavnim izvorom za 
donosenje fetvi u hanefijskom mezhebu 
(al-madhab al-hanafff doslovno kaze da je 
svaki pripadnik hanefijskog mezheba, koji 
naide na vjerodostojan hadis sa drugacijim 
rjesenjem nego sto je u njegovom mezhebu, 
duzan postupiti po hadisu, jer je on, kao 
temelj, preci da se po njemu postupi. 

Mi se danas, u pogledu odnosa prema 
mezhebima, nalazimo izmedu dvije 
krajnosti: ili pretjerane privrzenosti, ili 
nedopustive nezainteresiranosti. Naime, 
jedni smatraju da se svaki musliman mora 
strogo pridrzavati ucenja jedne od cetiri 
pravne skole u Islamu, da iz njega ne smije 
izlaziti, za sto nema nikakva valjana dokaza, 
dok drugi od svakog muslimana traze, bez 
obzira na to da li j e ucen ili neznalica, 
nacitan ili nepismen, da sam, direktno iz 
Kur'ana i Sunneta crpi rjesenja na sva 
pitanja, sto je, iako je u osnovi tako 
ispravno, nemoguce postici, jer svaki covjek 
nije sposoban za to, jer izvodenje pravnih 
rjesenja na novoiskrsla pitanja, na osnovu 
licnog misljenja, i to u okviru ucenja 
Kur'ana i Sunneta (al-igtihad)* , nije nimalo 
lahak posao. Naprotiv, za takvo nesto 
postoje brojni preduvjeti koje ne moze 
ispuniti obicni svijet, nego samo rijetki i 
uceni pojedinci. 

Kruta privrzenost bilo kojoj od cetiri 
spomenute pravne skole u Islamu i 
nedozvoljavanje nikakvih odstupanja od 
njenog ucenja, uprkos mnostvu vjerodostojnih 
tekstova s kojima je ucenje te iste skole 
oprecno, nije nista drugo do mezhebska 
pristrasnost. Zalosno je sto su pristrasnost i 
mezhebska netrpeljivost, u pojedinim 
periodima islamske povijesti, dovodile, ne 
samo do cijepanja i raskola unutar Islama 
nego i do otvorenih sukoba medu 
pristalicama razlicitih mezheba. Istina, takva 
netrpeljivost j e - hvala Allahu - u posljednje 
vrijeme nesto splasnula. Medutim, pojedini 
tragovi netrpeljivosti i nezeljene pojave, jos 
su uvijek vidljive, narocito u zemljama 
izvan arapskog svijeta sto produbljuje jaz 
izmedu muslimana. Uzroke medumezhepske 
netrpeljivosti, sigurno, treba traziti u 



nepoznavanju duha islamskog ucenja, 
ciljeva vjerozakona (magasid as-san'a)*, u 
neupucenosti u vjerodostojnu tradiciju i 
nedovoljnom poznavanju arapskog jezika, 
koji kroz - na njemu napisanu literaturu - 
islamskim ucenjacima pruza mogucnost da 
prosire svoja shvacanja i vidike. Osim toga, 
na mezhepsku netrpeljivost se mora gledati i 
kroz prizmu kulturne zaostalosti, koja u 
danasnje vrijeme vlada znatnim dijelom 
islamskog svijeta. 

Nasa nada, a nadamo se, i nada svih 
muslimana na svijetu je: da se svi slozno 
ujedine, prvo, u zdravom i ispravnom 
vjerovanju {al-'aqlda as-sahlha as-saltma), 
preciscenom od natruha svakojakih iskriv- 
ljenosti i inovacija (kuil zayg wa bld'a)*, da 
svoja ponasanja usklade sa vjerodostojnim 
sunnetom i da u drugacijoj mezhepskoj 
pripadnosti ne traze uzroke za neslaganje. 
Ako to uspiju, sigurno ce se moci bolje 
koristiti tom neiscrpnom riznicom bogatstva 
i stoljecima skupljanog bogatstva pravne 
znanosti, iskljucivo u cilju sto boljeg 
ustrojstva njihovih zakona u skladu s a 
ucenjem Allahove Knjige i Sunneta 
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem. 

Iako u ovoj enciklopediji dajemo pregled 
pravnih skola u Islamu, istina samo u 
kontekstu njihovog historijskog razvoja i 
danasnje zbilje, mi se, iz Svjetske asocijacije 
muslimanske omladine, najiskrenije nadamo 
da bi, najcasniji i najsvjesniji muslimanski 
ucenjaci danasnjice mogli smoci snage i 
hrabrosti i, na osnovu najboljih rjesenja u 
postojecim pravnim skolama, izraditi jedan 
sveobuhvatni i univerzalni program, koji 
bi u potpunosti odgovarao savremenom 
muslimanu, udovoljio njegovim potrebama 
i, u cilju sto dosljednije privrzenosti 
vjerodostojnim principima Islama, bio 
prihvatljiv za sve muslimane. To je jedini 
nacin na koji bi islamski Ummet mogao 
ostvariti toliko potrebno jedinstvo vjerovanja, 
ideja, pravnih rjesenja, ponasanja itd. i 
istinski opravdati ime koje nosi, najboljeg 
naroda koji se ikada pojavio, s jedne, i kod 
mnogih muslimana otkloniti sve sto 
podsjeca na podijeljenost, neslogu i 
podvojenost, s druge strane. 



92 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



Mi cemo se u ovome poglavlju, u 
najkracim crtama, osvmuti na cetiri pravne 
sunnijske skole i to po onom redoslijedu 
kako su historijski nastale. Zatim cemo se 
osvrnuti na jos jednu pravnu, nesunnijsku 
skolu - dzaferijski mezheb. Nakon toga 
cemo se osvmuti na jos dva, veoma vazna 
pravca u danasnjem islamskom svijetu; 
jedan koji zagovara idztihad i mezhepsku 
nepristrasnost, i drugi, koji zagovara pripad- 
nost nekom od postojecih mezheba. 

9. Hanefijski mezheb 

Definicija: 

Hanefijski mezheb (al-madhab al-hanafif 
je jedna od cetiri rasirene sunnijske pravne 
skole u islamskom svijetu. Hanefijskim 
mezhebom j e nazvana po svome osnivacu 
Imamu Ebu Hanlfl en-Nu'manu - Allah mu 
se smilovao! 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

Osnivac hanefijskog mezheba je Imam 
Ebu Harufa en-Nu'man b. Sabit b. Zevtl et- 
Temlmi el-Kufi. Roden je 80/699. god. u 
Kufi, a umro 1 50/767. god. u Bagdadu. Po 
porijeklu j e Perzijanac i zivio je u prvoj 
generaciji poslije generacije tabi'Ina. Neki 
ga ubrajaju u generaciju tabi'Ina jer je 
zapamtio cetvericu ashaba. Odrastao je u 
trgovafikoj porodici. Nakon nekog vremena 
bavljenja trgovinom, posvetio se vjerskim 
znanostima, naucio napamet cio Kur'an, 
upoznao se sa tradicijom i u islamskom 
pravu (al-fiqh)* dostigao visok stepen. O 
njemu j e Imam Safija rekao: "Nikoga nisam 
sreo upucenijeg u islamsko pravo od Ebu 
Hanlfe." Drugom prilikom je rekao: "U 
poznavanju islamskog prava u poredenju sa 
Ebu Hanifom svi ostali su djeca." 

Ebu Hanifina pisana djela: 

Ebu Hanlfa ima vise pisanih djela iz 
oblasti 'ilmu-1-kelama: al-Fiqh al-akbar, 
zatim Musnad al-hadlt, a/- "Alim wa al- 
muta'allim i ar-Radd "ala al-qadariyya. Iza 
sebe nije ostavio nikakvo odredeno fikhsko 
djelo. Medutim, njegove diktate svojim 
ucenicima sakupio je u jednu zbirku Imam 
Muhammed b. el-Hasan es-Sejbam. 



Ebu Hanifina skromnost: 

Ebu Hanifa j e cesto govorio: "Ovo sto 
govorimo je nase misljenje i najbolje do 
cega smo mogli doci. Onaj ko uspije naci 
bolje i ljepse rjesenje, bolji je i blizl istini od 
nas. 

Ukoliko bi mu se ucinilo da je necije 
misljenje bolje i ispravnije od njegova, 
predomislio bi se i odustao od svoga 
misljenja. Uvijek je odustajao od svoga 
misljenja, kad god bi mu protivnik naveo 
vjerodostojan hadis koji govori drugacije, 
jer je vjerovao da ni o cemu nema 
slobodnog misljenja, ukoliko o tome postoji 
hadis. 

- Odbio j e prihvatiti duznost sudije, 
uprkos insistiranju halife el-Mensura da to 
prihvati. Zbog toga j e bio mucen i strpan u 
zatvor, ali misljenje nije htio promijeniti. 

Ebu Hanifini ucenici: 

Ebu Hanlfa je imao vise ucenika od 
kojih su najpoznatiji: 

* Ebu Jttsuf Ja'kub b. Ibrahim el- 
Ensari el-Kufi (rod. 113/731., umro 182/798. 
godine). Svojevremeno j e bio najbolji 
poznavalac islamskog prava u Iraku. Bio je 
najnadareniji ucenik Ebu Hanlfe i slijedio je 
njegov nacin donosenja rjesenja na osnovu 
slobodnog misljenja {al-igtihad). Pripada mu 
zasluga za sirenje hanefijske pravne skole u 
islamskom svijetu, jer kada je preuzeo 
polozaj vrhovnog kadije, na polozaj kadije 
je postavljao samo one koji su bili 
sljedbenici hanefijske pravne skole. 

- Imao j e urodenu bistrinu i sklonost 
za zdravo razmisljanje. Odrzavao je prija- 
teljske veze sa sejhovima raznih frakcija. 
Bio je ucenik i Hammada b. Ebu Sulejmana 
i kod njega u Mekki proveo nekoliko 
godina. 

- Po nalogu abbasijskog halife Haruna 
er-Resida, napisao je djelo al-Harag. Bio je 
prvi koji je pisao djela iz oblasti monetame 
politike i prvi koji j e strucno obradio 
prihode i izvore finansija. Isto tako, bio je 
prvi koji je napisao djelo o osnovama 
islamskog prava (usul al-fiqfi) po hanefijskom 
mezhebu. 



93 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



* Muhammed b. el-Hasan es-Sejban! 
(rod. 132/749., umro 189/804. god.). 
Roden je u Vasitu, a odrastao je u Kufi. 
Bio je izuzetno nadaren. Svojom bistrinom 
poceo se isticati jos kao ucenik svoga 
sejha Ebu Jusufa. Ucio je i od Imama 
Malika. Imao je rasprave i sa Imamom 
Safljom. Sabrao je Ebu Hanifin fikh u sest 
knjiga. Pripada mu zasluga za sakupljanje 
pisanih djela hanefijskog mezheba. Njegova 
djela, nakon sto ih je prokomentirao es- 
SerhasI u knjizi pod naslovom al-Mebsut, 
predstavljaju pravu enciklopediju hanefijskog 
fikha. 

* Zufer b. el-Huzejl (rod. 110/728., 
umro 158/775. god.). Od svih Ebu Hanifmih 
ucenika on se najvise drzao analogije 
(aJ-giyas). Ebu Hanifa ga je neobicno 
cijenio i uvazavao. Bio je pobozan, skroman, 
povjerljiv i vjeran. Ponudeno mu je mjesto 
kadije, pa ga je odbio prihvatiti. Kada mu je 
zaprijeceno silom, sakrio se i nije se 
pojavljivao. Zbog toga mu je bila srusena 
kuca. Kada se pojavio da ju popravi, ponovo 
mu je zaprijeceno, pa je ponovo odbio i 
ponovo mu je kuca bila srusena. Ni nakon 
toga nije pristao prihvatiti mjesto sudije. 
Posvetio se nauci i ibadetu. Bio je veoma 
skroman pa su ga stanovnici Basre zavoljeli. 
Umro je u Basri. 

* El-Hasan b. Zijad el-Lu'lu'I (umro 
204/819. god.). Bio je ucenik Ebii Hanife, 
Ebu Jusufa i Muhammeda. Prvo se bavio 
tradicijom (sunnetom), a kasnije se posvetio 
fikhu. Bio je dosjetljiv, bistar i nadaren. 
Narocito je dobro bio upucen u lance 
predaja hadisa (ar-riwayai). 

Temelji hanefijskog mezheba i njegov 
nacin idztihada: 

U svom izvodenju rjesenja na osnovu 
slobodnog misljenja, u okviru ucenja 
Kur'ana i Sunneta, Ebu Hanifa se oslanjao 
na Kur'an, Sunnet, konsenzus misljenja 
islamskih ucenjaka (al-igma)*, analogiju 
(af-qiyas)*, od vise mogucih rjesenja na ono 
koje je po njegovom misljenju bilo najbolje 
(al-istihsarif ! , obicaj (al-'urf}*, misljenje 
ashaba, na vjerozakon prethodnih objava i 
razne druge izvore. 



- Kur'an j e prvi i osnovni izvor 
islamskog yjerozakona (as-sari'a al-islamiyya)* 
i oko toga nema nikakve dvojbe. Izvjesna 
neslaganja islamskih ucenjaka oko teksta 
Kur'ana, nisu u smislu njihova neslaganja 
oko toga da li je kur'anski tekst dokaz ili 
nije, nego u smislu njihovog razlicitog 
shvacanja i razumijevanja pojedinih kur'anskih 
rijeci i znacenja. 

Vjerovjesnikov Sunnet ]q drugi izvor 
islamskog vjerozakona i oko toga, takoder, 
nema nikakva neslaganja. Izvjesna nesla- 
ganja islamskih ucenjaka odnose se samo na 
neke sitnice vezane za Sunnet. Tako npr. 
Ebu Hanifa, kao dokaz, prihvaca samo 
vjerodostojni sunnet (as-sunna as-sahtha) i 
predaje koje su dosle preko povjerljivih 
prenosilaca, kod hanefija poznate pod 
zajednickim nazivom opcepoznati hadis 
(al-hadlt al-mashflr)* . Sto se tice hadisa koji 
se prenose samo preko jednog prenosioca 
{ahadit al-ahid)*, oni po hanefijama ne 
spadaju u kategoriju poznatih - mutevatir 
hadisa (a/- ahadit gayr al-mutawatira wa al- 
mashura)* i kao takve ih ne uzimaju kao 
dokaz, osim u izvjesnim slucajevima, uz jos 
neke dodatne uvjete. 

- Konsenzus misljenja (al-igma*)* 
islamskih ucenjaka je treci izvor islamskog 
vjerozakona. Medutim, hanefije uvazavaju 
pojedina neslaganja medu islamskim u5enja- 
cima u vezi sa konsenzusom misljenja, ali 
samo kada se radi o nekim sporednim i 
nebitnim pitanjima. 

- Misljenje ashaba (aqwal as-sahaba). 
Ebu Hanifa, kao dokaz, prihvaca ona 
njihova misljenja koja su po njemu 
najispravnija. S tim u vezi, treba znati da 
opredjeljenje islamskog pravnika za necije 
misljenje ne moze biti rezultat njegove 
pristrasnosti, jer je on taj koji traga za 
najboljim rjesenjem za neko od novoiskrslih 
pravnih pitanja. Zato on tude misljenje 
uporeduje s a ostalima i odlucuje se za ono 
rjesenje koje po njegovu misljenju preteze i 
koje bi moglo biti najispravnije. 

- Analogija (al-qiyas), tj. donosenje 
zakljucaka na osnovu analogije po slicnim 
rjesenjima, i to samo u slucaju kada nema 



94 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



dnigih dokaza u Kur'anu, vjerodostojnom 
sunnetu, niti u sudu nekog od ashaba 
izrazenom putem misljenja, ocjene ili 
presude. 

Opredjeljenje za najbolje rjesenje 
(al~istihsan)* , tj. od vise mogucih rjesenja 
opredijeliti se za ono najbolje i ne dozvoliti 
da se usljed analognih rjesenja propusti ono 
sto j e dobro i u opcem interesu. Haneflje 
su dosta duboko razradile ovo pitanje i iza 
sebe ostavile ogromno bogatstvo u oblasti 
islamskog prava. 

* Islamski pravnici i ucenjaci hadisa 
po nekim pitanjima upucuju ostru kritiku na 
racun Ebii Hanife. Ona se, ukratko receno, 
sastoji u tome da mu prigovaraju sto je, kao 
dokaz, odbacio prihvatiti mnoge hadise 
samo zato sto se, po njegovu misljenju, nisu 
uklapali u analogiju, a te hadise koje je on 
odbacio su prihvatili drugi, zbog njihove 
vjerodostojnosti i valjanosti u dokazivanju. 

Medutim, pravnici hanefijskog 
mezheba odbacuju ovu kritiku i tvrde da 
Ebu Hanifa nikada nije odbacivao prihvatiti 
nijedan hadis za koji se znalo da je sahih ili 
hasen, nego j e imao strog kriterij u 
prihvacanju hadisa i predaja koje prenosi 
samo jedan prenosilac (ahad) i kao opravdanje 
za to navode cinjenicu sto j e zivio u Kufi, 
kolijevci svakojakih smutnji, politickih 
partija, sektaske podvojenosti itd., a neke od 
tih sekti su zloupotrebljavale slabe rivajete a 
neke i izmisljali kako bi potkrijepili svoje 
stavove. Osim toga Kufa je bila dosta daleko 
od Hidzaza, mjesta spustanja Bozije Objave 
(mahbat al-wahy)* i centra, jos uvijek, zivo 
prisutnog sunneta pa je Imam bio oprezan u 
prihvacanju takvih hadisa i postupanju 
prema njima, iz predostroznosti, u ocuvanju 
Allahova vjerozakona. 

Rasirenost hanefijskog mezheba: 

* Hanefijski mezheb (al-madhab al- 
hanaftf prvo se prosirio u Iraku, gdje j e 
zivio njegov osnivac i gdje su sabrana 
njegova pisana djela. 

* Sirenju hanefijskog mezheba doprinijela 
je svestrana pomoc vladara abbasijske 
dinastije koji su hanefijski mezheb uveli kao 
zvanicni mezheb drzave. Posebna zasluga u 



sirenju hanefijskog mezheba pripada vrhov- 
nom kadiji abbasijske drzave, prvom Ebu 
Hanifinom uceniku, Ebu Jtisufu koji je na 
mjesto kadija postavljao samo one kadije 
koji su pripadali ovom mezhebu. Ranije smo 
spomenuli da je to odigralo presudnu ulogu 
u sirenju hanefijskog mezheba u Perziji, 
Egiptu, §amu i Maroku. 

* Imam Ebu Hanifa j e bio veoma 
omiljen, cijenjen i postovan u oblastima 
Horasana, Sidzistana, Taberistana, Dejlema, 
Azerbejdzana i Armenije ciji stanovnici i 
dan-danas, u ogromnoj vecini, slijede 
hanefijski mezheb. 

* Vladari Osmanskog carstva, u ciji su 
sastav usle gotovo sve islamske zemlje, kao 
sluzbeni mezheb su uvele hanefijski 
mezheb. Zbog toga, sve do danas, hanefijski 
mezheb se zadrzao kao zvanicni mezheb u 
zemljama koje su bile u sastavu Osmanskog 
carstva kao sto su: Turska, Irak, Sirija, 
Liban, Jordan, evropske zajednice muslimana 
itd. Osim toga, hanefijski mezheb (al-madhab 
al-hanafff, kao zvanicni mezheb u sudstvu, 
zadrzan j e i u Egiptu. 

* Hanefijski mezheb je jos i danas 
zvanicni mezheb u Afganistanu, Pakistanu, 
Indiji, Egiptu i drugim islamskim zemljama 
u Aziji. 

Iz navedenog se vidi: 

- Da je hanefijski mezheb jedna od 
islamskih pavnih skola, sunnijske orijentacije, 
dosta rasprostranjen u danasnjem islamskom 

svijetu, 

Da je naziv hanefijski dobio po 
svome osnivacu Imamu Ebii Hanifi en- 

Nu'manu, 

- Da se ovaj mezheb temelji na 
Kur' anu, Sunnetu, konsenzusu misljenja 
(al-igma")*, analogiji (aJ-giyas), opredjeljenju 
za najbolje moguce rjesenje (al-istihsan)*, 
obifiaju (al-'urtf*, misljenju ashaba, ranijim 
vjerozakonima itd. i 

- Da se hanefijski mezheb prvo 
prosirio u Iraku, da je njegovo sirenje 
pomogla abbasijska drzava i da je danas 
prosiren u Afganistanu, Pakistanu, Indiji i 
drugim islamskim zemljama. 



95 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Bibliografija: 

a) Najvaznija literatura hanefijskog 
mezheba: 

Najznacajnija pisana djela Imama Ebu 
Hanife su: al-Fiqh al-akbar, Musnad al-hadit 
i Kitab al- 'alim wa al-muta'allim. Najzna- 
cajnijih sest djela hanefijskog mezheba su: 
al-Gami' al-kabir, al-Gami' as-sagir, as-Sayr 
al-kabfr, as-Sayr as-sagir, al-MabsUt i al-Asl 
wa az-ziyadat Ona predstavljaju izvore 
najprihvatljivijih rjesenja u hanefijskom 
mezhebu. Tu, takoder, spadaju i djela Imama 
Muhammeda: al-Gurganiyyat, al-Hardaniyyat 
al-Kaysaniyyat i ar-Ruqiyyat, zatim knjiga 
al-Kafi od el-Hakim es-Sehid el-Mervezi 
(umro 334/945. god), djelo al-MabsOt od es- 
Serhasija, knjiga Bada'i' as-sana'f od el- 
Kasanija, djelo Muhtasar al-hidaya od el- 
Murgihanija, na njega brojni komentari, od 
kojih je najpoznatiji Fath al-qadir od el-Kemal 
b. el-Hemmama (umro 861/1457. god), knjiga 
Radd al-muhtar pozn&ta i pod nazivom Hasiya 
Ibn 'Abidw(xxmo 1252/1836. god) i Magalla 
al-ahkam al- 'adliyya. 

b) Izvori hanefijskog fikha: 

* al-Mabstit, Sams al-a'imma as- 
SerhasI, at-tab'a al-ula, 1324/1906., Misr, 
Matba'a as-Sa'ada, 

* Bada'i' as-sana'f fi tartlb as-sara'i' 
'Ala'uddm Abu Bakr b. Mas'ud al-Kasani, 
(al-mutawaffi sana 587/1 191.) 

* Tuhfa al-fuqaha ' 'Ala'uddm Muhammad 
b. Ahmad as-Samarqandi al-Hanafi, (al- 
mutawaffi sana 575/1179.); at-Tab'a al-ula, 
bi at-tahqiq Muhammad Zaki 'Abdulbarr, 
Dimasq- Matba'a Dimasq (1377/1958.). 

c) Kompendijr. 

* ad-Duir al-muhtar Sarh Tanwir al-absar 
Muhammad 'Ala'uddln 'Ali b. Muhammad 
b. 'AH b. 'Abdurrahman al-ma'ruf bi al- 
Haskafi (al-mutawaffi sana 1088/1677.) 

* Hasiya Radd al-muhtar 'ala ad-Durr 
al-muhtar Muhammad Amin al-mashtir bi 
Ibn 'Abidin (al-mutawaffi sana 1252/1836.); 
at-tab'a at-taniya, Matba'a Mustafa al-Bam 
al-Halabi (1386/1966.). 



d) Biografije ucenjaka hanefijskog 
mezheba: 

* al-Gawhir al-mudiyya f! tabaqat al- 
hanafiyya, Muhyiddln 'Abdulqadir b. Aba 
al-Wafa al-Qarsi al-Misri al-Hanafi (al- 
mutawaffi sana 775/1373.) 

* at-Tabaqat as-sunniyya fi taragum ai- 
hanafiyya al-Mawla Taqiyyuddin b. 
'Abdulqadir at-TamtmT ad-Dari al-Gazzi al- 
Misri al-Hanafi (al-mutawaffi sana 1005 
/1596.), Tahqiq: 'Abdulfattah Muhammad al- 
Hulw. 

e) Opca literatura: al-Igtihad fi as-sari'a 
al-islamiyya, dr. Hasan Ahmad Mar'I; wa huwa 
baht dimna buhut uhra nasaraha al-Maglis al-'ilmi bi 
Gami'a al-Imam Muhammad b. Sa'ud al-islamiyya, 
sana 1401/1981.; al-Madahib al-fiqhiyya' li ad- 
duktur Muhammad Fawzi Faydullah - Nasr Dar as- 
Si'a' - al-Kuwayt 1985.; AbQ Hanifa li as-Sayh 
Muhammad Abu Zahra - Dar al-Fikr al-'ArabT; 
Tarih al-fiqh li al-ustad Muhammad 'Al! as-Sayis - 
Matba'a Muhammad 'Ali Sabih - al-Qahira; al- 
Madhal li al-fiqh aJ-Islami, H al-ustad 
Muhammad Salam Madkiir, Dar an-Nahda al- 
'arabiyya - al-Qahira, 1383/1963.; al-Madhal H al- 
fiqh aJ-IsJami, li al-ustad 'Isawi Ahmad 'Isawi Dar 
al-Kitab al-'arabl- al-Qahira; al-Madhal H dirasa 
al-fiqh al-fslami, li al-ustad Mustafa Salabi, Dar 
at-Ta'Hf - al-Q5hira, 1376/1956.; Tarih al- 
madahib al-islamiyya, Muhammad Abu Zahra; 
Ta'rlf 'amm b i al-'ulum as-sar'iyya dr. 
Muhammad az-Zuhayli; Muhadarat fi as-sari'a 
al-islamiyya^ Muhammad §ata Abu Sa'd - al- 
Q5hira, 1407/1986.; 



96 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



10. M alikijski mezheb 

Definicija: 

Malikijski mezheb (al-madhab al-malikfy* 
je jedna od cetiri velike sunnijske pravne 
skole u islamskom svijetu. Malikijskim 
mezhebom je nazvana po svorae osnivacu 
Imamu Maliku b. Enesu - Allah mu se 
smilovao! 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Osnivac malikijskog mezheba je 
Imam Malik b. Enes b. Malik b. Ebu 'Amir 
al-Asbehi el-Medeni, imam fikhske i 
hadiske znanosti u Medini, poslije gene- 
racije tabi'ina. Roden je u Medini- 
Muneweri 93/712. god., a umro, takoder, u 
Medini 179/795. god. Zivio je u doba 
procvata i zalaska zvijezde (tj. propasti) 
emevijske drzave i dozivio uspon slave moci 
abbasijske drzave. Njegov pradjed, Ebu 
'Amir bio je poznati drug Allahova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s 
kojim j e ucestvovao u svim bitkama za 
Islam, osim u Bici na Bedru, a njegov djed 
Malik jedan od najpoznatijih i najucevnijih 
tabi'ina. Imam Malik b. Enes je, dosta rano, 
naucio cio Kur'an napamet, poceo se kretati 
po kruzocima posvecenim islamskim 
znanostima i jos kao mladic stekao solidno 
obrazovanje, narocito u oblasti islamskog 
prava {al-fiqfi). Ucio je od Nafi'a, oslobo- 
denog roba 'Abdullaha b. 'Umera, Ibn 
Sihaba ez-Zuhrija, Ibn Hurmuza i Rebl'a b. 
'Abdurrahmana. Bio je u najuzem krugu 
prijatelja Imama es-Sadika 'Abdurrahmana, 
pridavao je veliku vaznost fetvama ashaba i 
poznatih tabi'ina. Veoma rano je stekao 
solidno vjersko obrazovanje. Cijenio je i 
uvazavao ucene ljude i prema njima s e 
odnosio sa vecim postovanjem nego prema 
ljudima od vlasti i ugleda u drustvu. Za 
njega je Imam Safija rekao: "Malik je 
Allahov dokaz {huggatullafi) medu ljudima." 
Zbog svoje privrzenosti istini i prenosenja 
hadisa: "Zakletva pod prisilom nije valjana" 
(Iaysa 'ala al-mustakrah yamln) Malik j e 
zlostavljan i bio fizicki mucen. Kada je na 
mjesto halife postavljen el-Mensur i pod 
prisilom od svih muslimana pokusao 
isposlovati zakletvu na vjernost, el- 



Mensurov namjesnik u Medini Maliku j e 
zabranio da kazuje spomenuti hadis. Da bi 
provjerio pridrzava li se njegove zabrane, 
poslao je svoje uhode da to provjere, pa 
su ustanovili da ga Malik i dalje javno 
svima kazuje. Hadiskoj znanosti j e dao 
neprocjenjivi doprinos sa svojim cuvenim i 
nadaleko poznatim djelom el-Muwatta ' koje 
je sakupljao, pisao i dotjerivao punih 
Cetrdeset godina. Malik je bio prvi koji je 
ustanovio i detaljno razradio pravila hadiske 
znanosti (rivajet). Njegova predaja 
Vjerovjesnikove tradicije se, s pravom, 
naziva zlatnim lancem {as-silsila az- 
zahabijja), 

* 'Abdurrahman b. el-Kasim el-Misri 
(roden 128/746., umro 191/807. god). Bio je 
ucenik Imama Malika od koga se nije 
odvajao preko dvadeset godina. Pripada mu 
zasluga za dokumentiranje malikijskog 
fikha. Poznat je po svojoj bogobojaznosti, 
skromnosti, poboznosti, strpljivosti i 
izbjegavanju vladara i ljudi od vlasti. Od 
njih je odbijao primiti, cak, i poklone. 
Historicari su o njemu zabiljezili: "Ebu el- 
Kasim j e poznat po svome dugom 
druzenju sa Malikom i brizi da ga sto 
vjernije slijedi. Pored toga sto je poznat po 
bistrini, razumijevanju, ucenosti, poboznosti, 
opreznosti i odmjerenom prenosenju 
Malikovih rije^i i misljenja. Pregledao je i 
sredio prve pisane knjige malikijskog 
mezheba. Od njega ih je preuzeo, dotjerao i 
dalje prenio Sahnun." 

* Ebu Muhammed 'Abdullah b. Vehb 
b. Muslim (roden 125/742., umro 197/812. 
godine). Bio je ucenik Imama Malika preko 
dvadeset godina i od koga se sve do 
Malikove smrti nije odvajao. Napisao j e 
dva poznata djela el-Muwatta' al-kablr i 
el-Muwatta' as-saglr. O njemu j e Imam 
Ahmed rekao: "Bio je cestit ucenjak, 
veliki poznavalac fikha i siroke naobrazbe. 
Bio je pouzdan i istinoljubiv, tako da su 
hadisi koje on prenosi potpuno pouzdani." 
Iako je bio veliki poznavalac i hadisa i 
fikha, izbjegavao j e prihvatiti se posla 
kadije i izdavanja fetvi. Zahvaljujuci 
njemu, malikijski mezheb se prosirio u 
Egiptu. 



97 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



* Esheb b. ' Abdul 'azlz el-Kajs! al- 
'Amin (roden 140/757., umro 204/819. 
god). I on je bio ucenik Imama Malika, a 
kasnije i veliki ucenjak fikha u Egiptu. U 
Egiptu ga je zatekao Imam Safija koji je za 
njega rekao: "Egipat nije iznjedrio boljeg 
poznavaoca fikha od Esheba." 

* Ebu Muhammed 'Abdullah b. 'Abdul- 
hakem (roden 155/772., umro 214/829. god). I 
on je bio ucenik Imama Malika. Bio je veliki 
poznavalac fikha, cestit, istinoljubljiv i blage 
naravi. Nakon Eshebove smrti povjereno mu 
je rukovodenje malikijskim mezhebom. Bio 
je Safijin savremenik i licni prijatelj. 
Napisao je poznata djela al-Muhtasar al- 
kabtr i al-Muhtasar al-awsat i al-Muhtasar 
as-sagir koja zapravo predstavljaju skracenu 
preradu djela el-Muwatta\ al-Ahwal, al- 
Qada' /T al-bayan, Fada'il 'Umar b. 
Abdul 'azlz \ al-Manasik. 

* Esed b. el-Furat (umro 213/828. 
god). Bio je veliki ucenjak fikha i poznati 
vojskovoda. Porijeklom je iz Nejsabura, a 
odrastao je u Tunisu. Iz Tunisa je otisao na 
skolovanje kod Malika u Medinu, i kod 
njega izucavao djelo el-Muwatta'. Nakon 
toga se uputio u Irak gdje j e neko vrijeme 
ucio pred Ebu Hanifinim ucenicima (Ebtl 
Jusufom i Muhammedom). Ebu Jusuf je od 
njega preuzeo el-Muwatta ' i preko njega ga 
i prenosi. Zatim se, ponovo, vratio u Egipat i 
tamo upoznao Ibn el-Kasima sa onim sta j e 
sve o hanefijskom fikhu bio naucio, nakon 
cega ga je ovaj odredio za muftiju 
malikijskog mezheba u Egiptu. Dok je taj 
posao obavljao, sakupljao je gradu koja mu 
je, kasnije, posluzila za pisanje djela al- 
Mudawwana koje j e sredio i kompletirao u 
Kajrevanu. Bio j e komandant muslimanske 
vojske koja je poslana da osvoji Siciliju. 
Smrt ga j e zatekla dok je opsjedao grad 
Sirakuzu (na Siciliji). 

* Asbag b. el-Feredz b. Se'id (roden 
150/767., umro 225/840. god), poznati 
egipatski ucenjak fikha. Uputio se u Medinu 
sa namjerom da pred Malikom izucava fikh, 
ali j e Malik umro tacno na dan kada j e ovaj 
dosao u Medinu, pa je fikh poceo izucavati 
pred Malikovim ucenicima Ibn et-Kasimom, 
Ibn Vehbom i Eshebom. Napisao je vise 



djela od kojih su mu najpoznatija: Adab al- 
qada\ Tafsir garib al-Muwatta', Adab as- 
siyam'\ ar-Radd 'ala ahl al-ahwa'. 

* 'Isa b. Dinar (umro 212/827. god) iz 
Kordobe u Andalusu, odakle se zaputio do 
Ibn el-Kasima da pred njim izucava fikh. 
Kasnije je postao najbolji poznavalac fikha 
u svoje vrijeme, u cijelom Andalusu. O 
njemu su historicari zabiljezili: '"Isa je bio 
sjajan ucenjak fikha, ... pobozan i bogobojazan, 
provjeren u znanju, dokazan na djelima i 
poznat po primanju njegove dove. O njemu 
se pripovijeda da je cetrdeset godina sabari 
klanjao sa abdestom od nocnog namaza." 
Umro je - Allah mu se smilovao - u Tolejteli. 

* 'Abdusselam b. Se'id et-Tenuhl 
(roden 160/777., umro 240/854. god), 
poznat i pod nadimkom Sahnun. Fikh j e 
prvo izudavao u Kajrevanu, a zatim se 
uputio u Egipat, odakle je kasnije dosao u 
Medinu, gdje su mu ucitelji bili Ibn el- 
Kasim, Ibn Vehb i Esheb. Nije imao priliku 
susresti se sa Malikom niti od njega uciti. 
Zato je cesto imao obicaj sa uzdahom reci: 
"Nedao Allah nikome siromastvo. Da njega 
nije bilo, zatekao bih Malika." Mnogi su se 
o njemu izrazili kao izrazito pouzdanom i 
obrazovanom ucenjaku, narocito u fikhskoj 
znanosti. Bio je pobozan i istinoljubljiv, 
odlucan kada je istina u pitanju, skroman, 
jednostavan u oblacenju i jelu i, iznad svega, 
veoma tolerantan. Od vladara i ljudi od 
vlasti nije primao nista, cak ni poklone. U 
zemljama Magreba njegova rijec je bila 
veoma postovana. Autorje djela al-Mudawwana 
na koje su se pozivali ne samo stanovnici 
Kajrevana, nego, tokom niza stoljeca, i 
ucevniji ljudi malikijske pravne skole. 

Temelji malikijskog mezheba: 

Malikijska pravna skola svoje ucenje 
temelji na sljedecim izvorima: 

- Kur 'anu casnom, 

- Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve 
sellem, Sunnetu i 

- Jednoglasnom misljenju drugova 
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem, (fgma" as-sahaba)* . 



98 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



Navedena tri izvora su zajedni£ka za sve 
cctiri velike pravne skole u Islamu. Pored 
njih Malik kao izvore uzima jos i: 

- Analogiju (al-q/yas)* , 

Rjesenja koja su od opceg interesa za 
sve (al-masalih al-mursala)* , tj. ona rjesenja 
koja tekstom Zakonodavca (as-sari e ) nisu ni 
naredena ni zabranjena. 

- Praksa stanovnika Medine. Po ovom 
posljednjem Imam Malik se razlikuje od 
ostalih ucenjaka fikha. Imam Malik, naime, 
smatra da je, kao izvor, praksa stanovnika 
Medine jaca nego predaja koju prenosi samo 
jedan covjek. Ovo zato sto se njihova praksa 
smatra svojevrsnom predajom opceg postupanja 
po hadisu, a takva predaja koju prenosi 
grupa, je jaca od one koju prenosi samo 
pojedinac. Zbog toga, Malik za valjanost 
predaje koju prenosi samo jedan covjek, 
uvjetuje da se ona ne smije kositi sa praksom 
stanovnika Medine, jer je po njemu praksa 
stanovnika Medine apsolutno prihvatljiva 
kao izvor koji, kao takav, bezrezervno treba 
prihvatiti i po njemu postupati. 

Misljenje drugova Allahova Poslanika, 
sallallahu alejhi ve sellem, (ashaba). Pored 
hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem, Malik u svome djelu 
al-Muwatta' navodi i fetve koje su izdali 
'Amr i njegov sin 'Abdullah, r.a., i fetve 
koje od ashaba prenose sedmerica poznatih 
ucenjaka fikha u Medini. Zato se Malik, kao 
sto kaze es-Satibi, smatra prvim imamom 
sunneta u svoje doba. 

Rasirenost malikijskog mezheba: 

- Malikijska pravna skola (al-madhab)* 
prvo se prosirila u Hidzazu. Odatle se 
kasnije prosirila na Sjevernu Afriku, 
narocito na zemlje Magreba, a odatle dalje 
prema Andalusu. U Andalusu je malikijski 
mezheb bio toliko popularan da se za mjesto 
kadije, pored poznavanja cijelog Kur'ana 
napamet, kao uvjet kandidatu postavljalo 
da zna napamet i Imam Malikovo djelo 
al-Muwatta '. 

- Svoj vrhunac u Andalusu malikijski 
mezheb j e dostigao u doba Ibn Hisamove 
vladavine. U to doba, poznati ucenjak 



malikijskog fikha, Jahja b. Jahja imao je 
veliki utjecaj na zvanicnu vlast pa se 
zahvaljujuci njemu malikijski mezheb 
prosirio u Andalusu i zemljama Magreba, 
isto kao sto se zahvaljujuci Ebu Jusufu, 
hanefijski mezheb prosirio u Iraku. 

- Malikovi ucenici su njegov mezheb 
prenijeli u Egipat, tako da je, poslije 
Hidzaza, Egipat bio prva kolijevka 
malikijskog mezheba. 

- Danas je malikijski mezheb rasiren u 
juznom Egiptu i Sudanu, kao i u ostalim 
oblastima africkog kontinenta, nasuprot 
Hidzaza. 

S obzirom na bogatstvo malikijske 
pravne skole, svaki istraSivac - u malikijskom 
fikhu moze pronaci pravo bogatstvo 
najrazlicitijih ideja i fikhskih rasprava koje 
se i danas, u zavisnosti od klime koja u 
odredenoj sredini vlada, mogu prakticno 
primijeniti. 

Iz navedenog se vidi: 

- Da je malikijski mezheb jedna od 
cetiri velike sunnijske pravne skole u Islamu 
i da je ime dobio po Imamu Maliku b. Enesu 
- Allah mu se smilovao, 

- Da se malikijski mezheb u svom 
ucenju temelji na: Kur' anu, Sunnetu, 
konsenzusu misljenja ashaba (igma* as- 
sahaba)*, analogiji (al-qiyas)*, rjesenjima 
koja su od opceg interesa za sve (al-masalih 
al-mursala)*, praksi stanovnika Medine i 
misljenju ashaba, 

- Da su najvaznija djela malikijskog 
mezheba: al-Muwatta', al-Mudawwana, 
al-Muwwaziya, Bidaya al~mugtahid i 
ad-Dahfra, 

- Da se malikijski mezheb prvo 
prosirio u Hidzazu, a zatim u zemljama 
Magreba, Andalusu, na afriSkom kontinentu 
u juznom Egiptu, Sudanu i nekim drugim 
africkim zemljama. 



99 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Bibliografi] a: 

a) Najvaznija literatura malikijskog 
mezheba: 

- al-Muwatta ' li al-Imam Malik b. Anas wa 
yagma'u bayna al-hadit wa al-atar wa ara' al-imam; 
al-Mudawwana, wa hiya al-ara' al-Imam Malik 
yagma'aha tilmiduhu Sahnun b. Sa'Td at-Tanuhi; al- 
Muwwaziya, li Muhammad b. Ibrahim al- 
Askandari b. Ziyad, al-ma'ruf bi Ibn al-Muwwaz (al- 
mutawaffi sana 269/882. aw 281/894.); B/daya al- 
mugtahid, li Ibn Rusd (wulida sana 450/1058., al- 
mutawaffi sana 520/1 126.); ad-Dahtra, li al-Qarafi; 
Mawahib al-Galfl\i al-Hattab; 

b) Kompedijf. 

- al-Muhtasar fi al-fiqh al-Maliki, li as- 

Sayh Halil b. Ishaq al-Maliki (al-mutawaffl sana 
767/1365.) wa lahu suruh minha: - Mawahib al- 
Galil li sarh Muhtasar al-Halil\i Abu 'Abdullah 
Muhammad b. Muhammad b. 'Abdurrahman al- 
Maliki al-ma'ruf bi al-Hattab (al-mutawaffi sana 
954/1547.)- tab'a ula - Matba'a as-Sa'ada bi Misr (bi 
dtin tarih); al-Magmu' al-fiqhl fi al-madhab 
al-imam Malik, li Muhammad b. Muhammad b. 
Ahmad b. 'Abdulqadir b. 'Abdul'aziz as-Sanbawi, al- 
ma'ruf bi al-Amir, al-mutawaffi sana 1232/1816. wa 
huwa matn muhtasar; 

c) Biografije ucenjaka malikijskog 
mezheba: 

Tartib al-Madarik wa taqrib al- 
masalik li ma 'rifa a 'lam madhab Malik li al- 
Qadi 'Iyad b. Musa as-Sabti (al-mutawaffi sana 
544/1 149.); ad-DTbag al-mudahhab f! ma 'rifa 
a'yan 'ulama' al-madhab li Burhanuddin 
Ibrahim b. 'Ali b. Muhammad b. Farhun al-'Umri al- 
Madani al-Maliki (al-mutawaffi sana 799/1397.); 

d) Opca literatura: 

al-Madahib al-fiqhiyya, li ad-duktur 
Muhmmad Fawzi Faydullah - as-Si'a' li an-nasr, al- 
Kuwayt, 1985.; al-Igtihad fi as-sari'a aU 
islamiyya, li ad-duktur Hasan Ahmad Mar'i, Idara 
an-nasr bi fiami'a al-Imam Muhmmad b. Sa'ud al- 
islamiyya - ar-Riyad 1401/1981. - Dar an-nahda al- 
'arabiyya - al-Qahira, 1383/1963.; al-Madhal H 
al-Fiqh al-Islaml - li al-ustad 'IsawI Ahmad 
'Isawi, Dar al-kutub al-'arabi - al-Qahira; al-Imam 
Malik li Muhmmad Abu Zahra - Dar al-kutub al- 
fikr - al-Qahira; Wafayat al-a 'yan, li Ibn Halikan; 
ad-DTbag al-mudahhab fi ma'rifa a'yan 



'ulama' al-madhab li Ibn Farhun; Nazra 
tarihiyya fi hudut al-madahib al-arba ' wa 

intisaruha, li Ahmad Timur-basa; 

11. Safijski mezheb 

Definicija: 

Safijski mezheb {al-madhab as-safi'tf je 
jedna od cetiri velike sunnijske pravne skole 
u islamskom svijetu. Safijskim mezhebom je 
nazvana po svome osnivacu Imamu 
Muhammedu b. Idrisu (es-Safi'iju) Safiji - 
Allah mu se smilovao! 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Osnivac safijskog mezheba je Imam 
Ebu 'Abdullah Muhammed b. Idris es-Safi'I 
el-KuresI el-Matlebl. Roden je u Gazzi 
150/767. god., dakle iste one godine kada je 
umro Ebu Hanlfa, a umro u Egiptu 204/819. 
god. 

Otac mu je umro dok je Safija bio jos 
dijete, pa ga je njegova majka koja je po 
porijeklu bila Jemenjanka iz plemena Ezd, 
uzela i donijela u Mekku. Tu je Imam Safija 
i odrastao. Dosta rano naucio je napamet cio 
Kur'an i zavolio arapski jezik i knjizevnost, 
a posebrio poeziju. Zato se iz Mekke 
povukao u pustinju kako bi naucio cisti 
arapski jezik sacuvan od stranih utjecaja. 
Naucio j e napamet Malikov al-Muwatta' i 
posvetio se izucavanju fikha i kur'anskih 
znanosti. Ucitelji su mu bili tada poznati 
ucenjaci, medu kojima se posebno istice 
Muslim b. Halid ez-Zendzi. Uputio se u 
Medinu gdje je od Malika naucio al- 
Muwatta'. Hadis i hadiske znanosti ucio je 
od Sufjana b. 'Ujejne i drugih medinskih 
ucenjaka. Zatim se 195/811. god. uputio u 
Irak i tamo, neko vrijeme, bio ucenik 
Muhammeda b. el-Hasana, Ebu Hanifina 
ucenika. U Bagdadu je sabrao, dotada 
steceno znanje iz fikha, u knjizi pod 
naslovom al-Hugga. Zatim se 199/814. god. 
iz Bagdada preselio u Egipat, gdje je 
napisao svoja djela ar-Risala i al-Umm. 
Pored toga sto j e bio imam u islamskom 
pravu (al-fiqh)* i osnovama islamskog 
prava (al-usul), bio je i veliki poznavalac 
hadisa, arapskog jezika, knjizevnosti i 



100 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



poezije. O Safiji su se najpohvalnije izrazili 
mnogi ucenjaci. O njemu su historicari 
zabiljezili "da je bio imam svjetskoga glasa, 
i na istoku i na zapadu". 

- Volio je streljastvo (gadanje strijelom) 
i u njemu postigao takvu vjestinu da bi kada 
bi uzeo deset strijela svakom pogodio u cilj i 
da nijednom ne bi promasio. Prenosi se da je 
svojima ucenicima jednom prilikom rekao: 
"Imao sam dvije zelje: da postanem dobar 
strijelac i ucen covjek pa sam u streljastvu to 
i postigao, tako da od deset strijela mogu 
svakom pogoditi cilj." Primijetivsi kako je 
presutio spomenuti svoj uspjeh u postizanju 
znanja, neko od prisutnih je dodao: "Tako 
mi Allaha, u znanju si jos bolji nego u 
streljastvu." 

Safijina najpoznatija djela: 

Safija je, koliko se dosada zna, napisao 
sljedeca djela: 

al-Hugga koje j e izdiktirao svojim 
ucenicima u Iraku, 

al-Umm koje j e izdiktirao svojim 
ucenicima u Egiptu, 

ar-Risala fi al-usul koje se smatra 
jednim od prvih djela u toj oblasti. U njemu 
su navedena izvjesna neslaganja sa Malikom 
i ucenjacima iz Iraka. 

Safiji se pripisuje i zbirka pjesama 
(Di wan as-si'f) koja j e nedavno dozivjela i 
svoje prvo stampano izdanje. 

Safijin polozaj i ugled: 

O Safiji je njegov ucenik Ahmed b. 
Hanbel rekao: "Od Vjerovjesnika, sallallahu 
alejhi ve sellem, se pripovijeda da je rekao: 
"Uzviseni Allah ce na kraju svakog stoljeca 
u ovome Ummetu poslati po jednog covjeka 
koji ce obnoviti i ucvrstiti Njegovu vjeru' 1 . 
Na kraju prvog stoljeca to je bio 'Umer b. 
Abdul 'azlz. Nadam se da je na kraju 
drugog stoljeca ta cast pripala Safiji." 

* Ebii Ja'qub Jtisuf b. Jahja el-Buvejtl 
(nadimak el-Buvejtl dobio je po rodnom 
selu u Egiptu), jedan od najpoznatijih 



Ebu Davud, (4291) i drugi - sahih. 



Safijinih ucenika (umro 231/866. god). 
Prilikom izdavanja fetvi oslanjao se na 
misljenje svoga ucitelja. Safija ga je, kao 
svoga zamjenika, ostavio da vodi kmzok u 
Egiptu. To je i cinio sve dok nije pozvan u 
Bagdad. Zato sto nije htio potvrditi da je 
Kur'an stvoren, strpan je u zatvor. O njemu 
se pripovijeda da je u zatvoru imao obicaj 
oprati odjecu i tako ju cistu obuci u petak i 
namirisati se, a onda, kada bi se zacuo ezan 
za dzumu, izasao bi pred vrata zatvora, 
odakle bi ga zatvorski strazar vratio unutra u 
celiju govoreci mu: "Vrati se unutra - Allah ti 
se smilovao!", na sto bi El-Buvejti rekao: 
"Gospodaru moj, odazvao sam se na Tvoj 
poziv, ali su me sprijecili." Tako je u zatvorskoj 
celiji - Allah mu se smilovao - i umro. 

* Ebu Ibrahim Isma'u b. Jahja el- 
Muzeni (roden 175/791., umro 264/878. 
god.). Veliki egipatski ucenjak i prenosilac 
hadisa. O njemu j e Safija rekao: "el-Muzeni 
je veliki pomagac mog mezheba." Auto- 
biografi su o njemu zabiljezili: "Bio je 
skroman, pobozan, minimalnih prohtjeva na 
ovome svijetu i onaj od koga se dova 
primala." Napisao je mnogo djela, od kojih 
su mu najpoznatija: al-Gami' al-kabtr, 
al-Gami' as-sagfr, al-Mantur, al-Masa'il 
al-mu'tabira, at-Targib fi al-'ilm, al-Wata"iq 
i al-Muhtasar as-sagtr. 

* Er-Rebf b. Sulejman b. Abduldzebbar 
el-Muradl (roden 174/790., umro 270/883. 
god.). Bio je Safijin ucenik i prenosilac 
(rawiya) njegovih knjiga, te mujezin u 'Amr 
b. el-'Asovoj dzamiji. Preko njega su 
sacuvana i do nas doprla djela ar-Risala, 
al-Umm i neka druga djela. 

* Ebu Hafs Harmele b. Abdullah en- 
Nedzejbi el-Misri (roden 166/782., umro 
243/857. god.). Prenosilac je hadisa preko 
Safije, Muslima i Ibn Madze. O njemu su se 
najpohvalnije izrazili Ibn Mu'Tn i drugi 
ucenjaci. Napisao je djela al-MabsuU al- 
Muhtasar i as-Surut, u tri sveska, as-Sunan 
u deset svezaka i neka druga djela. 

* Ebii Ali el-Husejn b. 'Ali b. Zejd el- 
Karabisi (umro 245/859 ili 248/862. god.). 
Jedan je od najpoznatijih ucenjaka fikha u 
Bagdadu iz svoga vremena. Prvo je naucio 



101 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



fikh pravne skole sljedbenika slobodnog 
misljenja (madhab ahl ar-ra'y), a onda je, 
kada je dosao u Bagdad i ukljucio se u 
Safijino drustvo, promijenio misljenje i 
postao sljedbenik njegova mezheba. Poslije 
toga, iako mu je bio licni prijatelj, zbog 
neslaganja oko pitanja stvorenosti Kur'ana, 
napustio j e Imama Ahmeda. Zbog svoga 
neslaganja sa imamom Ahmedom, napustile 
su ga hanbelije i svijet je prestao prenositi 
njegove rijeci. 

* Ebu el-'Abbas Ahmed b. 'Umer b. 
Surejdz (umro 306/918. god.). U svoje doba 
je bio nosilac zastave safijske pravne skole. 
Zahvaljujuci njemu, safijski mezheb (al- 
madhab)* se i prosirio na sve strane. 

Periodi razvoja safijskog mezheba: 

U periodu formiranja safijskog mezheba, 
uocljiva su dva perioda i dva nacina 
izvodenja rjesenja na osnovu slobodnog 
misljenja osnivaca mezheba. 

Prvi ili stari period predstavljaju Safijina 
misljenja u doba dok je jos bio u Bagdadu. 
Ona su sabrana u djelu al-Hugga koje je 
Safija izdiktirao svome uceniku ez-Za'feraniji. 

Drugi period predstavlja Safijin rad u 
Egiptu. Naime, kada se Safija, 199/814. god. 
iz Bagdada preselio u Egipat, uzeo je i svoja 
ranija djela podeo prepravljati i dotjerivati, 
Radeci to, on je od nekih svojih ranijih 
misljenja odustao, predomislio se i prihvatio 
drugacija rjesenja, a zatim je to sve napisao. 
Njegova djela iz ovog drugog perioda prenio 
je er-Rebf b. Sulejman. 

Pisuci svoja nova djela u Egiptu, Safija 
je stavio van snage ona koja je ranije 
napisao u Bagdadu. U tom smislu su i 
njegove rijeci: "Ne dozvoljavam nikome da 
prenosi iz moje knjige ono sto sam napisao 
u Bagdadu!" 

Temelji safijskog mezheba: 

Ucenje safijske pravne skole temelji se 
na sljedecim izvorima: 

Kur' anu, kao prvom i najvaznijem 
izvoru, i to po vanjskom smislu njegova 
teksta, 



- Sunnetu, kao drugom po redu 
najvaznijem izvoru koji se mora primjenjivati, 
cak i u slucaju kada se radi o predajama samo 
sa jednim prenosiocem {ahad). Jedini uvjeti 
koji se postavljaju u ovakvim predajama su: 
da je ona vjerodostojna {as-sihha) i da je 
lanac predaje neraskidiv (al-Msal). Safija u 
svome djelu ar-Risala odlucno brani predaje 
samo sa jednim prenosiocem. Zbog takvog 
svoga stava stekao je povjerenje ucenjaka 
hadisa {al-muhddittn) toliko da su ga oni 
prozvali nadimkom "Pomagacem sunneta" 
(Nasir as-sunna). 

- Safija kao dokaz ne priznaje mursel 
predaje, osim onih koje prenosi Se'Id b. el- 
Musejjib, jer je jedino za njih ustanovio niz 
prenosilaca sve do Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem, (masanid). U pogledu 
ovoga ne slaze se sa Ebu Hanifom. 

- Konsenzus misljenja (al-igma)* 
kome Safija daje prednost nad predajama 
koje prenosi samo jedna osoba. U tom 
smislu, poznato je njegovo misljenje: 
"Konsenzus misljenja je ubjedljiviji od 
predaje samo sa jednim prenosiocem" 
{al-igma ' akbar min al-habar al-mufrad). 

Analogiji (aJ-qiyas)* koju Safija 
uvazava kao izvor pod uvjetom da ima 
podlogu u Kur'anu i Sunnetu i daje pravilno 
izvedena. 

- Safija, kao dokaz, odbacuje sve 
ostale fikhske izvore kao sto su: 

Opredjeljenje za najbolje rjesenje 
(al-istihsari)* o kome je napisao posebnu 
knjigu i prokomentirao poznatim rijecima: 
"Ko se za neko rjesenje opredijeli kao 
najbolje na osnovu slobodne procjene, samim 
tim se upustio u propisivanje vjerozakona." 
Ovim svojim misljenjem zauzeo je potpuno 
suprotan stav od Ebu Hanife. 

Rjesenja od opceg interesa za sve (al- 
masalih al-mursala)* Safija u svom mezhebu 
ne prihvaca kao valjan izvor. Medutim, takva 
rjesenja su kod malikija opceprihvatljiva. 

- Praksa stanovnika Medine ( 'amal ahl 
al-Madma) po Safiji ne moze biti valjan 
izvor. To je osporio malikijama u svome 
djelu al-Umm. 



102 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



Misljenje ashaba (aqwal as-sahaba) 
Safija, takoder, ne uvazava kao valjan izvor, 
jer i njihovo misljenje smatra slobodnom 
procjenom (igtihadan) koje, kao i kod ostalih 
ljudi, mo2e biti pogresno. 

Dakle, Safija je - Allah mu se smilovao - 
svu svoju paznju usredsredio na sahih i 
hasen hadise, tvrdeci da niko nema pravo 
suprotstavljati se Allahovu Poslaniku, 
sallallahu alejhi ve sellem. U tom smislu, od 
njega se prenosi da je rekao: "Kada je hadis 
sahih, onda je to moj mezheb." 

Rasirenost safijskog mezheba: 

* Safijski mezheb (al-madhab)* rasiren 
je u Egiptu, zato sto se prvo tamo ucvrstio 
njegov novi mezheb i jer su njegovi ucenici 
tamo najvise radili na njegovu sirenju. 
Nakon sto su Fatimije dosle na vlast u 
Egiptu, sunnijski fikh je tamo bio gotovo 
izumro. Medutim, on je ponovo ozivljen 
nakon sto je Salahuddin el-Ejjubi zbacio sa 
vlasti Fatimije. 

* Safijski mezheb dobrim dijelom 
prosirio se i u Iraku i Samu, a odatle dalje 
prema Horasanu, Jemenu, Hidzazu, Perziji i 
zemljama na Indijskom potkontinentu. 

* U Indoneziji i Maleziji zvanicni 
mezheb je safijski. Tamo je mezheb zajedno 
sa Islarnom dospio putem trgovaca sa 
Arapskog poluotoka, prije nego se pojavio 
hanbelijski mezheb. 

Iz na vedenog se vidi: 

Da je safijski mezheb jedna od cetiri 
velike sunnijske pravne skole u Islamu i da 
je ime dobio po Imamu Muhammedu b. 
Idrisu Safiji (es-Safi'i), 

Da se safijski mezheb u svome 
ucenju zasniva na Kur'anu i Vjerovjesnikovu, 
sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu, te da se 
Safija poziva i na predaje koje prenosi i 
samo jedna osoba, zbog cega je i dobio 
nadimak "Pomagac sunneta". Medutim, on 
kao dokaz ne priznaje mursel hadise, osim 
onih koje prenosi Se'Id b. el-Musejjib, za 
koje smatra da su povezane. Safija kao 
dokaz prihvaca jos i konsenzus misljenja 
(al-igma")* i analogiju (al-qiyas)* '. 



- Da kao dokaze ne prihvaca opredje- 
ljenje za bolje rjesenje (al-istfhsan), niti 
rjesenja od opceg interesa za sve (aJ-masaJih 
al-mursala)* , kao ni praksu stanovnika 
Medine ( 'amal ahl am-madma) i misljenje 
ashaba {aqwal as-sahaba). 

- Da je safijski mezheb rasiren u 
Egiptu, Iraku, Samu, Horasanu, Jemenu, 
Hidzazu, Perziji i nekim zemljama na 
Indijskom potkontinentu. 

- Da su najpoznatija djela safijskog 
mezheba: Safijino djelo al-Umtn, Muhtasar 
al-Muzenf, Rawda at-Talibm i al-Magmtf 
od en-Nevevija, Fath al-qadk Sarh al-wagtz 
od ar-Rafi'a i al-Madhab wa as-sunna od es- 
Sirazija. 

Bibliografija: 

a) Najvaznija literatura safijskog mezheba. 

- al-Umm, H al-Imam as-Safi'i; Muhtasar 
al-Muznf, Fath al-qadir Sarh al-waglz Ii ar- 
Rafi'i; Rawda at-Talibm i al-MagmVt li an- 
NawawT; al-Madhab wa as-sunna H as-SMzi; 
al-Hawi al-kabfr li al-Mawridl; al-Magmtf li 
an-NawawT; 

Najvazniji kompendij safijskog fikha na 
koji se safijski pravnici pozivaju u 
donosenju fetvi i presuda je Minhag at- 
Talibm od en-Nevevija i mnogobrojni 
komentari na ovo djelo, od kojih su 
najpoznatiji: Mugnl al-muhtag od el-Hatiba 
es-Sirbinija, Nihaya al-muhtag od ar- 
Remlija i Tuhfa al-muhtag od Ibn Hadzera 
el-Hejtemija. 

b) Izvori safijskog fikha: 

- al-Umm, Ta'lif al-Imam Abu 'Abdullah 
Muhhammad b. Idris as-Safi'I (al-mutawaffi sana 
204/819.); al-Madhab, Ta'lif Abu Ishaq Ibrahim b. 
'Ali b. Yusuf as-§!razl (al-mutawaffi sana 
476/1083.); Minhag at-Tilibm, Tailf Abfl 
Zakariyya Muhyiddln Yahya b. Saraf an-Nawawi (al- 
mutawafff sana 676/1277.); 

c) Kompedijr. 

al- Wagiz fi fiqh madhab al-Imam as- 
Safi'I, Ta'lif Abu Hamid al -Gazali (al-mutawaffi 
sana 505/1111.); ar-Rawda fi al-funt li Abu 
Zakariyya Muhammad b. Saraf an-Nawawi; 



103 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



d) Biografije ucenjaka malikijskog 
mezheba: 

Tabaqat as-Safi'iyya al-kubra, Ta'llf 
Taguddih 'Abdulwahhab b. 'Abdulkafi as-Sabkl (al- 
mutawafB sana 771/1369.); Tabaqat a§- 
Safl'iyya, Ta'lif (jamaluddln 'Abdurrahim b. al- 
Hasan al-Isnawi (al-mutawaffl sana 772/1370.); 

e) Opca literaturs. 

al-Madahib al-fiqhiyya, ad-dukrar 
Muhammad Fawzi Faydullah- as-Si'a' li an-Nasr- al- 
Kuwayt 1985; al-Igtihad fi as-sari'a al- 
islamiyya, dr. Hasan Ahmad Mar'T -Idara an-nasr 
bi Gami'a al-Imam Muhammad b. Sa'ud al-islamiyya 
- ar-Riyad, 1401/1981.; Tarih al-fiqh, al-ustad 
Muhammad 'AH as-Sayas - Matba'a Muhammad 'Ali 
Sablh, al-Qahira; al-Madhal H al-fiqh al-Islami, 
al-ustad Muhammad Salam Madkur - Dar al-kitab al- 

'arabi - al-Qahira; al-Madhal H al-fiqh al- 
Islami, al-ustad 'Isawi Ahmad 'Isawl-Dar at-Ta'Hf- 
al-Qahira, 1376/1956.; al-Madhal H dirasa al- 
fiqh al-Islaml, al-ustad Mustafa Salabi - Dar at- 
Ta'lif - al-Qahira, 1376/1956.; al-Imam as-Safi% 
Muhammad Abu Zahra, Dar al-Fikr al-'arabl al- 
Qahira; Adab as-Safi'i wa manaq/buhG, 
'Abdurrahman b. Abu Hatim ar-RazI, - Dar al-kurub 
al-'ilmiyya, - BayrOt. 

12. Hanbelijski mezheb 

Definicija: 

Hanbelijski mezheb (al-madhab al- 
hanbalff j e jedna od cetiri velike sunni- 
jske pravne skole u islamskom svijetu. 
Hanbelijskim mezhebom je nazvana po 
svome osnivacu Imamu Ahmedu b. 
Muhammedu b. Hanbelu - Allah mu se 
smilovao! 

U svojoj osnovi, ovaj mezheb, se oslanja 
na tekst Kur'ana i Surmeta i odbacuje sve 
novotarije u vjerovanju i ibadetima, i daje 
potpunu prednost sunnetu. 

Nast anak i najznacajnije licnosti: 

* Osnivac hanbelijskog mezheba je 
Imam Ahmed b. Muhammed b. Hanbel b. 
Hilal b. Esed b. Idris b. 'Abdullah b. Hajjan 
b. 'Abdullah b. Enes b. 'Avf b. Kasit b. 
Mazin b. Sejban ... b. Va'il ez-Zuheli es- 
Sejbani (roden 164/780., umro 241/855. 



god.). Po porijeklu je povezan sa 
Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, 
preko Nezara b. Ma'da b. 'Adnana. Dok je 
sa njim bila trudna, majka mu je u pratnji 
njegova oca do§la iz Merva u Bagdad. Tu ga 
je rodila u mjesecu rebi'u-1-ewelu 164/780. 
god. Otac mu je umro kada je Ahmed imao 
svega tri godine, pa je brigu o njemu 
preuzela njegova majka. Zato je vise poznat 
po svome djedu koji je bio ugledan i 
postovan covjek. 

- U potrazi za znanjem cesto j e puto- 
vao izmedu Basre, Kufe, Slama, Mezopo- 
tamije, Mekke, Medine, Jemena i ostalih 
centara gdje se sirilo znanje. 

- Fikhske znanosti j e izucavao kod 
Muhammeda b. Idrisa es-Safl'ija, Su^ana b. 
'Ujejne, Veki'a b. el-D2erraha, Jahje el- 
Katana, Jezida b. Haruna, Isma'Ha b. 
'Ulejje, Husejma b. Besira, 'Abdurrezzaka 
b. Hemmama es-Sen'anija i drugih. 

- Bavio se sakupljanjem Poslanikove, 
sallallahu alejhi ve sellem, tradicije, ulazuci 
sve svoje napore na njenom ocuvanju, tako 
da je u svoje vrijeme istovremeno bio imam 
ucenjaka hadisa {imam al-muhadditm), prvak 
ucenjaka islamskih pravnika {sayyid al- 
/uqha) i voda ustrajnih cuvara istine. 

Rekao je el-Hafiz ez-Zehebi: "Broj 
njegovih ucitelja (sejhova) od kojih on 
prenosi hadise u El-Musnedu prelazi 280 
ucitelja." 

Ostali imami su se o njemu izrazili sa 
najljepsim pohvalama. Tako je o njemu 
Imam Safija rekao: "Kada sam napustio 
Bagdad, u njemu iza sebe nisam ostavio 
nikoga bogobojaznijeg, ucevnijeg ni cestitijeg 
od Ahmeda b. Hanbela." Ez-Zehebi je o 
njemu rekao: "Odisao je strahopostovanjem 
prema Uzvisenom Allahu." Ebu Dza'fer en- 
Nufejli j e rekao: "Ahmed b. Hanbel j e bio 
jedan od najvecih poznavalaca vjere." 

Bio je istinski asketa. Toliko 
samoodricanje, kao sto je bilo njegovo, 
mogli su podnijeti samo oni najizdrzljiviji 
koji su bili sigurni u Allahovu nagradu na 
onome svijetu. O njemu je Ibn en-Nuhas 
rekao: "Bili su mu ponudeni ovaj svijet, pa 
ga je odbio i novotarije, pa ih je odbacio." 



104 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje4 



Govoreci o tome kakav je bio, Ibn el-Kajjim 
je rekao: "Eto, takve su bile vode 
bogobojaznih." O njemu je (njegov sin) 
Salih b. Ahmed rekao: "Vidao sam svoga 
oca da uzme suhih kora, otrese sa njih 
prasinu, stavi u zdjelu, pokiseli u vodi, 
pospe solju i tako pojede, ali ga nikada 
nisam vidio da je kupio nar, dunju ili bilo sta 
drugo od voca." El-Mervezl je imao obicaj 
reci: "Kada bi se sjetio smrti, imam Ahmed 
se gusio u suzama." Salih b. Ahmed je 
kazivao: "Cesto j e, kao jedinu prismoku uz 
jelo, koristio samo sirce." El-Mejmun! je 
govorio: "Ebu 'Abdullahova kuca je bila 
sasvim mala i tijesna. Po vrucini je znao 
zaspati na zemlji u njenom prizemlju." 

Imam Ahmed je bio od onih koji sebi 
nikada nisu dozvoliti da se guraju i laskaju 
ispred vrata Ijudi od vlasti. Uporno je 
odbijao primiti bilo kakav poklon od 
namjesnika. Ljutio bi se na svoju djecu kada 
bi neko od njih primio nagradu od nekog od 
emira. Ishak b. Rahivejh je o njemu rekao: 
"Kada je bio u Jemenu, Imam Ahmed je ... 
tkao, pleo, to sto svojim rukama uradi 
prodavao i od toga se izdrzavao." Nikada, 
prije cetrdesete godine, nije sjeo i drugome 
dao svoje misljenje {fetvu). 

Patnje Imama Ahmed a b. Hanbela: 

Vrijeme u kome je zivio imam Ebu 
Ahmed obiljezio je pocetak veoma zive 
aktivnosti prevodenja na arapski jezik 
filozofske literature sa drugih jezika. Taj 
pokret je bio svestrano pomagan od strane 
islamskih vladara i namjesnika. To je 
imalo za posljedicu da se, veoma brzo, 
u vjerovanju i obredima muslimanskog 
svijeta, pojave razne novotarije i prosire 
sekte poput rafidija {ar-rafida) i mu'tezilija 
(al-mu'tezila). Mu'tezilijsko ucenje (al- 
madhab al-i'tizalT)* i rasprave oko stvore- 
nosti Kur'ana bili su potpomognuti od samih 
vladara i njihovih namjesnika, tako da su se 
muslimani, veoma rano, suocili sa krupnim 
problem ima i pitanjima koji su zadirali u 
samu srz njihova vjerovanja. Halifa el- 
Me'mun pokusao je svijetu silom nametnuti 
mu'tezilijske ideje i ucenje o stvorenosti 
Kur'ana. Ostajuci nepokolebljiv i cvrsto 
dosljedan istini, Imam Ahmed to nije 



prihvatio pa je el-Me'mfin naredio da se 
strpa u zatvor i podvrgne mucenju. Poslije 
el-Me'muna, na isti nacin se prema njemu 
ponio i el-Mu'tesim, tako da je Imam 
Ahmed proveo u zatvoru dvadeset i osam 
mjeseci sa okovima na nogama, cak i dok je 
klanjao i spavao. Kasnije, kada je pusten iz 
zatvora i nakon sto su mu zamladile 
zatvorske rane, Imam Ahmed je - Allah mu 
se smilovao - ponovo nastavio sa svojim 
predavanjima u dzamiji. Za vrijeme el- 
Vasikove vladavine, Imamu Ahmedu je pet 
godina bilo zabranjeno da odlazi i u dzamiji 
odrzava svoja predavanja. Zabrana da 
odrzava predavanja trajala je sve do el- 
Vasikove smrti. Tek nakon el-Vasikove 
smrti, za vrijeme vladavine el-Mutevekkila - 
Allah mu se smilovao - ponovo je - uz 
Allahovu pornoc - pocela da zazivljava 
istina i vjerodostojna tradicija i da se suzbija 
mrak i nepravda. 

* Imama Ahmeda su slusali i od njega 
ucili brojni ucenici, kasnije, veliki islamski 
ucenjaci. Medu njima su bili: njegovi sinovi 
Abdullah i Salih, amidzic mu Hanbel b. 
Ishak, Ebu Zur'a, Buharija, Muslim, autor 
Sunen zbirke Ebu Davud, el-Esrem, Ebu 
Ja'la el-Mevsili, Mejmuni, Ibn Hani i drugi. 

Salih b. Ahmed b. Hanbel (umro 
266/879. god.), najstariji imamov sin, 
posvetio se izucavanju i prenosenju fikhske 
znanosti i za nju vezane problematike kojom 
se bavio njegov otac. 

'Abdullah b. Ahmed b. Hanbel 
(umro 290/903. god.), drugi imamov sin, 
zasluzan je, pak, za prenosenje od svoga oca 
hadiske znanosti. 

- Ishak et-Termmi, tj. Ebu Ja'kub el- 
Kevsedz el-Mervezi (umro 251/865. god.), 
po porijeklu iz Merva, prvo je naobrazbu iz 
oblasti islamskog prava stjecao u Iraku, 
Samu i Hidzazu, da bi se na kraju zaputio u 
Bagdad i tamo fikhsku naobrazbu usavrsio 
pred Imamom Ahmedom. 

- El-Bagdadi, tj. Ebu Dza'fer Muhammed 
b. Ali b. Abdullah b. Mehran el-Bagdadi 
el-Verrak (umro 272/885. god.), bio je 
jedan od najistaknutijih ucenika Imama 
Ahmeda. 



105 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



- El-Esrem, tj. Ebu Bekr Ahmed b. 
Muhammed b. Hani el-Horasani el-Bagdadi 
(umro 273/886. god.), takoder je bio ucenik 
Imama Ahmeda. Njemu pripada zasluga za 
prenosenje od Imama Ahmeda brojnih 
odgovora na mnoga pitanja kao i za vise 
pisanih djela, medu kojima treba spomenuti 
Kitab fi al- Hal, at-Tarlh i an-Nasih wa al- 
mansuh. Takoder treba spomenuti njegovo 
djelo Kitab as-Sunan fi al-fiqh po hanbe- 
lijskoj pravnoj skoli. 

- El-Harki, tj. Ebu el-Kasim 'Umer b. 
el-Husejn (umro u Damasku 334/945. 
god.) koji je svoju naobrazbu iz oblasti 
islamskog prava stekao pred imamovim 
sinovima Salihom i 'Abdullahom. Napisao 
je poznato djelo pod naslovom al- 
Muhtasar koje sadrzi 2.300 fikhskih 
pitanja. Na ovo djelo Ibn el-Kudama el- 
Makdisi napisao je svoj poznati komentar 
pod nazivom el-Mugnl. 

- El-Hilal, tj. Ebu Bekr Ahmed b. 
Muhammed b. Harun (umro 21 1/826. god.), 
koji je svoju naobrazbu iz oblasti islamskog 
prava stekao pred Ahmedovim prijateljima. 
Napisao je brojna djela medu kojima treba 
spomenuti: al-Gami' H 'ulum Ahmad b. 
Hanbal, al-'Ilal, as-Sunna, Tabaqat ashab 
Ibn Hanbal, al- 'Ilm, Tafsir al-garlb, al-Adab 
i Ahlaq Ahmad 

Temelji hanbelijskog mezheba*: 

* Imam Ahmed b. Hanbel svoju 
pravnu skolu zasniva na pet temelja. Ibn el- 
Kajjim el-Dzevzijje ih je nabrojao sljedecim 
redoslijedom: 

Tekstovima Kur'ana i Hadisa. Ovdje 
treba napomenuti da je, kao izvor, vjero- 
dostojne {sahih) hadise imam Ahmed stavljao 
ispred misljenja, analogije (aJ-qiyas) i rijeci 
ashaba. 

- Rjesenju pravnog pitanja donesenog 
od strane nekog od ashaba. Prema tome, 
ukoliko bi za odredeni problem naisao na 
pravno rjesenje (fetvu) nekog od ashaba - 
pod uvjetom da se ono ne kosi sa 
misljenjima drugih ashaba - Imam Ahmed 
ga je piihvacao i mimo njega ne bi trazio 
drugo. 



U slucajevima u kojima se ni ashabi 
medu sobom nisu bili usaglasili, Imam 
Ahmed se opredjeljivao za ono rjesenje 
koje je, po njegovom misljenju, bilo blize 
slovu Kur'ana i Sunneta, ne izlazeci ni 
tada iz okvira misljenja ashaba. Ukoliko 
se, pak, nije mogao odluciti ni za jedno od 
njihovih misljenja, samo bi ih naveo, ne 
izjasnjavajuci se sa svoje strane ni za jedno 
od njih. 

- U slucaju da nije bilo drugih zapreka, 
prihvacao j e mursel (mursal)*, pa cak i slabe 
(da'ifj hadise i davao im prednost nad 
analogijom (a/-qiyas). Ovdje treba naglasiti 
da pod slabim (da'ifj hadisom on ne 
podrazumijeva lazne (al-batil) i neprihvatljive 
\munkaf) hadise, niti one u cijem se lancu 
prenosilaca nalazi neko koje optuzen za laz. 
Ovo zato sto je po njemu i slabi (da e if) hadis 
djelimicno mogao biti vjerodostojan (sahih) 
ili dobar (hasan), buduci da hadise nije 
klasifieirao na vjerodostojne (sahlli)*, dobre 
(hasan)* i slabe (da'ifj, nego samo na 
vjerodostojne (sahlhji slabe (da'ifj. Dakle, 
slabi (da'ifj hadis, po njegovom shvacanju, 
imao je vise stupnjeva. Zato je - kao sto to 
objasnjava Ibn el-Kajjim - i takva vrsta 
hadisa, u slucaju da se ne kosi sa misljenjem 
nekog od ashaba, ili sa njihovim 
jednoglasnim misljenjem, po misljenju 
imama Ahmeda, kao izvor bio vazniji od 
analogije (al-qiyas). 

- Analogiju (a/-qiyas)*, kao izvor u 
svojoj pravnoj skoli, Imam Ahmed j e 
koristio samo u slucaju nuzde, kada potvrdu 
za svoje misljenje nije mogao naci ni u 
jednom drugom, ranije spomenutom izvoru. 

Iako je opcepoznato da vjerovatnocu, da 
bi od dva misljenja jedno moglo biti bolje i 
ispravnije (al-istihsan), Imam Ahmed kao 
izvor za svoje misljenje nije prakticirao 
uzimati, ipak treba napomenuti da Ibn 
Kudama navodi da je Imam Ahmed i o tome 
vodio racuna i da ga j e, kao izvor, koristio 
poslije analogije (al-qiyas). Prema tome, 
al-istihsan u hanbelijskoj pravnoj skoli 
treba shvatiti kao opredjeljenje za jedno od 
vise mogucih rjesenja, i to za ono koje bi 
moglo biti najispravnije i za opci interes 
najkorisnije. 



106 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



Rasirenost hanbelijskog mezheba: 

- Hanbelijska pravna skola {al-madhaBf 
nije kao ostale tri (hanefijska, safijska i 
malikijska) imala znacajnijeg uspjeha u 
Sirenju. Razloge za to treba traziti u 
sljedecim cinjenicama: 

sto je strogo bazirana na predaji i 
tradiciji, 

sto je prema slobodnom misljenju 
{al-igtihad)* , osim u slucaju krajnje nuzde, 
ostala zatvorena, 

sto iza nje, izuzev u posljednje 
vrijeme na Arapskom poluotoku, nije stajala 
nijedna druga vlast i 

sto se, u poredenju sa ostalim 
pravnim skolama, pojavila relativno kasno. 

Hanbelijska pravna skola danas je 
rasirena na Arapskom poluostrvu, u okolini 
Damaska i juznom Egiptu. Ograniceno j e 
prisutna jos u nekim islamskim zemljama. 
Medutim, treba napomenuti da se, ravnopravno 
sa ostalim, hanbelijski mezheb izucava u 
svim srednjim skolama koje pripadaju 
Azheru kao i na samom Univerzitetu al- 
Azher u Egiptu. 

Iz navedenog se vidi: 

Da je hanbelijski mezheb jedna od 
cetiri velike sunnijske pravne skole u Islamu 
rasiren u danasnjem islamskom svijem i da 
j e ime dobio po Imamu Ahmedu b. Hanbelu 
- Allah rnu se smilovao, 

- Da se temelji na ucenju Kur'ana i 
vjerodostojne Tradicije (al-hadlt as-sahSi)* 
kojima ne pretpostavlja nicije drugo 
misljenje, kijas niti misljenje ashaba. On se 
dalje, u pravnim pitanjima, temelji na 
rjesenjima ashaba, a u slucaju njihova 
neslaganja pribjegava onome misljenju koje 
je najblize ucenju Kur'ana i Tradicije. U 
slucaju da se u navedenim izvorima ne moze 
naci odgovarajuce rjesenje i da za to nema 
kakve drage smetnje, hanbelijski mezheb, 
kao izvor, prihvaca i slabe (da'Ftf* hadise, 
a u slucaju nuzde i analogiju (al-qiyas). 
Ukoliko ni to nije dovoljno, od vise 
mogucih rjesenja prihvaca ono za koje se 
smatra da bi moglo biti najispravnije 



(al-istihsan). U tom smislu se preko Ibn 
Kudame prenosi da je i sam Imam Ahmed, u 
nedostatku drugih izvora, prihvacao one 
predaje koje bi, po njegovu misljenju, mogle 
biti najispravnije, 

Da je u danasnje vrijeme hanbelijski 
mezheb rasiren na Arapskom poluotoku, 
okolici Damaska i nekim drugim arapskim 
zemljama i 

- Da u najznacajnija pisana djela 
hanbelijskog mezheba spadaju: Muhtasar al- 
Harqi, Kassaf al-qina" wa Sarh Muntaha al- 
ir adati aUMuharrar wa al-Muqni\ 

Bibliografija: 

a) Najvaznija literatura hanbelijskog 
mezheba: 

Muhtasar al-Harqi, alladi sarahahu al- 
'allama, Muwaffiquddtn Ibn Qudaraa fi al-Mugnl; 
Kassaf al-qina" wa Sarh Muntaha al-iradatX\ 
al-Bahuti; al-Muharrar fi al-fiqh H 'Abdussalam 
Ibn Taymiyya; al-Insaf\\ al-MardSwi; al-Furff U 
Ibn Muflih; al-Muqni c li Ibn Qudama i ar-Rawd 
al-murabba i li al-Higari. 

b) Najvazniji izvori hanbelijskog 
mezheba: 

Muhtasar al-Harqi, ta'lif: Abu al-Qasim 

'Umar b. al-Husayn b. 'Abdullah b. Ahmad al-Harqi 
(al-mutawaffi fi sana 334/945.); al-Hidaya, ta'lif: 
Abu al-Hattab Mahfuz b. Ahmad al-Kuludanl (al- 
mutawaffi fi sana 516/1122.); al-Muqni\ ta'lif: 
Muwaffiquddln 'Abdullah b. Muhammad b. Ahmad 
b. Muhammad b. Qudama ^al-mutawaffi fi sana 
620/1223.); as-$afi - as-Sarh al-kabir, ta'lif: 
'Abdurrahman b. al-Imam Abu 'Umar Muhammad b. 
Ahmad b. Qudama al-MaqdisI (al-mutawaffi fi sana 
682/1283.); wa huwa Sarh Kitab al-Muqni'. 

c) Kompedij: 

al-Furut, ta'lif: Samsuddln Abu 'Abdullah 
Muhammad b. Muflih al-Hanball (al-mutawaffi fi 
sana 763/1361.) 

d) Biografije ucenjaka hanbelijskog 
mezheba: 

Tabaqat al-Hanibila, ta'lif: al-Qadi Abu al- 
Husayn Muhammad b. al-Qadi Abu Ya' la b. 
Muhammad b. al-Husayn al-Fara' (al-mutawaffi fi 
sana 527/1132.) - Jab'a Matba'a as-Sunna al- 
Muhammadiyya: al-Manhag al-ahmad f! 



107 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



taragum ashab Ahmad, ta'lif Abu al-Yumn 
Mugiruddin 'Abdurrahman b. Muhammad b. 
'Abdurrahman al-'Ulayml (al-mutawaffi fl sana 
926/1521.) - tahqlq: Muhyiddin 'Abdulhamld - Misr, 
Matba'a al-Madanl. 

e) Opca literatura: 

al-Madahib al-fiqhiyya, li al-ustad. ad- 
duktur Muhammad Fawzl Faydullah, as-Si'a' li an- 
Nasr, al-Kuwayt, 1985.; al-Imam Ahmad b. 
Hanbal as- S ay bani wa Musnaduhu, li 
Ahmad b. 'Abdurrahman b. Sulayman as-Suwyan, 
Magila al-Buhut al-islamiyya, al-'adad 26, as- 
safahat 221-302; Tarih at-tasri' al-Islami, li 
as-Sayh Muhammad al-Hudari, al-Maktaba at- 
Tigariyya al-Kubra, al-Qahira; al-Madhal li 
dirasa al-fiqh al-Islami, li al-ustad 'Isawi 
Ahmad 'IsawT, Dar at-Ta'lif, al-Qahira, 
1376/1956.; al-Madhal li al-fiqh al-Islami, li 
al-ustad Muhammad Salam Madkur, Dar an-Nahda 
al-'arabiyya, al-Qahira, 1383/1963.; al-Madhal 
ila madhab al-Imam Ahmad b. Hanbal, li 
Ibn Badran al-Hanball, Dar at-Tiba'a al-munira, al- 
Qahira; I'lam al-mawqa'ayn, li Ibn Qayyim al- 
6awziyya, Matba'a as-Sa'ada, al-Qahira; 
Muhtasar al-Muntaha, H Ibn al-Hagib; 
Mafatih al-Fiqh al-HabaH\ li ad-duktur Salim 
'Ali at-Taqafl; al-Imam Ahmad b. Hanbal, li 
Muhammad Abu Zahra, Dar al-Fikr al-'Arabl, al- 
Qahira; Muttabi'un la mubtadi'un, li ad- 
duktur Muhammad §ta Abu Sa'd, Dar as-Salam, 
1413/1992., ar-Riyad; Usul madhab al-Imam 
Ahmad b. Hanbal, li ad-duktur 'Abdullah b. 
'Abdulmuhsin at-TurkT. 

13. Bzaferijski mezheb 

Definicija: 

Dzafi:rijski mezheb {al-madhab al-ga'fari)* 
je mezheb si'ija imamija (sljedbenika 
dvanaesterice imama). Dzaferijskim je 
nazvan po svome osnivacu Dza'feru b. 
Muhammedu, poznatijim pod nadimkom 
Imam es-Sadik, koga si'ije imamije slijede i 
od koga su, kako tvrde, u svom mezhebu 
preuzeli vecinu fikhske znanosti. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

Dzaferijski mezheb nosi naziv po 
Dza'fer b. Muhammed el-Bakir b. 'Ali 
Zejnul'abidin b. el-Husejn es-Sebt el- 



Hasimiju el-Kuresiju, 'Abdullahu, poznatom 
jos i pod nadimkom es-Sadiku (roden 
80/699. god., umro 148/765. god.). Sa odeve 
strane, vodi porijeklo preko Vjerovjesnikove 
loze (sagara an-nubuwwa)* , a sa maj£ine 
strane preko Ebu Bekra es-Siddika, r.a. 
Si'ije (as-si'a)* ga smatraju svojim sestim 
od dvanaest imama. Nakon smrti svoga oca, 
imama Muhammed b. 'Alija, poznatijeg pod 
nadimkom el-Bakir 117/735. god., Dza'fer 
j e preko trideset godina bio voda {imam) 
si'ija. 

Dza'fer se, jos, od rane mladosti 
posvetio vjerskim znanostima. On je - neka 
j e Allah sa njim zadovoljan - odrastao u 
Medini, redovno posjecujuci predavanja 
ucenjaka hadisa iz reda tabi'ina. Ipak, 
znanje je najvise stekao od svoga oca, 
imama el-Bakira. Bio je veliki poznavalac 
islamskih disciplina fikha i hadisa. 
Odrzavao je tijesnu vezu sa tadasnjim 
ucenjacima islamskog prava {fikha), ne 
samo u Medini nego i u novoosnovanim 
centrima u provincijama islamskog carstva. 
Halifa el-Mensur je jednom prilikom 
izmedu Dza'fera i Ebu Hanife uprilicio 
raspravu o fikhskim pitanjima, nakon koje je 
Ebu Hanifa izjavio: "Tako mi Allaha, do 
sada nisam sreo nikoga ko bolje vlada 
fikhom od Dza'fer b. Muhammeda es- 
Sadika." Odlikovao se izvanrednom 
bistrinom uma i snagom duha, sto mu j e 
omogucilo da duboko porone u gotovo sve 
znanosti svoga vremena. O njemu je, 
izmedu ostalog, zabiljezeno "da j e 
izvanredno poznavao kozmologiju i da je 
neobicno bio vjest u raspravama o 
sazvjezdima i nebeskim tijelima." Jedan od 
njegovih ucenika bio j e i Dzabir b Hajjan. 
Njegov kruzok u Medini bio je stjeciste 
ucenih ljudi. Njegov uCenik bio je i imam 
Malik r.a., koji je cesto posjecivao njegova 
predavanja i na njima naucio mnogo toga, 
narocito iz oblasti islamskog prava i hadiske 
predaje. To sto mu si'ije pripisuju ono sto 
nije kazao, nista ne umanjuje od njegova 
polozaja. Nije trazio vlast {al-hilafa)* niti se 
za nju borio, nego se u potpunosti posvetio 
znanju. Ovo, uprkos cinjenici da su neka 
od njegovih misljenja zadirala u pitanja 
vezana za vlast i politiku. Od njega se 



108 



PRAVNE §KOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



vjerodostojnom predajom prenosi da je 
prokleo svakoga onoga ko pretjeruje i 
pripisuje mu osobine kojima se nije 
odlikovao. Tako je zabiljezeno daje jednom 
prilikom sakupio svoje prijatelje, upoznao ih 
o tome i napisao pismo u kome se, ne samo 
odrekao svih onih koji ga preuvelicavaju, 
nego ih prokleo i ubrojao u visebosce, 
ukoliko su se preuvelicavanjem (m gallu 
Ghi)* o njega ogrijesili, te naredio da se ono 
poialje u sve pokrajine. Takoder se 
pripovijeda da je, upitan od halife el- 
MensOra zasto ne posjecuje kruzoke koje 
pnreduje na svome dvoru, es-Sadik 
odgovorio: "Nemamo te se zbog cega bojati, 
nemas nista od onoga svijeta za sto bi te 
mogli zamoliti, nisi ni u kakvom dobm, da 
bi ti mogli cestitati, a niti nam se cini da ti je 
to kakva nesreca, pa da ti dodemo kao 
urjesitelji." Eto, takav je - neka je sa njim 
.Allah zadovoljan - bio Dza'fer es-Sadik, 
koji se, kada je Allah u pitanju, nije bojao 
nicijeg ukora. 

- U literaturi o imamima stoji daje es- 
Sadik dao odgovore na mnogobrojna, 
postavljena mu, pitanja te da su oni sabrani 
u cetiri stotine knjiga koje si'ije (as-si'a)* 
nazivaju zajednickim nazivom al-Usul. 

- Pred es-Sadikom su ucili brojni 
tabi'Ini, medu kojima treba spomenuti: 
Jahjaa b. Se'ida el-Ensariju, Ejjuba es- 
Sihtijaniju, Eba 'Amra b. el-'Ala'a, Su'beta 
b. el-Kas;ima, Sufjana b. 'Ujejnu i drage. 

Jedno vrijeme je boravio u Medini, 
a zatim se preselio u Irak i tamo se 
nastanio neko vrijeme. Nikada se nije 
borio za bilo kakav polozaj od vlasti niti 
se s bilo kim svadao oko polozaja halife 
< al-hJlafa)*. 

- Euharija, Muslim i autori Sunen 
zbirki preko njega navode mnogobrojne 
hadise. Es-Sadik je bio cvrsto privrzen 
Kur' anu i Sunnetu. Es-Sehrestani za njega 
kaze da se odlikovao "izvanrednim pozna- 
vanjem \jere, savrsenim odgojem i mudroscu, 
krajnjom skromnoscu prema ovosvjetskim 
dobrima i potpunom predanoscu poboznosti, 
tako da se nikada nije povodio ni za kakvim 
prohrjevima." 



- Es-Sehrestani u svome djelu al-Milal 
wa an-Nihal navodi da se Dza'fer es-Sadik 
odrekao od svih nadnaravnih osobina koje 
su mu neki ekstremisti pokusali pripisari. 
Istovremeno, ne samo da se odrekao takvih 
ekstremista, nego ih je i prokleo. Tako se 
odrekao ucenja rafidijskog mezheba i 
njihovih bezumnih tvrdnji o odsustvu 
(al-gayba)*, povratku (ar-rag'a)*, promjeni 
volje i namjere zbog prethodne promjene 
znanja (aJ-bada*)*, seobi dusa {at-tanasuh)* , 
utjelovljenju (al-hulul)* i antropomorfizmu 
(at-tasblh)* . Uprkos navedenom si'ije su 
se poslije njega podvojile pa je svako od 
njih drugome poceo propagirati svoje 
ucenje (al-madhab) tvrdeci da je ono 
preuzeto od Dza'fera, iako ga se, kao sto 
smo vidjeli, jos za vrijeme svoga zivota 
bio odrekao isto kao sto se odrekao 
mu'tezilija i kaderija. 

- Ibn Tejmijja - Allah mu se smilovao 
- u svome djelu Dar' ta'arud al-'aql wa an- 
naql navodi da su takve stvari koje batinije 
(al-batiniyya)* pripisuju 'Aliji i Dza'feru es- 
Sadiku cista laf i izmisljotina. Tako se 
Dza'fera es-Sadiku pripisuju lazne izjave o 
astrologiji, drhtanju tijela, iskrivljenom 
tumacenju i svakojakim neistinama od Cega 
ga je Uzviseni Allah sacuvao i pred svijetom 
opravdao. Cak se i u poslanicama tajne sekte 
ih wan as-Safa" moze naci da neke od njenih 
voda pojedine izjave pripisuju Dza'feru 
es-Sadiku, iako se sa sigurnoscu zna da 
su one nastale poslije treceg stoljeca po 
Hidzri, dakle, dvije stotine godina poslije 
Dza'ferove smrti. 

- Medu najistaknutije ucenjake dza'fe- 
rijskog mezheba {al-madhab al-ga'farif koji 
su ga u danasnjoj formi, kakvoj j e do nas 
dosao, daleko od onoga sto je o islamskom 
pravu istinski naucavao imam Dza'fer es- 
Sadik, iskristalizirali, se ubrajaju: 

* Muhammed b. Ja'kub b. Ishak Eba 
Dza'fer el-Kulejm, imamijski pravnik iz 
Kulejna iz oblasti Rejja u Perziji. Bio je sejh 
sl'ija u Bagdadu. Umro je u Bagdadu 
328/941. god. Njegovo najpoznatije djelo je 
al-Kafi ff 'ilm ad-dm. Sastoji se od tri 
sveska. U prvom svesku se govori o 
osnovama fikha (usOl al-fiqh\ a u drugom i 



109 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



trecem o samom fikhu i fikhskim propisima 
(al-mru 1 ). U njegovom sastavljanju autor je 
proveo dvadeset godina. 

* Muhammed b. 'Ali b. el-Husejn b. 
Musa Babivejh el-Kommi es-Saduk (umro 
381/991. god.). Zivio je i djelovao u Rejju 
gdje je i umro i pokopan. Bio je veoma 
popularan u Horasanu. Napisao j e blizu tri 
stotine djela, od kojih su mu najpoznatija: 
al-I'tiqadat, al-Muqni' fi al-fiqh i Man la 
yahduruhu al-faqih. 

* Ibn el-Husejn et-Tusi (umro 460/1 067. 
god.). Medu njegova najpoznatija djela 
spadaju: Tahdib al-ahkam i al-Istibsar. 

Temelji dzVferijskog mezheba: 

U dza'ferijskom mezhebu (al-madhab 
al-ga'farlf se, kao izvor ucenja, koriste 
sljedeca cetiri dokaza: Kur'an, Predaja 
(al-habar), ili (al-asar) konsenzus misljenja 
(al-igma)* i razum (a/-'aql)*. 

Kur'an: 

Kur'an casni je glavni izvor propisa u 
svim pravnim skolama, pa i u mezhebu 
imama es-Sadika - Allah mu se smilovao. 
Medutim, sfijsko vjerovanje ('aqida as- 
sl'a)* u nepogresivost imama povlaci za 
sobom njihovu tvrdnju da se Kur'an smatra 
Kur'anom samo ukoliko je uzet od 
nepogresivog imama. S obzirom da Kur'an 
prenesen preko imama u stvarnosti ne 
posjeduju, ovaj postojeci i poznati Kur'an 
vise nije valjan kao izvor za dokazivanje. 
Ovo zato sto je, navodno, doslo do 
iskrivljavanja pojedinih ajeta u njemu i 
izbacivanja nekih njegovih poglavlja. 
Naravno, to ni u kom slu£aju nije bilo 
misljenje Dza'fera es-Sadika. Si'ije iskrivljuju 
znacenje Kur'ana casnog i prilagodavaju ga 
svome vjerovanju u kome preuvelicavaju 
licnosti svojih imama. 

Predaja: 

Predaja (al-habar) po njihovom shvacanju 
podrazumijeva Poslanikove, sallallahu alejhi 
ve sellem, hadise (ahadit ar-rasu/)* koje 
prenose oni ashabi koje prihvacaju si'ije, 
rijeci i djela koja se pripisuju njihovim 
nepogresivim imama, te predaje ali bejta 



(al al-bayt) u kojima se tumaci Kur'an i 
objasnjavaju propisi vjere. Vjerovanje u 
nepogresivost imama, narodito iz reda onih 
posljednjih, si'ije je navelo na to da vise 
cijene njihove rijeci nego rijefii i misljenje 
obicnih ashaba. Iz istog razloga oni 
prihvacaju samo one predaje koje prenose 
oni koji vjeruju u nepogresivost imama. 
Prema tome, sunnet kod njih znaci samo 
rijeci i djela nepogresivog, svejedno, bio on 
vjerovjesnik ili imam. 1 

Si'ije predaju (al-habar) dijele na: vjero- 
dostojnu (sahih), dobru (hasari), pouzdanu 
(muwattad) i slabu (da'if). 

1. Vjerodostojna (sahih)* predaja, po 
njima, je ona koja se od nepogresivog 
prenosi preko pravednog imamije. 

2. Dobra (hasan)* predaja, po njima, je 
ona koja se od nepogresivog prenosi preko 
imamije o kome se oni pohvalno izraza- 
vaju bez tekstualne potvrde o njegovoj 
pravednosti. 

3. Pouzdana (muwattad) ili jaka (al-qawijj) 
predaja, po njima, je ona koju prenosi 
pouzdani neimamija. 

4. Slaba (da'If) predaja, po njima, je 
ona koju prenosi, ili nepoznata osoba, ili ona 
kojoj se spocitava sklonost grijesenju i si. 

Konsenzus misljenja (al-igma)* 

Konsenzus misljenja (al-igma°)* kao 
dokaz si'ije prihvacaju samo u slucaju kada 
medu prisutnima ima neko od nepogresivih 
(al-ma l sum). Prema tome, imamije konsenzus 
misljenja, kao dokaz, uvjetuju izjavom i 
misljenjem nepogresivog. 

Razum (al- 'aql)* 

Iako si'ije, kao dokaz, odbacuju analogiju 
(al-qiyas)* koja se u krajnjem slucaju svodi 
na izvlacenje zakljucka pomocu razuma, 
oni, uprkos tome, prihvacaju i ubrajaju 
razum u izvore svoga ucenja, barem oni iz 



1 Djelo al-Kafi kao i druga si'ijska literatura 
prepuni su katastrofalnih tvrdnji koje izvode iz 
Islama, ponajvise zbog toga sto zbog preuveli- 
cavanja imama dovode do pripisivanja Allahu 
sudruga (as-sirk). 



110 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



kasnijih generacija. Buduci da stvari mogu 
biti lijepe i ruzne, oni smatraju da se njihova 
Ijepota i ruznoca moze shvatiti razumom i 
prije nego sto o njihovoj naredbi ili zabrani 
zakonodavac da svoj sud. To objasnjavaju 
cinjenicom da j e Allah u nekim stvarima 
objasnio propise o tome da li su one korisne 
ili stetne i da, cak, i oni koji poricu nebeske 
objave prosuduju da su neke stvari lijepe, a 
dnige ruzne. Prema tome, i sam razum 
{al-'aql)* je dovoljan da presudi da je ono 
sto je teret i sto se ne moze podnijeti ruzno. 

Iz navedenog se vidi da su sl'ije u osnovi 
potpale pod snazan utjecaj mu'tezilija koje 
govore o ljepoti i ruznoci (al-qubfi)* stvari i 
ulozi razuma u davanju suda o njima. 

Nekoliko primjera fikhskih propisa po 
sadasnjem dza 'ferijskom mezhebu: 

* Sljedbenici dza'ferijskog mezheba 
smatraju da je voda upotrijebljena za pranje 
poslije obavljene velike nuzde (al-istinga") 
cista i da se moze ponovo upotrijebiti. Isto 
tako, smatraju da je vino cisto. 

* Tvrde da je kupanje na Dan Nevruza 
(praznik medzusija) sunnet. 

* Smatraju da je za uzimanje tejemmuma 
dovoljno samo jednom dotaknuti zemlju. 

* Tvrde daje namaz neispravan onome 
ko na njemu prouci pojedina poglavlja iz 
Kur'ana. kao sto je npr. poglavlje es- 
Sedzda. 

* Neki dozvoljavaju jelo i pice u 
namazu. 

* Dozvoljavaju spajanje podne-namaza 
sa ikindijom i aksama sa jacijom, bez ikakva 
posebna razloga za to, kao sto je putovanje i 
si. 

* Smatraju da se u odsutnosti imama 
dzuma-namaz moze izostaviti. Medutim, 
poslije dolaska Homeinija na vlast iranske 
Si'ije i njihove pristalice pocele su obavljati 
dzuma-namaz. 

* Smatraju da je post onoga ko zaroni 
u vodu pokvaren i da je duzan taj dan 
napostiti sa kefaretom. Istovremeno, neki 
dozvoljavaju da postac moze jesti lisce sa 
drveca. 



Imaju jos mnogo ovakvih i slicnih 
fikhskih propisa koji su o£ito u suprot- 
nosti sa slovom Kur'ana i vjerodostojnog 

sunneta. 

Rasirenost dza'ferijskog mezheba: 

- Dza'ferijskapravnaskola(a/-marf!ia^* 
rasirena j e u Iranu, Iraku, Pakistanu, 
Libanu i nekim dijelovima Sirije. U 
najnovije vrijeme sl'ije pokusavaju i ulazu 
mnogo truda da putem skola i univerziteta 
prosire dza'ferijski mezheb (al-madhab)* . U 
tom cilju u Iranu je u posljednje vrijeme 
otvoreno sest novih univerziteta. Predvideno 
je da se na njima skoluje 20.000 studenata iz 
islamskog svijeta. Isto tako, samo u 
1409/1988. godini Iran je u Africi otvorio 
511 skola. Iran ulaze ogromne napore da 
svim raspolozivim sredstvima, pomocu 
materijalnih i ljudskih potencijala sto vise 
pro siri si'izam. U tom smislu biljezi 
veliki uspjeh, buduci da je znatan broj 
sunnijskih muslimana u Aziji i Africi 
prihvatio si'izam. 

Iz navedenog se vidi: 

- Daje dza'ferijski mezheb {al-madhaBf 
pravna skola si'ija (as-si'a)* sljedbenika 
dvanaesterice imama i da su izvori ovog 
mezheba Kur'an, Predaja (al-habaff, 
konsenzus misljenja (al-igma')* i razum 
(al-'aql)*. 

- Da sljedbenici ovoga mezheba tvrde 
da se ovdje pod Kur'anom podrazumijeva 
samo onaj Kur'an koji je preuzet preko 
nepogresivog imama, sto znaci da ovaj, 
danas kod sljedbenika tradicije (ahJ as- 
sunnif poznati Kur'an, po njihovom 
misljenju, nije valjan kao dokaz zbog 
navodne iskrivljenosti pojedinih njegovih 
ajeta i izbacivanja nekih od njegovih 
poglavlja. Buduci da to ni u kom slucaju 
nije bilo misljenje Dza'fera es-Sadika, 
pripisivanje ovoga mezheba njemu uz ociti 
izlazak iz okvira ucenja Kur'ana, ne moze 
biti vjerodpstojno. 

Da po njihovom shvacanju tradicija 
znaci rijeci i djela nepogresivog, svejedno, 
radilo se o vjerovjesniku (an-nabiyrf* ili 
imamu. 



111 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Da za valjanost konsenzusa misljenja 
(al-igma)* kao uvjet postavljaju da medii 
prisutnima mora biti i neko ko je po 
njihovom misljenju nepogresiv. 

Bibliografi] a: 

a) Literatura dza 'ferijskog mezheba: 

* Prvi koji j e napisao knjigu o 
imamijskom fikhu bio je Musa el-Kazim 
(183/799. god). Bilo je to djelo pod 
naslovom al-Halal wa al-haram. Zatim je 
njegov sin 'Ali er-Rida napisao djelo pod 
naslovom Fiqh ar-Rida koje je stampano u 
Teheranu 1274/1857. godine, zatim je es- 
Safa' el-A'redi el-Kommi (290/902. god.) 
napisao djelo pod naslovom Basa'ir ad- 
daragat fi 'ulOm Ali Muhammad wa ma 
hassahum ullahu bihi, koje je svoje prvo 
stampano izdanje dozivjelo 1285/1868. god. 
Zatim je el-Kulejni er-Razi (328/939. god.) 
napisao djelo pod naslovom al-Kafi fi 'ilm 
ad-dm koje j e u sedam velikih svezaka 
1381/1961. godine stampano u Teheranu. 

Medu najznacajnija fikhska djela dza' fe- 
rijskog mezheba, takoder, spadaju: al-Muhtasar 
an-nafi ( od NedzmuddTna el-Hullija (676 
/1277. god.) i ar-Rawda al-bahiyya od es- 
Sehid Zejnuddln el-Dza'bl el-'Amilija 
(965/1 557. god.), Oba ova djela su stampana 
u Egiptu. Tu jos treba spomenuti djela: 
Sara'i' al-Islam od el-Hullija i Gawahir al- 
kalam od Muhammeda Hasan b. Bakir en- 
Nedzefija (1322/1904. god.). 

b) Najvazniji izvori dza 'ferijskog 
mezheba: 

Kitab man la yahduruhu al-faqlh, li Aba 
Ga'far Muhammad b. 'AH b. al-Husayn b. Musa b. 
Babawayh al-Qummi (al-mutawaffT 381/991. god.); 
al-Istibsar fima uhtulifa min al-ahbar, H Abu 
Ga'far Muhammad b. al-Husayn b 'AH at-Tus! (al- 
mutawaffT 460/1067. god.); al-Kafi min fiqh as- 
Sl'a, li Abu Mansiir Ahmad b. at-TabrisT as-ST'i (al- 
mutawaffi 588/1 192. god.). 

c) Kompedij. 

al-Muhtasar an-nafi' fifiqh al-imamiyya, 
li Abu al-Qasim Nagmuddm Ga'far b. al-Husayn b. 
Abu Zakariyya Yahya b. al-Husayn b. Sa'id al- 
mashur bi al-Muhaqqiq al-HullT (al-mutawaffT 



676/1277.); ar-Rawda al-bahiyya fi sarh al- 
Lum 'a ad-Dimasqiyya, H Zaynuddin b. 'Ali b. 
Ahmad al-Gab'i al-'Amili (al-mutawaffi 966/1461.) 

d) Biografije ucenjaka dza' ferijskog 
mezheba: 

Amal al-Amil, li Muhammad b. al-Husayn al- 
Hurr al-'Amili (al-mutawafft 1104 H.), Tahqiq: as- 
Sayyid Ahmad al-Husaym, Bagdad, Maktaba al- 
Andalus, at-tab'a 1385/1965. 

e) Opca literatura: 

Ma'alim as-sarVa al-islamiyya, li ad- 
duktur SubhT as-Salih, Dar al-'ilm li al-malayln, 
Bayrut, at-tab'a, 1982.-1984.; al-Milal wa an- 
nihal, li as-§ahristanT bi tahqTq Muhammad Sayyid 
Kaylani, Dar al-Ma'rifa, Bayrut, 1400/1980.; Abu 
Hanifa, as-Sayh Muhammad Abu Zahra, Dar al- 
Fikr al-'Arabi; Dar' ta'arud al-'aql wa an-naql 
li Ibn Taymiyya, bi tahqiq ad-duktur Muhammad 
Rasad Salim, al-Guz' al-hamis, at-tab'a Gami'a al- 
Imam Muhammad b. Sa'Gd al-islamiyya, 1401 
/1981.; Iqtida' as-sirat al-mustaqim, li Ibn 
Taymiyya, bi tahqiq ad-duktur Nasir al-'Aql, al- 
Mugallad al-awwal; al-A'lam li az-Zirikll; at- 
Tuhfa al-itna 'asariyya, li as-§ah ' Abdul' azTz al- 
Imam Waliyyullah ad-Dahlawi, bi tahqiq 
MuhibbuddTn al-Hatib, Nasr Dar al-Ifta' bi ar-Riyad, 
1404/1984.; Mansttrat wizara al-harigyya al- 
Iraniyya; A 'yan as-si'a, li Muhsin al-Armn, at- 
tab'a Bayrut; al-Imam as-Sadiq wa al-madahib 
al-arba 'a, li Asad Haydar, at-tab'a Bayrut; Ta 'n f 
'amm bi al-'ulOm es-serije, Muhammad az- 
Zuhayli; Tar/h al-madahib al-islamiyya, as- 
Sayh Muhammad Abu Zahra; Tarih al-imamiyya 
wa aslafihim min as-si'a, ad-duktur 'Abdullah 
Fayyad; Dirasa 'an al-firaq fi tarih al- 
muslimm: al-hawarig wa as-si'a, ad-duktur 
Ahmad Muhammad Gali; 

14. Sloboda rasudivanja {td-igUhSd) i 
mezhebska nepristrasnost 

Definicija: 

Pod slobodom rasudivanja {al-igtihad) i 
mezhebskom nepristrasnosti {'adam at- 
ta'assub al-madhabi) se podrazumijeva 
pokret koji zagovara nepridrzavanje propisa 
nijedne strogo odredene pravne skole i 
primjenu ja£ih argumenata iz sva cetiri 
mezheba ili izvan njih. 



112 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



\astanak i najznacajnije licnosti: 

Nepridrzavanje nijedne strogo odredene 
pravne skole, izbjegavanje oponasanja i 
izvodenje pravnih propisa direktno iz 
Kur'ana i Tradicije je islamski metod (al- 
manhag al-lslami)* stariji i od oponasanja i 
od rnezheba. Njegove temelje postavio j e 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kao 
takvog, pored imama i osnivaca pravnih 
skola, pridrzavale su se prve i najbolje 
generacije muslimana. Medutim, u kasnijim 
stoljecima je doslo do poplave sektastva 
{al-madhabiyya), slijepog oponasanja (at- 
taqlid) i mezhepske pristrasnosti (at-ta 'assub 
al-madhabi). To je dovelo do razjedinjenosti 
medu muslimanima, dominacije nevjernika 
u islamskim zeraljama, zatvaranja vrata 
slobodnog rasudivanja (gaJq bab al-igtihad)* 
i davanja prednosti misljenju ucenjaka nad 
slovom Kur'ana i Tradicije ciji su propisi 
sve vise zapostavljeni. Usljed toga zavladala 
je pristrasnost pripadnosti samo jednom 
mezhebu, zatvaranje u njegove okvire i 
netrpeljivost prema drugim mezhebima. 
Mezhepska pristrasnost i netrpeljivost j e 
poprimila takve razmjere da su se 
izbjegavali brakovi sa pripadnicima dragog 
rnezheba i klanjanje za imamom koji nije 
bio istog rnezheba. Ta pristrasnost je, kako 
tvrdi profesor Muhibbuddui el-Hatib, bila 
glavni razlog da su muslimani na prostorima 
danasnjeg Irana prihvatili si'ijski mezheb. U 
svome komentaru djela al-Muntaqa min 
minhag al-i'tidal (y : str. 18.-19.) u kome je 
Sejhu-1-lslam Ibn Tejmijja ukratko prenio 
misljenju od el-Hafiza ez-Zehebija, on 
navodi kako se j edan od iranskih vladara po 
imenu Hudabende, koji je inace bio sunnija, 
jednog dana naljutio na svoju zenu i tri puta 
ponovio da je pusta i da mu vise nije zena. 
Kada se kasnije odljutio, predomislio se i 
htio sebi ponovo vratiti zenu. Medutim 
islamski pravnici koji su slijedili tradiciju su 
mu rekli da to ne moze uciniti sve dok se 
njegova zena ne preuda za drugog i dok je 
ovaj ne pusti. To je vladara tesko pogodilo 
pa se obratio za misljenje Ibn el-Mutahheru, 
jednom od si'ijskih pravnika koji mu j e 
izdao fetvu da do ispunjenja uvjeta razvoda 
braka nije doslo i da svoju zenu slobodno 
moze vratiti. Vladar je sa radoscu prihvatio 



tu fetvu i Ibn el-Mtttahhera uzeo sebi za 
savjetnika. Pod njegovim urjecajem vladar 
je kasnije prihvatio si'izam, a kada je to 
ucinio on, za njim se poveo i njegov narod. 

Zbog ovakvih i slicnih razJoga, odavno 
su se poceli pojavljivati reformatori sa 
idejom obnove temelja islamskog jwava koje 
su uspostavile prve generacije muslimana i 
metoda njihove primjene, zagovarajuci 
ostavljanje otvorenim vrata slobodnog 
misljenja {fath bab al-igtihad)*, nepristrasnost 
prema strogo odredenom mezhebu i 
njegovim vodama, te pridrzavanje dokaza iz 
Kur'ana i Tradicije. Medu najpoznatije 
takve licnosti spadaju: 

* Veliki islamski ufienjak Ibn Hazm 
cije je puno ime 'AH b. Ahmed b. Se'Id b. 
Hazm. On je imao i nadimak Ebu 
Muhammed, ali j e ostao poznat kao Ibn 
Hazm. Roden je u mjesecu ramazanu 
384/992. god. u Kordobi u Andalusu. 
Buduci da mu je otac slu^io kao vezir nekim 
emevijskim vladarima u Andalusu, odrastao 
je u bogatoj i uglednoj kuci. Nauku je 
zavolio jos od ranog djetinjstva. Prvo cemu 
se posvetio bilo je izucavanje malikijskog 
fikha. To je i razumljivo, s obzirom da je 
malikijska pra\Tia skola u to doba u 
Andalusu bila sluzbeni mezheb drzave. 
Desilo se, medutim, da je pod urjecajem 
kriticara imama Malika, Ibn Hazm napustio 
malikijski mezheb i prihvatio safijski koji je 
vise odgovarao njegovom kriticarskom i 
slobodarskom duhu koji se u njemu razvio 
citajuci Safijina djela. 

Ono sto se Ibn Hazmu, izucavajuci 
safijski mezheb, u njemu narocito dopalo 
bila je strogost u dosljednom pridrzavanju 
Kur'ana i Sunneta i oslanjanje fikhskih propisa 
na njihov tekst ili na izvlacenje zakljucaka 
iz njihovih tekstova. Isto tako, Ibn Hazmu se 
svidjela strogost imama Safije i njegova 
kritika onih koji se, kao izvorom za islamsko 
pravo, sluze istihsanom {al-istihsari)* i 
izgovorima da je neko rjesenje od opceg 
interesa (al-maslih al-mursala)* . 

- Medutim, Ibn Hazm se nije dugo 
zadrzao ni u safijskom mezhebu, jer su mu 
se sve vise pocele svidati ideje Davuda el- 



113 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Isfahanija, Safijinog ucenika i sejha zahirijskog 
mezheba, koji je zagovarao oslanjanje samo 
na tekstove Kur'ana i Sunneta. Njegove 
ideje dopale su se Ibn Hazmu prvenstveno 
zbog toga sto nisu bile sputane propisima 
nijednog od postojecih mezheba. 

Svoju naobrazbu Ibn Hazm j e stjecao 
kod u svoje doba najpoznatijih islamskih 
ucenjaka, kako u svome rodnom Andalusu, 
tako i izvan njega. Medu njima su, 
izmedu ostalih, bili: Sejh Ahmed b. 
Dzesttr, Sejh Ebu el-Hasan el-Farisi, Ebta 
Bekr b. Ishak, 'Abdullah b, Jahja, Ebu el- 
Kasim el-Ezdi i Abdullah b. Dehun. 
Pored navedenih ucenjaka, tijesne veze 
odrzavao je sa velikim islamskim ucenjakom 
i svojim savremenikom 'Umerom b. 
Abdulberrom. 

- O njemu je u djelu Nafh at-tlb autor 
zabiljezio: "Sa'id kaze: 'Ibn Hazm je od 
svih Andaluzana bio najobrazovaniji i - 
pored svog izuzetnog poznavanja jezikoslovlja, 
stilistike, lingvistike, biografija, zivotopisa, 
historije - u islamske znanosti najupuceniji 
covjek.'" Za njega je ez-Zehebi rekao: 
"Bio j e krajnje bistar, ostrouman, upucen 
u Kur'an, Tradiciju, mezhebe, vjere 
(al-milat)*, sekte, arapski jezik, logiku i 
poeziju. Pored toga krasili su ga 
istinoljubivost, poboznost, stidljivost, 
otmjenost i nacitanost." Abdulvahid u 
svome djelu al-Mu'gab biljezi: "Od vise 
andaluzijskih ucenjaka sam cuo da je Ibn 
Hazm napisao cetiri stotine svezaka, na 
blizu 80,000 listova o raznim disciplinama: 
fikhu, hadisu, osnovama vjerovanja, vjerama, 
sektama, historiji, rodoslovlju i knjizevnosti." 
(v. al-Mu'gab, str. 48.)- 

Ibn Hazm je odabrao zahirijski 
mezheb prvenstveno zbog toga sto on 
zabranjuje oponasanje drugih (at-taqlid) i sto 
kao izvore priznaje jedino Kur'an, Tradiciju 
i konsenzus misljenja (al-igma")*. 

Govoreci o svojoj borbi protiv slijepog 
oponasanja drugih (at-taqJFd)* Ibn Hazm 
kaze: "Slijepo oponasanje drugih je strogo 
zabranjeno (haram). Nikome, ma o kome se 
radilo, neukom covjeku ili ucenjaku, nije 
dozvoljeno da bez valjana dokaza {burhari) 
drzi do tudeg misljenja." 



On je, takoder, rekao: "Ono sto zacuduje 
je da je shvaceno kao stroga obaveza da 
obicni vjernik u Andalusu mora slijediti 
imama Malika, u Jemenu Safiju, a u 
Horasanu Ebu Hanifu cija su rjesenja 
(fatawa) za jedna te ista pravna pitanja 
suprotna. Zar j e to Allahova vjera? Ne, tako 
mi Allaha, Allah nam takvo nesto nikada nije 
naredio. Naprotiv, Allahova vjera (ad-dtri)* 
je jedna i Njegovi propisi su jedni." 

Medutim, kada obicnom covjeku zabranjuje 
slijepo oponasanje (at-taqlld)* drugog, Ibn 
Hazm ne misli da se taj isti covjek mora 
posvetiti detaljnom izucavanju propisa svoje 
vjere naustrb stagnacije u drugim oblastima 
od vitalnog znacaja za opci napredak, nego 
misli na: 

- Zabranu slijepog ugledanja na 
odredenog vodu (imama), jer slijepo 
ugledanje na njega znaci slijedenje njegova 
mezheba kao da je takav od Boga propisan, 
sto nije tacno i 

- Zabranu da obicni neobrazovani 
covjek prihvaca tude misljenje (fetvu) koje 
nema uporiste u Kur' anu ili Tradiciji, te 
zabranu da doticni islamski pravnik 
(al-faqfh) zivi u ubjedenju da je njegovo 
misljenje neprikosnoveno, kao da je od 
Boga propisano. 

Zbog toga, kada drugoga pita za neko 
pravno rjesenje (fetvu), Ibn Hazm obicnom 
covjeku stavlja u obavezu da doticnog 
muftiju upita: "Je li to tako propisao Allah 
ili Njegov Poslanik?" - pa ako odgovori da 
jeste duzan je to prihvatiti, a ako odgovori 
da nije, ili presuti, ili se pozove na necije 
drugo, mimo Vjerovjesnikova misljenja, 
duzan je potraziti odgovor od nekoga 
drugog. Po njegovu misljenju, to je najbolji 
put u postepenom stjecanju znanja. 

- Svoje misljenje o zabrani slijepog 
oponasanja drugog (tahrim at-taqlld)*, Ibn 
Hazm temelji na dokazima iz Kur'ana, 
posebno na rijecima Uzvisenog: 

Slijedite ono sto vam se od Gospodara 
vaseg objavljuje i ne uzimajte, pored 
Njega, nekoga drugog kao zastitnika! 
(Al-A'raf, 3.) i 



114 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



A ako se u necemu ne slazete, obratite se 
Allahu i Pos/aniku/ (An-Nisa\ 59.). 

Ihro Hazm svoje ucenje temelji na 
sljedeca cetiri izvora: Kur' anu, Sunnetu, 
idzmau (al-igma*)* i nepobitnom dokazu 
iad-dafil). Pod cetvrtim izvorom ad-dalillbn 
Hazm podrazumijeva rjesenje izvedeno na 
osnovu prethodna tri, tj. na osnovu idzma'a 
i al-igma 1 )* ili teksta Kur'ana i Sunneta. Kad 
smo kod ovoga treba napomenuti da u svome 
ucenju analogiju (al-qiyas) Ibn Hazm ne 
uvazava kao valjan izvor. 

Ibn Hazm je umro u selu Mitlisem u 
Andalusu u sedamdeset i drugoj godini 
zivota u mjesecu sa'banu 456/1064. godine. 
Medu njegova najpoznatija pisana djela 
spadaju: al-Ihkam fi usul al-ahkam, al-Isal fi 
fahm al-hisal, al-Gami'a li muhassal sara" i' 
al- islam fi al-wagib wa al-hall wa al -haram 
wa as-sunna wa al-igma \ al-Muhalla bi al- 
atar, Mudawat an-nufus, al-Mugrib fi tarih 
al -Magrib, al-Fasl bayna ahl al-ahwa' wa 
an-nihal, al-Iltibas fima bayna ashab az- 
zahir wa ashab al-giyas i druga. 

* Sejhu-1-Islam, Ahmed b. 'Abdulhalim 
b. "Abdusselam b. Tejmijja, rod. 661/1262. 
god. u gradicu Haran u Samu. Potjece iz 
porodice koja je dala vise poznatih ucenjaka 
u raznim islamskim disciplinama. Njegov 
otac Sihilbuddin 'Abdulhalim b. 'Abdusselam 
u svoje vrijeme bio je jedan od najpoznatijih 
pravnika hanbelijskog mezheba, dok mu je 
djed Sejhu-1-islam, MedzduddTn Ebu el- 
Berekat 'Abdulselam b. 'Abdullah bio 
poznati hafiz hadisa, mufessir, karija i 
lingvistiear. 

Sejhu-1-Islam, Ahmed b. Tejmijja 
bio je veliki poznavalac hadisa i biografija 
njegovih prenosilaca. Kao rijetko ko, pamtio 
je njihove tekstove i bio nadaren 
izvanrednom sposobnoscu izvlacenja iz njih 
odgovamjucih propisa. U tom smislu, za 
njega je Ibn el-Verdi rekao: "Nijedan hadis 
za koji nije cuo Ibn Tejmijja nije hadis. 
Ovim ne zelim reci da je on sve potpuno 
znao, jer znanje, kao takvo, pripada samo 
Allahu, ali hocu reci da ga je, za razliku od 
ostalih imama koji su ga zahvacali iz rijeka, 
on zahvacao iz mora." 



- Govoreci o njemu, Hafiz ez-Zehebi 
je rekao: "Bio je jedinstven i neuporediv sa 
bilo kim od svojih savremenika kako po 
znanju, dubini spoznaje, hrabrosti, bistrini, 
bozanskoj nadarenosti, plemenitosu i dobroti 
prema muslimanima, tako i po svom 
upomom preporucivanju drugima da cine 
dobro i neumornom odvracanju od onoga 
sto ne valja... Od svojih savremenika 
odlikovao se izvanrednim poznavanjem 
islamskog prava, mezhepskih razlika i 
pravnih rjesenja (fetvi) donesenih od strane 
ashaba i tabi'iha, a kada bi sam davao 
rjesenja (fetve) na pravna pitanja, ne bi se 
drzao nijednog mezheba, nego bi to cinio na 
osnovu - po njemu - valjanih argumenata." 

U svojim fetvama on je - Allah mu 
se smilovao - zagovarao otvaranje vrata 
slobodnog misljenja (al-igtihad)* za svakoga 
ko je za to sposoban, s jedne, i nepridrzavanje 
nijedne strogo odredene pravne skole 
(al-madhab)* , s druge strane, bez obzira 
radilo se o stvarima koje ona nareduje ili 
zabranjuje, duboko ubijeden da takav 
stupanj nepogresivosti moze imati samo 
misljenje Allahova Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem. Stavise, ucenjake koji se u 
svome misljenju oslanjaju na druge, uopce i 
nije smatrao ucenjacima. Pri tome se 
pozivao na Ibn 'Abdulberra koji je kazivao 
da je Se'Id b. Ebu 'Urube imao obicaj reci: 
"Ne ubrajajte medu ucenjake onoga ko nije 
cuo za razilazenja!" 

- Za istinu i protiv neistine Sejhu-1- 
Islam se borio svim raspolozivim sred- 
stvima: sabljom, perom i jezikom. Od takve 
borbe ga nisu mogle odvratiti ni brojne 
nedace, ni gorka iskustva, ni razne intrige. 
Tako se - stajuci na stranu istine - borio, 
kako protiv Tatara i otpadnika od vjere, tako 
i protiv pristalica raznih sekti, pobornika 
prohtjeva i svakojakih pravaca, bez obzira o 
kome se radilo: filozofima, apologeticarima, 
sufijama, zagrizenim pristalicama mezheba i 
si., sto ga je vise puta dovelo do zatvora. 
Medutim, to ga nije ni najmanje obes- 
hrabrivalo, nego mu je ulijevalo jos vise 
snage da ustraje. To najbolje potvrduju 
njegove rijeci: "Moji mi neprijatelji ne 
mogu nista, jer moji vrtovi i moje basce su u 
mojim prsima. Kud god da krenem, oni su 



115 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



sa mnom. Ako me strpaju u zatvor, moj 
zatvor je moj halvat. Ako me protjeraju iz 
moga grada, moje izgnanstvo je moj 
turizam. Ako me ubiju, moje stradanje je 
moj put medu sehide." 

- Sejhu-1-Islam Ibn Tejmijja - Allah 
mu se smilovao - ostavio je snazan utjecaj 
na svoje savremenike i kasnije generacije 
sljedbenika sunneta i dzema'ata. Medu 
njegove najpoznatije ucenike ubrajaju se: 
Imam Ibn el-Kajjim el-Dzevzijje, Hafiz i 
mufessir Ibn Kesir i Hafiz Semsuddin 
ez-Zehebi. Sejhu-1-Islam - Allah mu se 
smilovao - umro je u zatvoru 728/1328. 
godine. Iza sebe je ostavio bogatu riznicu 
pisanih djela koja najbolje govore o sirini 
njegovog obrazovanja i dubokoj upucenosti 
u ucenje imama pravnih skola na cijem se 
misljenju temelji vecina pravnih rjesenja. 
Takoder, njegova pisana djela su najbolji 
dokaz koliko se u svome ucenju cvrsto drzao 
vjerodostojnih izvora (Kur'ana, Sunneta i 
konsenzusa misljenja) i koliko ih je, u 
odnosu na ostale izvore, snazno preferirao. 
Medu njegova najpoznatija pisana djela 
spadaju: Magmu' al-fatawa, Dar' ta'arud al- 
l aql wa an-naqi, Naqd al-mantiq i Minhag 
as-sunna an-nabawiyya fi ar-radd 'ala ar- 
rafida w a al-qadariyya. 

* Ibn el-Kajjim el-Dzevzija, cije je puno 
ime bilo Muhammed b. Ebu Bekr b. Ejjub b. 
Sa'd Ebu 'Abdullah Semsuddrn ez-Zer'I 
ed-Dimeskl, roden je 7. safera 691/1292. 
godine. Odrastao je u porodici poznatoj po 
ilumu i poboznosti. Otac mu je bio cestit 
i nadaleko poznat covjek koji se brinuo 
o izdrzavanju i radu Dzevzijske skole 
(al-Madrasa al-Gawziyya), 

Ibn el-Kajjim j e ucio prvo pred 
svojim ocem, pred kojim j e stekao solidno 
znanje iz nasljednog prava {al-fara'id}*, a 
potom pred nekoliko najpoznatijih ucenjaka 
svoga vremena, pred kojima je stjecao 
obrazovanje iz ostalih islamskih disciplina. 
Najjaci utjecaj na njega ipak je ostavio 
njegov ucitelj Sejhu-1-islam, Tekijjuddln b. 
Tejmijja od koga se nije odvajao punih 
petnaest godina. Pred njim je izucavao 
brojne islamske znanosti: Kur'an, tradiciju, 
tefsir, hadis, fikh, Mlmu-l-kelam i nasljedno 



pravo. Ibn el-Kajjim - Allah mu se smilovao - 
bio j e pobozan, skroman, predan dovi i 
trazenju oprosta. Za njega se kaze da je znao 
klanjati sabah-namaz i, predan zikru, ostati 
nepomican na mjestu gdje je klanjao sve 
dok sunce na nebu visoko ne bi odsko6ilo. 
Cesto je znao reci: "Ovo je moje jutro. 
Ako ga ne provedem budan i u ibadetu, 
propaloje." 

Zbog svoje hrabrosti, neustrucavanja da 
kaze sta je pravo, trazenja da se cini dobro i 
odvracanja od onoga sto ne valja, cesto je 
dolazio u sukob sa vlastima i vise puta bio 
zatvaran. 

Za njega je Imam es-Sevkam rekao: 
"Bio je izvanredan poznavalac svih 
znanosti. Nadmasio je sve svoje savre- 
menike i stekao popularnost na sve strane 
svijeta. Duboko je poronuo i ovladao 
ucenjem skola casnih predaka. Odlikovao se 
uctivoscu i slatkorjecivscu u ophodenju sa 
slusaocima, s jedne, i vjestinom izlaganja 
problematike o kojoj pise, s druge strane, sto 
je rijetko ko od drugih autora bio u stanju 
postici. Rije6i su mu bile takve da su se 
naprosto upijale, a svojom pojavom bi 
plijenio paznju i osvajao srce. Sta god bi 
govorio, nastojao bi da sve sto kaze 
potkrijepi dokazom. Rijetko bi se pozivao 
na skolu (al-madhab)* kojoj je pripadao. U 
vecini svojih rasprava je bio u pravu. Kud 
god bi se okrenuo, gledao bi da za to ima 
opravdan razlog." 

Zivio je u blizini Mekke i vise puta 
putovao u Kairo. Na svojim putovanjima je 
napisao brojna djela, sto samo po sebi 
govori o njegovoj u£enosti, sirokoj obrazo- 
vanosti i moci pamcenja. Medu tako 
napisana njegova djela spadaju: Kitab 
Miftah dar as-sa 'ada wa mansur wilaya dar 
al-'ilm wa al-irada, Rawda al-muhibbm wa 
nuzha al-mustaqlh, Zad al-ma l ad fi hady 
hayr al-'ibad, Bada'i' al-fawa'id, Tahdib 
sunan Abu DawOdi druga. 

Ibn el-Kajjim el-Dzewzija - Allah 
mu se smilovao - umro je 13. redzeba 
751/1350. god., ostavivsi iza sebe bogatu 
riznicu pisanih djela koja su obogatila 
islamsku biblioteku. Medu njima najpoznatija 
su: Si fa' al-'alil fi masa'il al-qada" wa al- 



116 



FRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



wb ai-tanzU, I'lim al-mawqi'iyn 'an 
rabb al-'alamm, Tariq al-higratayn i as- 
Szwa'kf al-mursala 'ala al-gahmiyya wa al- 
nm'amla. 

* Imam i veliki islamski ucfenjak 
Muhammed b. 'AH es-Sevkani es-San'ani, 
roden u mjesecu zu-1-kadetu 1173/1760. 
god.. u gradicu Hidzra Sevkan, jednom od 
naseija sahamijskog plemena Havlan u 
Jemenu. Odrastao je u Sani i pred tamosnjim 
sejhovima i ucenjacima, medu kojima 
posebno mjesto zauzimaju: el-Kasim b. 
Jahja el-Havlanl, es-Sejh Abdullah b. 
Isma'H en-Neheml, el-Hasan b. Isma'H el- 
Magribl i drugi, poceo stjecati znanja iz 
raznih islamskih disciplina. Posebno se 
istakao u poznavanju tefsira, hadisa, fikha, 
usula, historije, gramatike, knjizevnosti i 
logike. U islamskom pravu Imam es- 
Sevkani j e prvobitno bio sljedbenik Imama 
Zejda, da bi kasnije odbacio praksu 
oponasanja drugog (at-taqlld)* i nadaleko se 
procuo po svojim rjesenjima brojnih pravnih 
piranja donesenih na osnovu sopstvenog 
misljenja {al-igtihadf . Tome je ponajvise 
doprinijela njegova knjiga pod naslovom as- 
Sayl al-garrar al-mutadaffiq 'ala hada'iq al- 
azhar koju su zestoko napali njegovi 
savremenici, posebno iz reda onih ucenjaka 
islamskog prava i njegove teorije koji su 
zagovarali strogo ugledanje na ranije 
ucenjake. To ga je navelo da, kao odgovor, 
napise svoj poznati komentar na spomenuto 
djelo pod naslovom Sarh al-azhar alladi 
huwa fiqh ahl al-bayt al-muhtar u kome j e 
obrazlozio svoju odbojnost prema opo- 
nasanju i argumentirano potkrijepio svoj 
stav o zabrani oponasanja drugog {tahrim 
at-taqlld)*. Obavljao je duznost kadije u 
Sani gdje ga je zatekla smrt u mjesecu 
dzumade-1-ahiru 1250/1834. god. Iza sebe 
je ostavio brojna pisana djela od kojih su 
najpoznatija: Nayl al-awtar iz hadisa, Irsad 
al-fuhul ila tahqlq 'l'Jrn al-usul iz usuli 
fikha, al-Badr at-taW bi mahasin min 
ba'd al-qarn as-sabi' iz histori) e, Fath 
al-Qadir al-gami' iz tefsira, al-Fawa'id 
al-magmu'a o apokrifnim hadisima, ad- 
Durr an-nadid o islamskom monoteizmu i 
vise drugih djela. 



* Veliki islamski ucenjak i muhaddis, 
Ahmed Sakir Ebti el-Esbal, Cije je puno ime 
Ahmed b. Muhammed Sakir b. Ahmed. 
Potjece iz ugledne porodice Ali Ebu 'Uleja' 
koja vodi porijeklo od el-Husejna b. 'Alije - 
neka je Allah sa njima zadovoljan. Otac mu 
Sems el-E'imme dao mu je nadimak Ebu el- 
Esbal. Roden je u Kairu 29. dzumade-1-ahira 
1309. god. po Hidzri, tj. 29. januara 1892. 
godine. 

- Ahmed Sakir - Allah mu se smilo- 
vao - je odrastao u poznatoj ulemanskoj 
porodici. Njegov otac, Sejh Muhammed 
Sakir bio je sekretar i povjerenik Ureda za 
fetve pri Univerzitetu al-Azhar, vrhovni 
kadija za Sudan i Sejh islamskih ucenjaka u 
Aleksandriji. Jos od ranog djetinjstva, a 
pogotovo u mladosti, bio je veoma marljiv 
u trazenju znanja. Tako je prije dvadesete 
godine zivota dobro ovladao poezijom, 
knjizevnoscu i hadiskom naukom sa svim 
njenim disciplinama. Poslije toga je 
nastavio svoje skolovanje pred vise 
poznatih ucenjaka svoga vremena. Medu 
njima se posebno isticu: njegov otac, 
zatim, Sejh 'Abdusselam el-Fikhi, Sejh 
'Abdullah b. Idris es-Senusi, Sejh 
Ahmed b. es-Sems es-Senkltl, Sejh Sakir 
el-Irakl, Sejh Dzemaluddin el-Kasiml, Sejh 
Muhammed Resld Rida, Sejh Tahir el- 
Dzeza'ir! i drugi. 

- Poslije zavrsetka al-Azhera, prvo je 
radio kao muderris u nekim skolama, 
zatim j e postavljen prvo za sudskog 
sluzbenika, a potom za sudiju i clana 
Vrhovnog suda. Sudsku sluzbu je obavljao 
sve dok nije penzioniran 1951. god. 
Ovdje treba napomenuti da je bio i j edan 
od clanova Vrhovnog savjeta ucenjaka 
Pokreta prijatelja Muhamedove tradicije 
{Gama' a ansar as-sunna al-muhammadiyya) 
u Egiptu. 

- Njegov prijatelj i veliki islamski 
ucenjak, Muhammed Hamid el-Fikhi ga je 
opisao rijecima: "Dao je veliki doprinos u 
ozivljavanju knjiga Tradicije. Zahvaljujuci 
njemu, mnoge od njih su dozivjele stampana 
izdanja uz odlicnu strucnu pripremu. Svoj 
rad j e krunisao izdavanjem Musneda od 
Imama Ahmeda b. Hanbela. 



117 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Svoj metod rada temeljio j e na 
vjerodostojnom znanju koje se oslanjalo na 
ucenje Kur'ana i Tradicije (sunneta), onako 
kako su ih shvacali i razumijevali casni 
preci prvih generacija muslimana i oni 
koji su od kasnijih generacija, slijedeci 
vjerodostojne izvore, bez ikakve mezhepske 
pristrasnosti i ucmalog oponasanja (at-taql7d)*, 
isli njihovim putem. 

Napisao je blizu pedeset, sto originalnih, 
sto revidiranih djela. Najpoznatija su mu Sarh 
al-Musnad\ 'Umda at-tafsir. Prvo predstavlja 
komentar Imami-Ahmedove zbirke hadisa, a 
drugo skracenu preradu Ibn Kesirova tefsira. 
Ebu el-Esbal - Allah mu se smilovao - je, ne 
zavrsivsi ih do kraja, umro u subotu 26. zu- 
1-kadeta 1377. god., tj. 14. juna 1958. god. 

Medu savremenim pobornicima ovoga 
pokretajos se isticu: 

* Veliki islamski ucenjak es-Senkiti 
Muhammed el-Emin b. Muhammed el- 
Muhtar b. Abdulkadir b. Ja'kub b. Dzakin 
el-Emir, djed plemena Dzaknija (al- 
gakniyyuii) koje j e, kao ogranak starog 
plemena Humejr, po njemu dobilo ime. Es- 
Senkitl - Allah mu se smilovao - je roden 
1335/1917. god. u mjestu Tenba u okrugu 
(Kayga) Senkit u danasnjoj Mauritaniji. 
Odrastao je u cestitoj i postenoj porodici 
naklonjenoj znanju i ucenjacima. Dok je jos 
bio mali, umro mu je otac, pa je brigu o 
njemu preuzeo njegov daidza. U kuci svoga 
daidze, es-Senkiti je poceo stjecati svoju 
prvu naobrazbu. Ona se ogledala u ucenju 
napamet Kur'ana, lekcija iz knjizevnosti, 
osnovama gramatike, rodoslovlja arapskih 
plemena i Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi 
ve sellem, biografije. Diplomu iz kiraeta po 
Versu i Kalimu dobio je kao djecak od 
sesnaest godina. Poslije toga nastavio je 
svoje skolovanje pred najpoznatijim 
ucenjacima svoga grada kao sto su Sejh 
Muhammed b. Saliha, poznatiji pod 
nadimkom el-Ahrem, Sejh Ahmed b. 'Umer 
i drugi. Potom je, radeci kao predavac i 
muftija, postao poznat po ostroumnosti i 
umijecu vodenja sudskih poslova, tako da je 
stekao veliko postovanje i ugled, kako medu 
ucenjacima u svojoj zemlji tako i medu 
obicnim svijetom. 



U Saudijsku Arabiju je dosao sa 
namjerom da obavi hadzdz i da se poslije 
toga ponovo vrati u svoju zemlju. Medutim, 
desilo se da se za vrijeme hadzdza susreo 
sa Emirom Halidom es-Sudejrijom koji 
ga je, uocivsi sirinu njegova znanja i 
obrazovanja, nagovorio da odustane od 
povratka kuci i predlozio mu da se sastane 
sa sejhom Abdullahom ez-Zahimom i 
sejhom 'Abdul'azlzom b. Salihom. Nakon 
sastanka sa njima, pristao je da ostane u 
Medini i da na molbu kralja Abdul'azlza - 
Allah mu se smilovao - tamo pocne sa 
tumacenjem Kur'ana. 

Sejh es-Senkiti je u svome tumacenju 
Kur'ana koristio fikhski metod, tako sto je 
prvo sakupljao postojeca misljenja islamskih 
ucenjaka, a potom ih - ne pridrzavajuci se 
strogo nijednog od postojecih mezheba 
(al-madhab)* - analizirao i opredjeljivao se 
za ono koje je, po njegovom misljenju, bilo 
najutemeljenije na valjanim argumentima. 

- Sejh es-Senkiti se kasnije preselio u 
Rijad kako bi mogao ucestvovati u 
osnivanju insituta za obrazovanje i 
istrazivanje na naucnim osnovama i u 
odgoju novih generacija studenata po 
programima baziranim na vjerodostojnom 
znanju i ispravnom yjerovanju. Istovremeno, 
ucestvovao je u osnivanju Islamskog 
univerziteta u Medini-Muneweri, u odrza- 
vanju predavanja na Institutu Vrhovnog suda 
u Rijadu i cesto putovao u druge islamske 
zemlje radi odrzavanja predavanja i 
ucestvovanja u raznim raspravama. Pored 
toga, on je - Allah mu se smilovao - bio 
jedan od clanova Vijeca akademije ucenjaka 
{Hay'a kibar al-'ulama") i clan Osnivacke 
skupstine Islamske svjetske lige {al-Maglis 
at-ta'sM H Rabita al- 'alam al-islamf) u 
Mekki-Mukerremi. 

- Sejh es-Senkiti - Allah mu se smilovao 
- je umro 1393/1973. god., ostavivsi iza sebe 
brojna pisana djela, od kojih su neka bila u 
rukopisu, a druga stampana. Medu njima 
su najpoznatija: Tafsir adwa" al-bayan fi 
idah al-Qur'an bi al-CJur'an, Man' gawaz 
al-magaz f! al-manzil al-muta'abbad wa 
al-i'gaz i Mudakkira usul 'ala rawda an- 
nazir. 



118 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



* Veliki poznavalac islamskog prava 
iat-facfih) i tradicije (al-muhaddit) sejh 
"Abdnl'aziz b. 'Abdullah b. 'Abdurrahman 
AH Baz. roden u gradu Rijadu u Saudijskoj 
Arabiji u mjesecu zu-1-hidzdzetu 1330 
1914.. umro 1422/2001. godine. Jos kao 
cbecak 1346/1927. god., usljed ocnog 
oboljenja, poceo je postepeno gubiti vid da 
bi potpuno oslijepio pocetkom 1350/1931. 
god. Svoje skolovanje i stjecanje znanja 
poceo je jos od ranog djetinjstva. Tako je 
dosta rano, prije nego sto je postao 
pimoljetan, naucio napamet cio Kur'an i 
duboko poronio u vjerske znanosti i 
discipline arapskog jezika. Ucio je pred vise, 
lada najpoznatijih ucenjaka Nedzda, medu 
kojima su bili: Sejh 'Abdul' azlz Ali Sejh, 
Sa'd b. Hamed b. 'Attk, sejh Hamed b. Faris 
i sejh Muhammed b. Ibrahim Ali Sejh koji je 
dugo vremena bio vrhovni muftija Saudijske 
Arabije. 

Obavljao je vise visokih i odgo- 
vomih duznosti. Prvo je bio kadija, potom 
profesor predavac, da bi potom bio 
postavljen za prorektora Islamskog univer- 
ziteta u Medini-Muneweri. Taj posao je 
obavljao sve do smrti rektora Univerziteta, 
sejha Muhammeda b. Ibrahima Ali Sejha 
1390/1970. god., kada je i sam bio 
postavljen za rektora. Taj posao je obavljao 
sve do 1395/1975. god., kada je bio 
imenovan za predsjednika Uprave za naucna 
istrazivanja, fetve, misionarstvo i duhovnu 
skrb sa polozajem ministra. Zatim je bio 
imenovan za vrhovnog muftiju Saudijske 
Arabije, takoder, sa polozajem ministra. 
Pored navedenog, njegova ekselencija, Sejh 
Ibn Baz je bio i predsjednik Vrhovnog 
medunarodnog vijeca za dzamije (al-Maglis 
al- 'alam! al-a 'Ia H al-masagid), predsjednik 
Islamske akademije za fikhska pitanja pri 
Islamskoj svjetskoj ligi (Rabita al-'alam al- 
is/ami), predsjednik Osnivacke skupstine 
Islamske svjetske lige (al-Maglis at-ta'sisl H 
Rabita al-'alam al-islami) i clan Savjeta za 
misionarstvo u Saudijskoj Arabiji. 

Sejh 'Abdul'aziz b. Baz je bio 
plodan pisac, uvijek vitalan i aktivan, predan 
zikru i pozivanju u Allahovu vjeru, lijepom 
rijecju i mudrim savjetom. Od drugih je 
uvijek trazio da se cini dobro i odvraca od 



onoga sto ne valja. Bio je strog prema onima 
koji su u vjeru uvodili novotarije i pazljiv 
prema onima koji su iskreno robovali samo 
Uzvisenom Allahu. Bio je od pomoci 
mnogim u^enjacima, studentima i obicnim 
vjernicima sirom islamskog svijeta. Medu 
njegova najpoznatija pisana djela spadaju: 
Naqd al-qawmiyya al-'arabiyya, Hukm al- 
islam timan ta'ana fi al-Qur'an wa ar-rasOJ, 
al-Gihad fi sabilillah, al-Fawa'id al-galiyya 
fi al-mabahit al-fardiyya i druga djela, medu 
kojima i stotine fetvi od kojih su neke 
sabrane i stampane u vise svezaka. 

* Sejh NasiruddTn el-Albam, poznati 
muhaddis i autor mnogobrojnih djela i novih 
redaktura, roden u Skadru u Albaniji 
1330/1914., umro 1422/2001. god. Potjece 
iz poznate ulemanske porodice koja je 
emigrirala u Damask bjezeci sa svojom 
vjerom od zloglasnog rezima Ahmeda 
Zogua koji j e preuzeo vlast u Albaniji i 
krenuo stopama Ataturka u Turskoj. 

- Njegov otac je bio pristrasni pristalica 
hanefijskog mezheba sto je sigurno ostavilo 
snazan utjecaj i na njega samog. El-AlbanT 
je svoje prvo skolovanje, posebno u 
fikhskim znanostima, zavrsio po hane- 
fijskom mezhebu. Poslije toga se posvetio 
izucavanju hadiske znanosti i u njoj se 
pokazao veoma darovitim. Izucavajuci 
hadis, sam je dosao do novih saznanja i 
poceo siriti ideju o povratku na Kur'an i 
Tradiciju i direktno oslanjanje na njih u 
crpljenju odgovora na sva pitanja koja se 
odnose na akaid i fikh. Napisao je brojna 
djela od kojih su mu najpoznatija: Silsila al- 
ahadit as-sahfha, Silsila al-ahadit ad-da'ifa, 
Sahih al-Gami' as-sagir, Da'Tf ' al-Gami' as- 
sagiri mnoga druga djela. 

Sejh NasiruddTn el-Albani je medu 
svojim uCenicima nasao brojne pobomike 
svojih ideja i nacina pristupa rjesavanja 
navedene problematike. Medu njima su 
najpoznatiji: 

1. Profesor Muhammed 'Id el-'AbbasI, 
od svih najistaknutiji i od sejha nerazdvojni 
udenik koji zivi i radi u Damasku. 
Najpoznatije mu je djelo Bid'a at-ta'assub 
al-madhabi na koje je kasnije napisao i 
dodatak. 



119 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



2. Sejh 'Abdurrahman 'Abdulhalik, 
svrsenik Islamskog univerziteta u Medini- 
Muneweri i autor brojnih djela iz oblasti 
misionarstva {ad-da'wa) i duhovne skrbi 
(al-irsad). Danas zivi u Kuvajtu i ubraja se 
medu vodece ucenjake koji tamo rade na 
polju misionarstva {ad-da ( wa). 

3. Profesor Hajruddin Vanli, plodni 
pisac i pjesnik koji zivi i radi u Damasku. 
Najpoznatija su mu djela: al-Masgid fi al- 
islam, Mu'gizat al-Mustafa, Dalil al-hayrat 
wa sabil al-gannat, Diwan al-haqq al-mubtn, 
Diwan 'asr al-islam, Dawawin H al-atfal i 
druga. 

4. Sejh Mukbil b. Had! el-Vadi'i, 
muhaddis iz Jemena. Napisao je vise djela 
od kojih su mu najpoznatija: as-Sahih al- 
Musnad mimma laysa fi as-Sahihayn, as- 
Sahih al-Musnad min asbab an-nuzul, as- 
Safa'a i druga djela. 

5. Zuhejr es-Savis, vlasnik izdava£ke 
kuce al-Maktab al-islami Odigrao j e veliku 
ulogu u izdavanju i distribuciji djela svoga 
ucitelja sirom arapskog svijeta. 

6. Ovdje treba spomenuti jos neka 
poznata imena koja su prihvatila ovu ideju i 
dali svoj doprinos na njenom sirenju, kao sto 
su: Sulejm el-Hilali, 'Ali Hasan Abdulhamld, 
Muhammed b. Isma'il el-Mukdim, Ebu 
Ishak el-Huvejnl i drugi. 

Ideje i ubjectenja: 

* Savremeni pobornici ovoga pokreta 
svoje ciljeve su u kratkim crtama definirali u 
sljedecih sest tacaka: 

1. Povratku na izvore Kur'ana i vjero- 
dostojne tradicije (Sunnet) i njihovo 
shvacanje na na£in kako su ih shvacali i 
razumijevali casni preci ovoga Ummeta iz 
prvih generacija - neka je Allah sa njima 
zadovoljan, 

2. Upoznavanju muslimana sa njihovom 
pravom vjerom, njihovom pozivanju da 
djeluju u skladu sa njenim ucenjem i 
propisima, te potrebi da se okite njenim 
vrijednostima i po njoj propisanim vlada- 
njem koje ce im zagarantirati Allahovo 
zadovoljstvo i ostvariti srecu i slavu, 



3. Upozoravanju muslimana na opasnost 
od svakojakih vrsta sirka, novotarija u vjeri 
(al-bida')*, tudih ideja i nepouzdanih i 
apokrifhih hadisa, sto sve zajedno iskrivljuje 
sliku o ljepoti Islama i koci napredak 
muslimana, 

4. Ozivljavanju slobodnog islamskog 
razmisljanja u granicama islamskih pravila, 

5. Iskorjenjivanju misaone ucmalosti 
koja je zasjenila razum mnogih muslimana i 
udaljila ih od vrela bistrog Islama i 

6. Pozurivanju da se sto dosljednije zivi 
u skladu sa islamskim propisima, da se 
izgradi islamsko drustvo u kome ce se 
primjenjivati Allahovi propisi i da se sto 
prije doceka dan kada ce se moci reci: "Ovo 
je nas poziv. Pozivamo sve muslimane da 
nam pomognu da zajedno ponesemo ovaj 
emanet koji ce uzdici muslimane i siriti 
vjecnu poruku Islama." 

* U dodatku svoje knjige al-Madhabiyya 
al-muta'assiba hiya al-bid'a ili Bid'a at- 
ta'assub al-madhabi profesof Muhammed 
'Id al-'Abbasi, rezimirajuci u najkracim 
crtama njihovo misljenje o mezhebima (al- 
madahib)*, valjanosti pripadnosti njima, 
slobodi misljenja {al-igtihad}* i oponasaju 
drugog (at-taqlid)* , kaze: 

- Slobodno misljenje (al-igtihad)* je 
jedan od vaznih izvora islamskog vjero- 
zakona (as-sari'a al-islamiyya)* i neop- 
hodnost za njegovo postojanje i dalji razvoj. 
Niko nema pravo zatvarati vrata koja je 
Allah otvorio niti ukidati nesto sto je On 
propisao. 

- Ono je otvoreno za svakog ko je za 
to sposoban. U svako vrijeme i u svakom 
mjestu trebaju postojati mudztehidi koji ce 
medu svijetom provoditi Allahove dokaze. 
Muslimani su duzni za to pripremiti 
odgovarajuce uvjete. 

Onome ko je neuk ne osporavamo 
ugledanje na drugog (at-taqlidf . Naprotiv, 
to mu preporucujemo, ali pod uvjetom da 
time ne namjerava pridrzavati se strogo 
odredenog mezheba (aJ-madhab)* , jer je 
takvo nesto novotarija u vjeri (bid'a 
muhdata)* i pod uvjetom da takvo ugledanje 



120 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



ne bude po onim pitanjima za koja preko 
povjerljive, udene i pobozne osobe sazna da 
su u suprotnosti sa ucenjem Kur'ana i 
Sunneta. 

Smatramo da izmedu slobodnog 
misljenja i slijepog oponasanja drugog 
postoji i treci stupanj, a to je slijedenje 
\al-itba*) za sto je sposoban svaki musliman 
sa zdravim razumijevanjem. Prema tome, 
takvi su - nakon sto se upoznaju sa njihovim 
valjanim argumentima - duzni slijediti 
misljenje ucenih ljudi. 

- Sto se tice mezheba, mi ih promatramo 
sa tri aspekta: 

1. Ono oko cega se svi slazu drzimo 
ispravnim i smatramo da ga kao takvog 
treba prihvatiti i prakticirati, 

2. Ono oko cega imaju razlicita 
misljenja, ali pod uvjetom da jedno drugo 
ne iskljucuje, smatramo dozvoljenim 
postupati po bilo kom od njih, jer se tu 
radi o bogatstvu razli£itosti, a ne 
iskljucivosti i 

3. Ono oko cega imaju suprotstavljena 
misljenja koja se ne mogu pomiriti, treba 
rijesiti tako sto ce se za njega potraziti 
rjesenje u svim mezhebima i odabrati ono 
koje bude najispravnije i argumentima 
najpotkrepljenije. 

- Smatramo da su se u proteklom 
vremenu u svim pravnim skolama 
nagomilale brojne greske. Najopasnija od 
njih je pristrasnost koja je dovela do brojnih 
krsenja ucenja Kur'ana i Sunneta i sirenja 
pasivnosti medu muslimanima. Zato se mi 
zalazemo za preciscavanje mezheba od 
gresaka i mrlja, za njihovo priblizavanje i 
koliko je god moguce njihovo objedinjavanje 
na osnovu jaceg dokaza i preovladujuceg 
misljenja, sto je, nakon uklanjanja uzroka 
ranijih neslaganja nastalih zbog nepoznavanja 
pojedinih hadisa i njihovih provjera, danas 
sasvim moguce. 

- Smatramo da danas, gdje god za to 
postoje uvjeti, nema nista lose u tome da 
ucenici i studenti fikh izucavaju po posto- 
jecim mezhebima, pod uvjetom da se 
prethodno oslobode pristrasnosti. 



- Mi volimo i visoko cijenimo 
ucenjake fikha. Zato se odricemo od onih 
koji ih vrijedaju i omalovazavaju. Drzimo 
da smo duzni ciniti i izvrsavati ono sto 
nareduju, jer kazu: "Svaki hadis koji je 
vjerodostojan je moj mezheb." Imam Malik 
je rekao: "Ja sam dovjek koji zna i pogoditi 
istinu i pogrijesiti. Zato dobro analizirajte 
moje misljenje, pa sve sto bude u skladu sa 
Kur'anom i Sunnetom uzmite, a sve sto ne 
bude, odbacite." Imam Safija je rekao: 
"Koja bi me to zemlja nosila i koje nebo 
natkrivalo, kada bih od Allahova Poslanika, 
sallallahu alejhi ve sellem, prenosio da je 
nesto rekao, a sam do toga ne bih drzao. 
Naprotiv, sve sto je od njega drage volje i 
bez pogovora prihvacam!" Imam Ahmed je 
Ebu Davudu rekao: "Ne povodi se ni za 
mnom, ni za Malikom, ni za Safijom, ni za 
Evza'ijem, ni za Sevrijem, nego uzimaj 
znanje od onoga od koga su ga i oni 
uzimali!" 

* Prema tome, najispravnije bi bilo da 
musliman ne slijedi nijedan strogo odredeni 
mezheb i da - u svemu sto kaze - ne oponasa 
nijednog strogo odredenog ucenjaka. Medutim, 
ukoliko slijedi bilo koju od sunnijskih 
pravnih skola ili se ugleda na nekog od 
provjerenih islamskih ucenjaka, pod uvjetom 
da nije pristrasan i da ga ne podrzava u 
misljenjima koja su u suprotnosti sa 
ucenjem Kur'ana i Sunneta, tu - ako Bog da 
- nema nicega loseg. 

* Neslaganje i insistiranje na svom 
misljenju, j e pokudeno kako u akaidskim 
pitanjima i povlascivanju prohtjevima, tako i 
u svim drugim pitanjima o kojima su ljudi 
duzni znati Allahove propise, bez obzira da 
li se oni odnose na vjeru ili ovosvjetske 
probleme, akaid ili fikh, jer se u kur'anskim 
ajetima koji upozoravaju na opasnost 
neslaganja i opcenito ga zabranjuju ne 
navodi ono sto ih ogranicava. 

* Slobodno misljenje {al-igtihad)* je 
valjano i dozvoljeno u pitanjima za koja u 
izvorima nema jasno iznesenog dokaza. Za 
razliku od toga, slobodno misljenje nije 
valjano niti dozvoljeno u pitanjima za koja u 
izvorima postoji jasan dokaz. 



121 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Rasprostranjenost i mjesta sirenja: 

Ideja o slijedenju pravca privrzenosti 
dokazu i nepristrasnosti prema mezhebima i 
pojedinim licnostima j e dosta stara. Za nju 
su se u svim vremenima zalagali islamski 
ucenjaci. Medutim, u razdobljima stagnacije 
islamskog Ummeta pojavljivali su se pozivi 
za zatvaranje vrata slobodnog misljenja {al- 
igtihad)* usljed cega je ideja o privrzenosti 
dokazu povremeno padala u zaborav, da bi 
se s vremena na vrijeme ponovo pojavljivala, 
narocito snazno nakon najnovijega islamskog 
budenja sirom svijeta. Tome su svakako 
doprinijela stalna upozorenja islamskih 
ucenjaka na opasnost ugledanja na druge 
{at-taqlid) i mezhepske pristrasnosti {at- 
ta'assb al-madhabl) u pojedinim islamskim 
zemljama ciji stanovnici ne govore arapski. 
Stavise, uporno oponasanje drugog {at- 
taqlid) i mezhepska pristrasnost {at-ta'assb 
al-madhabl) bili su uzrokom da pojedini 
ljudi koji su tragali za istinom okrenu leda 
Islamu, narocito nakon sto su vidjeli da je 
jaz izmedu pojedinih njegovih frakcija 
slican ili jos gori nego kod judaizma i 
krscanstva. 

Iz navedenog se vidi: 

- Da je poziv za otvaranje vrata 
slobodnog misljenja {al-igtihad) i za 
mezhepsku nepristrasnost, gledano historijski, 
stariji od ugledanja na drugog {at-taqlid) i 
vezanja za odredeni mezheb. Njegove 
temelje postavio je Poslanik, sallallahu 
alejhi ve sellem, i kao metod je ostao 
preovladujuci u prva tri, najbolja stoljeca 
Islama. Medutim, u kasnijim stoljecima 
doslo je do jacanja poziva ne samo 
pripadnosti odredenom mezhebu nego i 
pristrasnosti prema njemu, sto je imalo za 
posljedicu zalaganje za zatvaranje vrata 
slobodnog misljenja, davanje prednosti 
misljenju ucenjaka koji se slijede nad 
ucenjem Kur'ana i Sunneta, i cijepanje 
jedinstva muslimana. To je navelo Sejhu-1- 
Islama Ibn Tejmijju i neke druge islamske 
ucenjake da se pocnu zalagati za ponovno 
otvaranje vrata slobodnog misljenja {al- 
igtihad)*, za pridrzavanje vjerodostojnih 
dokaza i odbacivanje ideje o pristrasnoj 
pripadnosti samo jednoj pravnoj skoli 



{al-madhab al-fiqhff, tvrdeci da musliman 
nije duzan u svemu slijediti strogo odredenu 
pravnu skolu niti odredenog ucenjaka, nego 
da moze - ukoliko sam nije u stanju doci do 
odredenog rjesenja - postupiti po nekom od 
poznatih mezheba i to pod uvjetom da u 
tome ne bude pristrasan i da ucenju doticnog 
mezheba ne daje prednost nad vjerodostojnim 
dokazom. Ovo zato sto j e Uzviseni naredio 
muslimanu da - kada sam ne zna - pita 
ucene ljude, a ne konkretno odredenog 
ucenjaka, rekavsi: 

Pitajte ucene ljude ako vi ne znate. 
(an-Nahl, 43.) 

- Vrata slobodnog misljenja {al-igtihad)* 
su time otvorena i takva moraju ostati sve do 
Sudnjeg dana, jer - nakon sto ih je otvorio 
Allah - niko nema pravo da ih zatvara. 
Pravo na slobodno misljenje ima svako kod 
koga se steknu potrebni uvjeti i sposobnost. 
Izmedu slijepog oponasanja drugog {at-taqlld) 
i slobodnog misljenja {al-igtihad) nalazi se 
stupanj slijedenja {al-itba 1 ) i dozvoljeno je 
svakom muslimanu koji je sposoban za 
ispravno razumijevanje, nakon sto za svako 
misljenje prije nego sto ga prihvati, zatrazi 
valjan dokaz. 

Sljedbenici ovoga misljenja dozvo- 
ljavaju koriscenje rjesenjima imama 
mudztehida i bez ikakve pristrasnosti prema 
bilo kom od njih, cijene njihov trud, jer su - 
kada su na istini - svi isti. Oni drze 
obaveznim uvazavanje onoga njihovog 
misljenja koje je najispravnije i dokazima 
najpotkrepljenije, bez obzira na to o kome se 
od njh radi. Zbog svega navedenog, 
nareduju da se niko od njih ne slijedi prije 
nego sto se saslusaju njihovi dokazi. U tom 
su smislu i rijeci Uzvisenog: 

Zato obraduj robove Moje koji Kur'an 
slusaju i slijede ono najljepse u njemu. 
(Az-Zumar, 17.-18.) 



122 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



Babfiografija: 

- al-Ibkam fi usttl al-ahkam - Ibn Hazm; 
Magmv' fatawa Sayh al- islam Ibn 
Taymiyya - Gam' 'Abdurahman al-Qasim (al- 
Magaliadar: 10, 11, 19, 20, 21, 22, 24, 28, 30, 33 i 
35); ad-Surra al-bahiyya fi at-taqlld wa al- 
madhabiyya min kalam Sayh al-islam Ibn 
Taymiyya - Muhammad Sakir as-Sarif; I'lam al- 
mawqa 'ayn 'an rabb al- 'alamin - Ibn Qayyim 
aKjawziyya; Gami' bayan al- 'ilm wa fadlih - 
Ibn 'Abdulbarr; al-Muwafaqat fi usul al-fiqh - 
as-Satibi; al-I'tisam - as-Satibl; Irsad al-fiihnl fi 
tahqiq al-haqq min 'ilm al- usul - as-Sawkanl; 
Hal al-muslim mulzam bi itba' madhab 
mu'ayyan min al- madahib al-arba'a - 
Muhammad Sultan al-Ma'suml al-Hagnadl al-Makkl; 
Iqaz himam uli al-absar- Salih al-Fulani; Fiqh 
as-sunna (al-muqaddima) - Sayyid Sabiq; Si fa 
sala an-nabiyy sallallahu 'alayh wa sallam 
ka annaka tarahu - Muhammad Nasiruddrn al- 
Albanl; Tasdid al-isaba H man za 'ama nusra 
al-hulafa" ar-rasidun wa as-sahaba - 
Muhammad Nasiruddrn al-Albani; al-Wagiz fi 
usul al-fiqh - 'Abdulkarim Zaydan; al-Qawl as- 
sadid fi butlan at-taqlld - Muhammad al-Amin 
as-Sanqiti; Fatawa al-lagna ad-da'ima U al- 
bubOt wa al-ifta" - al-6ild al-hamis - Ahmad b. 
'Abdurrazzaq ad-Duway§, 'Abdullah b. Qa'ud, 
'Abdullah b. Gadyan, 'Abdurrazzaq 'Aflfl, 
'Abdul'aziz b. 'Abdullah b. Baz; al-Ustil al- 
'ilmiyya H ad-da'wa al-islamiyya 
'Abdurrahman 'Abdulhaliq; as-Salafiyyun wa al- 
a 'imma al-arbd - 'Abdurrahman ' Abdulhaliq; al- 
Madhabiyya al-muta 'assiba hiya al-bid'a aw 
bid'a at-ta'assub al-madhabi- Muhammad 'Id al- 
'Abasi; Haya al-Albani wa ataruh - Muhammad b. 
Ibrahim as-Saybam; al-Igtihad fi as-saif'a al- 
islamiyya - Yusuf al-Qaradawi; Ibn Hazm - 
hayatuhu wa 'asruhO - ara'uhti wa fiqhuhQ - 
Muhammad Abu Zahra; 

15. M ezhebizam ili obaveza slijedenja 
odredenog mezheba 

Definicija: 

Pod ovim se podrazumijeva da rausliman 
koji sam nije sposoban donositi sva rjesenja 
na vjerska pitanja na osnovu svoga slobod- 
nog misljenja {al-igtihad)* , slijedi skolu 
{madhab)* nekog od imama-mudztehida ili 
vise njih zajedno, ne trazeci prethodno 
dokaz iz Kur'ana i Sunneta. 



Nastanak i Bajzaacmjuje bcnosti: 

Ovdje je suvisno govoriti o nastahku i 
osnivanju pravnih skola u Islami {al-madahib 
al-fiqhiyya), jer smo o tome opsimo izlozili 
kada smo govorili zasebno o svakoj od 
pravnih skola. Zato cemo se ovdje osvmuti 
samo na misljenja nekih od savremenih 
islamskih ucenjaka koji zagovaiaju obavezrai 
pripadnost nekom od mezheba i koji su na tu 
temu ostavili pisana djela. Medu njima su 
najpoznatiji: 

- Sejh Muhammed el-Hamid, roden u 
gradu Hama u Siriji 1328/1910. godine. 
Svoje obrazovanje je stekao na Univerzitetu 
al-Azhar, nakon cega se vratio u svoj rodni 
grad i u njemu nastavio zivjeti i raditi kao 
predavac (al-mudairis) i hatib sve dok ga - 
nakon teske bolesti 18. safera 1389/1969. 
god. - nije zatekla smrt. 

Najpoznatija su mu djela: Nagarat 
l ala istirakiyya al-islam" (kao svojevrsni 
odgovor na djelo Istirakiyya al-islam" 
/"Socijalizam u Islamu" od dr. Mustafe 
es-Siba'ija), Rudnd 'ala al-abatiT i mnogo- 
brojne risale i clanci o raznim fikhskim 
pitanjima od kojih je najpoznatija: LuzOm 
itba c madahib al-a 'imma hasman H al-fawda 
ad-dmiyya. 

* Sejh Hablburrahman al-A'zami, 
veliki indijski ufienjak hadisa (al-muhaddit), 
roden 1319/1901. godine. Napisao je 
redakture i komentare na neka od poznatih 
sunnijskih djela, kao sto su: Musannaf 
'Abdwrazzaq\ Ihtisar at-Targib wa at-tarhlb 
od Ibn Hadzera. 

Medu njegove posljednje radove spada 
redaktura poznatog hadiskog djela Musannaf 
od Ibn Ebu Sejbe koje je stampano u sest 
svezaka. Navedeno izdanje je, zbog iskriv- 
ljavanja teksta (matn) pojedinih hadisa i 
njihovog prilagodavanja hanefijskom 
mezhebu, bilo predmet brojnih kritika od 
strane nekih islamskih ucenjaka kao sto su: 
Sejh 'Ali Hasan 'Abdulhamid, Sulejm el- 
Hilali i dr. Bekr b. 'Abdullah Ebil Zejd 
(Vidi: ar-Rudud - li ad-duktur Bakr Abu 
Zayd; ar-Radd al-'ilml 'ala Hablbinabman al- 
A '?aml - li as-Sayh ' AU Hasan 'Abdulhamid 
wa Sulaym al-Hilal!) 



123 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



* Sejh Muhammed Se'id Ramadan el- 
Buti, porijeklom iz jedne kurdske porodice 
iz Damaska i poznati profesor na Teoloskom 
fakultetu Univerziteta u Damasku. Redovno 
odrzava sedmidna predavanja koja su od 
velike koristi studentima i mnogim drugima 
koji vape za znanjem. Poznat je po svojim 
pisanim djelima iz oblasti islamskog prava 
(al-fiqh\ biografije (as-stra) i islamske 
civilizacije (at-tiqafa al-islamiyya). Snazno 
se suprotstavlja zagovornicima slobodnog 
misljenja (al-igtihad)* i protivnicima ugle- 
danja (at-taqlid)* na imame pravnih skola. 
Sejh el-Buti spada u vatrene pobornike 
tesawufa po es'arijskoj skoli akaida. Medu 
njegova najpoznatija djela spadaju: Kubra 
al-yaqlniyyat wa al-lamadhabiyya ahtar 
bid'a tuhaddidu as-sart'a al-islamiyya i as- 
Salafiyya marhala az-zamaniyya mubaraka 
la madhab islami Na ovo posljednje kritiku 
su napisali Sejh Salib. el-Fevzan i neki drugi 
ucenjaci. 

Ideje i ubjedenja: 

* Pravne skole imama (madahib al- 
a'imma)* svoje ucenje (al-igtihadat) crpe 
iz Kur'ana i Sunneta. Medutim, svaki 
musliman nije kadar, sam, na osnovu svoga 
misljenja, donositi rjesenja direktno na 
osnovu Kur'ana i Sunneta, niti irna nacina 
da svako shvati "da je Vjerovjesnikova 
skola postedena gresaka, a da skole imama 
nisu ( wa madahib al-a 'imma gayr ma 'suma)" 
jer je slobodno misljenje (al-igtihad) od 
vjere i jer je za njega obecana nagrada, bez 
obzira na to da li j e ono pogresno ili 
ispravno. Medutim, protivnici ovakvog 
misljenja odgovaraju tvrdnjom da ono sto je 
kao greska dokazivao nije od vjere, nego da 
se moguca greska u slobodnom misljenju 
oprasta u slucaju kada se ne zna za hadis 
koji govori drugacije, a da se ne oprasta u 
slucaju kada se za njega zna, pa se on 
svjesno odbaci. 

* Propisi Islama nisu bas tako lahki za 
razumijevanje. Oni nisu mnogobrojni, ali su 
po sadrzaju i sirini sveobuhvatni, jer u sebi 
sadrze sve sto se odnosi na kako privatni 
tako i javni zivot u najrazlicitijim prilikama. 
Svi su oni utemeljeni na Kur' anu i Tradiciji, 



ili direktno po svom vanjskom sadrzaju, ili 
indirektno, putem razmatranja, slobodnog 
razmisljanja i dedukcije. 

* , Onaj ko pazljivo pokusa da prati 
nastanak i razvoj islamskog prava i unutar 
njega pravnih skola, jasno ce uociti da su 
odredena neslaganja po pojedinim sporednim 
pitanjima neminovnost i da je konsenzus 
misljenja u nekim sporednim pitanjima 
gotovo nemoguce postici. Faktore koji do 
toga dovode najbolje su nabrojali i opisali - 
Allah im se smilovao - Imam Velijjullah ed- 
Dehlev! u svome djelu al-Insaf fi asbab al- 
ihtilafi Sejhu-1-Islam Ibn Tejmijja u svome 
djelu Raf al-malMm 'an al-a 'imma al-a 'lam. 

I sami ashabi se u svome misljenju po 
mnogim pitanjima nisu slagali. Naime, na 
neka od ovih pitanja postojala su konkretna 
rjesenja i nedvosmisleni dokazi u tekstu 
Kur'ana i Sunneta, te oko njih nije bilo 
mjesta nikakvom neslaganju, za razliku od 
drugih koja su bila samo spomenuta i ciji su 
dokazi mogli biti razlicito shvaceni. Tako su 
npr., ashabi razlicito shvatili koliko je puta 
potrebno da dijete podoji majku drugog 
djeteta pa da sa njim postane brat ili sestra 
po mlijeku. Neki su shvatili da je potrebno 
da to ucini samo jednom, dok su drugi 
smatrali da je za to potrebno pet dojenja. 
Isto tako, ashabi su razlicito shvatili pitanje 
da li djed ima pravo na naslijede umrlog 
ukoliko ovaj ima rodene brace. Prema tome, 
neslaganje u takozvanim idztihadskim 
pitanjima je dozvoljeno i njemu se ne moze 
nista prigovoriti, tim prije sto je okupljanje 
svih ljudi oko jednog misljenja nesto sto je 
sa stanovista zdrava razuma i historijsko- 
prakticnog iskustva, gotovo nemoguce 
postici. 

* Oponasanje drugog (at-taqlld)* je, ne 
samo neizbjezno i dozvoljeno po konsenzusu 
misljenja svih muslimana, nego i obavezno 
u slucaju kada se nedovoljno sposobno za 
donosenje rjesenja na osnovu slobodnog 
misljenja (al-igtibad)* ili izvodenja zakljucka 
na osnovu analogije. Dokaz za to su rije6i 
Uzvisenog: 

Pitajte ucene Ijude ako vi ne znate. 
(An-Nahl, 43.) , 



124 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



U tom je smislu Imam Satibi - Allah mu 
se smilovao - rekao: "Osobi koja oponasa 
drugog, a nije ucena, kao takvoj jedino j e 
ispravno da pita one koji znaju i da se u 
vjerskim pitanjima apsolutno oslanja na 
njihovo misljenje. Prema tome, uceni Ijudi 
zauzimaju stupanj vjerozakona, a njihovo 
misljenje stupanj zakonodavca." 

Islamski ucenjaei se slazu da su se i 
dragovi Allahova Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem, (ashabi) razlikovali u 
znanju, da ni oni svi nisu davali fetve i da 
se - kao sto kaze Ibn Haldun - "ni od sviju 
njih nije uzimala vjera (ad-dfri)*". Medu 
njima samo j e ograni£en broj davao fetve. 
Kruzok za davanje fetvi u drugoj i trecoj 
generaciji (j7 'ahd at-tabi'in wa tabi'I at- 
tabi'iii) se prosirivao dok se na kraju nije 
iskristalizirao u liku odredenog broja 
imama medu koje spadaju i cetverica 
poznatih imama, 

* Onaj ko oponasa drugog {al-muqallid) 
treba se pridrzavati odredene pravne skole 
(al-madhab)* . Ukoliko se mukallid u 
svome oponasanju ugleda na odredenog 
imama i ne skrece sa kursa njegova 
oponasanja, u tome nema nista lose niti 
kakva grijeha. 

- Neoponasanje imama-mudztehida, 
iz\ r odenje slobodnih zakljucaka o tome sta je 
sve dozvoljeno (aJ-halal), a sta zabranjeno 
(al-haram) direktno iz Kur'ana i Sunneta i 
otvaranje vrata slobodnog misljenja (fath 
bab al~igtihad) za sve ljude, pored cijepanja 
Allahova vjerozakona na iluzije, subjektivna 
ubjedenja i svakojake uobrazilje, dovelo bi i 
do beskrajne anarhije u vjeri. U tom smislu, 
potpuno se slazuci sa Ibn el-'Abidinovim 
tvrdnjama iznesenim u svojoj glosi, §ejh 
Muhammed el-Hamid u svojoj poslanici pod 
naslovom LuzOm itba" madahib al-a'imma 
(v. Prvi svezak, str. 55) kaze: "Ono sto 
danas, cetiri stotine godina poslije Hidzre 
naseg Poslanika Muhammeda, sallallahu 
alejhi ve sellem, treba znati i po tome 
postupati je da je apsolutno slobodno 
misljenje (al-igtihad al-mutlad) u vjerskim 
propisima, strogo zabranjeno." U istom 
djelu (v. str. 11-12) on nastavlja i kaze: 
"Pozivati na apsolutnu slobodu misljenja u 



vjeri moze samo onaj ko je ogranicene 
pameti, manjkava znanja i tanke vjere." Na 
str. 12. istog djela on dodaje: "Medutim, 
nema nikakve smetnje za slobodno 
razmisljanje u cilju spoznaje propisa koji se 
odnose na sporedna, pojedinadna i vanredna 
pitanja." 

- Savremeni mudztebid moze slobodno 
razmisljati i donositi rjesenja samo na 
novoiskrsla pitanja, a ne i na ona stara. 

Za valjanost donosenja rjesenja na osnovu 
slobodnog misljenja (al-igtihad) neki su 
postavili sljedece uvjete: 

1. Izvrsno poznavanje arapskog jezika i 
disciplina arapske stilistike radi pravilnog 
razumijevanja Kur'ana i Sunneta, 

2. Potpuno poznavanje Kur'ana casnog, 

3. Dobro poznavanje Sunneta, narocito 
onog njegovog dijela koji se odnosi na 
propise vjerozakona (Senjata), 

4. Potpuno poznavanje svih propisa o 
derogirajucim i derogiranim ajetima (an-nisih 
wa al-mansuh), 

5. Dobro poznavanje pitanja oko kojih 
postoji konsenzus misljenja islamskih 
ucenjaka (mawaqi c ai-igma")* kako se ne bi 
izislo iz njegovih granica i krenulo krivim 
putem, 

6. Dobro poznavanje osnovnih temelja 
ucenja Kur'ana i Sunneta i 

7. Odlikovanje visoko moralnim 
vrlinama, u smislu da mu se nema sta 
prigovoriti u pogledu znanja, djela i 
ubjedenja. 

Nastanak: 

Usljed snaznog propagiranja mezheba, 
vremenom je doslo do pojave mezhepske 
pristrasnosti, medusobnog suceljavanja 
izmedu sljedbenika razliditih mezheba, pa 
i do otvorenih napada jednih na druge. 
Neslaganje izmedu sljedbenika razlicitih 
mezheba dovelo j e do kovanja zavjera i 
neprijateljstava jednih prema drugima sto j e 
imalo za posljedicu brojna iskusenja, a 
ponekad i otvorene sukobe. Tako npr. Jakut 
el-Hamevi u svom cuvenom djelu Mu'gam 



125 



Poglavlje 4 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



al-buldan (v. Svezak I, str. 273.) nakon 
opisa sjaja i slave nekadasnjeg Isfahana 
kaze: "Njega je, usljed raznih smutnji, 
netrpeljivosti izmedu safija i hanefija i 
neprekidnih ratova izmedu ova dva tabora, 
sa svih strana zahvatilo rusenje. Svaki put 
kad bi jedan od njih dva ojacao, napao bi, 
opljackao, spalio i porusio kvartove onoga 
drugog, ne postujuci ni srodstvo ni 
sporazum." 

Njegov opis stanja u gradoviraa Merv i 
Rej (v. Mu'gam al-buldan Svezak IV, str. 
355.-356.), gdje su jedni na druge, gotovo 
stalno, drzali oruzje uperenim je jos uzasniji, 
kada kaze: "Sve njihove kuce - tj. kuce 
hanefija i si'ija - sam zatekao izgradene 
ispod zemlje, a puteve koji ih povezuju 
ukopane, tijesne te mracne poput tunela. Da 
nije bilo tako, tesko da bi u njima iko uspio 
prezivjeti." 

- Zestina mezhepske netrpeljivosti bila 
je toliko ostra da je u pojedinim slucajevima 
dovodila i do povrede svetosti Bozijih kuca 
(tj. dzamija). Tako historicar Hafiz b. Kesir 
u svome djelu al-Bidaya wa an-nihaya (v. 
Svezak XIII, str. 19.-21.) navodi: "Koliko su 
smutnje bile uzele maha najbolje govori 
slueaj Hafiza 'Abdulgani el-Makdisija cija 
su predavanja o Allahovim atributima u 
Emevijskoj dzamiji u Damasku toliko 
razbjesnila sljedbenike drugih mezheba da 
je emir Sarimuddin Burgus bio prisiljen 
izmedu njega i pravnika drugih mezheba 
prirediti raspravu o tom pitanju. Kada ovi na 
to nisu pristali, naredio je da se ovaj protjera 
iz grada i da se iz tvrdave posalju zarobljenici 
da sruse hanbelijski mihrab u spomenutoj 
dzamiji. Na taj dan se u hanbelijskom 
mihrabu nije ni klanjao podne-namaz. 
Izbaceni su sanduci i sehare koje su se na 
tom mjestu nalazili i napravljena je velika 
buka." 

- Osvrcucl se na hanefijskog kadiju 
u Damasku, Muhammeda b. Musa el- 
Balasagunija, Hafiz Semsuddih ez-Zehebi 
navodi njegove rijeci: "Kada bih se ja pitao, 
safijama bih nametnuo dzizju" {Mizan al- 
i'tidal, Svezak IV, str. 51.-52.). Na drugoj 
strani, hanefijski autor djela Maragi al-falah 
(str. 21.-22.), raspravljajuci o ne£istoj 



bunarskoj vodi kaze: "Ako se sa vodom iz 
necista bunara potkuha tijesto, treba ga 
baciti psima ili dati da pojede stoka, a neki 
kazu 'ili prodati sljedbeniku safijskog 
mezheba'." 

Imam en-Nevevi u svome djelu al- 
Magmtf (Svezak I, str. 258.-259.) kaze: 
"Poglavlje o pristajanju u namazu safije za 
hanefijom i obrnuto. O tome da li je 
njegovo pristajanje za njim valjano postoje 
razlicita misljenja... Ako hanefija uzme 
abdest i za njim stane da klanja safija, o 
tome postoje tri misljenja: Prvo: EbU Ishak 
el-Isferajini ka^e: 'Njegovo pristajanje nije 
valjano, zanijjetio za njim ili ne, jer i ako 
zanijjeti, kao sto je poznato, on nijjet ne 
smatra obaveznim. Zato ni njegov abdest 
nije valjan." U istom djelu (al-Magmtt, 
Svezak IV, str. 184.-185.) on kaze: "Po 
el-Kaffalu safijino pristajanje u namazu 
za hanefijom je ispravno, makar hanefija 
imao i odnos sa zenom, ili izostavio 
smirenost u namazu ili sta drugo. Sa njim 
se ne slaze ve6ina islamskih udenjaka sto 
je i ispravno." 

U primjere mezhepske netrpeljivosti 
spada i slueaj izmedu zahirija i malikija 
poslije uspostavljanja Muvehhidske drzave 
u Maroku, kada su ovi prvi naredili da se 
spale sve malikijske knjige i da se od 
spaljivanja postede samo kur'anski ajeti i 
hadisi, istovremeno prisiljavajuci svijet da 
prihvati zahirijski mezheb. To je sljedbe- 
nicima malikijskog mezheba nanijelo velika 
iskusenja. 

Iz navedenog se vidi: 

Da je mezhebizam odigrao pozitivnu 
ulogu u obogacivanju islamskog prava 
(fikha) rjesenjima donesenim na osnovu 
slobodnog misljenja {igtihadat) od strane 
imama pravnih skola i udenjaka koji su ih 
slijedili, 

- Da je vecina muslimana u nekoliko 
posljednjih stoljeca, nakon zatvaranja 
vrata slobodnog misljenja {al-igtihadf , 
zadovoljavanja sa oponasanjem ranijih 
ucenjaka (at-taglid)* , rasirenosti neznanja 
i odustajanja od traganja za znanjem, 
prihvatila mezhebizam, 



126 



PRAVNE SKOLE U ISLAMU 



Poglavlje 4 



- Da je mezhebizam zbog pristrasnih 
sljedbenika pojedinih mezheba koji su po 
svaku cijenu drugima htjeli dokazati da je 
samo njihov mezheb ispravan, imao i svoju 
negativnu stranu koja se ogleda u izazivanju 
brojnih neslaganja, frakcija i slabljenju 
muslimaaskog jedinstva. 

To je dovelo do zatvaranja vrata slobodnog 
misljenja, osporavanja muslimanima prava da 
ne pripadaju nijednoj od poznatih pravnih 
skola, njihovom nagonjenju da se opredijele 
za neku od njih i da u svim porama svoga 
zivota od njenog ucenja ni za diaku ne 
odstupaju, za sto u izvorima Kur'ana i 
Sunneta nema nikakva osnova. 

Najzahvalniji put u svemu ovome je onaj 
koji sve pravne skole postuje i uvazava, pod 
uvjetom da se ni prema jednom od njih ne 
bude pristrasno - bilo da se hvali ili napada - 
i da se svakom muslimanu da za pravo da 
slijedi Kur'an, Sunnet i istinu, ma gdje bio i 
od koga ih uzimao. Mezhepska pristrasnost 
pojedine muslimane je dovela do toga da 
misle da se neslaganje moze tolerirati i u 
temeljnim ucenjima vjere, sto je pogresno. 
Naprotiv, mnogobrojni kur'anski ajeti 
nedvosmisleno potvrduju da su jedinstvo i 
sloga muslimana i njihovo cvrslo drzanje 
Allahova uzeta jedan od najvaznijih ciljeva 
Islaraa. 



Bibliografija: 

Mugit al-haqq G targih al-madhab al- 
haqq - li Imam al-Haramayn aJ-Gnwayni; Hasiya 
Ibn 'Abidm"; al-Kamil G at-taritT - li Ibn 
Kafir, al-6uz' VIII, as-safha 106; ar-Radd 'ala 
wan ahlada ila al-ard wa nas/ya anna al- 
igtihad fi kuil 'asr fard 1 - li as-Snyoti; al- 
Bidaya wa an-nihaya'- li Ibn Kafir, al-Guz' 
xm, as-safhat 18-21; Fath al-QadiF - li Ibn al- 
Humam, al-6uz' I, as-safhat 311-312; al- 
Magmit" - li al-Imam an-Nawawi, al-Cjuz' I, as- 
safhat 258-259 wa Guz' IV, as-safhat 184-185; 
Mu 'gam al-buldan - li Yaqut al-Hamawi; Raf 
al-malam 'an sal-a 'inrnia al-a 'lam " - li Ibn 
Taymiyya; al-Insaf fi bayan asbab al-ihtilaf - 
li Sah Waliyyullah ad-Dahlawi; TMh at-ta§rV al- 
islami" li Muhammad al-Hudri bag; Zuhr al- 
islam - li Ahmad Amin; Luzum /tba' madahib 
al-a 'imma hasman li al-fawda ad-dimyya" - 
li Muhammad al-Hamid; al-Lamadhabiyya ahtar 
bid'a tuhaddid as-sari'a al-islamiyya" li ad- 
duktur Muhammad Sa'Id Ramadan al-Butl; Atar as- 
sari'a fi ihtilaf al-a'imma al-fugaba'" - H 

Muhammad 'Awama; al-Igtihad Wa al- 
mugtahidw - li Ahmad al-BayanOni; as- 
Salafiyya marhala zamaniyya mubaraka la 
madhab islam" - li Muhammad Sa'id Ramadan 
al-Butl; ar-Rudud'- li ad-duktur Bakr b. 'Abdullah 
Abu Zayd. 



127 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTlCKI POKRETI 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 

*Uvod, 

*Selefijski pokret Sejha Muhammeda b. 'Abdulvahhaba 

*Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) * Pokret pobornika 

Muhammedove tradicije *Muslimanska braca 

*Islamski pokret na Indijskom potkontinentu 

*Pokret islamske orijentacije u Tunisu *Partija 

nacionalnog spasa u Turskoj *Kurdistanska islamska 

partija *Nacionalni front u Sudanu *Hamas 

*lslamski front spasa u Alziru 



Uvod 

Reformisticki pokreti (al-harakatf o 
kojima se u ovome poglavlju govori su u 
sustini sunnijski pokreti koji se u svim 
sferama zivota pozivaju na Kur'an i Tradiciju, 
zalazu za dosljednu primjenu islamskog 
yjerozakona (as-sari'a al-islamiyya)* i suprot- 
stavljanje sekularistickim strujama. Medutim, 
kroz postepene reforme oni streme ka 
glavnom cilju - povratku na metod (manftag)* 
prvih generacija muslimana (as-salaf). 

Mi cemo se ovdje posebno osvrnuti na 
savremene reformisticke pokrete kao sto su: 
Selefijski pokret Sejha Muhammeda b. 
'Abdulvahhaba, Pokret sljedbenika hadisa 
(tradicije) na Indijskom potkontinentu i 
Pokret pobornika Muhammedove tradicije u 
Egiptu i Sudanu. Ovi pokreti se zalazu za 
dvije plemenite i veoma vazne vjerske 
stvari: povratak na razumijevanje Kur'ana i 
Tradicije, onako kako su ih razumijevali 
casni preci iz prvih generacija muslimana i 
prakticnu primjenu islamskog yjerozakona 
(as-sari'a al-islamiyya) u svakodnevnom 
zivotu, s jedne, i za suprotstavljanje 
nosiocima novotarija i svakojakih prohtjeva 
u vjeri i laicistickim kolonijalnim pokretima 
koji u vjeri dozvoljavaju ono sto je 



zabranjeno i koji se bore za kolonijalisticku 
ideju odvajanja vjere od drzave, sa druge 
strane. Zato je veoma vazno da se osvraemo 
na ideje ovih pokreta, u nadi da ce se 
izgraditi trezvena islamska savjest koja ce 
se okrenuti ka sljedbenicima sunneta i 
dzema'ata i selefizam (as-salafiyya)* uzeti 
za jedini okvir djelovanja u svim porama 
zivota. To je jedini nacin da se izade iz 
zacaranog kruga podvojenosti i oslobodi 
okova neslaganja. 

Ovo poglavlje na isti na£in obraduje i 
ostale savremene reformisticke pokrete, 
medu kojima su najvazniji: Muslimanska 
braca, Islamski pokret na Indijskom 
potkontinentu, Pokret islamske orijentacije 
u Tunisu, Partija (hizb)* prosperiteta i 
Partija nacionalnog spasa u Turskoj, 
Kurdistanska islamska partija, Nacionalni 
islamski front {al-gabha)* u Sudanu, Pokret 
Hamas u Palestini i Islamski front spasa u 
Alziru. 

Moguce j e da neki od ovih pokreta 
slijede put i misljenja svojih lidera koji ih 
mogu uvuci u probleme koji ce ih udaljiti od 
konacnog cilja, a to je okupljanje oko istog 
jedinstvenog puta kojim su isli sljedbenici 
sunneta i dzema'ata. 



128 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



16. Selefijski pokret Sejha Muhammeda 
b. 'Abdohahhaba 

Definicija: 

Selefijski pokret {as-salafiyya)* je pokret 
koji se zalaze za povratak ria put casnih 
predaka iz doba procvata Islama. Zato se 
Selefijski pokret Sejha Muhammeda b. 
"Abdulvahhaba s pravom smatra vodecim 
reformistickim pokretom koji se pojavio 
nakon perioda zaostalosti i kulturne 
stagnacije u islamskom svijetu. On se zalaze 
za povratak na ciste temelje islamskog 
yjerovanja i za preciscavanje islamskog 
monoteizma od svih vrsta visebostva koja 
su se vremenom uz njega prilijepila. 
Ovaj pokret neki pogresno nazivaju 
unenom "vehabizam" (al-wahabiyya) po 
njegovom osnivacu Sejhu Muhammedu b. 
"Abdulvahhabu. Medutim, to nije nikakav 
novi mezheb (madhab)* niti izmisljeni put, 
n ego nastavak i obnova starog selefijskog 
pokreta. To je program (manhag)* i poziv 
za rekonstrukciju puta casnih predaka 
iz prvih generacija muslimana i njihovo 
vjerno slijedenje, odazivajuci se na rijeci 
Uzvisenog: 

Allah je zadovoljan prvim muslimanima, 
muhadzirima i ensarijama i svim onima 
koji ih slijede dobra djela cineci, a i oni su 
zadovoljni Njime; za njiJije On pripremio 
dzennetske basce kroz koje ce rijeke teci i 
oni ce vjecno i zauvijek u njima boraviti. 
To j e veliki uspjeh. (At-Tawba, 100.) i na 
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, 
rijeci izrecene u vjerodostojnom hadisu u 
kome je, govoreci o spasenoj grupi {al-firqa 
an-nagiya), rekao: "To s u oni koji c e biti na 
onome na Semu sam danas j a i moji 
drugovi." 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Najpoznatiji pobornik selefijskog 
pokreta u novije vrijeme bio je Sejh 
Muhammed b. ' Abdul vahhab el-Mesrefi 
et-Temimi en-NedzdT (roden 1115/1703. 
god.. umro 1206/1791. god.). 

- Sejh Muhammed b. 'Abdulvahhab je 
roden u gradicu 'Ujejna u blizini Rijada u 
Saudijskoj Arabiji. Svoje prvo obrazovanje 
stekao je pred svojim ocem. Pred njim je 



stekao osnovno znanje o hanbelijskom 
fikhu, tefsiru i hadisu i kao djedak od deset 
godina naucio cijeli Kur'an napamet 

- Potom je, radi obavljanja hadzdza, 
otisao u Mekku, gdje se upoznao sa 
tamosnjim ucenjacima i ostao da pred njima 
nastavi svoje skolovanje. U zelji da prosiri 
svoje znanje iz oblasti islamskog prava, 
poslije toga otisao je u Medinu, gdje se 
upoznao sa svojim buducim uditeljem 
Muhammedom Hajatom es-Sindijem (umro 
1165/1751. god.) koji ce na njega ostaviti 
veliki utjecaj. U Medini je, takoder, neko 
vrijeme ucio i kod Sejha 'Abdullaha b. 
Ibrahlma, Ali Sejfa. 

- Potom se vratio u svoje rodno mjesto 
'Ujejnu, odakle se kasnije (1136/1724. god.) 
uputio za Irak u namjeri da obide Basru, 
Bagdad i Mosul. U svakom od ovih gradova 
susreo se sa tamosnjim sejhovima i 
ucenjacima i od svakoga od njih ponesto 
naucio. 

- Iz Basre je bio primoran da se vrati, 
prvo u Ahsu, a potom u Hurejmilu, gdje mu 
se otac koji je bio kadija, vec bio preselio. 
Tamo je on po prvi put javno 1143/1730. 
god. poceo siriti svoj pokret za cisti islamski 
monoteizam {at-tawhid). Medutim, on je 
ubrzo morao napustiti i Hurejmilu, jer je 
otkrio da mu se tamo od strane nekih 
zlonamjernika kuje zavjera oko ubistva. 

Odatle se Sejh Muhammed b. 
'Abdulvahhab ponovo uputio u svoje rodno 
mjesto 'Ujejnu, gdje j e tamosnjem emiru 
'Usmanu b. Ma'meru izlozio ideje svoga 
pokreta. Ovaj ih je objeruSke prihvatio i sa 
njim licno ucestvovao u rusenju grobova i 
kupola, kao i u kamenovanju jedne zene 
koja je dosla i priznala da je izvrsila 
preljub. 

- Na to je emir iz Ahse, 'Urej'ir b. 
Dudzejn emiru 'Ujejne uputio pismo sa 
zahtjevom da pogubi Sejha. Istovremeno 
zla ulema j e emira Ibn Ma'mera pocela 
zasipati pismima u kojima su otvoreno 
izrazavali podozrenje prema pokretu Sejha 
Muhammeda b. 'Abdulvahhaba. Na to je 
emir Ibn Ma'mer od Sejha zatrazio da 
napusti 'Ujejnu i ode kuda god zeli, sto je 
ovaj i ucinio. 



129 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Iz 'Ujejne se Sejh uputio u Dir'ijju 
emirata kojim j e vladala dinastija Ali 
Sa'ud. Tamo je Sejh kao gost odsjeo kod 
Muhammeda b. Suvejlima el-'Urejnija 1 158 
/1745. godine, gdje j e docekan sa pocastima 
i za sebe pridobio brojne ucenike. 

Cim je emir Muhammed b. Sa'ud 
(vladao od 1139/1726. - 1179/1765. god.) 
cuo za Sejhov dolazak, licno je dosao da mu 
izrazi dobrodoslicu, podrzi ga i garantira mu 
sigurnost. Tom prilikom izmedu njih dvojice 
je voden sljedeci razgovor, koji zbog 
historijskog znacaja, doslovno navodimo: 

Emir: - Budi obradovan mjestom boljim 
od tvoga! Budi obradovan mocu i 
sigurnoscu! 

Sejh: - A ja tebi donosim radosnu vijest 
o slavi i moci! Nudim ti rijeci La ilahe 
Meilah - "Nema boga osim Allaha!" Onaj 
ko ih se bude pridrzavao, po njima radio i 
pomagao ih, zahvaljujuci njima ce zavladati 
i zemljama i ljudima. To su rijeci vjere samo 
u Jednog Boga na koje su pozivali svi 
Allahovi poslanici. Zemlju ce naslijediti 
Njegovi robovi - muslimani." 

Na to je emir Sejhu postavio dva uvjeta: 

1. Da ih ne napusta i da mimo njih ne 
trazi druge (zastitnike) i 

2. Da se Sejh ne protivi vladaru da u 
doba ubiranja ljetine od stanovnika Dir'ijje 
dobija procenat koji je i do tada dobijao. 

Na prvi uvjet Sejh je odgovorio rijecima: 
- Pruzi ruku da ti se zakunem! Krv za krv, 
rusenjezarusenje! 

Na drugi uvjet Sejh mu j e odgovorio: - 
Nadam se da ce ti Allah pomoci da osvojis 
mnoge zemlje i nadomjestiti ti plijen sa 
onim sto je mnogo bolje. 

Sejh je vjerovao da je istini potrebna sila 
koja ce ju stititi, jer i Allah sprecava silom 
ono sto ne sprecava Kur'anom. 

Tako su Sejh i emir zajedno nastavili 
siriti ovaj pokret sirom Nedzda. Kada je emir 
umro, naslijedio ga je njegov sin 'Abdul' azlz 
b. Muhammed (1111/1699. - 1218/1803.) 
koji je nastavio pomagati Sejhov pokret. Sejh 
j e umro i ukopan u Dir'ijji. 



Sejh Muhammed b. 'Abdulvahhab je 
napisao brojna djela od kojih su mu 
najpoznatija: Kitab at-tawhfd fima yagib 
min haqqillah 'ala al-'abld, Kitab al-knan, 
Kas f as-subuhat, Adab al-masy Ha as-sala, 
Masa' H al-gahiliyya i vise kracih djela i 
risala o fikhskim pitanjima i tevhidu. 

* Pred Sejhom je ucilo vise ucenika. 
Najpoznatiji njegovi ucenici i ucenici 
njegovih ucenika su: 

- Sa'ud b. 'Abdul'azlz b. Muhammed 
b. Sa'ud koji je bio nerazdvojan od svoga 
Sejha i od njega mnogo sta naucio, 

- Husejn b. Muhammed b. 'Abdulvahhab, 
kasniji kadija u gradu Dir'ijji, 

- ' AH b. Muhammed b. 'Abdulvahhab, 
cestiti i pobozni ucenjak kome je bilo 
ponudeno mjesto kadije, ali ga je iz naglasene 
bogobojaznosti odbio prihvatiti, 

- 'Abdullah b. Muhammed b. 'Abdul- 
vahhab (1165/1751. - 1242/1827.), koji je u 
doba Sa'ud b. 'Abdul'azlz b. Muhammed b. 
Sa'uda postavljen za kadiju u Dir'ijji. Bio je 
veoma dosjetljiv i ucen covjek. Umro je u 
Egiptu. 

- Ibrahim b. Muhammed b. 'Abdulvahhab, 
cestiti i precizni ucenjak, 

'Abdurrahman b. Hamis, imam na 
dvoru dinastije Ali Sa'ud u Dir'ijji i kadija u 
doba vladavine kralja 'Abdul'aziza i njegova 
sina, kralja Sa'uda, 

- Husejn b. Gannam, autor djela Rawda 
al-afkar i ucenjak sa veoma sirokim 
obrazovanjem, 

- 'Abdul'azlz b. 'Abdullah el-Husajn 
(umro 1237/1 822. god.), 

- Hamed b. Nasir b. Ma'mer, 

'Abdurrahman b. Hasan b. Muhammed 
b. 'Abdulvahhab (1193/1779. - 1284/1867.), 
ugledni ucenjak koji je ucio direktno od 
svog djeda. Bio je kadija i ucitelj. Autor je 
djela pod naslovom ar-Radd an-nafis 'ala 
subuhat Dawttd b. Garis. 

- Sejh ' Abdullatif b. 'Abdurrahman b. 
Hasan b. Muhammed b. 'Abdulvahhab, 



130 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



amor djeia Ta'sis at-taqdis fi ar-radd 'ala 
Dawud b. Garis i Misbah az-zalam fi ar-radd 
'ala as-Sayh al-Imam, 

- Sulejman b. 'Abdullah b. Muhammed 
b. 'Abdulvahhab (1200/1785. - 1233/1817.), 
izuzetno mudar i hrabar covjek. Pogubio ga 
je Ibrahim-pasa poslije zauzimanja Dir'ijje. 
Autor j e djela Taysir al-'Aziz al-Hamid fi 
sarh Kitab at-tawhid, 

Veliki ucenjak i Sejhov imuk, Sejh 
Muhammed b. Ibrahim (umro. 1389./1969. 
god.). Bio j e saudijski muftija i predsjednik 
Ureda za sudstvo i islamska pitanja. Odli- 
kovao se ucenoscu, preciznoscu, daleko- 
vidnoscu i izrazitom sposobnoscu pamcenja. 
Allah mu je dao dostojanstvo, ugled i 
postovanje u ocima drugih. Bio j e veoma 
pobozan i darezljiv covjek. 

Sejh Ahmed b. 'Isa, autor komentara 
djela NOniyya Ibn al-Qayyim (umro 1329 
/1911. god.), 

- Sejh 'Abdullah b. 'Abdurrahman 
Babauh, (umro 1282/1865. god.). Svojevremeno 
je nosio nadimak Mufti ad-diyar an-Nagdiyya 
- "Muftija od Nedzcla", 

Sulejman b. Sahman, autor ostrog 
pera i brojnih pisanih djela, (umro 1349 
/1930. god.), 

Sejh Hamed b. 'Ali b. 'Atlk, (umro 
1306/1889. god.). 

Medu istaknute licnosti ovog pokreta 
ubraja se i bivsi vrhovni muftija Saudijske 
Arabije, Sejh Muhammed b. 'Abdul'azlz b. 
Baz. 

- Medu pobornike Sejhova pokreta 
izvan Saudijske Arabije ubrajaju se: 
Muhammed Beslr es-Sehsevam, Mahmud 
el-Alus! i drugi. 

- Selefijski pokret (al-Haraka as- 
salafiyya)* ostavio je sna^an utjecaj i na 
mnoge druge ucenjake i pojedine reformis- 
ticke pokrete. 

Ideje i ubjedenja: 

Sejh Muhammed b. 'Abdulvehhab se 
skolovao po hanbelijskom mezhebu, ali ga 
se u donosenju fetvi nije pridrzavao, 



posebno u onim pitanjima za koja je, po 
njegovom misljenju, postojao dokaz za 
drugacije rjesenje nego sto je u 
hanbelijskom mezhebu. Prema tome, njegov 
pokret {da'watuhu)* je karakteristican po 
slijedenju dokaza po shvacanju casnih 
predaka iz prvih generacija muslimana 
{as-Salafas-salih). 

- On potvrduje nuznost povratka na 
izvore Kur'ana i Tradicije (Sunneta) i 
potrebu ozivljavanja onoga sto je od ucenja 
sljedbenika sunneta (ahl as-sunna wa al- 
gama*)* i dzema'ta zamrlo. 

- On za podlogu razumijevanja dokaza 
i na njima izvedenog ucenja uzima metod 
{manhag)* sljedbenika sunneta i dzema'ata. 

- Zalaze se za preciscavanje shvacanja 
islamskog monoteizma (at-tawhid) i od 
muslimana tra2i da ga vrate u one okvire 
kakav je bio kod prvih generacija muslimana. 

- Pored navedenog, pokret Sejha 
Muhammeda b. 'Abdulvehhaba se zalaze 
za: 

- Vjerovanje u jednocu Allahovih 
imena i atributa (tawbld al-asma' wa as- 
sifat), tj. za potvrdu imena i atributa koje je 
Uzviseni Allah Sam za Sebe potvrdio ili ih 
je potvrdio Njegov Poslanik, sallallahu 
alejhi ve sellem, bez ikakva poredenja sa 
atributima Njegovih stvorenja {min gayr 
tamtilf, ulazenja u sustinu njihova znacenja 
{takyit)*, iskrivljavanja (tabrirj* i lisavanja 
(ta'tilf. 

Usredsredenje na shvacanje da je 
jedino Allah dostojan obo^avanja, kao sto 
stoji u rijecima Uzvisenog: 

Allahu se klanjajte, a kumira se klonite! 
(An-Nahl, 36.) 

Ozlvljavanje obaveze borbe na 
Allahovu putu (al-gihad)* . Sam Sejh je bio 
olicenje borca-mudzahida i licno ucestvovao 
u osvajanjima u kojima je sirio svoje ucenje 
i uklanjao pojave visebostva u koje je svijet 
bio zagazio. 

Iskorjenjivanje novotarija (al-bida e )* 
i praznovjerja u vjeri koje su, zbog neznanja 
i zaostalosti, medu tadasnjim svijetom bile 
uzele maha. Medu njima treba spomenuti: 



131 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Posjecivanje kabura, posebno kabura 
za koji se vjerovalo da je kabur ashaba 
Dirara b. el-Ezvera i trazenje od njega da se 
ispune razne zelje i potrebe, 

- Posjecivanje turbeta za koje se tvrdilo 
da pripada Zejdu b. el-Hattabu, 

- Posjecivanje stabla za koje se tvrdilo 
da je Ebii Dudzanino i drugog po imenu 
at-Tarailyya, 

- Posjecivanje pecine zvane Magara 
bint al-amir - "Pecina Emirove kceri", 

* Na osnovu serijatskih dokaza, Sejh 
Muhammed b. 'Abdulvehhab posrednistvo 
{at-tawassul) dijeli na dvije vrste: 

a) Ono koje je po vjerozakonu dozvo- 
ljeno, tj. posrednistvo Allahu pomocu Njegovih 
lijepih imena, dobrim djelima ili dovom 
svoga brata-muslimana i 

b) Ono koje je novotarija i kao takvo 
zabranjeno, jer za njega nema nikakvih 
valjanih dokaza. U ovakvu vrstu spada 
posrednistvo pomocu ugleda dobrih ljudi, 
kao sto su npr. rijeci: bi gahi ar-rasul - "u 
ime Poslanikova ugleda", bi hurmeti as-sayh 
fulan - "u ime svetosti tog i tog sejha" itd. 

Ovaj pokret, takoder, zagovara: 

* Zabranu podizanja kaburova, bilo 
kakvu gradnju nad njima, ukrasavanje, 
paljenje svijeca i slicne novotarije koje se na 
to nadovezuju, 

* Suprotstavljanje prijestupima sufijskih 
redova {satahat at-turuq as-sufiyya) i drugim 
novotarijama koje su sufije uvele u vjeru za 
sto u njoj nema nikakve osnove, 

* Zabranu da se o Allahu govori bilo 
sta za sto ne postoji dokaz, jer je u rijecima 
Uzvisenog receno: 

... i da o Allahu govorite ono sto ne 
znate. (Al-A'raf, 33.) 

* Borbu protiv svih vrsta taguta 
(zavodnika) {at-tawagit), a po njemu u 
taguta {at-tagut)* spada sve ono prema cemu 
covjek prelazi granicu dozvoljenog bilo u 
obozavanju, slijedenju ili pokoravanju. Po 
njemu, pet je glavnih taguta: "Iblis - neka je 



na njega Allahovo prokletstvo, onaj ko se uz 
njegovo odobravanje i zadovoljstvo obozava, 
onaj ko poziva druge na robovanje strastima 
( 'ibada an-nafs), onaj ko tvrdi da zna bilo sta 
o nevidljivom svijetu {'ilm al-gayb) i onaj 
ko sudi po onome sto Allah nije objavio." 
Niko ne moze biti pravi vjernik sve dok ne 
zanijece sve vrste taguta (at-tawagit). 

* Ono sto je Zakonodavac (as-sari f ) 
presutio niko nema pravo proglasavati 
zabranjenim, obaveznim, pozeljnim ili 
pokudenim. U tom su smislu i rijeci 
Uzvisenog: 

O vjernici, ne zapitkujte o onome sto ce 
vam priciniti neprijatnosti ako vam se 
objasni. (Al-Ma'ida, 101.) 

* Neprihvacanje jasnih dokaza i osla- 
njanje na ono sto je manje jasno je svojstveno 
onima sto su na krivom putu kao sto su 
rafidije (ar-rawafid) i haridzije (al-Aawan'g). 
U tom smislu su i rijeci Uzvisenog: 

Oni cija su srca pokvarena - ieljni 
smutnje i svoga tumadenja - slijede one 
sto su manje jasni. (Ali 'Imran, 7.) 

- Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve 
sellem, j e rekao da je ono sto je dozvoljeno i 
zabranjeno {al-halal wa al-haram) jasno, ali 
je napomenuo da izmedu njih postoje stvari 
koje su sumnjive. Onaj ko ne razumije ovo 
pravilo i zeli da na svako pitanje da jasan i 
nedvosmislen odgovor je na krivom putu i 
druge zavodi na krivi put. 

* U svome osvrtu na visebostvo i opisu 
njegovih vrsta {anwa' as-sirk), Sejh kaze da 
postoje sljedecinjegovi stupnjevi: 

a) Veliko visebostvo (sirk akbar), koje 
se ogleda u pripisivanju Allahu sudruga u 
robovanju, namjeri, pokornosti i ljubavi, 

b) Malo visebostvo {sirk asgar), koje se 
ogleda u licemjerju, jer u hadisu koji biljezi 
el-Hakim stoji da je Allahov Poslanik, 
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "I malo 
licemjerstva j e visebostvo" (al-yasir min 
ar-riya' sirk). 

c) Skriveno ili potajno visebostvo {sirk 
hafiyy) u koje vjernik moze zapasti, a da za 
to i ne zna. U tom su smislu i Poslanikove, 



132 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



sailallahu alejhi ve sellem, rijeci: "Visebostvo 
(as-sirk) u ovome Ummetu je neprimjetnije 
od puzanja crnog mrava po crnoj stijeni u 
mrkloj noci." 

* Ucenjaci ovoga pokreta na vrijeme 
su uocili probleme svoga vremena i shvatili 
nedace koje im prijete. Tako je npr. vise 
nego ocito da se Sejh Muhammed b. 
"Abdulvehhab, u prvom redu, bavio 
problemom dokazivanja nuznosti obozavanja 
samo Allaha (tawhld al-'ibada) i objasnjavanja 
sta je sve u suprotnosti sa tim. Ovo je bilo 
potrebno zato sto je obozavanje samo 
Uzvisenog Allaha, prva i najvaznija obaveza 
svakog punoljetnog, zdravog i pametnog 
pojedinca i sto je u to doba, u sredini u kojoj 
je zivio, u tom pogledu vladala prava 
pometnja. Kada se ovaj pokret prosirio 
izvan granica sredine u kojoj j e nastao - s 
obzirom na sve otvorenije lisavanje (ta'tfl) i 
iskrivljavanje {tahrif) shvacanja Allahovih 
imena (al-asma) i atributa {as-sifat) u 
pojedinim islamskim zemljama - ukazala se 
potreba da se pitanjima poput ovih posveti 
vise paznje i sa njima svijet bolje upozna. 
Tako npr. nalazimo da su se takvom 
problematikom u svojim risalama bavili 
Sejh 'Abdurrahman b. Hasan, njegov sin, 
Sejh 'Abdullatlfi Sejh Ahmedb. 'Isa. 

* U to doba koje je bilo obiljezeno sve 
snaznijim prodorom vlasti tlacitelja (hukm 
at-tagtltf predstavljenoj u zapadnim, od 
strane covjeka uspostavljenim zakonima (a/- 
qawanm al-garbiyya al-wad'iyya)*, ucenjaci 
ovoga pokreta sa svojim cvrstim stavovima i 
brzim odgovorima odigrali su znacajnu 
ulogu u suprotstavljanju spomenutim 
zakonima i pojasnjavanju svijetu Allahova 
suda o njima. Najbolji primjer za to 
predstavlja ono sto je u svojim fetvama 
i poslanicama o tome napisao Sejh 
Muhammed b. Ibrahim. 

* Ovaj pokret dao je neprocjenjiv 
doprinos u duhovnom osvjescivanju islam- 
skog Ummeta nakon sto ga je bio obavio 
zastor zaostalosti, lijenosti i slijepog 
oponasanja (at-taqlld al-a 'ma)*. 

* Pored navedenog, ovaj pokret odigrao 
je snaznu ulogu u prosvjecivanju obicnog- 
neukog svijeta, njegovom duhovnom osvjes- 



civanju, otvaranju o^iju intEligencije i njenom 
upucivanju da u svome radn - pfije i same 
pomisli o prihvacanju, a kamoli i primjeni 
tudih ideja - potrazi dokaze u svojim \jer- 

skim knjigama i izvorima. 

Akaidski i idejni korijeni: 

Ovaj pokret se smatra nastavkom u£enja 
i djelovanja prvih i najboljih generacija 
ovoga Ummeta. Otuda se on i zalaze za 
primjenu Kur'ana i Tradicije na nacin kako 
su ih razumijevali i primjenjivali casni preci 
iz prvih generacija muslimana. 

Rasirenost i centri utjecaja: 

Selefijski (as-salafiyya)* pokret Sejha 
Muhammeda b. 'Abdulvehhaba podeo se 
siriti prvo kao ideja i svenarodni pokret koji 
j e plodno tlo nasao medu stanovnicima 
Nedzda. Vrhunac svoje moci dozivio j e 
trijumfalnim dolaskom saudijske dinastije 
na vlast u Mekki-Mukerremi 1219. h. i u 
Medini-Muneweri 1220. h. god. 

U ratovima koji su vodeni protiv njega, 
pristalice ovoga pokreta ostavljale su toliki 
dojam u redovima protivnicke vojske da su 
o njima pisali: "Kada nastupi vrijeme 
namaza i mujezin proucl ezan, oni se za 
jednim imamom mirno i dostojanstveno 
poredaju u saffove i pocnu dozivati: 
'pozurite u borbu protiv visebozaca 
obrijanih brada koji dozvoljavaju zinaluk i 
homoseksualizam, piju alkohol, izostavljaju 
namaz, jedu kamatu, ubijaju neduzne ljude i 
dozvoljavaju ono sto je zabranjeno.'" Tako 
su se o njima procule vijesti na sve strane, 
pocelo pricati u blizem i daljem okruzenju i 
siriti glas u svim krajevima islamskog 
svijeta." 

* Ovaj pokret j e, bilo direktno ili 
indirektno, ostavio svoj pecat i snazan 
utjecaj na druge reformisticke pokrete 
{harakat al-islah)* koji su se pojavili u 
islamskom svijetu. 

Opcepoznato je da Selefijski pokret 
Sejha Muhammeda b. 'Abdulvehhaba nije 
bio posteden napada od svojih protivmka - 
narocito iz reda inovatora, sufija i zalutalih 
sekti - koji su se, nakon sto su osjetili da ih 
ugrozava, na njega okomili vrijedanjima i 



133 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMIS TICKI POKRETI 



iznosenjem svakojakih lazi o njemu. U 
sukobu istine sa neistinom, ovakvo nesto, 
bilo j e i za ocekivati. Isto tako, nekim 
od pristalica selefijskog pokreta Sejha 
Muhammeda b. Abdul vehhaba neke stvari 
su uzete za zlo, iako su one mozda bile 
ispravne. 

Tako se npr., nekim pristalicama pokreta 
zamjera sto su toliko strogi u osudi poku- 
denih stvari (al-munkar) i sto se previse 
usredsreduju na probleme novotarija (al-bida )* 
i visebostva {as-sirk), uz istovremeno 
zapostavljanje drugih problema u Islamu 
vezanih za ekonomiju (al-igtisad)*, drustvo 
(al-igtima") i politiku (as-siyasa). Medutim, 
u najnovije vrijeme kod vecine sljedbenika 
ovoga pokreta taj se odnos promijenio. 
Stavise, interesiranje za kretanja u 
islamskom drustvu u cjelini i za probleme 
Islama u najsirem smislu, u aktivnostima 
ovoga pokreta zauzima centralno mjesto. 
Najbolji dokaz za to je cinjenica da upravo 
sljedbenici ovoga pokreta sve vise 
preuzimaju inicijativu u aktivnostima na 
pruzanju pomoci i sirenju Islama u mnogim 
zemljama svijeta. 

Iz navedenog se vidi: 

Da je selefijski (as-salafiyya)* pokret 
Sejha Muhammeda b. 'Abdul vehhaba 
pokret koji zagovara povratak na iskreno 
vjerovanje u samo Jednog Allaha (at-tawhld) i 
pridrzavanje puta casnih predaka iz prvih 
generacija muslimana i zlatnog doba 
procvata Islama, 

Da se u svome poimanju dokaza 
zasniva na ucenju Kur'ana, Sunneta i 
programu (manhag)* sljedbenika sunneta i 
dzema'ata {ahlas-sunna wa al-gama*)*, 

Da se, svakako pod strogo odredenim 
pravilima i uvjetima, zalaze za otvaranje 
vrata slobodnog misljenja {fath bab al-igtihad)*, 
preciscavanje islamskog monoteizma 
(at-tawhid) od svih natruha visebostva 
{sirkiyyat) i suzbijanje pojava koje do njega 
dovode. 

Zato je nuzno potrebno da musliman u 
svome vjerovanju u samo Jednog i Jedinog 
Allaha, objedini za to sve potrebne 
elemente: vjerovanje da je samo Allah 



Stvoritelj (al-Halid) i Opskrbitelj (ar-Razzad), 
da je samo On Bog (tawhld al-uluhiyya), da 
je samo On dostojan da Mu se robuje i da 
Mu se niko i nista ne smatra ravnim, jer On 
je Jedan, Jedini, Utociste svakom, Koji nije 
rodio i roden nije i Kome niko ravan nije. 
Ovo, uz ozivljavanje borbe na Allahovu 
putu (ihya" al-gihad)* i suzbijanje svih 
oblika novotarija {al-bida 1 )*, praznovjerja i 
visebostva koji su u muslimanskom drustvu 
uzeli maha, nuzno namece i potrebu 
vjerovanje u jednocu Allahovih imena i 
artibuta, bez ulaska u sustinu njihovih 
znacenja (takyitf*, iskrivljavanja (tahrlfj* i 
lisavanja (ta'tll)*. Osim toga, potrebno je 
naglasiti da je ovo jedini reformisti£ki 
pokret u novije vrijeme koji je uspio 
osnovati svoju drzavu u kojoj vlast pociva 
na ucenju Islama. 

Bibliografija: 

'Unwan al-magd fi tarlh an-Nagd - li 
as-§ayh 'Utman b. 'Abduilah b. Bisr al-Hanball - 
Taba' wizara al-ma'arif bi al-Mamlaka al-'Arabiyya 
as-Su'udiyya; Rawda al-afkar - H as-Sayh Hasan 
b. Ganam - Tahqiq: ad-duktur NasiruddTn al-Asad - 
Mata' a al-Madani - Misr; Atar as-Sayh 

Muhammad b. 'Abdulwahhab - ad-duktur 
Ahmad Muhammad ad-Dab!b - al- Matabi' al-ahliyya 
li al-Ufist - ar-Riyad, 137/1976.; al-Imam 
Muhammad b. Abdulwahhab intisar al- 
madhab as-salafi- li 'Abdulhallm al-Gundi - Dar 
al-Ma'arif - Misr; Muhammad b. 
Abdulwahhab - li Ahmad 'Abdulgaftr 'Attar - 
Tab'a 1397/1976.; al-Wahabiyya: Haraka al- 
fikr wa ad-dawla al-islamiyya - li 
'Abdurrahman Sulayman ar-Ruwaysid - at-tab'a al- 
Qla - Dar al-'ulum li at-tiba'a - al-Qahira 1397/1977; 
Buhut usbu' as-Sayh Muhammad b. 
Abdulwahhab - Markaz al-buhut bi Gami'a al- 
Imam Muhammad b. Sa'tld al-islamiyya - ar-Riyad, 
1403/1983.; Mu'allafat as-Sayh Muhammad 
b. Abdulwahhab - Matbii'at Gami'a al-Imam 
Muhammad b. Sa'ud al-islamiyya - bi ar-Riyad; 
Magmu'a ar-rasa'il wa al-masa'il an- 
nagdiyya - Matba'a al-Manar; FT slra 
Muhammad b. Abdulwahhab - Tahqiq wa 
ta'liq as-Sayh 'Abdurrahman b. 'Abdurrahman b. 
'Abdullatif Ali as-Sayh - Matbu'at Dar al-Malik 
'Abdul'aziz; Intisar ad-da'wa as-Sayh 
Muhammad b. Abdulwahhab harig al- 
Gazlra al-'arabiyya - li Muhammad Kamal at- 



134 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



Twb'M s-tanrya - Matbu'at Dar al-Malik 'Abdul'aziz, 
1401 19S1.: Kayfa kina zuhur Sayh al-islam 
Muhammad b. Abdulwahhab - li mu'allif 
sa&jafi] - Dirasa wa tahqiq wa tailq: duktur 
"AbdoDah as-Salih al-'Utaymln - Matbu'at Dar al- 
Vfalik 'Abdul'aziz, ar-Riy5d 1403/1983.; Da'awa 
at-muDawi'm li da'wa Sayh Muhammad b. 
•Abdulwahhab - li 'Abdul'aziz al-'Abd al-Latif- 
DSr al-Watan; al-Mugaddidun fi al-islam min 
aJ-qarn al-awwal ila ar-rabi' 'asara al-higri- 
li "Abdurmata'al as-Sa'Idl; Haraka al-islah wa 
at-tagd7d fi Nagd - li ad-duktur Muhammad 
"Abdnllah al-'Aglan - Baht fi nadwa ittigahat al-fikr 
al-islaml al-mu'asir bi al-Bahrayn, 1405/1986.; al- 
Iittigah as-salafi bayna at-ta'sll wa al- 
muwagaha - H ad-duktur Ragih al-Kurdi - Baht fi 
aadwa ittigahat al-fikr al-islam! al-mu'asir bi al- 
Bahrayn. 1405/1986.; Atar da'wa as-Sayh al- 
islam Ibn Tayniyya fi al-harakat al- 
islamiyya al-mu'asira - li Salahuddln Maqbul - 
Maima" al-buhut al-'ilmiyya al-islamiyya - Nyu 
Dalhi: 'Aqlda Sayh Muhammad ^ b. 
Abdulwahhab - li Salih al-'Abad; as-Sayh 
Muhammad b. Abdulwahhab - li Ahmad b. 
Hagar Ali Botam!; Muhammad b. Abdulwahhab 
muslih mazlum wa muftara 'alayh - li Mas'ud 
an-Nadawi; Muhammad b. Abdulwahhab 
hayatuhu wa fikruhu - li 'Abdullah al-'Utaymln; 
Da 'wa as-Sayh Muhammad b. Abdulwahhab 
- li Muhammad b. 'Abdullah as-Salman; 'Ulama' 
Sagd hilala sitta qurun - li 'Abdullah al- 
Bassam; Masahlr 'ulama' Nagd - li 

•Abdurrahman Ali as-Sayh; ad-Dmar as- 
sunniyya fi al-agwiba an-nagdiyya - 6am' 
Abdurrahman al-Qasim; Da'wa as-Sayh 
Muhammad b. Abdulwahhab bayna al- 
mu'ayyidm wa al-mu'aridm wa al- 
munawi'm - Muhammad GamTl Zaynu; Tashlh 
bata ' tarlhi hawla al- Wahhabiyya - li ad- 
cuktur Muhammad b. Sa'd as-Suway'ir. 

17. Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) 

( Gama 'a ahl al-hadlt) 

Definicija: 

Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) 
i Gama' a ahl al-hadit)* je najstariji islamski 
pokret na Indijskom potkontinentu. Osnovan 
;e sa eiljera pozivanja na slijedenje Kur'ana 
i Poslanikove tradicije (Sunneta), njihovog 
shvacanja onako kako su ih shvacali casni 
preci iz generacija ashaba, tabi'ma i onih 



koji su se na njih ugledali, te njihovog 
preferiranja u odnosu na sve druge izvore, 
ideje i nacine primjene, kako u vjerovanju 
(al-'aqa"id), obredoslovlju {al-'ibadat), medu- 
sobnim odnosima (al-mu'aznalat) i vladanju 
(al-ahlaq)*, tako i u politici (as-siyasa) i 
zivotu zajednice (al-igtima"). U svojoj boibi 
protiv pojava visebostva (as-sirijyyaf), 
novotarija (al-bida 1 )* i svakojakih vrsta 
praznovjerja {al-hurafat). Ovaj pokret se 
ugleda na metode koje su primjenjivali 
islamski pravnici {al-fuqaha ! ) i ucenjaci 
hadisa (al-muhaddisi). 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Historijat Pokreta sljedbenika hadisa 
(tradicije) na Indijskom potkontinentu: 

Prvi korijeni Pokreta sljedbenika hadisa 
(tradicije) na Indijskom potkontinentu {Ahl 
al-hadit fi sibh al-qarra al-hindiyya) datiraju 
jos iz ranog perioda Islama kada su prve 
zrake njegova svjetla u oblasti Sinda, 
Malabara i Kedzrata na obalama Indijskog 
mora poceli donositi arapski trgovci i borci 
na Allahovom putu. Jos od tih vremena u 
provincijama Sind i Multan postojali su 
centri za izucavanje hadisa koje su 
posjecivali poznati, kako arapski, tako i 
nearapski ucenjaci hadisa. Neke od tih 
centara na svojim putovanjima 375/985. 
god., posjetio je i cuveni putopisac Ebu el- 
Kasim el-Makdisi koji je vjerski zivot u 
Sindu u svom poznatom djelu Ahsan at- 
taqaslm opisao rijecima: "Vecina njih slijedi 
skole ucenjaka hadisa (tradicije). Gotovo da 
tamo nema ni jedne kasabe u kojoj nema 
islamskih pravnika koji slijede skolu Ebu 
Hanife - Allah mu se smilovao... Oni se drze 
Pravoga puta i vjerodostojnih pravnih skola. 
To im je pomoglo da zive cestitim i cednim 
zivotom. Allah ih j e postedio ekstremizma, 
pristrasnosti i svakojakih smutnji koje iz 
njih nastaju." 

Medutim, kao posljedica sirenja politickih 
neslaganja, pristrasnosti i pojave batinijsko- 
isma'ilijskih smutaji koje su pogodile 
sljedbenike hadisa (tradicije) {ahl as- 
sunna)*, i ovdje su ih sve vise poceli 
razjedati neredi i unutrasnji problemi. Ove 
slabosti unutar Pokreta sljedbenika hadisa 



135 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



(tradicije) po prvi put su se pocele osjecati 
krajem cetvrtog stoljeca, da bi svoj vrhunac 
dozivjele tokom devetog stoljeca po Hidzri. 
U tom periodu pocelo je opadati intere- 
siranje za tradiciju (as-sunna), a siriti se 
oponasanje drugih (at-taq/Id)*, mezhepska 
pristrasnost (at-ta'assub al-madhab!)* , 
ucmalost (aJ-gumud) i utjecaj grcke znanosti. 
Uprkos tome, na Indijskom potkontinentu 
uvijek je bilo velikih ucenjaka tradicije koji 
su u ocuvanju hadiske znanosti vjerao 
slijedili svoje ucitelje poput: Hafiza Ibn 
Hadzera el-Askalanija, Imama Sehavija, 
Sejhu-1-islama Zekerijja el-Ensarija i 
drugih. 

* Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) 
na Indijskom potkontinentu u novije 
vrijemer. 

Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) na 
Indijskom potkontinentu poceo j e igrati 
novu ulogu pocetkom jedanaestog stoljeca 
po Hidzri. Pojavio se u doba Sejha Ahmeda 
Serhendija (umro 1034/1625. god.), a 
osnazio u doba potomaka velikog ucenjaka 
hadisa Imama Saha Velijjullaha ed- 
Dehlevija (umro 1175/1761. god.), narocito 
u doba njegovog najstarijeg sina Saha 
'Abdul'aziza b. Velijjullaha ed-Dehlevija 
(roden 1159/1746., umro 1239/1823. god.). 
Ovakav uspjeh postigli su prvenstveno 
zahvaljujuci sveobuhvatnom planu (manhag)* 
pozivanja, vodenja, skolovanja, osvjescivanja 
i pisanja, s jedne, i odbacivanja ucmalosti i 
mezhebske pristrasnosti, s druge strane. Jos 
vecu snagu i procvat ovaj pokret j e dozivio 
u doba ed-Dehlevijeva unuka Imama 
Isma'ila b. 'Abdulganija ed-Dehlevija (umro 
1243/1827. god.), tadasnjeg lidera pokreta, 
vode borbe na Bozijem pum i autora 
poznatog djela Taqwiya al-iman - "Jacanje 
vjere (imana)". 

Poslije pogibije Saha Isma'ila ed- 
Dehlevija, kasnije poznatog i pod nadimkom 
Sehida Isma'ila u Bici kod Balakute 
1243/1827. godine, sljedbenici pokreta 
tradicije su vjerno i odano na sebe preuzeli 
obavezu sirenja vjere (ad-da'wa) i borbe na 
Bozijem putu (al-gihad)*. U ovom periodu 
teziste njihove aktivnosti bilo je usmjereno 
na sljedece tri oblasti: 



1. Oblast borbe na Bozijem putu 
{maydan al-gihad)* 

Pokret Saha Isma'ila ed-Dehlevija nije se 
ogranicavao samo na ozivljavanje prakticne 
primjene Kur'ana i Sunneta, uspostavljanje 
islamske vlasti (iqama al-hilafa)* kakva je bila 
u doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve 
sellem, iskorjenjivanje mezhepske netrpeljivosti, 
ucmalosti, novotarija i krivovjerja, nego je i 
rukovodio pokretom dzihada protiv Sika i 
engleskog kolonijalizma {al-isti'mar al- 
inglMf, narocito u sjevernim oblastima 
Indije. Ta borba nije prestala sve dok 
engleski kolonijalizam 1947. godine iz 
Indije konacno nije bio protjeran. 

Pripadnici ovoga pokreta nastavili su 
borbu na Bozijem putu i nakon podjele 
Indijskog potkontinenta na dvije zasebne 
drzave Indiju i Pakistan. Tako j e jedna 
njihova brigada oslobodila grad Muzafferabad. 
Kasnije je pod zapovjednistvom Sejha Fadla 
Ilahija Vezirabadija osloboden i ostali dio 
ove oblasti od koga je formiran danas 
slobodni dio Kasmira. Medu najistaknutije 
licnosti na ovome polju spadaju Sejh Vilajet 
'Ali Sadikfun (umro 1269/1852. god.) i 
njegov brat 'Inajet 'Ali Sadikfun (umro 
1274/1857. god.). Pored njih i mnogi drugi 
clanovi porodice Sadikfdr bili su medu 
prvacima ovoga pokreta koji su na svojim 
plecima nosili teret i odgovornost dzihada, 
visoko uzdizali njegovu zastavu i na tom se 
putu zrtvovali. 

2. Oblast spisateljstva {maydan at-ta 'Jifj 

Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) 
odigrao j e znacajnu ulogu u ozivljavanju i 
sirenju islamske kulture. Ona se posebno 
ogledala u zivoj spisateljskoj aktivnosti u 
oblasti kur'anskih i hadiskih znanosti, 
pojasnjenjima i komentarima Poslanikove, 
sallallahu alejhi ve sellem, tradicije, odbrani 
islamskog vjerovanja i pobijanju novotara i 
pobornika krivih shvacanja i ideja. Iz 
njedara ovoga pokreta izrodili su se brojni 
islamski ucenjaci, narocito u oblasti hadiske 
znanosti. 

Medu najistaknutije licnosti u ovoj 
oblasti ubraja se veliki islamski ucenjak 
Siddlk Hasan han Bahubali (umro 1307 



136 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



1859. god.) koji je ujedno bio i vladar 
mdijske pokrajine Bahubal. Pored redovnih 
drzavnidkih poslova, on se uspjesno bavio i 
irvora spisateljskom aktivnoscu i izdavas- 
tvom. narocito djela iz oblasti hadisa i 
hadislah zbirki. Napisao je blizu 300 djela. 
Takoder mu pripada zasluga za formiranje 
naucnog tima sastavljenog od tada 
najpoznatijih selefijskih ucenjaka kojima je 
stavio u zadatak da pored pisanja i 
prevodenja brojnih djela, rade na prosvje- 
civanju i opismenjavanju sirokih musli- 
manskih masa. U tom cilju, na svoj 
sopstveni trosak osnovao je vise stamparija 
koje su stampale i rasturale brojna i 
najpoznatija djela iz ranog perioda Islama, 
posebno ona iz oblasti akaida, tefsira i 
hadisa. 

3. Oblast prosvjete i skolstva {maydan 
at-tadris) 

Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) 
posebnu paznju je posvecivao znacaju 
propagiranja Islama i prosvjecivanju 
muslimanskih masa putem osnivanja skola i 
univerziteta. Medu najistaknutije licnosti na 
tom polju djelovanja spada veliki islamski 
ucenjak i muhaddis Sejh Nezir Husejn ed- 
Dehlevi (umro 1320/1902. god.) koji je, 
pored propagiranja cistog i ispravnog 
Islama, rukovodio pokretom sljedbenika 
hadisa (tradicije) i u Delhiju blizu sezdeset 
godina drzao predavanja iz serijatskih 
znanosti i hadisa. Kolika je na tom polju bila 
znacajna njegova zasluga, najbolje 
potvrduju cesto navodene cinjenice da je u 
svoje vrijeme preko dva miliona zalutalih i u 
novotarijama i visebozackim shvacanjima 
ogrezlih muslimana uspio nagovoriti na 
pokajanje i povratiti u okrilje ispravnoga 
islamskog vjerovanja, te izvesti veliki broj 
poznatih ucenjaka u oblasti hadiske znanosti 
i osposobiti ih za uspjesne misionare Islama. 
Medu njima treba spomenuti bar neka od 
najpoznatijih imena novijeg vremena kao 
sto su: Imam i muhaddis 'Abdullah el- 
Gaznevi (umro 1298/1881. god.), Semsulhakk 
el-'Azrmabadi (umro 1329/1911. god.), 
autor djela ' Awn al-ma'bM sarh sunan Abu 
Dawud, veliki islamski ucenjak 'Abdurrahman 
el-Mubarekfur! (umro 1353/1934. god.), 



autor djela Tuhfa aJ-ahwadi sarh sunan at- 
TirmidX Mubammed Besir es-Sehsewani 
(umro 1326/1908. god.), autor djela Siyana 
al-insan 'an waswasa as-Sayh Dahlan, Sejh 
'Abdullah b. Idris es-Sentisi el-Magribi, Sejh 
Muhammed b. Nasir el-Mubarek en-Ned2dI, 
Sejh Sa'd b. Hamed b. 'Arik en-Nedzdl koji 
j e lanac prenosilaca svoga sejha prenio u 
Hidzaz i Nedzd i mnogi drugi. 

Ed-Dehlevijeva skola u Delhiju poznata 
pod imenom "Univerzitet Sejjida Nezira 
Husejna ed-Dehlevijeva" ((jami'a as-Sayyid 
Nadir Husayn ad-Dahlawi) i dan-danas radi i 
skoluje buduce ucenjake i misionare Islama. 

* Formiranje Udruzenja sljedbenika 
hadisa (tradicije) 

- Ucenjaci Pokreta sljedbenika hadisa 
(tradicije) (ahi al-hadif) predvodeni sejhu-1- 
islamom Ebulvefa Senaullahom el- 
Emritesrijem (umro 1367/1948. god.), 
odluclli su 1324/1906. godine, formirati 
svoje udruzenje [Gam'iyya) koje bi na sebe 
preuzelo zadatak oko sirenja Islama, 
onakvog o kakvom uc5e Kur'an i Sunnet i 
kakvog su shvacale i razumijevale prve 
generacije casnih predaka (as-Se/efu-s-salih), 
s jedne i suprotstavljalo se destruktivnim 
pokretima i odgovaralo izazovima moder- 
nog doba, s druge strane. Za generalnog 
sekretara ovog udruzenja pod nazivom 
"Sveindijski kongres sljedbenika tradicije" - 
Mu'tamar ahl al-hadlt li-'umOm al-Hind 
imenovan je sejhu-1-Islam Ebulvefa 
Senaullah el-Emritesrij jos od ranije poznati 
borac protiv kadijanija, autor brojnih djela u 
odbrani Islama, zestoki protivnik hinduizma, 
krscanstva i raznih zalutalih islamskih sekti 
koje su se suprotstavljale striktnoj primjeni 
Poslanikova sunneta, sudionik brojnih 
aktivnosti u nacionalnom i politidkom 
pokretu muslimana {al-haraka as-siyasiyya 
wa al-wataniyya), Svenarodnom kongresu 
(al-Mu 'tawar al-watani al-'amm), te clan 
Udruzenja ucenjaka (Nadwa aJ-'uIama") i 
Saveza indijskih ucenjaka (Gam'iyya ulama' 
al-Hind), a za predsjednika poznati islamski 
ucenjak 'Abdullah el-Gazifun (umro 1337 
/1919. god.). Njihov rad i aktivnosti 
pokrivali su cijelu Indiju sa svim njenim 
gradovima i selima. 



137 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



- Indijski potkontinent j e 1948. god. 
podijeljen na dvije drzave: Indiju i Pakistan. 
Usljed toga, aktivnosti ovoga pokreta su za 
neko vrijeme bile oslabile, jer je, izmedu 
ostalog, zatvorena i njegova najznacajnija 
ustanova "Skola hadisa Rahmanija" {Daral- 
hadit ar-rahmaniyya) u Delhiju. Medutim, 
sljedbenici ove skole su ubrzo reorganizirali 
svoje udruzenje u ove obje drzave i, kroz 
osnivanje brojnih skola i univerziteta za 
udovoljavanje potreba u novonastalim 
okolnostima i izucavanje kur'anskih i 
hadiskih znanosti po uzoru na prve gene- 
racije muslimana, povratile mnoge od svojih 
ranijih aktivnosti. 

Medu njihove najznaCajnije univerzitete 
spadaju: 

1. U Indiji: Selefijski univerzitet u 
Benaresu {al-Gami'a as-salafiyya bi-Benares)* , 
kao najveci i najpoznatiji arapsko-islamski 
univerzitet u Indiji osnovan 1383/1963. 
godine, zatim: Univerzitet "er-Rahmanijja" 
{al-Gami'a ar-Rahmaniyya), Univerzitet 
"el-Ahmedijja es-Selefijja" {al-Gami'a al- 
Ahmadiyya as-Salafiyya), Univerzitet 
"Darusselam" u Umarabadu {Gami'a Dar 
as-salam bi 'Umarabad), Selefijski 
univerzitet u Selefijskom selu u Kirli 
{al-Gami'a as-salafiyya bi al-qarya as- 
salafiyya fi Kirli), Islamski univerzitet u 
Bombaju {al-Gami'a al-islamiyya fiBumbay), 
Univerzitet "Ibn Tejmijja" {Gami'a Ibn 
Taymiyya) i Univerzitet "Imam Buharija" u 
Behavuru {Gami'a al-Imam al-Buhari fi 
BThawuf). 

2. U Pakistanu: Selefijski univerzitet u 
Fejsalabadu {al-Gami'a as-salafiyya bi 
Faysalabad), kao prvi i najveci islamski 
univerzitet u Pakistanu, osnovan 7. sa'bana 
1374 / april 1951. god., nakon odvajanja 
Pakistana od Indije, zatim: Univerzitet za 
tradicijske znanosti u Dzelhemu {Gami'a 
a/- 'ulum al-atariyya bi Ga/ham), Univerzitet 
"Ebu Bekr es-Siddik" u Karaciju 
{Gami'a Abu Bakr as-Siddiq b i Karacf) i 
Muhammedijski univerzitet u Gujranvali 
{al-Gami'a al-Muhammadiyya bi Kugrawala), 
te mnogobrojne biblioteke u kojima j e 
pohranjeno na hiljade rijetkih knjiga u 
rukopisu. Sto se, pak, tice izdavacko- 



medijske djelatnosti, ovo udruzenje sa 
svojim brojnim pododborima pokrenulo je 
izdavanje brojnih listova i casopisa na 
arapskom i urdu jeziku. Medu njima treba 
spomenuti: emrtesrijski casopis "Sljedbenici 
tradicije" {Magalla ahl al-hadit al-amrtasriyya) 
koji izlazi u Lahoru, "Tumac tradicije" 
{Targuman al-hadif), "Muhaddis" (al- 
Muhaddit), "I'tisam" {al-I'tisam), "Ribat" 
{ar-Ribat), "Glas Ummeta" {Sawt al-umma), 
"Musliman" {Muslim), "Tevhid" {Tawhid), 
"Glas istine" {Sawt al-haqq) i "Pravi put" 
{Sirat mustaqim) . 

- Godine 1985. donesena je odluka da 
se, pored ranijeg Udruzenja studenata 
sljedbenika tradicije {Gam'iyya talaba ahl 
al-hadif), formira i Omladinsko udruzenje 
sljedbenika hadisa (tradicije) {Gam'iyya 
subban ahl al-hadif), cime je otvoren put da 
se ova ideja prenese i na sva ostala 
udruzenja na Indijskom potkontinentu. 

- Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) u 
Pakistanu j e ucestvovao na parlamentarnim 
izborima odrzanim u mjesecu oktobru 1993. 
god. i nekoliko njegovih kandidata je dobilo 
mjesto u pakistanskom parlamentu, a emir 
pokreta prof. Sadzid Mir j e izabran za clana 
pakistanskog senata. 

Istaknute licnosti pokreta 

* U Pakistanu: 

1. Sejh Muhammed Da'ud el-Gaznev! 
(1895-1963.). Jedan je od osnivaca Pokreta 
sljedbenika hadisa (tradicije) {Gam'iyya ahl 
al-hadif) u Pakistanu i njegov prvi 
predsjednik. Poznati islamski ucenjak 
Muhammed Isma'Il je ucestvovao u 
osnivanju Selefijskog univerziteta {al- 
Gami'a as-salafiyya) u gradu Fejsalabad. 
Hvale su vrijedni i njegovi stavovi oko 
uvodenja islamskog poretka i primjene 
islamskog vjerozakona {Tatblq as-sari'a al- 
islamiyya)* u Pakistanu. Pored navedenog, 
poznat je i po svojim pisanim radovima u 
kojima je zestoko napadao protivnike 
tradicije i kadijanije. Prilikom otvaranja 
Islamskog univerziteta u Medini, izabran je 
za clana njegovoga prvoga savjetodavnoga 
vijeca i ucestvovao u izradi nastavnog plana 
i programa. 



138 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



- Veliki selefijski ucenjak Muhammed 
Ismail je roden 1314/1896. godine u 
poboznoj porodici u selu Dehvenki, gdje je i 
proveo svoje djetinjstvo. Svoje prvo 
obrazovanje, jos kao mlad djecak, stekao je 
od svoga oca. Kasnije je, u potrazi za 
znanjem, mnogo putovao i stjecao znanje od 
najpoznatijih i najcestitijih ucenjaka svoga 
vremena. On je, Allah mu se smilovao, bio 
j edan o d prvih pionira koji su dali svoj 
doprinos u osnivanju Pokreta sljedbenika 
hadisa {Gam'iyya ahl al-hadit) u Pakistanu. 
Njegov misionarski i politicki rad imao je 
ogromni odjek sirom zemlje. Pored ostalih 
aktivnosti, odrzavao je hutbe u dzamiji 
sljedbenika hadisa (tradicije) u Gujranwali, 
bio predsjednik nastavnog vijeca na 
Muhammedijskom univerzitetu (al-Gami'a 
al-muhammadiyya) koji je osnovao, 
imenovan ravnateljem centra Udruzenja za 
organizaciju Pokreta sljedbenika hadisa 
(tradicije) u Pendzabu, te generalni sekretar 
radnog odbora Udruzenja sljedbenika 
hadisa (tradicije) na kongresu odrzanom u 
Delhiju 1946. godine. Poslije odvajanja 
Pakistana od Indije 1947. godine, izabran 
je za generalnog sekretara Udruzenja 
sljedbenika hadisa (tradicije) u Pakistanu i 
na toj je funkciji ostao sve do svoje smrti 
1968. god. 

Sejh Muhammed Isma'il es-Selefl je bio 
i j edan od clanova Izvrsnog odbora Pokreta 
"Pecat vjerovjesnistva" (Haraka Hatm an- 
nubuwwa)* koji j e osnovan s ciljem 
suprotstavljanja smutnji koju su sirile 
kadijanije, zatim istaknuti clan misionarskog 
drustva (a/- Wafd at-tabllgt) koje se suprot- 
stavljalo hinduistickom pokretu "Sledhi" 
{Haraka Sadhi al-hindusiyya) koji j e od 
1924. god. u pokrajini Melkanun otvoreno 
poceo raditi na hinduizaciji muslimana. 
Pored navedenog, ne smije se zanemariti ni 
njegova misionarska uloga koju je odigrao 
na polju skolstva i obrazovanja (at-tadris), 
izdavanja pravnih rjesenja (al-ifta"), te 
propagiranja vjere i duhovne skrbi. 

Takoder, treba napomenuti da je ovaj 
sejh dao svoj ogromni doprinos u podizanju 
izbjeglickih naselja, pomaganju porodicama 
koje su 1947. god. emigrirale iz Indije u 
Pakistan, te izgradnji dzamija i vjerskih 



skola. Uprkos svemu ovome, Sejh Muhammed 
Isma'il se, po ugledu na Sejha Ebulkelama 
Azada, bavio i zivom politickom 
aktivnoscu. Tako je, zajedno sa Sejhom 
Muhammedom Davudom el-Gaznevijem, 
kod pakistanske vlade predstavljao Pokret 
sljedbenika hadisa (tradicije) {Gam'iyya ahl 
al-hadit) i zahtijevao uvodenje islamske 
vlasti u Pakistanu. Godine 1952. izabran j e 
za clana odbora koji j e formiran s a 
zadatkom da izradi islamski ustav u 
Pakistanu. 

Sejh Muhammed Isma'H - Allah mu se 
smilovao - umro je u utorak, 20. zu-1- 
ka'deta 1387., tj. 20. februara 1968. godine, 
ostavljajuci iza sebe brojna pisana djela 
medu kojima je najpoznatiji prijevod i 
komentar na urdu jeziku djela Miskat al- 
masabih. 

2. Veliki ucenjak hadisa i poznavalac 
usuli fikha Ebu 'Abdullah Muhammed b. 
Fadluddln el-Gondulevi (umro 1985. god.) 
koji je u vodenju pokreta naslijedio Sejha 
Muhammeda Isma'Ha es-Selefija. 

3. Veliki islamski ucenjak {al-'allama) 
Sejh Ihsan Ilahi Zuhejr, svrsenik Islamskog 
univerziteta u Medini-Muneweri (umro 
1987. god.). Napisao je vise vrijednih djela 
u kojima se napadaju pristalice inovacija i 
zagovornici proizvoljnih misljenja u vjeri. 

4. Danasnji predsjednik Pokreta prof. 
Sadzid Mir, clan pakistanskog senata od 
oktobra 1993. godine i njegov generalni 
sekretar Sejh Mejjan Muhammed Dzemll. 

5. Medu istaknutim licnostima ovog 
pokreta svakako treba spomenuti i velikog 
islamskog ucenjaka muhaddisa Ebu 
Muhammeda Bedl'uddin-Saha er-Rasidija 
es-Sindija, jednog od najvecih poznavalaca 
hadisa (tradicije) u modernom dobu, ciji 
lanac ucitelja bez prekida vodi direktno do 
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem, Napisao je znacajne radove iz 
oblasti kur'anske i hadiske znanosti. 
Skolovao se u "Dva Casna harema" (Mekki i 
Medini) i ima brojne ucenike u Indiji, 
Pakistanu i drugdje. 



139 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



* UIndiji: 

Sejh 'Abdulvehhab el-UrvT, prvi 
predsjednik Pokreta sljedbenika hadisa 
(tradicije) u novoformiranoj Indiji. 

Sejh 'Abduldzelll er-Rahmanl, (umro 
1986. god.), generalni sekretar Pokreta, 
autor komentara Kur'ana na urdu jeziku i 
izdavac casopisa Misbah na urdu jeziku. 

- Sejh 'Abdulhafiz es-Selefi koji je u 
vodenju pokreta naslijedio Sejha el-Urvija. 
Danas je ravnatelj Ahmedijsko-selefijskog 
univerziteta (al-Gami'a al-ahmadiyya as- 
salafiyya) u pokrajini BIhar. 

- Sejh 'Abdulvehid b. 'Abdulhakk es- 
Selefi, (umro 1989. god.) koji je u vodenju 
pokreta naslijedio Sejha 'Abdulhafiza es- 
Selefija. Pored navedenog bio je i generalni 
sekretar Selefijskog univerziteta (al-Gami'a 
as-salafiyya) u Benaresu od njegovog 
osnivanja pa sve do smrti. 

- Sejh 'Abdulhamid b. 'Abduldzebbar 
er-Rahmam", svrsenik Islamskog univerziteta 
(al-Gami'a al-islamiyya) u Medini-Muneweri. 
Ranije je bio generalni sekretar pokreta, a 
danas j e predsjednik Centra Ebulkelam 
Azadzz islamsko osvjescivanje (at-taw'iyya 
al-islamiyya) u Delhiju. 

Sejh Muhtar Ahmed en-Nedevi, 
direktor Selefijske skole (ad-Dar as-salafiyya) 
u Bombaju. Sadasnji predsjednik pokreta i 
njegov generalni sekretar Sejh 'Abdulvehhab 
b. 'Abdulvahid el-HaledzI, svrsenik je 
Islamskog univerziteta (al-Gami'a al-islamiyya) 
u Medini-Muneweri. 

Udruzenje mudzahidina Nadwa u 
pokrajini Kerla (na jugu Indije) koje u 
Centralnom odboru Pokreta sljedbenika 
hadisa (tradicije) ima cetiri clana, jedno je 
od najaktivnijih selefijskih udruzenja na 
Indijskom potkoninentu, uopce. Ono 
raspolaze sa 280 dzamija, tri univerziteta, 
400 islamskih i opcih skola, vise fakulteta, 
domova za djecu bez roditelja, bolnica i 
centara za strucno osposobljavanje. Izdaje 
cetiri lokalna lista i casopisa. Jedan od 
njih namijenjen je za omladinu, drugi za 
zene, a treci za djecu. Udruzenje ima svoj 
sopstveni sindikat pod nazivom "Udruzenje 



muslimanskih ljekara u pokrajini Kerla" 
(Gam'iyya al-atibba' al-muslimm fi wilaya 
KMla). 

Medu najistaknutije licnosti Pokreta 
sljedbenika hadisa (tradicije) u Indiji 
spadaju: danasnji rektor Selefijskog univer- 
ziteta (al-Gami'a as-salafiyya) u Benarisu, 
najpoznatiji indijski muhaddis i autor djela 
Mura'at al-mafatih sarh miskat al-masabih 
Sejh Ubejdullah er-Rahmam el-Mubarek- 
furl, zatim veliki islamski ucenjak Sejh 
'Abdussamed Serefuddln, knjizevnik dr. 
Muktedi Husejn al-Azheri, ravnatelj 
Selefijskog univerziteta (al-Gami'a as- 
salafiyya) u Benarisu, glavni urednik 
casopisa "Glas Urnmeta" (Sawt al-umma) i 
predsjednik tima za naucna istrazivanja na 
ovome univerzitetu, te veliki broj istaknutih 
ucenjaka i studenata koji rade na sirenju 
Islama i tradicije. 

* UKasmiru: 

- Najveca zasluga za sirenje ideja 
Pokreta sljedbenika hadisa (tradicije) u 
Kasmiru rjripada Sejhu Mevlana Muhammedu 
Husejnu-Sahu, uceniku velikog islamskog 
ucenjaka i muhaddisa Nezira Husejna ed- 
Dehlevija i njegovom saputniku, Sejhu 
Mevlana Enver-Sahu Sevbijaniju, poznatom 
ucenjaku islamskoga nasljednog prava 
(al- 'alim al-fardi). 

Sveindijski kongres Pokreta sljedbenika 
hadisa (tradicije), kasnije poznat pod nazivom 
"Centralno udruzenje Sljedbenika hadisa 
(tradicije)" (al-Gam'iyya al-markaziyya li- 
ahl al-hadit) j e 1923. god. u Kasmir, kao 
putujuce emisare poslao Mevlana 'Abdulkebira 
i Sejjida Slemsuddina. Uz njihovu pomoc u 
Kasmiru se uspio formirati Pokret 
sljedbenika hadisa (tradicije) (Haraka ahl 
al-hadii) pod imenom "Kongres kasmirskih 
sljedbenika hadisa (tradicije)" (Mu'tamar 
ahl Kasmir li-ahl al-hadit). Pod tim nazivom 
pokret je bio poznat sve do 1945. godine, 
kada je dobio novo ime Bizm at-tawhidi). 
"Poziv na tevhid" (Da'wa at-tawhJd). 
Godine 1946. Udruzenje je promijenilo 
svoje ime u danasnji naziv "Centralno 
udruzenje sljedbenika hadisa (tradicije)" (al- 
Gam'iyya al-markaziyya li-ahl al-hadit) za 



140 



SAVREMEN1 REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



Dzammu i Kasmir. Uz to, donesen j e i 
pra\ilnik Udruzenja u kome su na nivou 
cijele pokrajine zacrtani njegovi ciljevi i 
definirani nacin i program djelovanja, putem 
preko 500 upravnih jedinica ciji ukupni broj 
clanova prelazi preko 500.000. 

Ove jedinice imaju vise centara i 
ogranaka za prosvjetu i obrazovanje, 
izdavanje rjesenja za pravna pitanja (fetvi), 
vakufe, dzamije, naucna istrazivanja, 
misionarstvo i informiranje. Ovo udruzenje 
je. pored mnogobrojnih skola, islamskih 
zavoda (al-ma'ahid al-islamiyya) i preko 
500 podignutih dzamija, u glavnom gradu 
pokrajine Srinagaru osnovalo i Selefijski 
fakultet (al-Kulliyya as-salafiyyif , kao prvi 
arapsko-islamski fakultet. Pored navedenog, 
Udruzenje j e organiziralo brojne kurseve za 
osposobljavanje misionara i odgajatelja, te 
brojne misionarske akcije sirom Kasmira. 
Ono je, u periodu izmedu 1957. i 1994. 
godine, odrzalo 28 kongresa. Uz to, u 
glavnom gradu pokrajine, osnovalo je javnu 
muslimansku biblioteku, a po uzoru na nju i 
u svim ostalim podrucnim jedinicama. 
Ovome treba dodati da na polju infor- 
mativne djelatnosti Udruzenje izdaje i 
casopis al-Muslim. 

Sve ove i druge aktivnosti Udruzenje je 
poduzimalo i poduzima u pokusaju da se 
suprotstavi neprijateljima Islama, ucvrsti 
vjeru u ispravno razumijevanje Islama, 
onako kako su ga shvacali i u praksi 
primjenjivali casni preci iz prvih generacija 
Islama, te izvede islamske ucenjake, duboko 
pronikle u vjerske znanosti koji dobro 
shvacaju tokove savremene civilizacije, u 
cilju udovoljavanja zahtjevima savremenog 
drustva. 

Kao nastavak Mudzahidskog pokreta 
Tahrik (Haraka tahrik H al-mugahidiri) koji 
su vodili, prvo Sah Ismail es-Sehld ed- 
Dehlevi, a potom oslobodilac danas 
slobodnog dijela Kasmira, Sejh Fadl Ilahi el- 
Vezlr Abadi, pod rukovodstvom Sejha 
'Abdulganija Dara koji je po zatvorima u 
okupiranom dijelu Kasmira proveo vise od 
dvije godine, osnovan je Mudzahidski pokret 
Tahrik {Haraka tahrik H al-mugahidln) 
za Dzammu i Kasmir. Poslije njega, 



Ujedinjenim vijecem pokreta dzihada 
(Maglis al-gihad al-muwahhad)* koji j e 
obuhvacao 13 kasmirskih oblasti borbe u tri 
uzastopna perioda, sve do 1993. godine, 
rukovodio je Sejh Tenviru-1-Islam. Poslije 
njega, rukovodenje ovim mudzahidskim 
pokretom preuzeo je Sejh Muhammed Ilahi. 
Pokret, kao svoje glasilo o kasmirskom 
dzihadu, izdaje mjesecni casopis as-Sahada 
na arapskom i urdu jeziku. Pored toga, on 
ima brojne humanrtarne, prosyjetne i 
misionarske projekte koji pruzaju pomoc, 
kako mudzahidima, tako i njihovim 
porodicama. 

Medu najistaknutije li&nosti pokreta u 
okupiranom dijelu Kasmira spadaju: prvi 
oredsjednik pokreta, el-Hadzdz Muhammed 
Sehdad, njegov nasljednik u rukovodenju 
Pokretom i veliki islamski ucenjak Mevlana 
Gulam NebI Mubarek, zatim Mevlana 
Muhammed 'AbdulganI Sevbijanl i Sejh 
'Abdullah Tari, kasniji predsjednik 
Udruzenja i pokreta za oslobodenje 
Kasmira. Ovaj posljednji, od strane 
hinduske vlade je bio uhapsen i stavljen u 
pritvor preko dvije godine. Danasnji 
predsjednik pokreta je Sejh Sejjid 
Muhammed Makbul Kejlanl koji je na tom 
mjestu naslijedio Sejha Muhammeda 
Ramadana Sufija. 

* U Bangladesu: 

Sejh Ni'metullah el-Perdevam, 
osnivac i prvi predsjednik Pokreta 
sljedbenika hadisa (tradicije) u oblasti Asam 
1914. god. i Sejh 'Abbas 'Ali, generalni 
sekretar pokreta i prevodilac znacenja 
Kur'ana na bengalski jezik. Za vrijeme 
njihova rukovodenja, pokret je imao veoma 
zivu aktivnost u propagiranju povratka na 
izvomo ucenje Kur'ana i Tradicije i u borbi 
protiv visebozackih natruha i uvodenja 
inovacija u vjeru. Pored toga, pokret je 
izdavao vise sedmicnih i mjesecnih casopisa 
i brosura. 

- Veliki islamski ucenjak Muhammed 
'Abdullah Kafi el-Kurejsi. Preuzeo je 
rukovodenje pokretom nakon njegovog 
kongresa odrzanog 1946. godine na kome je 
Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) dobio 



141 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMIS TICKI POKRETI 



novo ime "Bendzll-Bengu-Asam" (Bangil- 
Bangu-Asam, Gam'iyya ahl al-hadif). 
Poslove generalnog sekretara pokreta 
obavljao je MevlaBahs en-NedevI. Pokret je 
organizirao vise kongresa na kojima su 
usvojeni ustav, planovi i programi rada i 
donesena odluka za osnivanje lokalnih 
podruznica pokreta na nivou svih oblasti i 
okruga. Pod njegovim rukovodstvom 
takoder je izdavan i casopis "Tumac tradicije" 
{Targuman al-hadif). Sejh Muhammed 
'Abdullah Kafi takoder je ucestvovao na 
mnogobrojnim protestnim skupovima i 
politickim simpozijumima na kojima se 
pozivalo na uspostavljanje islamskog 
poretka u Pakistanu. Autor je Nacrta ustava 
islamske vlasti ( Usul dustur H al-hukuma al- 
islamiyya) i Islamskog ustava pakistanske 
vlade {ad-Dustur al-islami H hukuma 
Pakistan). Pod njegovim predsjedanjem je 
odrzan i generalni kongres islamskih partija. 

- Dr. Muhammed 'Abdulbari koji je za 
predsjednika Udruzenja izabran 1960. 
godine, nakon smrti Muhammeda b. 
'Abdullaha Kafija. Istovremeno, poslove 
generalnog sekretara Udruzenja i urednistvo 
sedmicnog casopisa 'Ara/a/'preuzeo je Sejh 
Muhammed 'Abdurrahman. U njegovo 
vrijeme, poslije otcjepljenja istocnog 
Pakistana od zapadnog 1972. godine, 
Udruzenje se suocilo sa brojnim teskocama, 
nakon cega je promijenilo i svoj naziv u 
"Udruzenje sljedbenika hadisa (tradicije)" 
{Gam'iyya ahl al-hadif) u Bangladesu. 
Njega cine 369 regionalnih i 5.100 lokalnih 
odbora te 5 centralnih kongresa. 

* UNepalu: 

Sejh 'Abdurre'uf er-Rahmanl, pred- 
sjednik Pokreta sljedbenika hadisa (tradicije) 
{Ra'is Gam'iyya ahl al-hadif) u Nepalu, 
generalni sekretar Selefijskog univerziteta 
Sirag al- 'iilOm u Nepalu i clan osnivackog 
odbora Svjetske islamske lige (Rabita al- 
'alem al-islaml) u Mekki-Mukerremi. 
Napisao je blizu 45 vrijednih radova iz 
oblasti hadisa i hadiske znanosti u kojima 
brani hadis i ucenjake hadisa. Medu njima, 
najpoznatiji su mu radovi pod naslovom 
"Dokazi jednoce Uzvisenog Allaha" (Adi/la 
tawhidillahi ta'ala), "Pravedni hilafet" (al- 



Hilafa ar-rasida) i "Zabrana kamate i igara 
na srecu" (Hurma ar-riba wa al-maysif). 

- Sejh 'Abdullah 'Abdutewab el- 
Medeni, osnivac velike skole "Hatid^a" 
(Madrasa Hadiga al-kubra) u Nepalu, 
pokretac i urednik mjesecnog casopisa 
"Svjetlo tevhida" (Magalla nOr at-tawhld). 
Studije j e prvo zavrsio na selefijskom 
univerzitetu u Benarisu, a potom i na 
Islamskom univerzitetu u Medini- 
Munevveri. Danas obavlja poslove 
generalnog nadzornika nad islamskim 
misionarima u Nepalu koji se tamo upucuju 
iz Kraljevine Saudijske Arabije. Isto- 
vremeno, obavlja i poslove upravitelja 
Udruzenja omladine Pokreta sljedbenika 
hadisa (tradicije) {Gam'iyya subban ahl al- 
hadit) u Nepalu. 

- Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) 
na Indijskom potkontinentu odigrao je 
ogromnu ulogu na svim poljima zivota, 
kako u misionarskoj, tako i u 
prosvjetiteljsko-spisateljskoj djelatnosti. 
Medu njegovim redovima pojavile su se 
istaknute licnosti na raznim znanstvenim 
poljima, kako na polju akaida, 
obredoslovlja, medusobnih odnosa, tako i na 
polju civilizacije, islamske ekonomije, 
politike i prava. Buduci da je ovdje 
nemoguce nabrojati sva njihova imena, 
spomenut cemo samo neke od njih, kao sto 
su: Sejh Muhammed Husejn el-BetalevI, 
Sejh Muhammed Ibrahim es-Salakutl, Sejh 
'Abdullah er-Rtlri i njegov brat Sejh Hafiz 
Muhammed Husejn, Sejh 'Ata'ullah Hanlf, 
Sejh Muhammed Siddik es-Serdzudi, Sejh 
'Abdusettar ed-DehlevI, Sejh Dzemilurrahman 
el-Afgani, Sejh 'Abduldzebbar el-Kendeblevi, 
Sejh Muhammed 'Ali el-Lekev! el-Medeni, 
Sejh 'Abdulhakk Meltam, Sejh Muhammed 
el-Dzunakri, Sejh el-Hafiz 'Abdulhajj^ el- 
KejlanT, prof. 'Abdul' aziz el-Mejmenl, Sejh 
'Abdusselam el-Busenevi, Sejh Ebulkasim 
el-Benarisi, Sejh Muhammed es-Sevreti, 
Sejh 'AbduldzelTl es-SamerudT, Sejh 
Muhammed Esref Sindhti, Sejh ' Abdulkadir 
el-Kustiri, Sejh Muhammed 'Abduhu el- 
Felah, Mevlana Mu'muddm el-Leknevi, el- 
Hafiz 'Abdurrahman el-Medeni i el-Hafiz 
Muhammed Seid. 



142 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



Meje i nbjedenja: 

\jerovanje. ideje i ubjedenja Pokreta 
stjcdbenika hadisa (tradicije) su iste kao i 
ksd casnih predaka {as-Selem-s-saHH) iz 
reda prvih generacija muslimana i kao takve 
se u potpunosti zasnivaju na ucenju Kur'ana 
i Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, 
sameta. Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) 
t Gama 'a ahl al-hadit) svoje ucenje i 
program rada temelji na: 

1. Cistom islamskom monoteizmu 

< at-tawhld) 

Sljedbenici hadisa (tradicije) {ahl al-hadit), 
potpuno ubijedeni da je islamski monoteizam 
\ at-tawhld) temelj vjere, svoj rad pocinju, 
pno. sa sirenjem cistog monoteizma {at- 
tawhld al-halis), njegovim usadivanjem u 
srce svijeta i detaljnim objasnjavanjem sve 
m njegove vrste, narocito vjerovanja da je 
samo Uzviseni Allah Bog {tawhid al-uluhiyya), 
ter upravo po tom pitanju grijese mnogi 
Ijudi, iako vjeruju da je samo Uzviseni Allah 
Gospodar i Stvoritelj svega postojeceg 

< ta whid ar-rububiyya) . 

Sljedbenici ovoga pokreta se ne 
zadovoljavaju samo sa priznavanjem i 
primjenom politickog sistema islamske 
vlasti, nego izricito smatraju da Uzviseni 
Allah mora biti jedini sudija svakom 
pojedincu, u njegovim shvacanjima, ponasanju 
i svim ostalim porama zivota, ukljucujuci tu 
i propisivanje i donosenje zakona. 

2 . Slijedenju { al-ittibtt ) 

Sljedbenici hadisa (tradicije) {ahl al- 
hadit) dosljedno slijede sve sto je do njih 
vjerodostojnom predajom doprlo od 
Yjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na 
nacin kako su to shvacali i razumijevali 
casni preci iz prvih generacija muslimana. 
Zato ne vide mjesta slijepom i pukom 
oponasanju {at-taqh~d al-gamid)* koje 
zagovara obavezu pridrzavanja ucenja 
striktno odredene pravne skole, bez prava na 
pitanje o dokazu. Naprotiv, oni se zalazu za 
otvaranje vrata slobodnog misljenja {fath 
bab al-igtihad)* za svakoga ko za takvo 
nesto ispunjava potrebne uvjete, svakako uz 
ostavljanje prava obicnom i neukom svijetu 



da se drzi skole {madhab)* svoga muftije. 
Prema tome, sljedbenici tradicije se zalazu 
za postivanje i uvazavanje isiamsldh ucenjaka 
koji na osnovu svoga misljenja daju pravna 
rjesenja za vjerska pitanja (al-iilama" al- 
mugtahidm), a pogotovo, ukoliko se radi 
o imamima pravnih skola (al-a'imma al- 
muttaba 'm) koje i drugi slijede. 

3. Davanju prednosti tradiciji nad 
razumom {tagdun an-naql 'ala al- 'aql)* 

Ovim se hoce reci da sljedbenici tradicije 
daju prednost predaji nad misljenjem, rj. da 
polaze sa stanovista vjerozakona kome treba 
potciniti razum. Ovo zato sto smatraju da se 
zdrav razum mora sloziti sa tekstovima koji 
su izvor vjerodostojnog vjerozakona. Zato, 
po njihovu shvacanju, nije valjano nikakvo 
suprotstavljanje razuma vjerozakonu, niti 
davanje prednosti razumu nad vjerozakonom. 

4. Vjerozakonom propisanom ciscenju 
duse {at-tazkiya as-sar'iyya) 

Tj. ciscenju duse na vjerozakonom 
propisan i dozvoljen nacin, i to tako sto ce 
se primijeniti dozvoljena, Kur'anom i 
Sunnetom propisana sredstva. Sljedbenici 
tradicije osporavaju valjanost primjene 
drugih, u vjeru sa strane uvedenih nacina 
ciscenja duse, svejedno, bili oni sufijskog ili 
nekog drugog porijekla. 

5. Upozoravanju i odvracanju od novo- 
tarija u vjeri {at-tahdlr min al-bida') 

Buduci da novotarije u vjeri smatraju 
svojevrsnom dopunom od Boga propisanog 
vjerozakona i njegovim dopunjavanjem na 
osnovu slobodnog misljenja i razuma, 
sljedbenici hadisa (tradicije) zagovaraju 
striktno pridrzavanje sunneta i izbjegavanje 
uvodenja bilo kakvih novotarija u vjeri 
( tagannub an wa ' al-bida ' kulliha) . 

6. Upozoravanju na slabe i apokrifhe 
hadise {at-tahdir min al-ahadit ad-da 'Ifa wa 
al-mawdu'a) 

Buduci da slabi i apokrifhi hadisi 
predstavljaju veliku opasnost po islamski 
Ummet, vjerodostojnost hadisa koji se 
pripisuju Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve 



143 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



sellem, se mora dobro ispitati, pogotovu 
onih koji se odnose na islamsko vjerovanje i 
vjerske propise (al- ( aqa'id wa al-ahkam). 

7. Borbi na Bozijem putu (al-gihad fi 
sabilillah)* 

Sljedbenici hadisa (tradicije) vjeruju da 
borba na Bozijem putu {al-gihad)* spada u 
najbolja djela i da ce ona, u uzdizanju 
Allahove rijeCi i suzbijanju nereda na 
Zemlji, trajati sve do Sudnjeg dana i ...sve 
dok mnogobostvo ne iscezne i dok samo 
Allahova vjera ne ostane. (Al-Anfal, 39.) 

8. Primjeni serijatskog poretka (tatbiq 
an-nizam as-sar'j) 

Sljedbenici tradicije smatraju neophodnim 
uvodenje propisa islamskog vjerozakona na 
svim poljima covjekova privatnog, drus- 
tvenog, politi£kog i ekonomskog zivota i 
djelovanja. 

9. Sljedbenici hadisa (tradicije) vjeruju 
da se jedino iskrenim vjerovanjem u samo 
Jednog Allaha, Gospodara svjetova i 
striktnim pridrzavanjem Vjeroyjesnikova, 
sallallahu alejhi ve sellem, sunneta i upute 
mogu postici zeljeni uspjeh i pobjeda. 
Prema tome, to su ne samo dva uvjeta za 
valjanost i primanje dobrih djela, nego i 
uvjeti za pobjedu, moc i ostvarenje ideje o 
uspostavljanju islamske vlasti (al-hilafa al- 
islamiyya)* kao sto je to i obecano u 
rijecima Uzvisenog: 

Allah obecava da ce one medu vama koji 
budu vjerovali i dobra djela cinili sigurno 
namjesnicima na Zemlji postaviti; kao stoje 
postavio namjesnicima oneprije njih, i da ce 
im zacijelo vjeru njihovu ucvrstiti, onu koju 
im On zeli, i da ce im sigurno strah sigurnoscu 
zamijeniti. (An-Nur, 55.) 

Zato se sljedbenici hadisa (tradicije), 
dozvoljenim sredstvima, zalazu za precisca- 
vanje vjerovanja u samo Jednog Allaha od 
natruha svih vrsta novotarija (tasfiya at- 
tawhid min al-bida)* i praznovjerja, kako u 
shvacanju tako i ponasanju, za izbacivanje 
apokrifnih hadisa (tasfiya al-ahadit min al- 
mawdu'at) i za odgoj Ummeta na tako 
preciscenim izvorima. 



10. Suzbijanju heterogenih i zalutalih sekti 
(muharaba el-firag ad-dalla al-munharifa) 

Sljedbenici hadisa (tradicije) se zalazu za 
suzbijanje heterogenih i zalutalih sekti kao 
sto su: sTije (as-sTa), kadijanije (al-qadiyaniyya), 
berilvije (al-barllwiyya), babije (al-babiyya), 
behaije (al-baha'iyya) itd., i za suprot- 
stavljanje najezdi savremenih rusilackih i 
antiislamskih ideja kao sto su: sekularizam, 
kapitalizam, komunizam, socijalizam i si., 
dozvoljavajuci pri tome upotrebu svih 
dozvoljenih sredstava. 

Akaidski i idejni korijeni: 

1. Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) 
(Gama'a ahl al-hadit) svoje ideje crpi iz 
propisa Kur'ana i Tradicije (Sunneta) 
(ahkam min al-Kitab wa as-sunna) onako 
kako su ih shvacali i razumijevali ucenjaci 
fikha i hadisa iz reda casnih predaka 
sljedbenika sunneta i dzema'ata (al-fuqaha' 
al-muhadditun min as-salaf as-salih ahl as- 
sunna wa al-gama'a). 

2. Sljedbenici hadisa (tradicije) su 
privrzeni knjigama casnih predaka iz reda 
prvih generacija muslimana, narocito djelima 
imama sljedbenika sunneta i dzema'ata 
Ahmeda b. Hanbela, Sejhu-1-islama Ibn 
Tejmijje, Imama Ibn Kajjima el-Dzevzije i 
Imama Muhammeda b. 'Abdulvehhaba - 
Allah im se svima smilovao. Isto tako, oni 
rado citaju i sire djela savremenih ucenjaka 
selefijskog pokreta (ad-da'wa as-salafiyya)* 
kao sto su: bivsi vrhovni muftija u Kraljevini 
Saudijskoj Arabiji, Sejh ' Abdul 'az!z b. Baz i 
veliki islamski ucenjak i muhaddis Muhammed 
Nasiruddin el-Albanl. 

Rasirenost i centri utjecaja: 

Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) 
{Gama'a ahl al-hadit) rasprostranjen je u 
Indiji, Pakistanu, Bangladesu, Nepalu, 
Kasmiru, Srilanki i Fidzijskim otocima, 
Pokret ima svoj centar i u Londonu. U svim 
ovim zemljama Udruzenja pokreta nose 
naziv Gama'a ahl al-hadit. 

- U svakoj od spomenutih zemalja 
pokret ima svoj glavni centar na koji se 
naslanjaju lokalne podruznice rasporedene 
prema pokrajinama i upravnim okruzima. 



144 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



PoglavljeS 



Iako udruzenja pokreta u svakoj od ovih 
zemalja imaju neovisnu upravu, to j e samo 
iz Cisto administrativnih razloga, jer ih na 
najsirem planu, u osnovi, povezuje isti 
selefijski plan i program koji usvaja pokret 
kao cjelina. 

- Udruzenje pokreta u provinciji Kerla 
u Indiji djeluje kroz sljedecih pet selefijsko- 
reformistickih odbora: 

1. Mudzahidsko udruzenje "Nedva" 
(Nadwa al-mugahidm) koje najveci dio 
svpjih aktivnosti provodi direktno medu 
svijetom, kako obicnim, tako i onim 
probranim. To je matica na koju se 
naslanjaju ostalih 475 ogranaka. 

2. Udruzenje ucenjaka u Kerli ((jam 'iyya 
al-'ulama' bi KMla) koje djeluje na 
polju davanja pravnih rjesenja (al-ifta), 
znanstvenih istrazivanja, misionarstva i 
duhovne skrbi. 

3. Unija mladih mudzahida (Ittihad as- 
subban al-mugahidM) koje svoje aktivnosti 
(u pozivanju i odgoju) provodi medu 
omladinom. Ovo udruzenje okuplja 471 
podruznicu. 

4. Pokret studenata mudzahida (Haraka 
at-talaba al-mugahidm)* koje djeluje medu 
ucenicima i studentima u svim fazama 
skolovanja. Ono okuplja 227 podruznica. 

5. Udruzenje muslimanskih zena i 
djevojaka (Gam'iyya al-banat wa as- 
sayyidat al-muslimatf koje okuplja 127 
podruznica. 

Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) 
odrzava tijesnu vezu i sa nekim drugim 
pokretima izvan Indijskog potkontinenta 
koji imaju isti ili slican program (al- 
manhag)* kao sto su: Pokret za vracanje 
Kur' anu i Tradiciji (Sunnetu) {Gama' a ad- 
da'wa Ha al-Qur'an wa as-sunna) u 
Afganistanu, Muhammedijski pokret (al- 
Gam'iyya al-muhammadiyya) u Indoneziji, 
Singapuru i Maleziji, Pokret prijatelja 
Muhammedova sunneta (Gama 'a ansar as- 
sunna al-muhammadiyya) u Egiptu, Sudanu 
i Eritreji, Pokret za ozivljavanje islamske 
bastine (Gam'iyya ihya' at-turat al-islamf) u 
Kuvajtu, Udruzenje dobrocinstva (Gam'iyya 



dar al-bin) u Dubaiju i drugi pokreti sa 
selefijskim predznakom (ad-da'awat as- 
salafiyya)* sirom svijeta. Ovome treba 
dodati da j e Pokret sljedbenika hadisa 
(tradicije) clan Svjetske asocijacije musli- 
manske omladine (an-Nadwa al- 'alamiyya H 
as-sabab al-islamf), Islamske svjetske lige 
(Rabita al- 'alam al-islamf}, Medunarodnog 
islamskog vijeca (ai-MagUs al-islainl al-'Slamf) 
u Londonu i Medunarodnog islamskog 
vijeca za misionarstvo i pomoc (al-Maglis 
al- islami al- 'alami H ad-da *wa wa al-igata) 
uKairu. 

Iz navedenog se vidi: 

- Da je Pokret sljedbenika hadisa 
(tradicije) (Gama 'a ahl al-hadlf) jedan od 
najstarijih islamskih pokreta i udruzenja na 
Indijskom potkontinenta, 

- Da su njegovi osnovni ciljevi: 
preciscavanje Islama od natruha novotarija i 
praznovjerja u vjeri (tasfiya al- islam min al- 
bida' wa al-hurafat), pozivanje svijeta da, u 
teoriji i praksi, slijedi pravac casnih predaka 
iz reda prvih generacija muslimana, da u 
fikhsko-pravnim pitanjima slijede dokaz, 
da u prilasku problemima izaberu nacin 
na koji su im prilazili pravnici-muhaddisi 
(al-mqaha' al-muhadditun), te da odbace 
mezhepsku pristrasnost u svim njenim 
oblicima. 

- Da je, uz Boziju pomoc, sacuvao 
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, 
sunnet i hadisku znanost i tako musli- 
manima ovih krajeva osvijetlio obraz, u 
vrijeme dok je u drugim krajevima kao sto 
su: Egipat, Sam, Irak i Hidzaz, naucna 
misao, od desetog stoljeca po Hidzri, pocela 
zaostajati, da bi pocetkom 5etrnaestog 
stoljeca, gotovo potpuno oslabila. U tom 
smislu, §ejh Muhammed Resid Rida ka2e: 
"Da se nasa braca, indijski ucenjaci, u to 
doba, nisu bili toliko posvetili hadiskoj 
znanosti, po drugima na Istoku, ona bi vec 
davno izumrla." 

U tom smislu j e i izjava Slejha Munazira 
Ahsen el-Kejlamja, ucenika Sejha Envar- 
Saha el-Kasmlrija ed-Divebendija: "Sljedbenici 
hanefijske pravne skole na Indijskom 
potkoninentu cvrsto su se drzali dva osnovna 



145 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



izvora vjere: Kur'ana i Poslanikova, 
sallallahu alejhi ve sellem, sunneta. Velika 
zasluga u tome narocito pripada Pokretu 
sljedbenika hadisa (tradicije) koji su 
odbacivali slijepo oponasanje {rafd at- 
taqlid), lako siroke mase nikada u 
potpunosti nisu odbacile oponasanje {at- 
taqlid), ovaj pokret je ipak srusio car 
ucmalog oponasanja i slijepog oslanjanja na 
drugog. Ovdje treba napomenuti da je 
Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) u 
Pakistanu pruzio ogromnu pomoc Pokretu 
dzihada u Afganistanu. 

Bibliografi] a: 

- al-Haraka as-salafiyya fi al-Hind - 
'Abdulwahhab HalHurrahmn (Risala duktara gayr 
matbu'a) - 'arabi; al-Haraka as-salafiyya fi al- 
Bangal- Muhammad Muslihuddin (Risala magstir); 
Magalla al-umma al-qatariyya - al-'adad 30, 
'am 1404. al-Higri, disambar 1983. al-miladi; 
Guhnd mtlhlisa fihidma as-sunna - ad-duktur 
'Abdurrahman b. 'Abdulgabbar al-Faryawani, Tab' 
al-Gami'a as-salafiyya bi Banaras 1406/1985., 'arabi; 
Guhud ahl as-sunna fi hidma al-Qur'an al- 
karim - ad-duktur 'Abdurrahman b. 'Abdulgabbar 
al-Faryawani, Tab' al-Gami'a as-salafiyya bi Banaras 
1413/1992., 'arabi; Da'wa al-imam Muhammad 
b. 'Abdulwahhab fisibh al-qarra al-hindiyya 
- Abu al-Mukrim b. 'AbdulgalTl as-Salafi, Tab' 
Maktaba^Dar as-Salam bi ar-Riyad, 1413/1992., 
'arabi; Gam 'iyya ahl al-hadlt al-markaziyya 
bi al-Hind - nas'atuha wa ahdafuha - 
Gam' iyya ahl al-hadlt al-markaziyya bi al-Hind, Tab' 
al-Matba'a as-salafiyya bi Banaris; Taragum 
'ulama' ahl al-hadlt fi al-Hind - Abu Yahya 
Imam-Han an-Nusahrawi, Tab' Lahur 1391/1971.; 
Siyasiyyat bhr sagir bayna ahl al-hadlt - 
Kahisa Muhammad Aslam al-Fayruz Musahama 
ahl al-hadlt fi siyasiyya sibh al-qarra al- 
hindiyya - Furl, Tab' Gami'a^ ta'lim al-islam 
Bamunangin - Pakistan, urdu; Gama 'a ahl al- 
hadlt ki tasnifi hadamat - Muhammad Mustaqim 
as-Salafi, Tab' al-Gami'a as-salafiyya bi Banaras 
1412/1991.; Gama 'a ahl al-hadlt ki tadrfs 
hadamat - ' Abid Hasan ar-Rahmani wa 
'Azlzurrahman as-Salafi, Tab' al-Gami'a as- 
salafiyya bi Banaras 1400/1979.; at-Tidkar-al- 
Mu'tamar ad-duwali as-sadis 1992. - ad- 
duktur Muhammad 'Abdurrahman, Gam' iyya ahl al- 
hadit bi Bangladas, 'arabi; Tarih ahl al-hadlt 
Gamu wa Kasmir - al-Kulliyya as-salafiyya, 



'arabi; Atar da'wa §ayh al-islam Ibn 
Taymiyya fi al-harakat al-islamiyya al- 

mu'asira - Salahuddfn Maqbul, Tab' Magma' al- 
buhut al-'ilmiyya al-islamiyya, Nyu Dalhi, 'arabi; al- 
Hilafa ar-rasida - 'Abdurra'uf ar-Rahmani; Tatih 
ahl al-hadlt - li as-Sayh Muhammad Ibrahim as- 
Silakuti; Tarih ahl al-hadlt - li as-Sayh Ahmad 
ad-Dahlawi; Fuqaha" al-Hind- Muhammad Ishaq 
al-Bahti - fi 9 mugalladat; al-Guhiid at-ta 'llfiyya 
li 'ulama' ahl al-hadlt - Sayh Abu Yahya Imam- 
Han an-Nusahri; Magalla sawt al-umma - 
tasduruha al-Gami'a as-salafiyya bi Banaras; 
Magalla ahl al-hadlt - tasduru min Amurtasru- 
LahOr-Dalhl. 

18. Pokret prijatelja muhammedijske 
tradicije ((jama'a ansar as-sunna al- 
muhammadiyya) 

Definieija: 

Pokret prijatelja muhammedijske tradicije 
{Gama'a ansar as-sunna al-muhammadiyyif 
je islamsko-selefijski pokret koji je 
prvobitno nastao u Egiptu, a potom se 
prosirio i izvan njega, s ciljem pozivanja u 
Islam na osnovu cistog islamskog 
monoteizma {at-tawhld al-halis) i yjerodostojne 
tradicije {as-sunna as-sahiha), precisca- 
vanja islamskog vjerovanja i odbacivanja 
inovacija i praznovjerja u vjeri, kao 
preduvjetima za povratak islamske vlasti 
('awda al-hilafa)* i preporod islamskog 
Ummeta. 

Nastanak i najistaknutije licnosti: 

Pokret prijatelja muhammedijske tradicije 
{Gama'a ansar as-sunna al-muhammadiyya) 
u Egiptu je prosao kroz dvije sljedece histo- 
rijske faze svoga razvoja: 

* Fazu nastanka {marhala at-ta 'sis) 

- Pokret prijatelja muhammedijske 
tradicije {Gama'a ansar as-sunna al- 
muhammadiyya)^ osnovao je u Kairu 
1345/1926. god. Sejh Muhammed Hamid el- 
Fakl uz pomoc jedne grupe svojih prijatelja, 
medu kojima su bili: Sejh Muhammed 
'Abdulvehhab el-Benna, Muhammed Salih 
es-Serif, 'Usman Sabah el-Hajr i Hidzazi 
Fadl 'Abdulhamid. U to vrijeme, usljed 
prevlasti tesawufa i sufija nad kulturnim 



146 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



vima i yjerskim ustanovama, kako u 
Egipcn, tako i u vecini zemalja islamskog 
svijeta. harale su natruhe visebostva (as- 
irtjyyat), inovacija (al-bida*) i praznovjerja 
{ai-imafai). Kao odgovor na takvo stanje, 
mstao je spomenuti pokret s ciljem 
pozrvanja na reformaciju vjere (tagdld ad- 
<fc)* na osnovu £istog islamskog mono- 
tozma (at-tawhld al-halis), yjerodostojne 
tradicije (as-sunna as-sahiha) i suzbijanja 
pojava visebostva i inovacija (muharaba as- 
skk wa al-bida *) u svim njihovim oblicima. 

- Sejh Muhammed Hamid el-Faki 
(1310/1892-1378/1959. god.) roden je i 
odrastao u ucenoj i poboznoj porodici. 
Njegov otac bio je skolski drug Sejha 
Muhammeda 'Abduhua. Svoje skolovanje 
na al-Azheru Sejh Muhammed Hamid el- 
Faki zapoceo j e 1322/1904. god. Pokazao se 
veoma vrijednim i darovitim, tako da su se, i 
prije nego sto je napunio 18, godinu zivota, 
oko njega okupili prijatelji i uzeli ga sebi za 
sejha. 

- Sejh Muhammed Hamid el-Faki je 
1917. god. diplomirao i od Univerziteta al- 
Azher (Ganti 'a al-Azhai) dobio medunarodno 
priznatu diplomu. Nakon toga je, kao imam 
dzamije Cerkez (Sarkas) u Kairu, poceo pozi- 
vari na cisti islamski monoteizam (at-tawhid 
al-halis) i na odbranu Poslanikove, sallallahu 
alejhi ve sellem, tradicije (ad-difa' 'an as- 
sunna). Kasnije je svoju misionarsku misiju 
nastavio iz dzamije Haddara u kojoj j e kao 
imam nastavio raditi sve do svoje smrti. Na 
njegov poziv masovno su se odazvali i oko 
njega okupili posjetioci kairskih kafana i 
klubova, sto j e i njega i njegove pristalice 
izlozilo svakojakim pritiscima i neprilikama 
od strane pristalica sufijskih redova i 
zalutalih masa. 

To je njega i njegove pristalice 
navelo na ozbiljno razmisljanje o osnivanju 
udruzenja koje bi njegovalo i sirilo njihove 
ideje. Tako je u decembru 1926. god. 
osnovano udruzenje pod nazivom "Pokret 
prijatelja muhammedijske tradicije" (Dar 
gama 'a ansar as-sunna al-muhawmadiyya) 
za cijeg je predsjednika izabran Sejh 
Muhammed Hamid el-Faki. Od tada je 
misionarska aktivnost pokreta poprimila 



nove dimenzije, a sam pokret poceo 
pridobijati sve veci broj pristalica, sto je 
izazvalo gnjev protiv §ejha nekih visokih 
vladinih sluzbenika u palaci 'Abidm koji su 
svim sredstvima pokusali od njega i od 
njegova poziva odvratiti svijet To je 
poprimilo tolike razmjere da su ovi pokusali 
iznajmiti placenike da na Sejha izvrse 
atentat. Za vrijeme Sejhova odsustva i 
boravka u Hidzazu u trajanju od tri godine, 
aktivnosti pokreta su znatno oslabljene. 

- Medutim, poslije Sejhova povratka iz 
Hidzaza, zahvaljujuci njegovom uvodenju 
novog programa i formiranju novog 
rukovodstva, aktivnosti pokreta su ponovo 
ozivjele. Usljed toga, u Kairu i Dzizi je 
doslo do formiranja novih ogranaka, 
aktivnosti pokreta su se prosirile na 
Aleksandriju i neke druge okruge, a broj 
pristalica stalno rastao i dostizao cifru od 
vise hiljada clanova. 

- Nakon sto se pokret oporavio i 
postigao punu zrelost, §ejh Muhammed 
Hamid el-Faki je, kao njegovo glasilo, 
pokrenuo casopis al-Hadyu an-nabawi Isioz 
koji su se plasirale ideje, pozivi i principi 
Pokreta. Poslove oko uredivanja casopisa 
preuzeo je sam Sejh Muhammed Hamid 
el-Faki. U uredivanju casopisa pomagalo 
mu je tim u to doba najpoznatijih ueenjaka, 
kao sto su bili: veliki poznavalac hadisa 
(al-muhaddif) Sejh Ahmed Sakir, prof. 
Muhibbuddin el-Hatib, Sejh Muhjiddin 
'Abdulhamid, sejhu-1-Azher - Sejh MahmUd 
Selrttt i drugi. 

- Kako je misionarska aktivnost 
pokreta sve vise jacala, Sejh el-Fiqhi je 
osnovao "Stampariju muhammedijskog 
sunneta" (Matba 'a as-sunna al-muhammadiyya) 
za stampanje i rasturanje selefijske 
literature, narocito djela Ibn Tejmijje i Ibn 
el-Kajjima. Njegova ljubav prema ovoj 
dvojici, doprinijela je njegovom usposta- 
vljanju prisnih veza sa sejhovima Azhera, 
Sejhom Mahmudom Selrutom i Sejhom 
'Abdulmed2idom Selimom koji su podrzali 
ideju Sejha el-Fakija. 

- Sejh Hamid el-Faki je, tokom 
Drugoga syjetskog rata, sa drugim borcima 
ucestvovao u borbi {al-gihad)* protiv 



147 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



britanske okupacije Egipta. Isto tako dao je 
veliki doprinos u stampanju letaka i brosura 
protiv britanske okupacije Egipta. 

- Pored sukoba sa pristalicama sir&jskih 
redova, s jedne, ovaj pokret se, s druge 
strane, sve zesce sukobljavao i sa 
pristalicama pokreta koji je zagovarao 
uvodenje zapadnjackih ideja i sekularizma. 
To je natjeralo Sejha da zestoko digne svoj 
glas protiv onih koji su pokusavali 
nametnuti svjetovne zakone (al-gawanih al- 
wad'iyya)*, izjavivsi: "Onaj ko prihvati 
evropske zakone, po njima postupi u 
donosenju presude za ubistvo {fi ad-dima"), 
preljub (al-furug) i povredu svetosti tudeg 
imetka (wa al-amwaJ), dadne im prednost 
nad propisima Allahove Knjige i Sunneta 
Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem, upomo u tome ustraje i odbije 
prihvatiti presudu po onome sto je objavio 
Allah, bez ikakve je sumnje nevjernik i 
otpadnik od vjere (kafirun murtadduri). 
Takvome, ma kako se zvao, nece moci 
pomoci nikakav izgovor niti bilo kakvo 
dobro djelo: namaz, post, hadzdz" i si." 

Buduci da je jedna od njegovih 
najprepoznatljivijih osobina bila ta sto je - 
kada je istina u pitanju - bez ikakva ulagivanja 
i laskanja, svaku stvar znao nazivati njenim 
pravim imenom i da je - kada se radi o istini - 
laskanje nazivao licemjerstvom i ulagivanjem, 
a presutkivanje istine kukaviclukom i 
ponizenjem, to mu je od strane protivnika 
pricinjavalo dodatne muke i prisiljavalo ga 
da vise puta mijenja sluzbu. 

Sejh Muhammed Hamid el-Faki - 
Allah mu se smilovao - je umro u zoru, u 
petak 7. redzeba 1378., tj. 16. januara 1959. 
godine, u sjedistu pokreta gdje je, po 
njegovoj licnoj zelji, radi klanjanja sabah- 
namaza, bio prebacen poslije izvrsene 
hirurske operaeije. 

Svoje saucesce povodom njegove 
smrti, izrazilo je vise predsjednika i 
poznatih ucenjaka iz islamskih i arapskih 
zemalja, a njegovoj dzenazi i pokopu 
prisustvovao je veliki broj islamskih 
ucenjaka i sejhova al-Azhera na celu sa 
Sejhom 'Abdurrahmanom Tadzom i sejhu-1- 
Azherom, Sejhom Hasenejnom Mahlufom. 



Poslije smrti njegova osnivaca, ovim 
pokretom je rukovodilo vise istaknutih 
ucenjaka kao §to su bili: 

* Sejh 'Abdurrezzak 'AM (1323/1904. 
- 1415/1994.) koji je na Univerzitetu al- 
Azher dobio diplomu specijaliste za 
islamsko pravo i teoriju islamskog prava 
(al-fiqh wa usuluh) te stekao zvanje, prvo, 
magistra, a potom i doktora spomenutih 
znanosti. Poslije zavrsenog skolovanja, 
radio je kao profesor na vise Azherovih 
znanstvenih zavoda i bio sudionik osnivanja 
pokreta. Sejh 'Abdurrezzak 'Afifi - Allah 
mu se smilovao - svoje radove j e objavljivao 
u glasilu pokreta, casopisu al-Hady an- 
nabawlod njegovog prvog broja. Bio je clan 
prvog odbora ucenjaka pokreta, zajedno 
sa Sejhom Ahmedom Sakirom, Sejhom 
'Abdulhalimom er-Remalijem i Sejhom 
Hamidom el-Fakijem. 

- Za prvog zamjenika predsjednika 
pokreta izabran je u mjesecu saferu 1365., tj. 
februaru 1946, godine, dok je predsjednik 
Pokreta jos bio zauzet poslovima oko 
formiranja ogranka Muharrem-beg u 
Aleksandriji. 

- Na licnu molbu muftije Kraljevine 
Saudijske Arabije, Sejha Muhammeda b. 
Ibrahima, zajedno sa Sejhom Muhammedom 
Halilom Herrasom, Sejh 'Afifi je otputovao 
u Saudijsku Arabiju da u Taifu predaje na 
Dar at-tawhidu, da bi 1380/1960. godine, 
bio premjesten u Rijad da predaje na 
tamosnjim znanstvenim zavodima (a/- 
ma'ahid al-'ilmiyya) i Pravnom fakulteru 
{Kulliyya as-sarVi). 

- Poslije smrti predsjednika pokreta, 
Sejha Hamida el-Fakija, Sejh 'Abdurrezzak 
' Afifi je 24. safera 1379., tj. 29. avgusta 
1959. godine jednoglasno izabran za 
njegovog nasljednika, a Sejh 'Abdurrahman 
el-Vekil za glavnog urednika casopisa 
al-Hadyu an-nabawi. 

- Godine 1380/1960., Sejhu 'Abdur- 
rezzaku 'Afifiju je ponovo povjereno mjesto 
profesora-predavaca u Kraljevini Saudijskoj 
Arabiji, gdje je kao profesor nastavio svoje 
napredovanje, sve dok 1385/1965. godine, 
nije postao direktor Visokog instituta za 



148 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



sndstvo {al-Ma'had al-'all H al-qada*). Pored 
toga, Sejh 'Abdurrezzak 'Afifi j e bio clan 
vise strucnih odbora za izradu programa za 
prosyjetu i skolstvo u Kraljevini Saudijskoj 
Arabiji. Godine 1391/1971., premjesten je u 
Generalnu direkciju za naucna istrazivanja, 
fetve, misionarstvo i duhovnu skrb i 
imenovan za pomocnika predsjednika 
Stalnog komiteta za naucna istrazivanja i 
fetve. Istovremeno, Sejh 'Abduirezzak 
* Afifi - Allah mu se smilovao - je bio i clan 
Vrhovnog vijeca Akademije znanosti {Hay'a 
kibar al- 'ulama') Kraljevine Saudijske 
Arabije sve do svoje smrti 25. rebiu-1-ewela 
1415., tj. 1. augusta 1994. godine. Pred njim 
se iskolovala cijela jedna generacija 
poznatih islamskih ucenjaka, kako iz 
Kraljevine Saudijske Arabije tako i iz drugih 
zemalja islamskog svijeta, kao sto su: Sejh 
"Abdullah b. Dzibrin, Sejh Salih el- 
Luhejdan, Sejh 'Abdullah b. Hasan b. 
Ku'ud, Sejh 'Abdul'azlz Alu es-Sejh, Sejh 
"Abdullah b. Gudejjan, Sejh Salih es-Sedlan, 
dr. Salih el-Fevzan, dr. 'Abdullah b. 
"Abdulmuhsin et-Turki, Sejh Mena' el- 
Katan i dr. Cijelo ovo vrijeme Sejh 
'Abdurrezzak ' Afifi je saradivao i odrzavao 
tijesne veza sa pokretom. 

* Sejh 'Abdurrahman el-Vekil (1332/ 
1913. - 1390/1971.). Skolovao se naUniver- 
zitetu al-Azher gdje je na Teoloskom 
fakultetu {Kulliyya usul ad-dm) stekao 
diplomu o visokom obrazovanju. Uprkos 
svome sirokom i svestranom obrazovanju, 
lzuzetno dobrom poznavanju jezika, 
govornistva i jasnoce izrazavanja, nije uspio 
zavrsiti zapoceti postdiplomski studij, jer ga 
je u tome omela bolest. Pokretu prijatelja 
muhammedijskog sunneta {Gama' ansar as- 
sunna al-muhammadiyya) prikljucio se 
1936. godine, na licnu preporuku gospode 
Nrme Sidki, autorke knjige o otkrivanju i 
neislamskom odijevanju muslimanke {Kitab 
at-tabarrug). Poslije toga, ucestvovao je u 
raznim aktivnostima pokreta tako da je 
postao prvi zamjenik lidera pokreta i stekao 
licno povjerenje Sejha Muhammeda Hamida 
el-Fakija. Citaoci casopisa al-Hady an- 
nabawi su ga pamtili po njegovoj 
izvanrednoj sposobnosti ubjedivanja i 
usutkivanja svojih protivnika, pristalica 



sufijskih redova, zaljnbljeoika svakojakih 
prohtjeva i sljedbenika kadijanija i behaija i 
drugih zalutalih sektL Cinio je to putem 
rasprava koje je u spomenutom casopisu pod 
naslovom at-TawagfP pisao i objavljivao u 
nastavcima, zbog cega su mu Citaoci 
casopisa dali nadimak "Rusitelj davola" 
{Hadim at-tawagit). Zbog toga su neki 
sejhovi sufijskih redova protiv njega 
podnijeli sudsku tuzbu, pa je bio prisiljen na 
davanje iskaza pred javnim tuzlocem. Na te 
optuzbe on je odgovorio u svojoj knjizi pod 
naslovom "Pismo sejhu sejhova sufijskih 
redova" {Risala Ha sayh masayih at-turuq 
as-sufiya) koje je kasnije stampano pod 
naslovom "Eto, sta je sufizam" {Hadihihiya 
as-snfiyya) i prevedeno na indonezijski 
jezik. Potom su uslijedili i odgovori 
Prijatelja tradicije u Sudanu {Ansar as-sunna 
fi as-Sudan) i Pokreta muhammedijskog 
poziva na Pravi put {Gama' a ad-da'wa al- 
muhammadiyya H as-sirat al-mustaqtm) u 
Halepu u Siriji na cijem je celu stajao Sejh 
Muhammed Nesib er-Rifa'i. 

Godine 1371/1952., zajedno sa 
Sejhom Muhmumedom 'Abdulvehhabom 
el-Bennom, jednim od prvih osnivada 
pokreta, Sejh 'Abdurrahman el-Vekil je 
otputovao u Rijad da radi na tamosnjem 
naucnom zavodu {al-Ma'had al-'ilmi bi 
ar-Riyad). 

- Nakon izbora Sejha 'Abdurrezzaka 
'Aiifrja za predsjednika pokreta, Sejh el- 
Vekil je 22. safera 1379., tj. 27. augusta 
1959. godine imenovan za njegovog 
zamjenika, a nakon 'Abdurrezzak 'Afifijeva 
odlaska u Saudijsku Arabiju, Sejh el-Vekil 
je 15. muharrema 1380., tj. 9. jula 1960. 
godine, izabran za predsjednika pokreta, a 
dr. Muhammed HalU Herras za njegovog 
zamjenika. 

- Da bi zamrznula njegove aktivnosti, 
egipatska vlada j e 1969. godine. Pokret 
prijatelja muhammedijske tradicije {Gama' 
ansar as-sunna al-muhammadiyya) uvrstila u 
vjersku zajednicu {al-gam'iyya as-sar'iyya), 
cime je bilo obustavljeno i izlazenje 
casopisa al-Hadyu an-nabawf koga j e 
uredivao Sejh el-Vekil. U meduvremenu, 
Sejh el-Vekil je poslan da kao profesor radi 



149 



Poglavlje5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



na Pravnom fakultetu {Kulliyya as-san'a) u 
Mekki-Mukerremi, gdje j e na odsjeku za 
postdiplomski studij, kao profesor predmeta 
akaid (al- 'aqida) radio sve do svoje smrti 22. 
dzumade-1-ewela 1390/1971. godine. Sejh 
el-Vekil - Allah mu se smilovao - je iza sebe 
ostavio pravo bogatstvo, kako originalnih 
pisanih djela, tako i recenzija i kritickih 
obrada, sto samo po sebi najbolje govori o 
visokom stepenu njegova obrazovanja. 

Tako je zavrsena prva faza historije 
razvoja pokreta, da bi, nedugo potom, pocela 
njegova druga faza. 

* Fazu reafirmacije {i' ada ishai) 

Sejh Muhammed 'Abdulmedzid es- 
Safi'i, poznatiji pod nadimkom kao Resad 
es-Safi'I (1338/1919. - 1411/1990.) slovi kao 
drugi osnivac pokreta. Prije zaledivanja 
aktivnosti pokreta, on je obavljao funkciju 
njegovog generalnog sekretara i nadzornika 
nad radom lokalnih ogranaka. Istovremeno, 
bio j e i generalni direktor Direkcije za snabdi- 
jevanje za okrug el-Dziza. Njegov trud i rad 
na ponovnoj reafirmaciji pokreta urodio je 
plodom 1390/1972. godine, u vrijeme bivseg 
predsjednika Egipta, Anvara Sadata. 

Tri godine nakon ponovnog osnivanja 
pokreta, 1393/1975. godine, umjesto ranijeg 
casopisa al-Hadyu an-nabawi, pokrenuo je 
prvi broj novog casopisa pod imenom at- 
Tawhid. Njegov prvi glavni urednik bio je 
licno on. Poslije njega, uredivanje casopisa 
prvo je preuzeo Sejh 'Antar Hassad, a 
poslije ovoga Sejh Ahmed Fehmi. Time je 
pokret, ne samo povratio svoju raniju 
aktivnost, nego se znatno povecao i broj 
njegovih pristalica i ogranaka. 

Jos za vrijeme zivota drugog 
osnivaca pokreta, prof. Muhammeda Resada 
es-Safije, za predsjednika pokreta, kao 
njegovog nasljednika, izabran je Sejh 
Muhammed 'Ali 'Abdurrahim. Od tada j e 
on vodio ogranak pokreta za okrug el-Dziza 
i na tome je polozaju ostao sve do svoje 
smrti 141 1/1 990. godine. 

- Sejh Muhammed 'AH 'Abdurrahim 
j e roden u okrugu Aleksandrija. Jos kao 
dijete je naucio cijeli Kur'an napamet. 
Poslije osnovne skole upisao se u uciteljsku 



skolu {Madrasa al-mu'allimm) u Aleksandriji 
koju je zavrsio 1923. godine. Od tada je 
cijelo vrijeme radio na polju prosvjete i 
obrazovanja. U svome napredovanju, 
obavljao j e vise razlicitih duznosti, dok na 
kraju nije dospio do polozaja savjetnika 
(muwaggih). 

- Godine 1943., u Aleksandriji je 
osnovao Udruzenje za hadzije {Gama'a 
ihwan al-hagg). Tokom jednog putovanja 
na hadzdz 1948. godine, u organizaciji 
spomenutog udruzenja upoznao se sa 
Sejhom Muhammedom Hamidom el- 
Fakijem. 

- Njegova ljubav prema Sunnetu 
(tradiciji) i tevhidu zblizila ga je sa Sejhom 
Muhammedom 'Abdusselam es-§ukajrijem, 
autorom djela as-Sunan wa al-mubtada'at, 
velikimucenjakom {al-'allama) iz juznog 
Egipta, Sejhom Ebulvefa Dervisom i Sejhom 
'Abdul'azTzom b. Rasidom en-Nedzdijem, 
zahvaljujuci kojima j e u Aleksandriji i 
okolini i rasiren pokret tevhida {Da'wa 
at-tawtiid). 

Sejh Muhammed 'Ali 'Abdurrahim 
ubraja se u red najistaknutijih islamskih 
ucenjaka svoga vremena. Pored toga sto j e 
bio izvrsni poznavalac geografije, posebnu 
paznju i brigu posvecivao j e ocuvanju 
tradicije. Imao je istaknutu ulogu u osnivanju 
vjerskih zavoda u Kraljevini Saudijskoj 
Arabiji i izradi njihovih programa. Za njega 
se kaze da je dugi niz godina proveo u 
mekkanskom haremu u potrazi za znanjem. 

Rukovodenje pokretom preuzeo j e 
jos za zivota njegovog ranijeg predsjednika, 
jer su ga na tu duznost izabrali clanovi 
generalne skupstine. U njegovo vrijeme, 
pokret je vodio zivu aktivnost na podizanju 
islamskih centara za pruzanje raznih usluga 
najsirim slojevima muslimanske zajednice, 
bolnica, ambulanti i ustanova za pruzanje 
pomoci sirocadi, siromasima i nezbrinutima. 
U njegovo vrijeme tiraz casopisa at-Tawhid 
popeo se sa pet na 36 hiljada primjeraka. 

- Predavanja koja je odrzavao Sejh i 
drugi ucenjaci pokreta imala su ogroman 
utjecaj na omladinu, narocito na studente 
univerziteta u Aleksandriji i Kairu. Ona su 
produbila shvacanje znacaja misionarskog 



150 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



djelovanja (ad-da'wa) i selefijskog metoda 
(al-manhag as-salaff)* koji j e upravljao 
talasom islamskog budenja u pozivanju na 
disti islamski monoteizam (at-tawhid) i 
pridrzavanje Poslanikova, sallallahu alejhi 
ve sellem, sunneta, s jedne, i suzbijanje 
visebostva i inovacija u vjeri, s druge strane. 
Zahvaljujuci tome, na trzistu knjige koje je 
ranije bilo preplavljeno, pretezno, sufijskom 
i evropskom literaturom, zdrava islamska 
knjiga se pocela naglo siriti. To je, s jedne 
strane, rezultiralo ponovnim povratkom 
hidzaba i sirenjem cestitosti i moralnih 
vrijednosti, a s druge strane, suzbijanjem 
strujanja tesavvufa u uske sredine. 

U periodu Sejh Muhammed 'Ali 
"Abdurrahlmova rukovodenja, nastavljeno j e 
redovno odrzavanje kongresa pokreta kao 
sto j e i nekada bilo. Tako je na Prvom 
kongresu misionara, preko svoga glavnog 
urednika Sejha Ahmeda Fehmija, casopis 
at-Tawhid digao svoj glas protiv sve 
izrazenijeg vala evropeizacije i sekularizma. 
Na njemu su, takoder, razotkriveni u to 
doba sve izrazeniji znakovi strujanja 
rafidijskih i batinijskih ideja i ucenja. 
Ovome treba dodati i to da je na ovom 
kongresu objavljen i serijatski sud o mnogim 
dogadajima i novoiskrslim problemima kako 
na podrucju Egipta tako i islamskog svijeta 
uopce. 

Zbog svoga djelovanja, lideri pokreta 
kao i mnogi njegovi clanovi, vise puta su 
izlagani brojnim neprijatnostima, zlostavlja- 
njima i hapsenju. 

* Danasnji predsjednik pokreta, Sejh 
Safvet Nuruddln izabran je za nasljednika 
Sejha Muhammeda 'Abdurrahima 1991. 
godine, nakon sto j e ovaj umro. Sejh Safvet 
je jadan od onih islamskih ucenjaka koji 
posebnu paznju poklanjaju izucavanju i 
primjeni Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi 
ve sellem, sunneta. Period njegova rukovo- 
denja pokretom obiljezen je polaganjem 
posebne paznje podizanju znanstvenih 
zavoda za skolovanje misionara i stipen- 
diranje ucenika i studenata. Pokret j e, 
takoder, prosirio svoje aktivnosti oko 
podizanja dzamija, upucivanja misionarskih 
grupa, osnivanja centara za ucenje Kur'ana 



napamet i organiziranja periodicnih sedmica 
kulture u svim svojtm ograncima sirom 
Egipta. Istovremeno, pokret nije zanemario 
ni svoje odranije poznale akDvnosti oko 
pruzanja raznih vidova socijalne pomoci 
onima kojima j e ona potrebna i zbrinja- 
vanja sirocadi. Takoder treba napomenuti 
da je pokret nastavio svoj u borbu protiv 
svih vidova evropeizacije i laicizacije 
egipatskog drustva i da preko svoga 
casopisa at-Tawhid koji ureduje Sejh 
Safvet es-Sevdafi, budno prati probleme 
s kojima se suocavaju muslimani i 
muslimanske manjine u svijetu. 

- U vrijeme njegova rukovodenja, 
pokret je ostvario blisku koordinaciju sa 
zvanicnim islamskim institucijama kao sto 
su: Univerzitet al-Azher i Ministarstvo 
vakufa. Pokret je kao clan-posmatrac 
ucestvovao na zasjedanjima Medunarodnog 
islamskog vijeca za misionarstvo i pomoc u 
Kairu. 

Iz svoga razvoja, ovaj pokret j e dao 
vise poznatih ucenjaka, kao sto su: Sejh 
'Abduzzahir Ebu es-Semh, imam mekkanskog 
harema, osnivac i direktor dobrotvornog 
drustva Dar al-hadlt al-hayriyya u Mekki- 
Mukerremi, Sejh 'Abdurezzak Hamza, bivsi 
clan Akademij e znanosti {Hay'a kibar al- 
' ulama') Kraljevine Saudijske Arabije, Sejh 
Ebu el-Vefa Dervis, predsjednik ogranka 
pokreta u Suhadzu, dr. Muhammed Halll 
Herras, profesor akaida na univerzitetima al- 
Azher i Umm el-Kura, Sejh Muhammed 
'Abdulvehhab el-Benna, profesor u 
mekkanskom haremu, dr. Muhammed 
DzemU Gazi, bivsi predsjednik pokreta i 
drugi. 

* Upra vna tijela pokreta su: 

Predsjednik (ar-Ra'Is al-'amm H al- 
gama'a) koga bira Generalna skupstina 
pokreta, 

Generalna skupstina (al-Gam'iyya 
al-'umumiyya H al-gama'a) u koju ulaze po 
dva clana iz svakog ogranka, izuzev 
kairskog i aleksandrijskog, koji zbog 
brojnosti clanstva i mnostva podogranaka, 
daju vise clanova, i to prvi 15, a drugi 7 
clanova, 



151 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Upravni sayjet (Maglis idara al-gama'a) 
koji se bira izmedu clanova Generalne 
skupstine i koji sacinjavaju predsjednik, 
njegov zamjenik, zastupnik, generalni sekretar, 
blagajnik i 1 5 clanova, 

Izvrsni odbor (al-Hay'a at-tanfidiyyi) 
koji se imenuje od strane clanova Upravnog 
savjeta i koji sacinjavaju sljedece sluzbe: 
Sluzba za planiranje i pracenje, Sluzba 
za misionarstvo, informiranje i naucno 
istrazivanje, Sluzba za misionarske i 
humanitarne projekte, Sluzba za finansije, 
Sluzba za opce poslove, Sluzba za ogranke, 
Sluzba za rad sa omladinom i Sluzba za 
pravne poslove. 

U Sudanu i Eritreji: 

* Pokret prijatelja muhammedijske 
tradicije (Gama' a ansar as-sunna al- 
muhammadiyyi) u Sudanu i Eritreji nastao 
je iz male grupe, na celu sa Sejhom 
Ahmedom Hasunom koji je 1935. godine, 
poceo pozivati na povratak na cisti 
islamski monoteizam. Poziv za takav 
angazman Sejh Ahmed Hasun je dobio od 
marokanskog Sejha 'Abdurrahmana b. 
Hadzera na cija se predavanja bio ukljucio 
jos 1917. godine u gradu Nuhud u 
jugozapadnom Sudanu. 

Sejh Ahmed Hasun se prvo susreo 
sa Sejhom Muhammedom Fadilom et- 
Taklavijem, ucenikom Sejha 'Avada el- 
Kerima al-Azherija, koji je od Univerziteta 
al-Azher imao medunarodno priznatu 
diplomu, te ucenikom koji je pratio 
predavanja Sejha Muhammeda 'Abduhua i 
Sejjida Muhammeda Resida Ride, i sa njim 
se dogovorio oko osnivanja udruzenja koje 
bi pozivalo na povratak na cisti islamski 
monoteizam i Poslanikov, sallallahu alejhi 
ve sellem, sunnet. Po uzoru na pokret 
prijatelja muhammedijske tradicije u Egiptu 
ciji su casopis al-Hadyu an-nabawi dobijah i 
rado citali, i oni su svome udruzenju dali 
naziv Prijatelji muhammedijske tradicije 
(Ansar as-sunna al-muhammadiyya). 
Pokretom je od 1919. do 1948. godine 
rukovodio Sejh Muhammed Fadil et- 
Taklavi. Za to vrijeme, uspostavljene su 
tijesne veze pokreta sa Glavnim centrom u 



Egiptu, tako da su istaknuti ucenjaci pokreta 
u Egiptu cesto posjecivali ogranak pokreta u 
Kartumu i tamo odrzavali svoja predavanja. 

- Godine 1948., Sejh et-Taklavi je 
poslan u Eritreju da tamo kao profesor 
predaje u arapskim skolama, pa je na 
njegovo mjesto za predsjednika pokreta u 
Sudanu izabran Sejh 'Abdulbakl Jusuf 
Ni'me, direktor Drustva za ocuvanje 
Kur'ani-kerima (Gam'iyya al-muhafaza 'ala 
al-Qur'an al-karini) u Umdurmanu i 
dobitnik od Azhera medunarodno priznate 
diplome o visokom obrazovanju. 

* Godine 1956., rukovodenje pokretom 
preuzeo je sadasnji predsjednik, Sejh 
Muhammed Hasim el-Hedijje koji j e svoj 
zivotni put zapoceo kao pripadnik, prvo 
hatemijskog (at-tariqa al-hatamiyya), a 
potom azaimijskog (at-tariqa al-'aza'imiyya) 
sufijskog reda. Medutim, druzeci se sa 
Sejhom 'Abdulbaki Jusuf Ni'metom i 
slusajuci njegova predavanja, on je duboko 
povjerovao u ispravnost ideja pokreta 
prijatelja tradicije, pa je napustio tesavvuf, 
postao aktivni clan pokreta i na kraju njegov 
predsjednik. Kao predsjednik pokreta, 
poduzeo je siroke korake na njegovom 
ukljucenju u javni zivot i razvoju, kako 
njegovih unutrasnjih, tako i vanjskih 
odnosa. Kao predstavnik pokreta prijatelja 
tradicije u Sudanu, 1962. godine j e 
ucestvovao u osnivanju Svjetske islamske 
lige (Rabita al- 'alam al-j'slami), kao i na 
kongresu u Karaciju 1963. godine koji j e 
odrzan pod predsjedavanjem muftije Emina 
el-Husejnija. Takoder treba napomenuti da 
je jedan od osnivaca Africkog islamskog 
centra (al-Markaz al-islami al-afrlqf) koji je 
otvoren u Kartumu 1965. godine pod 
nazivom Gami'a aftiqiya al- 'alamiyya '. Tih 
godina osobno j e obisao neke od africkih 
zemalja (Keniju i Tanzaniju) i otuda doveo 
nekoliko studenata kako bi ih iskolovao u 
ovome centru i pripremio za misionare 
Islama u svojim zemljama. 

- Najznacajniji poduhvati pokreta u 
njegovo vrijeme: 

1. Pokret prijatelja muhammedijske 
tradicije je odigrao znacajnu ulogu u 
razotkrivanju i raskrinkavanju nakaradnih 



152 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



iderja i ucenja ekstremistickih sufijskih 
redova koji su u to doba u sudanskom 
drusTvu imali snazan utjecaj. Zbog toga su 
pokret i njegovi clanovi bili izlozeni brojnim 
pritiscima i zlostavljanjima. Pored navedenog, 
pokret je odigrao i znacajnu ulogu u 
upozoravanju muslimana na opasnosti 
ucenja raznih sekti kao sto su rafidije {ar- 
mSda)*, mu'tezilije (al-mu'tazila)* , haridzije 
(al-hawarig)* i batinije (al-batiniyya)*, te 
brojnih pokreta sa svakojakim racionalistickim 
i sekularistickim idejama. 

2. Pokret je od samog svoga osnivanja 
snazno prisutan i aktivan u javnom zivotu u 
Sudanu. Godine 1957. ucestvovao je u 
Islamskom frontu (al-Gabha al-islamiyya) 
koji je trazio uvodenje islamskog ustava u 
Sudanu. a 1 964. godine u Frontu islamskog 
saveza (Gabha al-mitaq al-islami). Na 
parlamentarnim izborima odrzanim 1966. 
godine pokret j e podrzao kandidate iz 
islamskih stranaka. U cilju sto boljeg 
upoznavanja svijeta sa ucenjem Islama, 
organizirao je brojne simpozije i predavanja 
o islamskom vjerovanju, Serijatu i sistemu 
vlasti u Islamu. S druge strane, kroz sva ta 
svoja predavanja pokret j e stalno upozoravao 
na opasnost koja prijeti od pobornika 
sekularizma, evropeizma i njihovih programa 
raskalasenog zivota. 

Pokret j e organizirao veliki kongres 
1989. godine na kome se raspravljalo o 
mnogim pitanjima od kojih izdvajamo: 
selefijsko shvacanje politickog djelovanja. 

3. Ovaj pokret j e medu prvima pozvao 
na borbu (al-gihad)* protiv Dzona Garanga i 
njegovih ozloglasenih bandi koje su harale 
na jugu Sudana. 

4. Sto se. pak, tice pozivanja u Allahovu 
vjeru. ovaj pokret je poznat po organiziranju 
misionarskih okupljanja po pijacama, 
javnim trgovima i ostalim mjestima 
okupljanja, kako po gradovima, tako i po 
selima. Pored organiziranja i upucivanja 
misionarsko-humanitarnih karavana u 
zabacene krajeve, pokret j e poznat i po 
organiziranju sedmica kulture u sjedistima 
svojih ogranaka, gdje su, izmedu ostalog, 
priredivana predavanja, razne rasprave, 
izlozbe knjige, dijeljena propisana islamska 



odjeca za zene (aJ-higab), lijepljene plakate 
sa prigodnim propagandnim sadrzajem itd. 
Ovome treba dodati da je pokret vrsio 
iskopavanje bunara, podizao socijalne 
ustanove, izdavao i distribuirao velike 
kolicine knjiga i islamske literamre, narocito 
one koja je vezana za ispravljanje shvacanja 
islamskog vjerovanja i vjerskih obreda, 
vaznost pozivanja u vjeru, Poslanikov, 
sallallahu alejhi ve sellem, surmet i koja 
upozorava na opasnost uvodenja inovacija u 
vjeru (al-bida°)* . Istovremeno, pokret nije 
zanemario ni pitanje zene, nego joj je - 
uvjeren u izuzetnu vaznost njene odgojno- 
obrazovne uloge u drustvu - posvetio 
posebne programe. 

5. U svojoj borbi protiv pokrstavanja 
muslimana, pokret je odigrao ogromnu 
ulogu tako sto je na jug Sudana u 
neznabozacke i krscanske sredine slao svoje 
misionare. To je, uz Allahovu pomoc, 
doprinijelo da mnogi od njih prime Islam i 
da ga dalje sami oni pocnu siriti i podizati 
dzamije u svojim krajevima. Ovdje treba 
istaci da je pokret organizirao vise direktnih 
rasprava sa krscanima. Najpoznatija medu 
njima je ona koju je pokret organizirao 
1979. godine sa grupom od 17 krscanskih 
svecenika. Rasprava je trajala nekoliko 
dana i zavrsila se tako sto su svi presli na 
Islam. Raspravu je sa muslimanske strane 
vodila grupa od nekoliko islamskih ucenjaka 
na celu sa dr. Muhammedom Dzemilom 
Gazejom, potpredsjednikom pokreta u 
Egiptu i generalmajorom Ahmedom 
'Abdulvehhabom. 

* Pokretom rukovode neovisna upravna 
tijela, slicna onima koja rukovode i Glavnim 
centrom pokreta u Egiptu, s tim sto se u 
svome nazivu donekle razlikuju. 

* Ideje pokreta prijatelja muhammedijske 
tradicije prosirile su se i u vise drugih 
africkih zemalja kao sto su: Eritreja, 
Etiopija, Cad i Centralna Afrika, prvenstveno, 
zahvaljujuci stranim studentima iz Afrike 
koji studiraju na sudanskim univerzitetima, 
zatim boravku gradana ovih zemalja na tlu 
Sudana, njihovom prolasku kroz Sudan na 
putu do Svetih mjesta (Mekke i Medine) 
radi obavljanja hadzdza, ili pak preko 



153 



Poglavlje 5 



S AVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



izbjeglica iz spomenutih zemalja koje usljed 
ratova i susa u svojim zemljama dolaze u 
Sudan gdje se upoznaju sa idejama pokreta i 
po povratku ih sa sobom prenose u svoje 
zemlje. 

* Godine 1405/1984. pokret je, kao 
svoje glasilo, pokrenuo casopis al-Istigaba. 

* Medu najistaknutije ucenjake i misi- 
onare pokreta u Sudanu spadaju: 

Sejh Ebu Zejd Muhammed Hamza 
koji je svoju misionarsku naobrazbu stekao 
pred Sejhom Hamidom el-Fakijem, 
osnivacem pokreta u Egiptu, kao i drugim 
ucenjacima pokreta. U Egiptu je ostao sve 
do smrti Sejha el-Fakija 1959. godine kada 
se vratio u Sudan i u gradu Vadi-Halfa i 
okolici poceo siriti ideje pokreta. U svojim 
predavanjima posebnu je paznju posvecivao 
pitanju zena pa im je na njima odredio 
posebno mjesto, sto je doprinijelo masovnom 
okupljanju svijeta oko njega i porastu broja 
njegovih pristalica, s jedne, i pokretanju 
zestoke kampanje protiv njega od strane 
sljedbenika hatemijskog reda (at-tariqa al- 
hatamiyya), s druge strane. Godine 1977. 
sudanska televizija je emitirala jednu raspravu 
izmedu njega i Sejha 'Alija Zejnul'abidina, 
jednog od voda hatemijskog reda, u kojoj su 
raskrinkani laznost principa i nistavost 
ubjedenja sljedbenika spomenute sekte, sto 
je doprinijelo jos brzem sirenju ideja ovoga 
pokreta u sudanskom drustvu. 

Sejh Muhammed el-Hasan ' Abdulkadir, 
svrsenik Skole hadisa (Dar al-hadit) u 
Mekki-Mukeremi i ucenik Sejha 'Abduzzahira 
Ebu es-Semha. Svoju naobrazbu iz 
misionarstva stekao je pred Sejhom 
Muhammedom et-Tajjibom 1946. godine, 
koji je na njega, kao bivsi misionar u gradu 
Agurdat u Eritreji, ostavio tako snazan 
utisak da se i sam Sejh el-Hasan posvetio 
misionarstvu. Medutim, to mu je od strane 
sljedbenika sufijskih redova prouzrokovalo 
mnoge teskoce i neprilike, zbog cega se sa 
svojim misionarskim djelovanjem prebacio 
prvo u grad Keren, a potom u Asmaru, gdje 
je radio kao profesor u skoli tamosnje 
arapske kolonije. Za vrijeme svoga 
profesorskog rada u Asmari uspio j e prosiriti 
ideje pokreta u ovoj oblasti. U njegovu 



najznacajniju zaslugu spada to sto je uspio 
okupiti i ujediniti pristalice pokreta prijatelja 
tradicije u Eritreji i organizirati njihove 
aktivnosti. Zahvaljujuci tome, pokret j e 
poceo djelovati u gotovo svim sferama 
drustvenog zivota u ovoj oblasti. Uz sve 
ovo, pokret je odigrao znacajnu ulogu u 
eritrejskoj borbi (al-gihad aJ-antrayj)* protiv 
etiopske okupacije i njenih pomagaca. 

Godine 1963., Sejh se nastanio u 
pokrajini Kesela u Sudanu gdje je nastavio 
svoj misionarski rad. Ubrzo potom, kao 
rezultat njegova rada, pojavili su se ogranci 
pokreta u gradovima Kesela, Portsudanu i 
Istocnom Sudanu. Sejhu se pripisuje zasluga 
za misionarski rad i u mnogim drugim 
africkim zemljama, kao sto su: Maroko, 
Mauritanija, Gana, Etiopija, Gvineja, 
Nigerija, Kenija, nekim azijskim zemljama 
kao sto su: Indonezija, Tajland, Banglades, 
te u nekim evropskim zemljama, narocito u 
Holandiji. 

Sejh Mustafa NadzT, koji se u pokret 
prijatelja tradicije ukljucio nakon skolovanja 
pred jednim od Azherskih ucenjaka, Sejhom 
Tahirom Mahmudom es-Sevaklnijem. Sejh 
Mustafa NadzT radi kao imam u prvoj 
dzamiji (i danasnjem glavnom centru 
pokreta) koju j e ovaj pokret podigao u 
kvartu Sedzana u Kartumu 1957. godine, od 
njenog otvaranja pa sve do danas. Pored 
imamske duznosti, Sejh rukovodi i pripremom 
misionara i vaiza ovog pokreta. 

U Liberiji: 

Pokret prijatelja sunneta (tradicije) u 
Liberiji osnovao je Sejh Habib es-Serif, 
prvobitno pod nazivom Pokret sljedbenika 
sunneta (tradicije) (Gama 'a ahl-as-sunna). 
Medutim, nakon sto se tokom jednog 
seminara za imame i misionare, odrzanog 
na al-Azheru u Kairu 1988. godine, poblize 
upoznao sa pokretom prijatelja tradicije u 
Egiptu i njegovim programom djelovanja, 
no povratku u svoju zemlju, Sejh Habib es- 
Serif je promijenio ime svoga pokreta u 
Pokret prijatelja muhammedijske tradicije 
(Gama 'a ansaras-sunna al-muhammadiyya). 



154 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



i abjedenja: 

Cfljevi i ideje pokreta su definirani 
egDvim unutrasnjim pravilnikom. Njih je 
jodsi od voda pokreta, Muhammed Husejn 
HisnTL ukratko iznio u brosuri Generalnog 
fcacgresa Pokreta prijatelja muhammedijske 
tradkrije u kojoj stoji: 

~Ovo ubjedenje prijatelja muhammedijske 
ir^ikije jasno je definirano kroz sljedecih 
deset principa: 

1 . Yjerujemo da je temelj vjere (ad-diri)* 
Kur"an i Poslanikov, sallallahu alejhi ve 
sellem. sunnet (onako kako su ih shvacali 
casni preci iz prvih generacija muslimana). 
Sio s e tice imama-mudztehida, islamskih 
ocenjaka i muhaddisa, mi drzimo da su 
casno sluzili Islamu i da su odigrali ulogu 
j^itelja i prenosilaca istinskog ucenja 
Islama. Zato ih volimo, cijenimo, uvazavamo, 
branuno i, u nasim razmisljanjima i izvodenju 
zakljucaka, kao svjetlo-vodilju slijedimo, te 
njihovo misljenje u pitanjima oko kojih se 
slazemo prihvacamo, a u pitanjima oko 
kojih se ne slazemo imamo razumijevanja. 
<Ovo zato sto smatramo da nema nikakve 
smemje da se diskutira o pitanjima iz 
domena slobodnog razmisljanja, sve dok se 
rasprava vodi u prijateljskoj i islamskoj 
atmosferi u cilju dolaska do istine.) 

2. Vjerujemo da su Allahovi atributi 
i sifaf) u pravom smislu (haqiqatan) onakvi 
kakvim je Sam Sebe Uzviseni Allah opisao 
i kakvim Ga je opisao Njegov Poslanik, 
sallallahu alejhi ve sellem, bez ikakva 
poredenja (tasbih)* i poistovjecivanja 
itamtil)* sa osobinama Njegovih stvorenja, 
mterpretiranja (ta'wSf, iskrivljavanja (tahrif)* 
i lisavanja (ta'tll)*, te da se, kada se o tome 
radi. ni sa kim u raspravljanje ne upustamo. 
Presutkujemo sve sto su presutkivali ashabi i 
casni preci iz prvih generacija muslimana, a 
govorimo o onome o cemu su oni govorili. 
Prema tome, mi u njima imamo najljepsi 
uzor. te kada se radi o pitanjima vezanim 
za stvaranje i propise, postupamo mudro 
i oprezno rukovodeci se Poslanikovim, 
sallallahu alejhi ve sellem, rijecima: 
"Razmisljajte o Allahovim znakovima, a ne 
razmisljajte o samom Allahu, jer to nije u 
okvirima vase moci!" 



3. Vjerujemo da se u zayjetovanju, 
zakletvi, trazenju pomoci i svim drugim 
vrstama ibadeta treba obracati iskljucivo 
Jednom i Jedinom Allahu, te suprotstavljati 
svakome onom ko se u roa cemu od 
navedenog - otvoreno ili kroz tuma£eDJe - 
mimo Allaha, obraca nekome drugom. 

4. Vjerujemo da je iman dobrovoljna 
potvrda vjerovanja koje za sobom povlaci 
djela i da se kroz njih ono manifestira na 
organima tijela, te da svako pomanjkanje 
djela koja su se mogla, a nisu ucinila, u istoj 
toj mjeri predstavlja pomanjkanje imana. 
Ovo zato sto iman ne znaci puko priznanje, 
tvrdnja ili izjava da se vjeruje, nego izjava 
jezikom, duboko uvjerenje u srcu, dokazivanje 
kroz moral i vladanje i potvrdivanje na 
djelima. 

5. Vjerujemo da inovaciju u vjeri (al- 
bid'a)* predstavlja uvodenje ma kakvih 
novina u vjerske obrede (i? al- 'ibadat) za 
koje se zna da ih, bilo u osnovi ili nacinu 
obavljanja, nije bilo u praksi Allahova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. 

6 . Svoju ljubav prema Allahovu Poslaniku, 
sallallahu alejhi ve sellem, dokazujemo tako 
sto se - sto vise mozemo - pridrzavamo svega 
sto je naredio, klonimo svega sto je zabranio 
i sto na njega i njegovu casnu porodicu 
donosimo sto vise salavata i selama. 

7. Vjerujemo da - kao sto stoji u hadisu 
- kada covjek umre prestaju njegova dobra 
djela, osim u tri slucaja, da ce na Sudnjem 
danu Uzviseni Allah izaci u susret onim 
Svojim robovima s kojima bude zadovoljan, 
da ce Njegov poslanik Muhammed, 
sallallahu alejhi ve sellem, biti prvi koji ce 
kod Njega imati pravo zauzimanja i da ce on 
na Sudnjem danu od svih stvorenja biti 
najugledniji i kod Allaha na najodabranijem 
polozaju (sahib al-maqam al-mahmud wa al- 
gah al-'azirri). 



8. Mi Kur'an ucimo radi zikrai uzimanja 
pouke, kao sto i stoji u rijecima Uzvisenog: 

A Mi smo Kur'an ucinili dostupnim za 
ucenje napamet i pouku, pa ima H ikoga ko 
bi pouku primio? '(Al-Qamar, 17., 22., 32. i 40.) i 
priznajemo da su za izvodenje propisa iz 
njega kompetentni uceni ljudi. 



155 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



9. Vjerujemo da vjera-Islam (ad-dih al- 
Islami)* osigurava dobrobit i na ovome i na 
onome svijetu, da od svojih sljedbenika trazi 
da budu j aki i da cine dobra djela, kako bi 
mogli biti dostojni nasljednika na Zemlji, 
jer j e jak vjernik bolji od nejaka vjemika. 
(hadis) 

10. Vjerujemo da je Islam i vjera (diti)* i 
drzava (dawla) i ibadet ( 'ibada) i zakon (hukni) 
i da vrijedi za sva vremena i sve prostore. 

* U pravilniku su definirani i strateski 
ciljevi pokreta koji se ogledaju u radu na: 

uspostavljanju i jacanju bratskih 
odnosa i solidarnosti izmedu ovoga pokreta i 
drugih islamskih pokreta u svijetu, 

saradnji sa raznim naucnim i kultur- 
nim ustanovama na ozivljavanju islamske 
bastine i 

vjerskom, kulturnom i drustvenom 
odgoju muslimanske omladine. 

* Na koricama casopisa at-Tawhid 
nabrojani su i jos neki ciljevi za ciju se 
realizaciju pokret zalaze. To su: 

Poziv na duboki i besprijekorno cisti 
islamski monoteizam (at-tawhld al-halis), na 
iskrenu ljubav prema Uzvisenom Allahu 
koja se ogleda u pokornosti i bogobojaznosti, 
te na iskrenu ljubav prema Allahovu 
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koja 
se ogleda u njegovom slijedenju i uzimanju 
za najljepsi primjer. 

Poziv za uzimanje vjere iz njena dva 
cista izvora, Kur'ana i vjerodostojnog 
Sunneta i za klonjenje svih vrsta inovacija, 
iskrivljavanja i novina u vjeri. 

Poziv za sto cvrsce povezivanje 
ovoga svijeta sa vjerom, kroz vjerovanje, 
djela i vladanje. 

Poziv za uspostavljanje muslimanskog 
drustva i suda prema onome sto j e Allah 
objavio, jer su svi drugi zakoni - u ma kojoj 
sferi zivota bili - nepravedni i suprotstavljeni 
Uzvisenom u Njegovim pravima. 

* Pored spomenutih ciljeva i ideja, prema 
onome sto se moze zakljuciti iz pisanih djela 
pojedinih aktivista, ovaj pokret radi na: 



Upozoravanju na opasnost koja - 
kako pojedincu tako i islamskom drustvu, 
uopce - prijeti od raznih zalutalih sekti i 
suprotstavljanju ekstremnim sufijskim redo- 
vima, protivnicima sunneta, behaijama (aJ- 
baha'iyya), rafidijama (ar-rafida)*, batinijama 
(al-batiniyya), te sve jacem valu evropeizma, 
sekularizma, ateizma (al-ilhad)* i bezbostva 
(az-zandaqa)*. 



- Okupljanju i ujedinjavanju muslimana 
oko jednog te istog vjerovanja i vjerozakona 
zasnovanog na programu (al-manhag)* 
prvih generacija muslimana (as-salaf)* iz 
zlatnog doba Islama, jer posljednje 
generacije ovoga Ummeta svoju cestitost i 
slavu mogu izgraditi samo na onim istim 
principima na kojima su je izgradile i prve 
generacije. 

Pozivanju na obnovu vjere po uzoru 
na casne pretke iz prvih generacija 
muslimana i imama sunneta i idztihada 
(a'imma as-sunna wa al-igtihad)* u svome 
nastojanju da, u skladu sa serijatskim 
odredbama, iznadu rjesenja za novoiskrsla 
pitanja i da na Zemlji, postupajuci mudro, 
bez ikakve brzopletosti i sukoba, uspostave 
Allahov vjerozakon. 



* Politicko opredjeljenje, ideje i strem- 
ljenja pokreta mozda najbolje odrazava 
knjiga pod naslovom "Islamski hilafet i 
savremeni sistemi vlasti" (al-Hilafa al- 
islamiyya bayna nuzum al-hukm al-mu'asta) 
iz pera dr. Dzemala el-Murakibija u izdanju 
Odbora za naucna istrazivanja pokreta pri 
Odsjeku za misionarstvo i informiranje u 
Egiptu, u kojoj on kaze: 

- Politicki poredak Islama, ni u kom 
slucaju nije demokratski, jer j e on u svojim 
osnovnim nacelima znacajno drugaciji od 
demokratije. 

Politicki poredak Islama nije ni 
totalitaran ni socijalisticki. On ni izdaleka 
nije slican diktatorskim porecima kako 
onima sa ideoloskim tako ni onima sa 
carskim diktaturama. 

Islamski poredak ima svoj sopstveni 
identitet i kao takav se ne moze svrstati ni u 
jedan od navedenih oblika vlasti. Politicki 
poredak Islama je cisto islamski poredak i 



156 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRFII 



Poglavlje 5 



nema nikakve veze sa bilo kojom vrstom 
teokratije, autokratije, demokratije niti 
socijalizma. 

* U preporukama kongresa pokreta 
odrzanog u Kartumu u Sudanu 1989. 
godine, izmedu ostalog, stoji: 

1. Demokratija je nevjernicki poredak 
(nizamun kafimn), jer covjeku daje pravo na 
zakonodavnu vlast {haqq at-tasif), a to pravo 
ima jedino Uzviseni Allah, kao sto stoji u 
rijecima Uzvisenog: 

Sud pripada jedino Allahu. (Yusuf, 40. i 67.) 

2. Izbori putem kandidiranja i glasanje 
za predlozene kandidate, sami p o s ebi su 
dozvoljeni. 

3. Sindikatske organizacije radnika, 
studentska udruzenja i si. nemaju nikakve 
veze sa zakonodavstvom (at-tasri°), pa 
pitanje valjanosti ucesca u njima zavisi od 
ciljeva za koje se zalazu, tj. da li su sa 
islamskog gledista valjani ili nisu. 

4. Nadmetati se na opcim izborima 
sa pristalicama demokratije, u cilju 
amanjivanja zla od njihova uspjeha, je 
dozvoljeno (ga'iz). Medutim, ovo u slucaju 
kada je moguce ispostovati serijatska 
pravila i kada su izgledi za opcu korist veci 
od stete. 

* Sto se, pak, tice temeljnih nacela 
slamskog djelovanja {usOl ad-da'wa), 
potret smatra da je zajednicki rad jedini 
spravan nacin djelovanja. Zato ne 
prihvaca nikakvu stranacku pripadnost 
mirno devize sunneta i dzema'ata (// gayr 
air as-simna wa al-gama'a)*, dok prihvaca 
organiziranje u skladu sa serijatskim 
propisima. 

* Odgoj i duhovno ciscenje sljedbenici 
pokreta crpe iz programa (manhag)* casnih 
prcdaka iz prvih generacija muslimana 
\as^salaf as-salih). Oni se zasnivaju na 
preciscavanju Islama od svakojakih natruha 
aovotarija (al-bida')*, devijacija u vjero- 
wijiL ponasanju i obredima, izbacivanju 
jpokrifhih hadisa i odgajanju naroda na tim 
princrpima. 



Akaidski i id 

Pokret prijatelja muhammedijske fradS c^ e 
svoje ucenje i ideje temelji na: 

* Vjerovanju ( e aqida) i programu 
{manhag)* sljedbenika sunneta i dzema'ata, 
kako u nacinu shvacanja i dokazivanja. tako 
i u obredima {al-'ibatSfy, m ed as o bmn odnosima 
{al-mu 'amalai) i ponasanju {assutOi). 

* Pisanim djelima ucenjaka iz prvih 
generacija muslimana, narocito onih vezanih 
za vjerovanje i temeljna ucenja Islama 
{al-i'tiqad w a al-usul). 

* Pisanim djelima sejhul-Islama Ibn 
Tejmijje, Ibn el-Kajjima, Muhammeda b. 
'Abdulvehhaba i drugih islamskih ucenjaka 
sa Arapskog poluotoka kao sto su: es- 
Sevkanl, es-San'anl, el-Albani i drugi 
ucenjaci selefijske da'we (misionarstva) 
{ad-da 'wa as-salafiyya)* . 

Rasirenost i centri utjecaja: 

* Pokret prijatelja muhammedijske 
tradicije najvise je rasiren u Egiptu, gdje ima 
blizu 100 svojih ogranaka i oko 1.000 
dzamija, zatim u Sudanu, Eritreji, Liberiji, 
Cadu, Etiopiji, Juznoj Africi i jos nekim 
africkim zemljama, te nekim azijskim 
zemljama kao sto su Tajland i Sri Lanka. U 
svim ovim zemljama pokret ima svoje 
glavne centre i mnostvo ogranaka raspore- 
denih po susjednim regijama i oblastima. 
Iako su centri ovoga pokreta po svim 
spomenutim zemljama, u organizacionom 
smislu, neovisni, oni su ipak povezani istim 
idejama i programom rada. 

* Pokret odrzava cvrstu vezu i blisku 
saradnju i sa ostalim selefijskim pokretima 
{Gama 'St ad-da'wa as-salafiyya)* iz Egipta, 
sa ucenjacima saudijske da'we ( 'ulama" ad- 
Da'wa as-su'udiyya), Drustvom za ocuvanje 
islamske bastine {Gam'iyya ihya" at-turat al- 
islami) iz Kuvajta, Dobrotvornom organiza- 
cijom Dar al-birr iz Ujedinjenih Arapskih 
Emirata, Drustvom za islamski odgoj 
{Gam'iyya at-tarbiyya al-islamiyya) iz 
Bahrejna, pokretom sljedbenika hadisa 
(tradicije) {Gam'iyya ahl al-hadit) sa 
Indijskog potkoninenta, Muhammedijskim 
pokretom (al- Gam'iyya al-muhammadiyya) iz 



157 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Jugoistocne Azije i mnogim drugim selefijskim 
pokretima i udruzenjima iz Evrope, Amerike 
i Afrike. 

Iz navedenog se vidi: 

* Da je pokret prijatelja muham- 
medijske tradicije {Gama 'a ansar as-sunna 
al-muhammadiyya) j edan od organiziranijih 
islamskih pokreta, koji svoje ucenje i ideje 
zasniva na selefijskom vjerovanju (al-'aqida 
as-salafiyya) u suprotstavljanju ekstremnim 
sufijskim redovima, borbi protiv svih vrsta 
inovacija u vjeri (al-bida 1 )* i predstavljanju 
sljedbenicima tradicije cistog islamskog 
monoteizma (at-tawhid al-halis). 

* Da je pokret, uprkos razgranatosti 
mnogobrojnih sufijskih grupa i redova, imao 
pozitivnu ulogu u zaustavljanju sve jaceg 
talasa sufijskih aktivnosti i njihovom 
ogranicavanju na uske prostore, te osvjesci- 
vanju islamske omladine, narocito u Egiptu i 
Sudanu. 

* Pokret j e imao veliku zaslugu u 
uspostavljanju saradnje sa drugim 
reformistickim i selefijskim pokretima 
(ad-da 'awa as-salafiyya wa al-islahiyya)* na 
afirmiranju selefijske literature i metoda 
djelovanja, sto je odigralo pozitivnu ulogu u 
prihvacanju programa (manhag)* sljedbenika 
tradicije i konsenzusa, od strane sve jaceg 
talasa pobornika islamske svijesti, narocito 
u povratku islamskog odijevanja zene 
(al-higab) i borbi protiv evropeizacije 
islamskog drustva. 

* S obzirom da vise paznje posvecuju 
pozivanju na program, nego na pristajanje 
uz pokret, ucenjaci ovoga pokreta su poznati 
po tome sto nemaju mnogo pisanih djela i 
sto izbjegavaju populariziranje na taj nacin. 
To objasnjava cinjenicu da se o pokretu i 
njegovom trudu malo pise, sto je njegovim 
protivnicima donekle omogucilo da sa 
omalovazavanjem gledaju na njegove 
aktivnosti. 

* Ovaj pokret ima ponajvise zasluga za 
stavljanje prvih cigli naucnog preporoda u 
Kraljevini Saudijskoj Arabiji. Ucinio je to 
kroz osnivanje brojnih islamskih skola i 
univerziteta i izradu njihovih nastavnih 



programa, zbog cega j e protiv sebe izazvao 
gnjev neprijatelja Sejh Muhammed b. 
'Abdulvehhabova pokreta koji su ih poceli 
nazivati "vehabijama". 

* Kriticari ovom pokretu zamjeraju sto 
se previse bavi pitanjima tevhida i sunneta i 
sto politickim aktivnostima i sukobu sa 
vladama koje krse Allahov vjerozakon 
ne posvecuju dovoljno paznje. Uz to, 
prigovaraju mu i za nepotpunost njegovih 
obrazovno-odgojnih programa. Medutim, 
pokret smatra da su cisti islamski 
monoteizam (at-tawhid al-halis) i njegovo 
istinsko pridrzavanje dva osnovna temelja 
za uspostavljanje jedinstva cjelokupnog 
islamskog Ummeta, a time i za ispunjenje 
Allahova obecanja o Njegovoj pomoci, 
davanju vlasti na Zemlji i povratku hilafeta 
( 'awda al-hilafa)*. U tom smislu, dr. el- 
Murakibi u svojoj knjizi "Islamski hilafet i 
savremeni sistemi vlasti" (al-Hilafa al- 
islamiyya bayna nuzum al-hukm al- 
mu' asiri) kaze: 

"Analizirajuci sve pobune protiv 
postojece vlasti na tlu islamske drzave, od 
njenog nastanka pa sve do danas, ne 
mozemo naici ni na jedan jedini slucaj koji 
je slutio na dobro. Nijedna od njih nije 
postigla zeljene reultate. Naprotiv, sve su 
propale i unutrasnje sukobe jos vise 
potpalile. Nasuprot njima, nijedan reformis ticki 
pokret koji se pojavio na tlu islamske drzave 
nije podigao pobunu niti se posluzio 
oruzanom borbom..." Kao potvrdu svoga 
misljenja, on u daljem tekstu navodi primjer 
kako j e 'Umer b. ' Abdul 'aziz uspio, mimim 
putem, zavesti red i mir i kako se Ahmed b. 
Hanbel na miran nacin suprotstavio neredu, 
iako su i jedan i drugi imali mogucnost da 
mu se suprotstave i sabljom i ljudstvom. Uz 
to, on navodi kako je i Allahov Poslanik, 
sallallahu alejhi ve sellem, svojim 
sljedbenicima stavio u obavezu da uklone 
zlo, da bi se time postiglo dobro koje voli 
Allah i Njegov Poslanik. Medutim, ukoliko 
se za vladara ustanovi da cini nesto za sto u 
Allahovim propisima postoji argumenat da 
je to otvoreno nevjerstvo, protiv njega se - 
nakon procjene da za takvo nesto postoje 
dovoljne snage i da je korist veca od stete - 
treba pobuniti. 



158 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



BibKografija: 

MagasJd al-gama'a - Gama'a ansar as- 
i al-muhammadiyya bi Misr; al-Mu 'tamar al- 
'Smm li Gama'a ansar as-sunna - Muhammad 
Husayn Hasim; La'iha al- al-gama'a - Gama'a 
star as-sunna al-muhammadiyya; al-Mafhum as- 
salafi li al- 'amal as-siyasi- Mustafa Abu Zayd; 
al-Hilafa al-islamiyya bayna nuzum al-hulmn 
aJ-mu'asira - dr. Gamal al-Murakibi; Risala ila 
Sayh masayih at-turuq as-sufiyya - as-Sayh 
•Abdurrahman al-Wakll; Hadihi hiya as-sufiyya 

- as-Sayh 'Abdurrahman al-WakTl; as-Sufiyya al- 
wagh al-ahar - dr. Muhammad Gamil Gazi; al- 
Baha'iyya - as-Sayh 'Abdurrahman al-WakTl; 
Da 'wa al-haqq - as-Sayh 'Abdurrahman al-Wakil; 
Bayan Gama'a ansar as-sunna fi as-Stidan - 
"an hugiyya as-sana bi tarih 18. yuniyo 1988. al- 
miladi; Gama'a ansar as-sunna al- 
muhammadiyya, nas'atuha wa ahdafuha wa 
rigaluha - Fathi Amin 'Utman; Mabahit fi 

'aqida ahl as-sunna wa al-gama'a wa 
mawqif al-harakat al-islamiyya al-mu'asira 
minha - dr. Nasir 'Abdulkarlm al-'Aql; al- 
Gama'at al-islamiyya fi daw' a 1 -Kitab wa 
as-sunna - Sulaym al-HilalT wa Ziyad ad-Dubayg; 
at-Tariq ila gama'a al-muslimm - Husayn b. 
Muhsin b. 'Ali Gabir; Sarh al-qaslda an-nuniyya 
li Ibn al-Qayyim - dr. Muhammad Halil Harras; 
Sarh al-'aqlda al-wasitiyya li Sayh al- islam 
Ibn Taymiyya - dr. Muhammad HalTl Harras; 
Da'wa at-tawhid wa al-atwar at-tarlhiyya 
allati marra biha - dr. Muhammad HalTl Harras; 
Ibn Taymiyya as-salafi - dr. Muhammad Halil 
Ha ras; Mudakkka at-tawhid - as-Sayh 

Abdurrazzaq 'Afifi; as-Sifat al-ilahiyya bayna 
as-salaf wa al-halaf- as-Sayh 'Abdurrahman al- 
WakTl; Zandaqa al-Gayli - as-Sayh 

Abdurrahman al-Wakil; al-Usul al-'ilmiyya H 
ad-da'wa as-salafiyya - as-Sayh 'Abdurrahman 

Abdulhaliq; al-Islam wa ar-mhiyya - as-Sayh 
Aba al-Wafa Muhammad Darwis; Hawatir fi ad- 
dm wa al-igtima" - as-Sayh Abu al-Wafa 
Muhammad Darwis; at-Tawrat wa al-Ingll wa 
mada iltizam al-muslimm bi al-lman bihima 

- as-Sayh Mustafa Darwis; Risala ila baba 
Sanuda - mudakkka di fa' - as-Sayh Mustafa 
Darwis; Wasiyya al-Masih- Sarh wa tahlil - 
as-Sayh Mustafa Darwis; al-Wi layat al- 
islamiyya al-muttahida - al-hilafa al- 
islamiyya - as-Sayh Mustafa Darwis; Magalla 
al-Hady an-nabawi - kanat tasduruha al-Gama'a 



b i Misr; Magalla at-tawhid - m§ zalat 
al-Gama'a bi Misr; Magalla al-istigaba - 
tasduruha al-Gama'a bi as-Sudan; 

19. Muslimanska braca (al-Ihwan 
al-muslimOn) 

Deflnicija: 

Muslimanska braca {al-Ihwan al- 
muslimnh) su najveci savremeni islamski 
pokret (al-haraka)* . Zalaze se za povratak 
Islamu, onakvom kakvim ga predstavljaju 
Kur'an i Sunnet i za primjenu islamskog 
vjerozakona (as-sari'a al-islamiyya)* u 
prakticnom zivotu. Snazno se suprotstavlja 
politici odvajanja vjere od drzave i sve 
jacem talasu nadiranja sekularizma u 
arapskim zemljama i islamskom svijetu, 
uopce. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Osnivac ovog pokreta je §ejh Hasan 
el-Benna (1324/1906.-1368/1949.). Roden 
je u jednom selu u oblasti Buhajra (u 
zapadnom dijelu delte Nila) u Egiptu. 
Odrastao je u veoma religioznoj porodici 
koja je na cio njegov zivot ostavila dubok 
utjecaj. 

Pored vjerskog obrazovanja koje j e 
stekao u kuci i dzamiji, pohadao j e i drzavne 
skole. Poslije zavrsene srednje skole, upisao 
se na fakultet Dar al- 'ulum u Kairu na kome 
je diplomirao 1927. godine. 

- Poslije zavrsenog skolovanja, posta- 
vljen je za nastavnika ujednoj osnovnoj skoli 
u Isma'iliji, gdje je medu svijetom, narocito 
po kafanama u kojima su se okupljali radnici 
sa Sueskog kanala, poceo svoju misionarsku 
aktivnost. Tu je, u mjesecu zu-1-kade 1327., 
tj. aprilu 1928. godine, osnovao prvu celiju 
Muslimanske brace. 

Godine 1932., Sejh Hasan el-Benna 
se preselio u Kairo i u njega premjestio 
rukovodstvo pokreta. 

'"rodine 1332/1933., izdan je prvi 
broj sedmicnog lista al-Ihwan al-muslimun. 
Za direktora lista izabran je Sejh Muhibbuddln 
el-Hatlb (1302/1886-1389/1969). Zatim su 



159 



Poglavlje5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



pokrenuti listovi an-Nadir 1358/1938. i as- 
Sihab 1367/1747. godine, a nakon toga i 
vise novina i casopisa ovoga pokreta. 

Osnivacki odbor pokreta formiran j e 
1941. godine i sastojao se od 100 clanova 
koje je Sejh el-Benna licno odabrao. 

Muslimanska braca su sa svojim 
snagama ucestvovala u Palestinskom ratu 

1948. godine. O tome detaljno pise Kamil 
es-Serif, jedan od komandanata dobrovoljaca 
koje su dala Muslimanska braca, bivsi 
jordanski ministar i sadasnji generalni 
sekretar Medunarodnog islamskog savjeta 
za misionarstvo i pomoc (al-Maglis al-islami 
al- 'alam! H ad-da 'wa wa al-igata) u svojoj 
knjizi pod naslovom "Muslimanska braca u 
Palestinskom ratu" (al-Ihwan al-muslimun fi 
harb Falastln). 

8. novembra 1948. godine naNakrasija 
je izvrsen atentat i za njegovo ubistvo 
optuzena su Muslimanska braca. Na njegovoj 
dzenazi, Nakrasijeve pristalice su skandirale 
prijetnje da ce se osvetiti i da ce za njegovu 
glavu skinuti Benninu. To se, zaista, ubrzo i 
desilo, u atentatu na el-Bennu 12. februara 

1949. godine. 

* Zatim je doslo Nahhasovo mini- 
starstvo koje je - na osnovu odluke drzavnog 
parlamenta da je raspustanje pokreta bilo 
potpuno neosnovano - zatvora oslobodilo 
clanove pokreta. 

* Godine 1950. za vodu Muslimanske 
brace izabran je jedan od visokih 
funkcionera egipatskog pravosuda, sudski 
vijecnik (al-mustasar) Hasan el-Hudejbi 
(1 306/1 891 .-1 393/1 973.) koji ce kasnije vise 
puta biti pritvaran. On je 1951. godine bio 
osuden na smrt. Kasnije mu je smrtna kazna 
preinacena u dozivotnu zatvorsku kaznu, ali 
je od njenog izdrzavanja konacno osloboden 
1971. godine. 

U oktobru 1 95 1 . godine doslo je do 
krize izmedu Britanije i Egipta u kojoj su 
Muslimanska braca protiv Engleza u 
Sueskom kanalu pokrenula gerilski rat. O 
tome detaljno pise Kamil es-Serif u jednoj 
svojoj drugoj knjizi pod naslovom "Tajni 
otpor u Sueskom kanalu" (al-Muqawama as- 
sirriyya fiqanat as-Suways). 



23. jula 1952. godine grupa egipat- 
skih oficira, predvodena generalmajorom 
Muhammedom Nedzibom, uz pomoc 
Muslimanske brace izvela j e revoluciju (at- 
tawra)* u Egiptu. Buduci da su o programu 
revolucije imali j asan stav, Muslimanska 
braca su kasnije odbila ucesce u vlasti. Ovo 
odbijanje Dzemal 'Abdunnasir je shvatio 
kao neku vrstu nametanja tutorstva nad 
revolucijom, pa su dvije strane pocele voditi 
seriju rasprava i prepirki koje su dovele do 
toga da je vlast 1954. godine poduzela 
siroku kampanju hapsenja najutjecajnijih 
clanova Muslimanske brace i progona na 
hiljade drugih, pod izgovorom da su 
pokusali izvrsiti atentat na 'Abdunnasira na 
trgu al-Mansiya u Aleksandriji. Sesterica 
medu njima su pogubljena i to: 'Abdulkadir 
'Avde, Muhammed Fergali, Jusuf Tal'at, 
Hindavl Duvejr, Ibrahim et-Tajjib i Mahmud 
'Abdullafif. 

* Tokom 1965.-1966. godine ponovo 
je sprovedena siroka kampanja hapsenja 
clanova Muslimanske brace pod optuzbom 
da su formirali tajni aparat koji j e imao 
zadatak da izvrsi drzavni udar i srusi vlast. 
U ovoj sirokoj kampanji hapsenja, vlast je 
mnoge clanove Muslimanske brace strpala u 
zatvor i podvrgla mucenju, dok su trojica 
clanova pokreta pogubljena. Bili su to: 

- Sejjid Kutb (1324/1906.-1387/1966.) 
koji se, nakon el-Benne, smatra drugim 
ideologom pokreta i jednim od prvih 
pionira moderne islamske misli. On je 
uhapsen jos 1954. godine i u zatvoru j e 
proveo punih deset godina, sve dok na 
licnu intervenciju irackog predsjednika 
'Abdusselama 'Arifa nije bio osloboden 
1964. godine.. Medutim, on je, ubrzo, 
ponovo bio uhapsen, vracen u zatvor i 
osuden na smrtnu kaznu. 

Sejjid Kutb je autor mnogobrojnih 
knjizevnih, ideoloskih i islamskih djela. 
Medu njima su najpoznatija: "U okrilju 
Kur'ana" (FI zilal aI-Qur'an), "Socijalna 
pravednost u Islamu" (al-'Adala al-igtima'iyya 
fi al-islam), "Osobenosti islamskog shvacanja 
i njegovi faktori" (Hasa'is at-tasawww al- 
islami wa muqawwimatuhti), "Znakovi na 
putu" {Ma'alim fiat-tariq) i druga. 



160 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



Jusuf Hevas i 
- 'Abdulfettah Isma'il. 

* Pokret je nastavio raditi u tajnosti 
sve do 'Abdunnasirove smrti 28. septembra 
19"0. godine. 

* U \Tijeme Anvara Sadata iz zatvora 
su postepeno pusteni ostali clanovi pokreta 
koji su u vrijeme 'Abdunnasira bili 
zarvoreni. 

* Poslije el-Hudejblja, za generalnog 
lidera pokreta izabran je 'Umer et-Tilimsanl 
'1904-1986). Rukovodstvo Muslimanske 
brace u njegovo vrijeme je trazilo da se 
pokretu daju sva ranije oduzeta prava i 
po vrati sva imovina koja ira je u doba 
'Abdunnasira bila konfiskovana. Medutim, 
iider Muslimanske brace je uvijek nastojao 
siiiediii onaj put kojim bi se izbjegao 
direktan sukob sa vlastima. On je uvijek 
ponavljao da pokret mora djelovati mirno i 
crrezno, izhjegavajuci svaku vrstu nasilja i 
ekstremizma. 

" Pokret je izdavao sljedece casopise i 
r.cvine: an-Nadfr (sedmicni casopis), ad- 
Da '\va (sedmicni casopis), al-Ihwan al- 
rr.Lslimun (dnevne novine), as-Sihab 
■ rniesecni casopis), al-Muslimun (mjesecni 
casopis) i casopis Liwa' al-islam. Svi 
r.avedeni casopisi i novine su ugaseni, 
izuzev posljednjeg casopisa Liwa' al-islam 
keji jos uvijek izlazi. 

* Poslije profesora Tilimsanija za 
'.;dera pokreta je izabran Muhammed Hamid 
Ebu en-Nasr koji je u nacinu rukovodenja 
siijedio put svoga prethodnika. 

* Mustafa Meshur, jedan od celnih 
neraca ustrojstva pokreta tokom cetrdesetih 
i pocetkom pedesetih godina. Za generalnog 
lidera Muslimanske brace izabran je poslije 
smrti svoga prethodnika, profesora 
Muhammeda Hamida Ebu en-Nasra, 1996. 
godine. Poslije sedamdesetih godina ovoga 
sroljeca. period njegova rukovodenja 
pokretom ubraja se medu najaktivnije 
periode. Sam je napisao vise knjiga i 
mnosno novinskih clanaka. Ovdje treba 
spomenuti i njegovu zaslugu u osnivanju 
brojmh islamskih centara na Zapadu kao 
ogranke pokret. 



* Takoder treba spomenuti da se i van 
Egipta pojavilo nekoliko istaknutih licnosti 
sa idejama Muslimanske brace. Medu njima 
su najpoznatiji: 

Sejh Muhammed Mahmud es-Savvaf, 
osnivac i generalni nadzomik {muraqib 
( amm) pokreta Muslimanske brace u Iraku. 
Autor je vise pisanih djela. Nakon iseljenja 
iz Iraka 1959. godine i nastanjenja u Mekki- 
Mukeremi, odigrao je znacajnu ulugu u 
sirenju Islama u Africi. 

- Dr. Mustafa es-Siba'I (1334/1915.- 
1384/1964.), prvi generalni nadzornik 
{muraqib 'amm) pokreta Muslimanske brace 
u Siriji. Doktorirao je na Azherovom 
Pravnom fakultetu {Kulliyya as-sari'a) 1 949. 
godine. Bio je komandant dobrovoljaca 
Muslimanske brace u Palestinskom ratu 
1948. godine. Kao nezavisni kandidat 
za grad Damask, kandidirao se na 
parlamentarnim izborima u Siriji 1949. 
godine. Bio je izvanredan i u svoje vrijeme 
nenadmasan govornik. Osnovao j e Pravni 
fakultet {Kulliyya as-sari'a) u Damasku 
1954. godine i bio njegov prvi dekan. 
Napisao je "Zakon o personalnom statusu" 
( Qanun al-ah wal as-sahsijya). 

Pokret Muslimanske brace u Jordanu 
osnovan je 13. ramazana 1363., tj. 19. 
novembra 1945. godine. Njegov prvi 
predsjednik je bio Sejh 'Abdullatif Ebu 
Kura koji je komandirao bataljonom 
dobrovoljaca Muslimanske brace iz Jordana 
u Palestinskom ratu 1948. godine. 

26. novembra 1953. godine, profesor 
Muhammed 'Abdurrahman Halifa (rod. 
1919.) nosilac tri viseka nauena zvanja, 
izabran je za generalnog nadzornika 
(muraqib 'amm) Muslimanske brace u 
Jordanu. 

Idejei ubjedenja: 

* Muslimanska braca vjeruju u takvu 
ideju Islama koja b i u jednom integralnom 
programu {manhagan samilan)* regulirala 
stremljenja svih muslimana i na svim 
poljima zivota. Vodeni takvom idejom, oni 
zagovaraju uspostavu takve islamske drzave 
koja bi se borila za uzdizanje Allahove rijeci 
naZemlji. 



161 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Tu ideju najbolje objasnjava Sejh Hasan 
el-Benna koji kaze: "Islam je i ibadet, i 
vodstvo, i vjera, {diri)* i drzava, i duhovnost, 
i rad, i namaz, i borba na Bozyem putu 
{gihad}*, i pokomost, i sud, i mushaf, i 
sablja i ni jedno se od drugoga ne moze 
odvojiti." 

* Od samog svoga osnivanja, Musli- 
manska braca nastoje prosiriti djelokrug 
svojih aktivnosti, kako bi njihov pokret 
poprimio svjetske razmjere, sto b i - po logici 
postojanja mnostva centara - bila najbolja 
garancija njegova opstanka i uspjeha. O 
ovome pokretu Hasan el-Benna je rekao: 
"Muslimanska braca su i selefijski pokret, i 
sunnijski put, i sufijski hakikat, i politicka 
organizacija, i sportsko udruzenje, i naucno- 
kulturni savez, i ekonomsko preduzece i 
socijalna ideja." 

* Govoreci o najprepoznatljivijim 
obiljezjima pokreta, el-Benna kaze: "Pokret 
Muslimanske brace se prepoznaje po: 

izbjegavanju svih vrsta neslaganja, 

izbjegavanju dominacije celnika i 
utjecajnih licnosti, 

izbjegavanju stranacke podvojenosti 
{al-ahzab)* i zvanicnih ustanova {al-hay'at), 

brizljivosti u izgradnji i postepenosti 
u koracima, 

preferiranju znanstveno-proizvodne 
aktivnosti nad propagandom i plakatama, 

masovnom prilasku omladine. 

brzini sirenja po selima i gradovima. 

* Na drugom mjestu, govoreci o 
najkarakteristicnijim osobinama ideje 
(da'wa) pokreta, on kaze: "Ideja pokreta 
Muslimanske brace je: 

Bozanska {rabbaniyya), jer se svi 
nasi ciljevi temelje na priblizavanju svijeta 
svome Gospodaru, 

Svjetska { 'alamiyya), jer j e upucena 
svim ljudima, a svi ljudi su braca, jer potjecu 
od istog korijena. Medu sobom, jedni od 
drugih su bolji samo po bogobojaznosti i po 
ucinjenom opcem dobru za zajednicu i 



Islamska {islamiyya), jer pripada 
Islamu. 

* Definirajuci stupnjeve potrebne 
aktivnosti koja se tra2i od svakog iskrenog 
brata, Sejh el-Benna kaze da su to: 

Samoosposobljavanje {islah nafsihf) 
kako bi svaki pojedinac bio fizicki snazan, 
cvrstih moralnih vrijednosti, obrazovan, 
sposoban za privredivanje, zdravog uvjerenja i 
ispravno obavljenih vjerskih obreda. 

Formiranje zdrave muslimanske 
porodice {takwin al-bayt ai-muslim), tako 
sto ce svoju celjad nauciti kako da postuju 
njegovo misljenje i u svim sferama 2ivota u 
kuci cuvati kodekse islamske etike. 

Upucivanje drustva u kome zivi 
{irsad ai-mugtama'), tako sto ce u njemu 
pozivati da se cini dobro, a odvracati od 
onoga sto ne valja. 

Oslobadanje domovine {tahrir al- 
watan) od svake strane, neislamske vlasti i 
dominacije u politickom, ekonomskom, 
kulturnom i svakom drugom smislu. 

Popravljanje vlasti {islah al-hukuma), 
sve dok ona istinski ne bude cisto islamska. 

Vracanje identiteta islamskog Ummeta 
sirom svijeta {i' ada al-kiyan ad-duwali H al- 
umma aJ-isJamiyya), kroz oslobadanje zemalja 
islamskog svijeta i povratak njegovog 
nekadasnjeg ponosa. 

Prosvjecenju svijeta putem sirenja 
Islama {ustadiiyya al- 'alam bi nasr da 'wa al- 
islam), sve dok mnogobostva ne nestane i dok 
se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne 
mogne. {jer Allah zeli vidljivim uciniti svjetlo 
Svoje, makartoine bilopo volji nevjemicima). 

* Pozivanje {ad-da'wa) el-Benna dijeli 
natri faze: 

1. fazu upoznavanja, 

2. fazu formiranja i 

3. fazu sprovodenja. 

* U svojoj poslanici pod naslovom 
Risala at-ta'alim, Sejh el-Benna kaze: "Nasa 
zakletva na vjernost sastoji se iz deset 
principa, pa ih dobro zapamtite: razumijevanja, 



162 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



iskrene namjere, rada, borbe na Bozijem 
putu (al-gihad)* , poartvovanja, pokornosti, 
usrrajnosti, odricanja, bratstva i vjernosti." 
On potom, ukratko objasnjava svaki od 
navedenih principa, a zatim kaze: "Dragi 
brate, ovo bi ukratko bio tvoj poziv i pojasnjenje 
rvoje ideje. Sve ove principe mozes svesti na 
svega pet kratkih deviza: Allah je nas cilj, 
Poslanik je nas uzor, Kur'an je nas 
vjerozakon, Dzihad je nas put i Pogibija na 
Bozijem putu je nasa najuzvisenija zelja. U 
njihovom ispoljavanju, takoder, ih mozes 
svesti na pet kratkih rijeci: jednostavnost, 
ucenje, namaz, sluzenje u vojsci i moral." 

* U svojoj knjizi "Osobenosti islamskog 
shvacanja i njegovi faktori" (Hasa'i's at- 
casawwur al-islamf wa muqawwimatuhu) 
Sejjid Kutb iznosi razumijevanje Islama, 
onako kako ga shvacaju on i Muslimanska 
braca. Pri tome on kaze da se ono temelji na 
sljedecim osobenostima: bozanstvenosti 
[ar-rabbaniyya), ustrajnosti (at-tebat), sveobu- 
hvatnosti (as-sumuf), uravnotezenosti (at- 
tawazuri), pozitivnosti (al-Igabiyya), stvamosti 
i al-waqi'iyya) i monoteizmu (at-tawhid). 
Nakon ove podjele, autor svaku od 
navedenih osobenosti u zasebnom poglavlju 
pojasnjava i tumaci njeno znacenje. 

* Amblem Muslimanske brace predsta- 
vljaju dvije ukrstene sablje, sa Mushafom u 
sredini, kur'anska rijec "Pripremite!" (wa 
a'iddu) i tri kratke rijeci: istina (haqq), snaga 
iquwwa) i sloboda (hwriyya). 

* Pokret j e u posljednje vrijeme 
promijenio nacin djelovanja i odustao od 
direktnog sukoba s vlastima. Zbog takvog 
djelovanja u proslosti, pokretu je nanesen 
tezak udarac, narocito u Egiptu i Siriji, gdje 
je izgubio mnoge najuticajnije licnosti i gdje 
su clanovi pokreta bili izlozeni hapsenjima, 
zarvaranju i mucenjima, sto j e dovelo do 
njegova nestanka u javnosti koja je pomagala 
sirenju njegovih ideja. 

* Pokret j e zadrzao svoj ociti utjecaj u 
strukovnim sindikatima i raznim politickim 
oblastima. 

* Danasnje egipatske vlasti ne 
dozvoljavaju osnivanje partija (ahzab)* na 
\jerskqj osnovi pod izgovorom nemijesanja 



vjere (ad-dO)* u pobAn i poaojanja 
nemuslimanskih imij iia, sto Mwdinvmskoj 
braci ne cmenx>g<cEava ^gr 1 »» rrtxnk u 
javnost. To ih prisOjava da rist ■ savcz sa 
postojecim opozici<mim patpB i da sa 
njima formiraju koaliciju, kako bi na taj 
nacin s a svojim predstavnkima mogli olazm 
u egipatski parlament {magtis as-sa1> at- 
masrl). Medutim, ove koalicije, kao i nekr 
druge aktivnosti pokreta, dosada sa vSc 
puta izazivale ostru kritiku kako od strane 
simpatizera tako i od protivnika pokreta. 

* Muslimanskoj braci ne zamjera se 
samo zbog njihovih politickih stavova, nego 
i zbog nekih drugih nedorecenosti. Kritika 
im se upucuje i u pogledu nekih ideoloskih i 
programskih promasaja kao i zbog izjava 
pojedinih aktivista. Tako se, recimo, el- 
Benni upucuju zamjerke na neke njegove 
izjave koje se ticu akaidskih pitanja, npr. 
kada u nabrajanju univerzalnih vrijednosti 
pokreta kaze da je on "i sufijski hakikat" 
( wa haqlqa sOfiyya). Takoder mu se zamjera 
to sto olahko prelazi {mawqiRihu at- 
tafwidff preko stvarnog znacenja Allahovih 
imena i atributa i sto znanje o njima 
prebacuje Allahu, zatim sto dodatne 
inovacije u vjeri (al-bida'al-idafiyya)* 
smatra pukim fikhskim neslaganjem (hilaf 
fiqhf)*. Ocito, Hasan el-Benna tesavvuf 
shvaca kao neku vrstu poboznosti i 
isposnistva, a ne kao devijaciju u vjerovanju 
i ponasanju. Sto se, pak, tice vjerovanja u 
Allahova imena i atribute, el-Benna smatra 
da je put prvih generacija muslimana 
"najispravniji i najpreci da se slijedi" (huwa 
aslam wa avla bi al-itba"), bez obzira na to 
da li covjek razumije sva znacenja koja se 
odnose na imena i atribute fli ne. 

* Nekim od pristalica pokreta (al- 
haraka)* zamjera se to sto pretjeruju 
(al-guluww)* u svom velicanju i divljenju 
Sejhu Hasanu el-Benni. Bez sumnje, pretje- 
rivanje u velicanju i hvaljenju pojedinih 
voda i istaknutih licnosti je nesto sto je 
ljudsko i cega se ni mnogi drugi muslimani 
nisu uspjeli sacuvati. Konacno, pretjerivalo 
se i kada se radilo o Poslaniku, nekim 
ashabima i dobrim ljudima poslije njih. 
Ovakvo preuvelicavanje svojih voda, manje- 
vise j e ocito i kod pristalica drugih 



163 






Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



savremenih islamskih pokreta. Tako se 
moze naci da neko preuvelicava Sejha 
Muhammeda b. 'Abdulvehhaba, neko el- 
Bennu, neko el-Mevdudija, neko Sejjida 
Kutba itd. 

Medutim, ispravno bi bilo da se svi 
pridrzavaju islamskog puta {manhag al- 
islam) i da se u tom pitanju pozivaju na 
Allahovu Knjigu i Sunnet Njegova 
Poslanika, i to onako kako su ih 
razumijevali i shvacali casni preci iz prvih 
generacija muslimana, koji strogo 
zabranjuju pretjerivanje i preuvelicavanje 
(al-guluww), cak i kada se radi o licnosti 
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem. 

Ovome treba dodati i to da su neki lideri 
pokreta, poput et-Tilimsanija i Se'ida Have 
davali takve izjave i rjesenja za pojedina 
pravna pitanja (al-aqwal wa al-igtihadat) 
kakve zdravo poimanje Islama ne moze 
prihvatiti. Ovdje treba podvuci cinjenicu da 
je svacije misljenje, osim nepogresivog 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 
upitno i da se kao takvo moze prihvatiti i 
odbiti. 

Akaidski i idejni korijeni: 

* Na pokret Muslimanske brace 
snazno su utjecali: Selefijski pokret Sejha 
Muhammeda b. 'Abdulvehhaba, senusijski 
pokret i ideje es-Sejjida Resida Ride. Vecina 
ideja ovih pokreta nastavak su ucenja Ibn 
Tejmijjine skole (umro 728/1328. godine) 
koje je, opet, on preuzeo iz skole Imama 
Ahmeda b. Hanbela - Allah mu se smilovao. 

* Muslimanska braca su iz tesavvufa 
preuzela one elemente koji pozivaju na 
odgoj, ciscenje te preodgajanje duse, sto je 
bila redovna praksa prvih sufija koji "su 
se prepoznavali po cistoci vjerovanja, 
ustrajnosti i agilnosti. 

* Spomenuta shvacanja el-Benna je 
sakupio i ugradio u ucenje svoga pokreta, 
dodavsi im i neke nove elemente koje su 
iziskivali zahtjevi vremena i sredine, kako bi 
se suprotstavio sve jacem nadiranju novih 
strujanja, narocito u Egiptu, kao i u cijeloj 
regiji. 



Rasirenost i centri utjecaja: 

* Pokret {harakaY Muslimanske brace 
prvo se pojavio u Ismailiji odakle se prenio 
u Kairo a potom prosirio i po drugim 
egipatskim gradovima i selima. Krajem 
cetrdesetih godina muslimanska braca u 
Egiptu imala su oko 3.000 ogranaka i veliki 
broj clanova. 

* Pokret Muslimanske brace prosirio 
se iz Egipta i na druge arapske zemlje. 
Narocito snazan utjecaj pokret je imao u 
Siriji, Palestini, Jordanu, Libanu, Iraku, 
Jemenu, Sudanu i nekim drugim arapskim 
zemljama. Danas Muslimanska braca imaju 
svoje pristalice i simpatizere u vecini 
zemaljasvijeta. 1 

Iz navedenog se vidi: 

Da je pokret Muslimanske brace 
najmasovniji savremeni islamski pokret koji 
se zalaze za uvodenje Kur'ana i Sunneta i 
prakticnu primjenu islamskog vjerozakona 
u svim sferama zivota, da se odlucno 
suprotstavlja politici odvajanja \jere (ad-doi)* 
od drzave {fasl ad-dm 'an ad-dunya), da se 
bori protiv sve jaceg nadiranja sekularizma 
{al-madd al- 'i/mani) i za uzdizanje Allahove 
rijeci na Zemlji i to sve kroz jedan globalni 
pokret, daleko od bilo kakvih nesporazuma i 
sukoba, 

Da, kroz svoje uzvisene ideje, u nadi 
u ponovno uspostavljanje islamske drzave, 
nastoji odgojiti mlada pokoljenja koja ce 
reformirati vlade u svojim zemljama i raditi 
na uspostavljanju reda i mira u svojim 
sredinama, 

Da se u vezi sa programom (a/- 
manhag)* i ponasanjem pojedinih njegovih 
pripadnika i pokretu Muslimanske brace, 
kao i drugim pokretima, mogu iznijeti 
odredene zamjerke. 



1 Vrlo znacajnu uiogu, kao misionarski pokret, 
Muslimanska braca imaju danas i u Bosni i 
Hercegovini i sirem prostora Balkana. 



164 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



Bibliografija: 

H asan al-Banna - m abadi' wa usul 
fi mu'tamarat hassa - al-Mu'assasa al- 
islamiyya - Dar as-sihab bi al-Qahira, at-tab'a al- 
uia 1400/1980.; Qanun gam'iyya Ihwan al- 
muslimin al-'amm al-mu'addal - Matba'a 

Ihwan al-muslimin 1354. al-Higri; al- Ihwatl al- 
muslimun - ahdat suni'at at-tarih - Mahmud 
'Abdulhalim - Dar ad-da'wa - al-Iskandariyya - at- 
tab'a al-ula - Matabi' ganda as-Saflr 1979. al- 
miladi; Hasan al-Banna - ad-da'iya al-imam 
al-mugaddid - Anwar al-Gundl - Dar al-Qalam - 
Bayrut; as-Sahid Sayyid Outb - Yusuf al- 
'Agm - Dar al-Qalam - Bayrut; al- Ihwan al- 

mus limun wa al-gama'at al-islamiyya - dr. 
Zakariyya Sulayman Buyflmi - Maktaba Wahba - 
al-Qshira; Mudakirat ad-da 'wa al-islamiyya 
- Hasan al-Banna - al-Maktab al-islarnl - at-tab'a 
ar-rabi'a - Bayrut, 1399/1979. Dar as-sihab bi al- 
Qahira; Magmii 'a rasa 'H al-imam Hasan al- 
Banna; al- Ihwan al-muslimun - dr. Ritchad 
Michal - targama: 'Abdussalam Ridwan - Maktaba 
Madbuli - at-tab'a al-ula 1977. al-miladi.; al- 
ih wan al-muslimun kubra al-harakat al- 
islamiyya al-hadlta - Ishaq Musa al-Husayni; 
al-Ihwan al-muslimun wa al-mugtama' al- 
misrf- Muhammad §awqi Zaki; al- Harakat al- 
islamiyya fi Misr wa Iran - dr. Rif at Sayyid 
Ahmad - Sina li an-na§r; Taqrir istratfgl 'an 
gama 'a Ihwan al-muslimin wa al-gama'at 
al-uhra - a'addahu Markaz ad-dirasat al- 
istratTgiyya wa as-siyasa bi ganda al-Ahram 
al-misriyya (wa 'alayh ta'liq li ad-duktur 'Ali 
Guraysa); Sahid al-mihrab - 'Umar at- 
Tilimsani; Gundullah teqafatan wa ahlaqan - 
Sa'Td Hawd; 

20. Islamski pokret na Indijskom 
potkontinentu 

Definicija: 

Islamski pokret na Indijsko-pakis- 
tanskom potkontinentu {al-Gama" al- 
islamiyya fi sibh al-qarra al-hindiyya al- 
bakistaniyya) je jedan savremeni islamski 
pokret koji sav svoj trud posvecuje 
uvodenju i primjeni islamskog vjerozakona 
{as- sari' a al-islamiyya}* na svim poljima 
zivota i odlucno se bori protiv uvodenja 
svih oblika sekularizma, koji u ovome 
dijelu svijeta pokusavaju nametnuti svoju 
hegemoniju. 



Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* EbQ el-AMa el-Mewdudi (1321 1903.- 
1399/1979.). Roden je u graciu Aurangabad 
u pokrajini Hajdarabad. Prvo obrazovanje i 
odgoj stekao je pred svojim ocem Sejjidom 
Ahmedom Hasanom koji vodi direktno 
porijeklo od, po poboznosti i yjerskom 
ugledu, poznate porodice Kutbuddina 
Mevdudija. 

Svoj misionarski zivot zapo5eo je 
kao novinar 1918. godine. Godine 1920., 
formirao je "Novinarski front" {Gabha 
sahafiyya) u cilju propagiranja Islama 
{tablig al-islam). U svojoj novinarskoj 
karijeri radio je u vise redakcija, kao 
novinar, direktor i urednik. 

- Njegova knjiga pod naslovom 
"Dzihad u Islamu" (al-Gihad fi al-islam) 
objavljena 1928. godine, naisla je na 
sirok odjek medu citaocima i podstakla 
na borbu protiv Engleza, idolopoklonika 
(al-wataniyyin)* i neprijatelja Islama sirom 
oblasti. 

- U Hajdarabadu je 1933. godine 
pokrenuo casopis pod imenom "Tumac 
Kur'ana" {Targuman al-Qur'an) sa devizom: 
"Muslimani, pronesite svijetom zov Kur'ana! 
Ustanite i sa njim obletite svijet!" Preko 
ovoga casopisa prosirio je svoje ideje sirom 
Indijsko-pakistanskog potkoninenta i pripremio 
teren za osnivanje kasnijeg Islamskog 
pokreta (al-Gama" al-islamiyya). 

- El-Mevdudi se 1937/1938. godine na 
poziv upucen od Ikbala (1873-1938.) preselio 
u Lahor gdje j e u Basankotu osnovao skolu 
Dar al-islam u kojoj j e odgajao Ijude i pisao 
knjige. Medutim, svega nekoliko mjeseci 
nakon el-Mevdudijeva preseljenja u Lahor, 
Ikbaljeumro. 

Preko Casopisa Targuman al-Our'an 
el-Mevdudi se obratio muslimanskoj ulemi i 
rukovodstvu i pozvao ih da prisustvuju 
osnivackom kongresu koji se odrzao 26. 
augusta 1360/1941. godine u Lahoru. Na 
kongresu je prisustvovalo 75 uglednih 
muslimanskih licnosti koje su predstavljale 
indijske pokrajine. Na ovome kongresu 
osnovan je islamski pokret za cijeg je vodU 
(emira) izabran el-Mevdudi. 



165 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



- U to doba Britanci su drzali vlast u 
svojim rukaraa. Mevdudijeva smjela fetva o 
zabrani muslimanima sluzbe u okupacionim 
snagama, izazvala j e pravu buru i zestok 
napad kolonijalnih snaga (al-quwa al- 
isti'mariyya)* na islamski pokret od samog 
njegovog osnivanja. 

- 28. augusta 1 947. godine na politickoj 
sceni pojavila se, u paganskoj Indiji (al-Hind 
al-wataniyyif \ neovisna drzava Pakistan, 
geografski razdvojena na dva dijela. Usljed 
toga bilo je nuzno formiranje novoga 
neovisnog rukovodstva pokreta za Indiju, 
iskljucivo radi lakse koordinacije i rukovodenja 
pokretom. Pokret se u to doba punom parom 
angazirao na podizanju kampova za prihvat i 
pruzanje pomoci muslimanskim muhadzirima 
dok se ne snadu. 

- Zbog svoje neustrasive aktivnosti i 
borbe protiv protivnika uvodenja islamskog 
vjerozakona (as-san'a al-islamiyyif u 
Pakistanu, el-Mevdudi je u svome zivotu 
vise puta hapsen i pritvaran. Jednom 
prilikom je bio osuden i na smrtnu kaznu, ali 
mu je ona kasnije ublazena i preinacena u 
kaznu zatvorom. Medutim, sva ta silna 
hapsenja ni najmanje ga nisu omela ni 
pokolebala. Naprotiv, ona su ga jos vise 
jacala i ulijevala mu duboku yjeru u ispravnost 
svojih ideja i principa Islama. 

Islamski pokret pruzao je i pruza 
veliku pomoc kasmirskim borcima u 
njihovoj legitimnoj borbi protiv Indije, 
narocito medicinsku pomoc i pomoc oko 
smjestaja u kampovima za izbjeglice. 

- U novembru 1971. godine Pakistan 
se podijelio na dva dijela Zapadni, danasnji 
Pakistan i Istocni, danasnji Banglades. El- 
Mevdudi je sa velikim zaljenjem docekao 
ovu podjelu. 

- Pocetkom novembra 1972. godine 
el-Mevdudi je na licni zahtjev, usljed 
pogorsanog zdravstvenog stanja, smijenjen 
sa polozaja vode pokreta, a za njegovog 
nasljednika je izabran Mejan Tufejl 
Muhammed. Poslije toga, el-Mevdudi se 
posvetio istrazivanju i pisanju. U tom 
periodu je i zavrsio svoje, ranije zapoceto 
djelo, "Razumijevanje Kur'ana" (Tafhlm 
al-Qur'an), 



- El-Mevdudiju je 28. februara 1979. 
godine, zbog njegovog doprinosa Islamu, 
dodijeljena nagrada kralja Fejsala. Novcane 
vrijednosti nagrade se odrekao u korist 
osnivanja Akademije islamskih znanosti u 
Lahoru. 

- El-Mevdudi je preselio na Ahiret 1 1 . 
zu-1-kadeta 1399., tj. 22. septembra 1979. 
godine nakon izvrsene hirurske operacije u 
Njujorku. Njegovo tijelo je preneseno u 
Lahor, gdje je uz veliku zalost islamskog 
svijeta i ukopan. 

- El-Mevdudi je iza sebe cstavio 
snazne ideje, ljude koji ce ih nositi i bogatu 
biblioteku svojih pisanih djela, od kojih je 
vecina prevedena na vise stranih jezika i 
dozivjela brojna stampana izdanja. 

- Na kraju treba napomenuti da je el- 
Mevdudi - Allah mu se smilovao - zastupao 
i neka misljenja oko kojih je medu aktivistima 
da'we bilo puno neslaganja. Ona se, uglavnom, 
odnose na pojedina novoiskrsla pitanja i nove 
ideje. 

* Mejan Tufejl Muhammed, roden 
1914. godine. Jedan je od osnivaca pokreta. 
Za vrijeme el-Mevdudija bio je generalni 
sekretar pokreta, a poslije el-Mevdudijeva 
odlaska 1972. godine i njegov glavni lider 
{amtr al-gama'a). Godine 1977. ponovo je 
izabran za ovu funkciju i na njoj ostao 
sve do 1987. godine. Uhapsen je i strpan 
u zatvor zajedno sa el-Mevdudijem. 
Ucestvovao je na brojnim kongresima i 
drugim vaznim sastancima pokreta, kako u 
Pakistanu, tako i van Pakistana. Imao je tri 
univerzitetske diplome za fiziku, matematiku i 
pravo. 

* Kadi Husejn Ahmed, koji je jedno 
vrijeme bio generalni sekretar pokreta, a 
nakon Mejan Tufejlova odlaska 1987. 
godine i njegov glavni lider. 

* Hursld Ahmed, zamjenik lidera 
pokreta i bivsi ministar u pakistanskom 
ministarstvu 1978. godine i clan pakistanskog 
parlamenta. 

* Muhammed Eslem Sulejmi, generalni 
sekretar pokreta. 



166 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



* Halil Ahmed el-Hamidi, direktor 
ustanove Dar al-'aruba i direktor el- 
Mevdudijeva instituta za islamske studije 
(Ma 'had al-Mawdudf al- 'alami H ad-dirasat 
al-islamiyya). 

* Huram-dzah Murad (umro u Pakistanu 
1416/1995.), bivsi direktor Islamskog udru- 
zenja (al-Mu'assasa al-islamiyya) u Engleskoj, 
lideT Islamskog pokreta u Istocnom Pakistanu 
prije odvajanja i zamjenik generalnog 
sekretara pokreta. 

* Emln Ahsen Islah!, jedan od najpoz- 
natijih ucenjaka pokreta. Uhapsen je zajedno 
sa el-Mevdudijem. Pokret je napustio zbog 
ulaska pokreta u politicku utrku i izbore, ali 
se njegova pisana djela jos uvijek izucavaju 
u programima pokreta. 

* Profesor 'Abdulgafur Ahmed, bivsi 
lider ogranka pokreta za Karaci, clan drzavnog 
parlamenta i ministar za industriju i metale u 
pakistanskoj vladi 1 978. godine. 

* Mahmud A'zam el-Faruki, bivsi clan 
drzavnog parlamenta i ministar za infor- 
macije i radio-televiziju u pakistanskoj vladi 
1978. godine. 

* Es-Sejjid Es'ad el-Gajlanl, upravitelj 
pokrajine Pendzab i clan drzavnog parlamenta 
( 'udw al-barlaman al-markazi)* ispred 
islamskog pokreta. Napisao je i izdao preko 
80 djela iz raznih oblasti islamskog zivota. 

* Sudri Rahmet Ilahi, bivsi ministar 
za vodoprivredu i energetske izvore u 
pakistanskoj vladi 1978. godine. 

* Ebu el-Lejs el-Islahi en-NedevI, prvi 
lider pokreta u Indiji. Kasnije je ovaj polozaj 
bio napustio, ali je na njega ponovo izabran 
i vracen. Tu funkciju i danas obavlja. 

* Sejh Muhammed Jusuf, lider pokreta 
nakon prvobitne el-Lejsove ostavke. 

* Sejjid Hamid Husejn, istaknuti 
misionar i jedan od najdarovitijih govornika 
pokreta. Umro je nakon obavljenog hadzdza 
1405/1985. godine. 

* Efdal Husejn, sadasnji generalni 
sekretar pokreta. Veliki j e strucnjak u 
oblasti odgoja i obrazovanja. Na tom polju 
je napisao blizu 30 poznatih djela. 



* Sejjid Ahmed 'ArOdz el-Kadiri, 
sadasnji pomocnik lidera pokreta i glavni 
urednik casopisa "Zandanld" (aJ-Havaf). 
Ovaj casopis j e glasilo islamskog pokreta u 

Indiji. 

* Ebtl el-Kelam Muhammed Ebfi 
Jusuf, prvi stvarni lider pokreta u 
Bangladesu nakon njegovog otcjepljenja od 

Pakistana 1972. godine. 

* 'Abbas 'Ali-han, danasnji lider 
pokreta. 

* Gulam A'zam, kome je jedno 
vrijeme u njegovoj rodenoj zemlji bilo 
oduzeto pravo na drzavljanstvo. Naime, na 
njega su vlasti vrsile svakojake pritiske, 
progonile ga i hapsile, sve u cilju slabljenja 
pokreta. Prije odvajanja Istocnog Pakistana 
od Zapadnog, bio je lider Islamskog pokreta 
u Istocnom Pakistanu. Poslije izlaska iz 
zatvora, ponovo j e izabran za lidera pokreta 
u Bangladesu. 

Ideje i ubjedenja: 

* Ideje i ucenje Islamskog pokreta su 
iste one ideje i ucenje koje zastupaju 
sljedbenici sunneta i dzema'ata ('aglda ahl 
as-sunna wa al-gama'a). U svojim najkracim 
crtama one ne izlaze iz okvira pozivanja na 
cisti islamski monoteizam (at-tawhid), 
striktno pridrzavanje Allahove Knjige i 
Sunneta Njegova Poslanika i prakticne 
primjene islamskog vjerozakona (tatblq 
as-sari'a al-islamiyya)* u svakodnevnom 
zivotu covjeka. 

El-Mevdudi j e stalno naglasavao da 
"Islam nije cisto filozofski nacin pogleda na 
zivot, nego univerzalni sistem zivota", te 
"da pred sobom nemamo nikakav njemu ni 
slican, model zivota i da nikada necemo 
uspjeti uciniti nikakvu uslugu za dobrobit 
Islama ako se budemo oslanjali samo na 
govore i prazne rijeci". 

* Ciljevi Islamskog pokretar. 

Islamski pokret, u najkracim crtama, ima 
sljedece ciljeve: 

Islam kao univerzalni sistem za 
cijelo covjecanstvo, a narocito za islamski 
svijet. 



167 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



- Upucivanje poziva svima koji se 
deklaraju kao muslimani da iskreno vjeruju 
u Allaha, da preodgoje svoje duse i da 
ih ociste od svih vrsta nedosljednosti i 
licemjerstva. 

Upucivanje poziva svim stanovnicima 
na Zemlji da se oslobode postojece vlasti 
nasilnika (at-tawaglf)* koju provode dikta- 
tor!, razvratnici i da iz njihovih ruku istrgnu 
emanet znanja i ideja i povjere ga u ruke 
vjernika muslimana. 

* Svoju borbu el-Mevdudi je usred- 
sredio na cetiri sljedeca polja: 

Borbu protiv ideje o pripadnosti 
zajednickoj naciji u cijeloj Indiji. Takvu 
ideju pokrenula je Kongresna partija {Hizb 
al-mu'tamar) koja se svim silama zalagala 
za srastanje Hindusa i muslimana u jednu 
zajednicku naciju. Svoje protivljenje takvoj 
ideji el-Mevdudi je otvoreno iznio i razloge 
za takav svoj stav objasnio u svojoj knjizi 
"Muslimani, danasnji sukob i pitanje nacije" 
(al-Muslimim wa as-sira' al-hali wa mas' ah 
al-qawmiyya), 

Borbu protiv prevlasti i hegemoni] e 
zapadne civilizacije. 

Borbu protiv rukovodstva koje 
zagovara ideje koje se protive islamskim 
pogledima na zivot i 

Borbi protiv ideja koje nose pecat 
vjerske zaostalosti i konzervatizma. 

* Za stabilnost pokreta el-Mevdudi je 
naglasavao sljedeca tri faktora: 

Da nije dovoljno da njegovi saradnici 
budu j aki samo u svome ubjedenju, nego 
da svaki od njih mora biti povjerljiv i 
besprijekorno cistog viadanja, 

Da sistem di ,:: 'wp, mora biti cvrst i da 
se ne moze f- nikakva aljkavost i 

nemar, 

Da da "wb u s vojim redovima istovre- 
meno mora imati dvije vrste misionara: 

1. sljedbenike tradicionalne islamske 
kulture i 

2. sljedbenike moderne islamske 
kulture. 



* U svome govoru odrzanom 19. 
februara 1948. godine, na Pravnom fakultetu 
u Lahoru, el-Mevdudi je u cetiri glavne 
tacke, definirao ciljeve mlade pakistanske 
drzave: 

Apsolutna vlast u Pakistanu pripada 
samo Allahu i pakistanska vlada ima zadatak 
da samo provodi Allahovu volju, 

Islamski vjerozakon (as-san'a al- 
islamiyya)* je osnovni zakon drzave, 

- Ukidanje svih zakona koji su u 
suprotnosti sa islamskim vjerozakonom i 
nedonosenje ubuduce zakona koji bi se 
kosili sa islamskim vjerozakonom. 

- Pakistanska vlada je duzna provoditi 
vlast u duhu islamskog vjerozakona. 

* Ovaj prijedlog ciljeva iznesenih u 
cetiri spomenute tacke naisao j e na veiiki 
odjek i odobravanje tako da mu je iz raznih 
krajeva sa odobravanjem i podrskom pocelo 
pristizati na hiljade pisama podrske. 
Medutim, njima se u pocetku usprotivila 
vlast i uhapsiia el-Mevdudija, zajedno sa 
njegovim saradnicima i istomisljenicima, ali 
je ubrzo promijenila misijenje i pristala na 
iznesene zahtjeve tako da je Osnivacka 
skupstina vec u martu 1949. godine izdala 
svoju poznatu odluku o prihvacanju 
navedenih ciljeva. Ova odluka o uvazavanju 
islamskog vjerozakona jos je uvijek na snazi 
udrzavi Pakistan. 

* U ostvarenju svoj ih ciljeva pokret se 
sluzi sljedecim sredstvima: 

Ispravljanjem shvacanja svojih sljed- 
benika, usadivanjem, njegovanjem i razvija- 
njem islamskih ideja, pojasnjavanjem 
Pravoga puta i kritikom Zapada koji je uspio 
da sa svojim idejama zavede vecinu svijeta, 

Posvecivanjem posebne paznje cesti- 
tim pojedincima i njihovim odgajanjem u 
duhu pravog islamskog ucenja, 

- Zalaganjem u uvodenju reda i mira u 
svim slojevima islamskog drustva, rjesa- 
vanjem njegovih problema na naucnim 
usnovama i u duhu islamskog ucenja o 
humanosti, bratstvu, pravdi i jednakosti, 



168 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



Pomaganjem u popravljanju vlasti, 
putem izrade i uvodenja programa za 
borbu protiv negativnih pojava u drustvu, 
sirenja zdrave islamske svijesti i odgajanja 
cestitih generacija mladih narastaja koji 
ce u buducnosti preuzimati odgovorna 
mjesta u vlasti i nastaviti dalje reforme na 
temelju ucenja Allahove Knjige i Sunneta 
Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem. 

* Pokret je dugo vremena radio na 
formiranju organiziranog islamskoga pokreta 
medu studentima, poznatog pod nazivom 
Islami gam'iyya at-talaba. U svojim 
aktivnostima i rukovodenju ovaj studenski 
pokretjeneovisan. 

Pokret j e stao na stranu afganis- 
tanskih izbjeglica i mudzahida, na taj nacin 
sto im j e pruzio ogromnu pomoc u 
podizanju izbjeglickih kampova, lijecenju u 
bolnicama itd. I danas, nakon zavrsetka rata, 
ovaj pokret u Pakistanu veliki dio svojih 
aktivnosti posvecuje izbjeglicama iz 
Afganistana. 

* Pokret j e punih devet godina (1974. 
- 1956.) vodio zestoku borbu sa socija- 
listima, Hindusima i ateistima, sve dok 
1956. godine nije uspio dobiti ustav koji se 
sraatra jednim od tekovina proislamskog 
opredjeljenja. Ova borba jos nije zavrsena, 
jer se u raznim oblicima nastavlja voditi 
sve do danas. 

* U ustavu pokreta u Pakistanu, izmedu 
ostalog, doslovno stoji: 

- Da ce (pokret) Allahovu Knjigu i 
Sunnet Njegova Poslanika uzimati kao izvor 
na koji ce se oslanjati u svim sferama zivota. 

- Da se (pokret) u ostvarenja svojih 
ciljeva nece upustati u ilegalni rad, kao sto 
to cine ilegalni pokreti u svijetu, nego ce sve 
sto radi raditi javno i otvoreno. 

Da ce se (pokret) u svome 
reformatorskom radu i ostvarivanju 
zacrtanih ciljeva koristiti ustavom i 
zakonom dozvoljenim sredstvima te da ce 
pokusati pridobiti podrsku javnog 
mnijenja za promjene koje j e stavio sebi u 
zadatak. 



* Pokretom rukovodi lider {amS) i 
savjetodavno vijece {Magiis sOri). Pokret 
odrzava bliske veze sa drugim islamskim 
ustanovarna koje rade na polju propagiranja 
Islama. 

Akaidski i idejni korijeni: 

* Ideje svoga pokreta Ebtl el-A'la el- 
Mevdudi u prvom redu zasniva na ucenju 
Allahove Knjige i Sunnetu Njegova Poslanika, 
sallallahu alejhi ve sellem. 

* Na njegov pokret snazan utjecaj 
ostavile su i ideje Muhammeda b. 
'Abdulvehhaba, buduci da se ovaj snazno 
zalagao za preciscavanje vjere od svih vrsta 
natruha visebostva, uporno insistirao na 
povratku na dva cista izvora (tj. Kur'an i 
Sunnet), na pozivanju na cvrst dokaz i na 
izbacivanju svih vrsta inovacija iz vjere. 

* El-Mevdudi je bio pod snaznim 
utjecajem velikog islamskog filozofa i 
pjesnika Muhammeda Dcbala koji je sa 
odusevljenjem pjevao o ideji odvajanja 
islamskog Pakistana od paganske Indije 
(al-Hind al-wataniyya)* . Iako se sa njim 
direktno susreo samo tri puta, el-Mevdudi j e 
sa divljenjem prihvatio Dcbalovu ideju. 

* Izmedu ovoga pokreta i pokreta 
Muslimanske brace uvijek su postojali 
bliska saradnja i medusobni utjecaj i, tako da 
se literatura jednog pokreta rado cita i 
izucava u programima ovoga drugog. Kao 
potvrdu za ovo, dovoljno je navesti cinje- 
nicu da je i sarn Hasan el-Benna u el- 
Mevdudijevoj knjizi "Borba u Islamu ' (al- 
Gihad fi al-islam) nasao potpuno identicne 
ideje u vezi sa borbom na Bozyem putu i da 
nije mogao, a da prema njoj ne izrazi svoje 
divljenje. 

Rasirenost i centri utjecaja: 

* Islamski pokret (al-Gama'a al- 
islamiyya) najrasireniji je na Indijsko- 
pakistanskom potkontinentu. 

* Centar Islamskog pokreta u Pakistanu 
nalazi se u gradu Lahoru. 

* Iako pokret ima svoja brojna 
rukovodstva u Bangladesu, Indiji, §ri Lanki, 
Kasmiru i nekim drugim zemljama, sva su 



169 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



ona prozeta istim idejama i ciljevima, i u 
sustini se ne razlikuju jedno od drugog. 
Prema tome, radi se o istom pokretu, samo 
sto su njegovi ogranci u organizaciono- 
administrativnom smislu odvojeni jedan od 
drugog. 

* Pokret ima svoje ogranke i zivu 
aktivnost i u zapadnim zemljama, medu 
iseljenicima sa Indijskog potkoninenta. 
Njegovi pripadnici dali su veliki doprinos na 
propagiranju Islama u Pakistanu i odgoju 
muslimanskih pokoljenja gdje god su dosli. 



* Pojedini kriticari imaju izvjesne 
zamjerke na racun el-Mevdudija i na rad 
pokreta poslije njegova odlaska. Medutim, 
dini se da se te kritike, ponekad, upucuju i u 
cilju dokazivanja licnog autoriteta. 

Iz navedenog se vidi: 

Da je Islamski pokret na Indijsko- 

pakistanskom potkontinentu {al-Gama' al- 
islamiyya fi sibh al-qarra al-hindiyya al- 
bakistaniyya) jedan od onih islamskih 
pokreta koji se bori za uvodenje i primjenu 
islamskog vjerozakona (as-sarl'a al- 
islamiyya)* i koji se odlucno suprotstavlja 
svim oblicima sekularizma, 

Da ga je na temeljima sunnijskog 
vjerovanja, osnovao Sejh Ebu al-A'la el- 
Mevdudl - Allah mu se smilovao, 

Da se pridrzava ucenja Allahove 
Knjige i Sunneta Njegova Poslanika i da 
ima za cilj Islam uciniti univerzalnim 
sistemom za cijelo covjecanstvo, a posebno 
za muslimane, 

Da smatra nuznim da muslimani 
preotmu vlast iz ruku nasilnika (at-tawaglf)* 
i da se moraju osloboditi uskogrudnih 
nacionalistickih pogleda na svijet, odbaciti 
hegemoniju zapadne civilizacije, pokopati 
sve ideje koje se suprotstavljaju islamskoj 
misli i stvoriti takvu klimu u kojoj ce svjeze 
islamske ideje iskorijeniti konzervativizam i 
vjersku ucmalost, 

- Da se el-Mevdudi cio svoj zivot 
borio u dokazivanju da vlast na Zemlji 
pripada samo Allahu i da su drzavne vlasti 
duzne samo provoditi ono sa cim j e Allah 
zadovoljan, 



Da je smatrao nuznim uvodenje i 
primjenu islamskog vjerozakona (tatblg as- 
sarl'a al-islamiyya), da se svi neislamski 
zakoni moraju ukinuti i da pakistanska vlada 
svoju vlast provodi u granicama islamskog 
vjerozakona, 

- Da je el-Mevdudi zbog svoj ih izjava 
hapsen i da su vlasti, kasnije, prihvatile 
spomenute principe i 

Da pokret smatra nuznim rad na 
drustvenom preporodu, sirenju islamske 
svijesti i infomiiranju organiziranog islamskog 
pokreta medu studentima na putu uzdizanja 
Allahova vjerozakona. 

Bibliografija: 

- AbQ al-A 'la al-Mawdudi, fikruhu wa 
da'watuhu - As'ad GTlani - targama: dr. Samlr 
'Abdulhamld Ibrahrm - Sarika al-Faysal bi Lahur, at- 
tab'a al-ula bi al-'arabiyya 1398/1978; al-Imam 
Abu al-A'la al-Mawdudi hayatuhu, 
da'watuhu wa gihaduhU - Halil Ahmad al- 
HamidT - al-Maktaba al-'ilmiyya - Lahtir - Pakistan 
1980.; al-Mawsii'a al-harakiyya (Mugalladan) - 
Fathi Yakin - Dar al-BasIr - 'Amman - al-Urdun, 
1403/1982.; Dustur al-gama'a al-islamiyya bi 

Pakistan - Naqalahti ila al-'arabiyya Haiti Ahmad 
al-Hamidi - Dar al-'uruba - al-Mansura - Lahur - 
Pakistan 1982.; al-Madahib wa al-afkar al- 
mu'asira fi at-tasawwur al-islami - 
Muhammad al-Hasan; Kutub wa mu'allafat 

Abu al-A 'la al-Mawdudi wa hiya katlra wa 
ma'rufa; al-gama'a al-islamiyya U sutur, 
Da'wa Sayh al-islam Muhammad b. 
'Abdulwahhab G sibh al-qarra al-Hindiyya - 
Abu al-Mukarram b. 'Abdulgalil, tab' Maktaba Dar 
as-Salam bi ar-Riyad wa LahOr; Atar da 'wa Sayh 
al-islam Ibn Taymiyya B al-harakat al- 
islamiyya al- mu'Ssira - Salahuddln Maqbul, 
tab' Magma' al-buhut al-'ilmiyya al-islamiyya - Nyu 
Dalhl, 1412/1992.; 



170 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



21. Pokret islamske orijentacije u Tunisu 
- "Partija preporoda" 

Definicija: 

Pokret islamske orijentacije {haraka al- 
ittigah aJ-isIami)* u Tunisu je islamski 
pokret nastao na programu (manhag)* ideje 
Muslimanske brace u islamskom svijetu. 
Pojavio se kao masovna reakcija naroda 
na sve jaci talas sekularizma koji je 
omalovazavao Islam, njegove vrijednosti 
i propise, i kao direktna posljedica 
pogorsavanja ekonomskih prilika i sirenja 
politike samovolje i ugnjetavanja. Pokrenuli 
su ga: Rasid el-Ganusi, 'Abdulfettah Murii i 
Uhmejde en-Nejfer koji su oko sebe okupili 
nekoliko mladih ljudi i zajedno formirali 
prvo jezgro za sirenje islamskih ideja. 
Dzamije, skole i univerziteti bili su glavna 
okosnica iz koje su se prilijevali simpatizeri 
ovoga islamskog pokreta, koji je iz dana u 
dan jacao svoju borbu protiv simbola 
zavisnosti i evropeizacije. Pokret je nastavio 
sa svojim aktivnostima sve dok od strane 
danasnje tuniske vlasti nije izdat dekret o 
njegovom raspustanju i pokrenuta siroka 
kampanja hapsenja njegovih voda i clanova, 
pretezno iz reda omladine. Medutim, pokret 
je - smatrajuci da je neovisan u svojim 
odlukama - uprkos progonjenju, nastavio sa 
svojim aktivnostima kako u Tunisu tako i u 
inostranstvu. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

Pokret islamske orijentacije (haraka al- 
ktigah al-islami) osnovan je u Tunisu 1969. 
godine, nakon niza dogadaja koji su 
namjemo izazvani u cilju potpunog brisanja 
islamskog identiteta Tunisa. Medu najista- 
knurije licnosti ovoga pokreta spadaju: 

* Dr. Rasid el-Ganusi, osnivac pokreta 
islamske orijentacije. Roden je u gradicu 
Hama u pokrajini Gabes na jugoistoku 
Tunisa 1939. godine. Skolovao se u 
Damasku. 

- Postdiplomski studij iz filozofije i 
pedagogije zavrsio je u Francuskoj. Krajem 
sedamdesetih godina, vise puta je hapsen. U 
Sairi je 1981 . godine osuden na deset godina 



zatvora, a potom osloboden daljeg 
izdrzavanja kazne 1984. godine. Medutim, 
ponovo j e uhapsen 9. marta 1987. godine, te 
j e nakon oslobadanja napustio zemlju. 
Danas zivi u inostranstvu. 

* Sejh 'Abdulfettah Murii, generalni 
sekretar pokreta islamske orijentacije. 
Roden je 1948. godine u gradu Tunisu. 
Zavrsio j e pravni fakultet i dobio diplomu 
pravnika 1970. godine. Radio je kao sudija 
sve do 1977. godine, nakon cega se poceo 
baviti advokaturom. 

Sa Rasidom el-Ganusijem se prvi put 
susreo 1969. godine kada su se jedan 
drugom zakleli da ce raditi na propagiranju 
Islama. Obojica su odusevljeni idejama 
Sejjida Kutba - Allah mu se smilovao. 

Tokom progonjenja pokreta (al-haraka)* 
u vrijeme Burgibina nasljednika, Ibn 'Alija, 
1412/1992. godine, napustio je ovaj pokret i 
osnovao novi. 

Dogadaji i razvoj pokreta: 

* Odmah poslije svoje izjave 1945. 
godine - dakle pune dvije godine prije 
stjecanja nezavisnosti - da namjerava 
uspostaviti sekularistikku vlast u zemlji, 
Burgiba i njegova partija sistematski su 
poceli cistiti zemlju od Islama i svega sto je 
islamsko... Tako je vec 1957. godine 
proglasen zakon o personalnom statusu 
(al-ahwal as-sahsiyya) cime je iz porodicnog 
zivota potpuno izbaCen islamski vjerozakon 
(as-sari'a al-islamiyya)* . Zatim su 1958. 
godine ukinute javne zaduzbine (vakufi), a 
godinu dana kasnije, 1959. zabranjena 
vjeronauka u skolama. Tokom 1960. 
godine, Burgiba je pokrenuo rat protiv 
posta, a 1962. godine ukinuo islamski 
(hidzretski) kalendar. Godine 1965. otvoren 
je prvi striptiz klub, a 1968. zabranjena 
islamska nosnja za zene. Godine 1969., 
pokrenuta je siroka kampanja zatvaranja 
dzamija, a 1974., Burgiba j e u svojim 
govorima poceo napadati islamske 
vrijednosti i vrijedati najvise svetinje kao 
sto su Kur'an casni, Poslanikov, sallallahu 
alejhi ve sellem, sunnet, serijatski propisi i 
islamski obicaji. 



171 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



- Ovi i slicni dogadaji natjerali su 
pojedine cestite ljude poput: Rasida el- 
Ganusija, 'Abdulfettaha MurDa koji su 
ljubomomo cuvali i njegovali islamske 
vrijednosti, da dignu svoj glas protiv ovako 
svirepih napada na Islam i da poduzmu 
korake na formiranju pokreta islamske 
orijentacije 1969. godine. 

Ovome pokretu nije izostala ni 
Allahova pomoc i blagoslov, pa su mu se 
poceli prikljucivati omladinci i omladinke, 
narocito studenti. U njihovim redovima, 
ubrzo su se poceli sve vise primjecivati 
prepoznatljivi znaci Islama: pustanje brade 
kod muskaraca, sve masovnije opredjeljenje 
zena za islamsku nosnju i si. 

Ciljevi Pokreta islamske orijentacije u 
Tunisu su: 

* Preporod islamske licnosti u Tunisu i 
povratak njenoga izvomoga islamskog 
identiteta, koji bi trebao posluziti kao 
kamen temeljac za izgradnju islamske 
kulture u Afhci i glavni faktor zaustavljanja 
sve jaceg talasa zavisnosti, evropeizacije i 
lutanja. 

* Obnova {tagdidj* islamske misli u 
duhu osnovnih ucenja Islama i potreba 
zivota u novonastalim okolnostima, precis- 
cavanje od naslaga zaostalosti tokom 
stoljetne dekadencije i oslobadanje od 
tragova zapadnih, nemuslimanskih utjecaja. 

* Vracanje sirokim masama legitimnog 
prava na samoopredjeljenje i odlucivanje o 
svojoj sudbini, bez ikakva tutorstva iznutra 
ili hegemonije izvana. 

* Rekonstrukcija ekonomskih uvjeta 
zivota na temelju humanosti i pravedne 
raspodjele drzavnih dobara, u svjetlu 
islamskog nacela "Svakome prema njegovoj 
muci i svakome prema njegovoj potrebi. 1 ', tj. 
"svaki pojedinac, u granicama opceg 
interesa zajednice, ima pravo uzivati u 
plodovima svoga truda i, u svakom slucaju, 
dobiti najnuznije potrebe za zivot", kako bi 
siroke narodne mase mogle povratiti svoje 
legalno pravo na castan zivot, daleko od 
svake vrste iskoriscavanja i lutanja u 
zatvorenom krugu ekonomskih sila svijeta. 



* Davanje doprinosa u politickom i 
kulturnom preporodu Islama na lokalnom, 
magrebskom, arapskom i syjetskom planu, 
kako bi se nasi narodi i cijelo 5ovjecanstvo 
zajedno, oslobodili osjecaja izgubljenosti, 
socijalne nepravde i svjetskog hegemonizma. 

U ostvarenju ovih ciljeva pokret se sluii 
sljedecim sredstvima: 

* Vracanjem zivosti u dzamiju, kao 
centar u kome se robuje Allahu i mobiliziraju 
siroke narodne mase, po uzoru na dzamiju iz 
Vjerovjesnikova vremena i na ulogu kakvu 
je kasnije u ocuvanju islamskog identiteta 
odigrala velika dzamija Zejtuna. Sve ovo 
bi pomoglo jacanju ugleda zemlje, kao 
svojevrsnog islamskog centra iz kojeg bi 
sijalo syjetlo islamske kulture i civilizacije. 

* Pospjesivanjem kulturnih, misaonih i 
kreativnih akcija, recimo: organiziranja 
raznih simpozija, podsticanja spisateljsko- 
izdavacke djelatnosti, kristaliziranja islamskih 
ideja i vrijednosti na knjizevnom i kulturnom 
polju, stimuliranja znai«tvenih istrazivanja, 
pomaganja studenata i propagiranja islamske 
nosnje za djevojke. 

- Koliko su ova pitanja znacajna, 
najbolje potvrduje Cinjenica da im je francuski 
list "Le mond" 1974. godine, posvetio cijelu 
stranicu i Burgibu upozorio na sve vecu 
opasnost koja prijeti od islamskog budenja i 
koja bi mogla zaustaviti progres i dalji razvoj 
tokova kulture i civilizacije u Tunisu. 

- Iste te godine novine vladajuce 
partije u Tunisu pokrenule su nevidenju 
kampanju protiv islamista. U pocetku su ih 
prvo ismijavale, a potom presle na otvorene 
prijetnje. Te prijetnje su se pocele ispunjavati 
cim je Rasid el-Ganusi objelodanio formiranje 
prvog javnog politickog biroa pokreta islamske 
orijentacije i podnio molbu za njegovu legalnu 
registraciju. Cim je pokret formiran i stupio 
na politicku pozornicu, protiv njega je 
pokrenut rat. 

* Tako su 1981. godine za clanove 
islamskog pokreta otvOrena vrata tuniskih 
zatvora. U toj kampanji osudeno je na 
zatvorske kazne preko 200 aktivista pokreta 
pod laznim optuzbama. 



172 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



* Godine 1984. osucteni aktivisti pokreta 
islamske orijentacije su pulteni iz zatvora, 
ali im je prethodno oduzeto pravo na sluzbu, 
zabranjeno izdavanje novina i drzanje 
predavanjapo dzamijama. 

* Godine 1986. Burgiba je izjavio da 
ce narednih deset godina svoga zivota 
posvetiti borbi protiv islamskih stremljenja. 

* Godine 1407/1987. aktivisti pokreta 
islamske orijentacije su pohapseni i ponovo 
strpani u zatvor. 

- Iste te godine sa vlasti je otisao i 
Burgiba koji j e poslije toga bio politicki 
mrtav covjek. 

* Poslije Burgibe na kormilo vlasti 
dosao j e Ibn 'AH i muslimani su se ponadali 
da im dolaze bolji dani. Medutim, i on j e, u 
borbi protiv Pokreta islamske orijentacije, 
ubrzo krenuo Burgibinim stopama, tako da 
danas 1417. h. godine aktivisti o vog pokreta 
ili truhnu po tuniskim zatvorima ili se 
proganjaju. 

Principi i ideje pokreta: 

* U osnivackom manifestu pokreta 
islamske orijentacije stoji da ce pokret raditi 
na ostvarenju sljedecih ciljeva: 

Objektivnom i odgovornom informi- 
ranju o kretanjima u drustvu, umjesto 
dotadasnjeg laznog i licemjernog informiranja, 

Podupiranju arapskog jezika na 
polju obrazovanja i administracije, uz 
isto\Temeno poklanjanje paznje i stranim 
>ezicima, 

Odbacivanju nasilja, kao sredstva za 
iznudivanje promjena, i koncentriranju na 
mima sredstva u rjesavanju sporova u svim 
piianjima ideoloskog, kulturnog i politickog 
djelovanja^ 

- Odbacivanju principa samovolje 
jednopartijske vlasti (Unipartisme) koja 
mpodastava volju gradana, razara snagu 
oaroda i tjera zemlju u nasilje i nered uz 
EKmemeno zalaganje za davanje prava 
srrokim narodnim masama slobode izraza- 
vanja. okupljanja. udruzivanja s ostalim 
patriotskim snagama te drugih legitimnih 
prava. 



- Kristaliziranju islamskog poimanja 
socijalnih problema u savremenim formama 
i analiziranju ekonomskih prilika u Tunisu 
kako bi se mogli odrediti oblici i uzroci 
nepravde i iznaci odgovarajuca rjesenja, 

Svrstavanju na stranu obespravljenih 
radnika, seljaka i drugih obespravljenih 
slojeva drustva u njihovoj borbi protiv 
silnika i rasipnika, 

- Podupiranju sindikalnih udrazenja u 
njihovoj borbi za samostalrjost i narionalno 
oslobodenje na svim poljima drastvenog, 
politickog i kulturnog djelovanja, 

- Prihvacanju sveobuhvalnog poimanja 
Islama i privrzenosti politickom radu daleko 
od svake vrste laicizma i oportunizma, 

- Oslobadanju muslimana od kompleksa 
manje vrijednosti u poredenju sa pripadnicima 
zapadne kulture i civilizacije, 

- Kristaliziranju i oblikovanju sistema 
islamske vlasti u savremenom dobu i to na 
takav nacin koji bi omogucio stavljanje 
nacionalnih problema u jedan objektivni 
ideolosko-historijski okvir, na magrebsko- 
arapsko-islamskoj razini. 

Uspostavljanju i jacanju bratskih 
veza i saradnje sa svim muslimanima kako u 
samom Tunisu tako i na nivou arapskog 
magreba i cijeloga islamskog svijeta i 

- Potpori i pomaganju oslobodilackih 
pokreta u cijelome svijetu. 

Akaidski i idejni korijeni: 

Pokret (Haraka)* islamske orijentacije 
u Tunisu nastao je na programu {manhagf i 
idejama pokreta Muslimanske brace u 
Egiptu i arapskom svijetu. 

- Pokret je, takoder, nastao i razvijao 
se pod snaznim utjecajem, kroz historiju 
Islama, dobro poznate racionalisticke skole 
mu'tezilija i apologeticara {al-mu'tazila - 
ahl al-kalam). 

Rasirenost i centri utjecaja: 

* Ideje pokreta (al-Haraka)* duze 
vrijeme su se sirile Tunisom. Godine 1985. 
pokret je objavio formiranje svoga treceg 
izvrsnog biroa pod rukovodstvom profesora 



173 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Rasida el-Ganusija. Generalni sekretar biroa 
bio je profesor 'Abdulfettah Muru, a 
clanovi: Hamadi el-Dzibali, el-Habib el- 
Levr i el-Hab!b es-Suvejsi. Pokret je 
zvanicno priznat kada ih je premijer 
Muhammed el-Gazali primio u audijenciju u 
vladinoj palaci. Tim cinom i sve ostale 
strane su bile prisiljene priznati stvarno 
politicko prisustvo pokreta islamske 
orijentacije i sa njim saradivati. Putem 
novina ar-Ra'y objavljivani su radovi 
pojedinih ideologa pokreta kao sto su: dr 
'Abdulmedzid en-Nedzdzar i Muhsin el- 
Mejli. Kada je na vlast dosao Ibn 'Ali, 
odmah na pocetku, iz zatvora je oslobodio 
najutjecajnije clanove pokreta, cije je 
rukovodstvo, u skladu sa zakonom o radu 
politickih partija, 8. februara 1989. godine 
bilo prisiljeno da podnese molbu za 
registraciju pokreta i dobijanje dozvole za 
nastavak njegovih aktivnosti pod novim 
imenom Partija preporoda (Hizb an-Nahda). 
Medutim, vlast je ubrzo promijenila svoje 
misljenje, okrenula se protiv pokreta i 
pocela siroku kampanju hapsenja njegovih 
clanova i simpatizera. Tokom te kampanje 
mnogi su mladi ljudi strpani u zatvor, dok su 
drugi najutjecajniji clanovi pokreta, nakon 
zabrane njegovog rada, bili prisiljeni da 
pobjegnu izvan zemlje kako bi sacuvali zivu 
glavu i svoju vjeru. 

Iz navedenog se vidi: 

Da je Pokret islamske orijentacije u 
Tunisu j edan od onih islamskih pokreta koji 
je u svome programu ugradio mnoge ideje 
pokreta Muslimanske brace u Egiptu, 

- Da se pokret bori protiv sve jaceg 
vala sekularizma, za preporod islamske 
licnosti, obnovu (tagdidf islamske misli, 
zasnovane na cvrstim i nepromjenjivim 
temeljima Islama, rekonstrukciju ekonomskih 
prilika za zivot na humanim osnovama, 
politicki i kulturni preporod Islama - kako u 
zemlji, tako i u inostranstvu - odbacivanje 
svih vrsta nasilja, kao sredstva za promjene, 
vracanje savjetodavne uloge islamskoj vlasti 
i stajanje na stranu obespravljenih radnika i 
seljaka. 



Bibliografija: 

Ma' lumat 'an haraka al-ittigah al- 
islami bi Tunis - Nasra mawsu'a bi al-lu|a al- 
'arabiyya 'an al- haraka; Tasrfhat ea muqabalat 
kuil min as-Sayh Rasid al-Ganusi wa as-Sayh 
' Abdul fattah Muru - fi kuil min: Magalla al- 
Mugtama' al-Kuwaytiyya fi 15. 11. 1985/4. 10. 1981 
Magalla al-Islah al-'adad 113 wa 114 fi 1. 6. 1981 
Magalla al-Guraba', ramadan 1407/ ayar 1987 
Magalla al-Balag, fi 12. 9. 1984. wa 23. 8. 1981.; al- 
Bayan at-ta'slsi li al- haraka; - fi 6. 6. 1981.; 
Haraka al-ittigah al-islami fi Tunis - Rasid al- 
GanusI - Nasr Dar al-qalam - al-Kuwayt, 1409/1989.; 

22. Nacionalna partija spasa 

(Islamski re f ah) 

Definicija: 

Partija spasa (Hizb as-Salama) je turska 
islamska partija (hizb)* koja radi na 
izgradnji i reorganizaciji zivota na 
temeljima ucenja osnovnih principa Islama. 
U ostvarenju svojih ideja i njihovom 
provodenju u realni zivot na Zemlji, Partija 
j e odabrala put politicke borbe. Na tom 
svome putu, ona je sve svoje potencijale 
podredila borbi protiv sekularistickih 
strujanja koja su, poslije ukidanja Osmanskog 
hilafeta (al-hilafa al-'utmaniyya)* potpuno 
preplavila Tursku. Partija je nedavno 
promijenila svoje ime u Partiju islamskog 
blagostanja (Hizb ar-Rafah al-islamf). 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Osnivac Partije je NedzmuddTn 
Erbakan. Roden je 1926. godine u gradu 
Sinopu na Crnom moru. Potjece iz stare 
patrijarhalne porodice. Diplomirao je na 
Tehnickom fakultetu u Istanbulu 1948. 
godine, nakon cega je dalje skolovanje 
nastavio uNjemackoj gdje je 1953. godine na 
Univerzitetu u Ahenu stekao zvanje doktora 
znanosti iz oblasti masinstva i termodinamike. 

- Za sve vrijeme skolovanja bio je 
najbolji student u svojoj generaciji. 

- U njegovu dosjeu na tehnickom 
fakultetu u Njemackoj stoji napomena da 
je: "Za vrijeme studija najvise vremena 
provodio u dvije srvari: molitvi (as-sala) i 
radu na projektima." 



174 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



- U svojoj zemlji obavljao je vise 
visokih univerzitetskih polozaja. Napisao je 
i objavio brojne naucne radove iz oblasti 
masinsrva. 

- Prvi politicki zaokret napravio j e 
1968. godine kada je postao clan Upravnog 
odbora Saveza trgovackih i industrijskih 
komora u Turskoj. 

- Na parlamentarnim izborima u 
Turskoj odrzanim 1969. godine Erbakan 
je, zahvaljujuci podrsci 10.000 mladih 
svrsenika srednjih vjerskih skola, kao 
nezavisni kandidat za grad Konju, osvojio 
vecinu glasova. 

Kasnije je Nedzmuddin odrzao vise 
konsultativnih sastanaka sa najpoznatijim 
islamskim licnostima, nakon cega je sa 
jednom grupom prijatelja 26. januara 1971. 
godine, formirao nacionalnu partiju 
"'Nizam" {Hizb an-Nizam al-watani) ciji j e 
simbol bio ispruzena ruka prema gore sa 
kaziprstom okrenutim naprijed. 

U mjesecu februaru 1971. godine 
prisivene su mu neke namjestene optuzbe 
zbog kojih je izveden pred sud, koji je izdao 
presudu o ukidanju njegove partije, svega 16 
mjeseci nakon njenog osnivanja, konfiskaciji 
njene imovine, zabrani njenim liderima da 
se bave politickim radom u bilo kojoj 
politickoj stranci, zabrani osnivanja nove 
partije i zabrani kandidiranja, cak i kao 
nezavisnih kandidata. 

- Pocetkom 1 971 . godine, u Turskoj je 
doslo do snaznog vala nereda i previranja, 
pa su tadasnje turske vlasti uvidjele da bi 
povratak islamista na scenu, mozda, mogao 
uspostaviti ravnotezu. 

Buduci da zbog zabrane bavljenja 
politikom, Erbakan nije mogao podnijeti 
zahtjev za registraciju nove partije, umjesto 
njega ucinili su to: 

1, 'Abdulkerim Dugur, direktor jedne 
azotne kompanije koji ce kasnije postati 
ministar za tehnologiju i 

2. Turhan Akjul, poznati ekonomista. 

Tako je na osnovu vladine dozvole 
od 1 1 . oktobra 1972., osnovana Partija spasa 
{Hizb as-Salama). 



- Poslije izbora odrzanih 14. oktobra 
1973. godine, Partija spasa {Hizb as- 
Salama)* je sa Narodnom partijom {Hizb as- 
sa'b) formirala koaliciju za raspodjelu 
ministarstava. U toj vladi Erbakan je dobio 
mjesto zamjenika premijera, a njegova 
partija sedam ministarstava i to: ministarstvo 
za unutrasnje poslove, pravosude, trgovinu, 
carine, poljoprivredu, snabdijevanje i 
industrij u. 

- Medutim, tadasnja vlada je pala 
nakon samo devet i pol mjeseci rada. 

- Kasnije j e Partija spasa usia u 
koaliciju sa Partijom pokreta {Hizb al- 
haraka) i Partijom pravde {Hizb al-'adala) 
radi formiranja nove vlade 1. augusta 1977. 
godine. 

- Dana 5. decembra 1978. godine, 
turski javni tuzitelj j e zatrazio da Erbakan 
napusti svoju partiju, pod izgovorom da 
zloupotrebljava vjeru u politicke svrhe, 
sto se kosi sa principima Ataturkovog 
sekularizma. 

- Dana 12. septembra 1980. godine, 
general Kenan Evren je izvrsio vojni udar, 
nakon koga j e vojska preuzela vlast u 
zemlji. 

- Nedzmuddin Erbakan je zajedno sa 
jos 33 partijska lidera i ugledne licnosti bio 
uhapsen. Sudenje pred vojnim sudom 
zakazano imje 24. aprila 1981. godine. 

Pocetkom 1985. godine Erbakan je 
pusten iz zatvora i stavljen u kueni pritvor 
koji je trajao sve do pred kraj te godine. 
Pocetkom 1986. godine, otputovao je u 
Mekku radi obavljanja umre. Nakon toga, 
ponovo se poceo baviti politikom kroz 
partiju koja je sada nosila novo ime "Partija 
blagostanja" {Hizb ar-RafaH), 

- Pocetkom 1996. godine, njegova 
partija j e pobijedila na izborima za 
zakonodavnu skupstinu, pa je profesor 
Nedzmuddin Erbakan po drugi put dosao na 
polozaj premijera. 

* Hasan Aksaj , j edan od celnika Partij e 
spasa {Hizb as-Salama). Bio j e ministar za 
vjerska pitanja. 



175 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Ideje i ubjedenja: 

* Ne postoji nikakva razlika u idejama 
partija an-Ni?am al-watani\ Hizb as-Salama, 
jer se zapravo radi samo o formalnoj 
promjeni imena partije. 

* Ciljevi Partije spasa {Hizb as-Salama) 
mogu se ukratko definirati u pet principa: 

- Mir i sigurnost unutar drzave, 

- Sjedinjenje naroda {al-umma) sa 
drzavom {ad-dawla), 

- Ponovo velika Turska, 

- Moralni preporod i 
Materijalni preporod. 

* Dana 26. aprila 1980. godine ispred 
zgrade turskog parlamenta, Nedzmuddin 
Erbakan je odrzao govor u kome je, izmedu 
ostalog, pozvao na: 

- Formiranje Ujedinjenih naroda 
islamskih zemalja, 

- Formiranje zajednickog islamskog 
trzista, 

- Uvodenje zajednicke islamske valute 
(islamskog dinara), 

Osnivanje zajednickih vojnih snaga 
koje bi branile islamski svijet i 

Osnivanje kulturnih ustanova, koje bi 
na temeljima islamskih principa, gradile 
idejno i kulturno jedinstvo. 

* Pored navedenih partija se zalage i za 
sljedece ideje: 

- Nuznost povratka vaznih ustanova 
koje bi vodile brigu o islamskoj ideologiji, 

- Rad na povratku sirokih narodnih 
masa urodenoj prirodi {al-fitra) po kojoj ih 
je Allah stvorio, 

- Vlast je sredstvo za postizanje 
Allahova zadovoljstva i sluzenje narodu, 

- Reforma skolstva, kako bi moglo sluziti 
kao sredstvo za reguliranje etickih vrlina, 

- Otvaranje fabrika u Anadoliji i mobi- 
lizacija omladine za rad u njima, umjesto 
njenog iseljavanja u Evropu u potrazi za 
poslom usljed cega gubi svoju vjeru i moral, 



- Nuznost bojkotiranja zajedniSkog 
evropskog trzista, 

- Reforma sistema informiranja, kako 
bi mogao sluziti interesima naroda {al-umma) 
i razvijati njegovu kulturu, 

- Nuznost podizanja teske i vojne 
industrije. 

* Dok je ucestvovala u vlasti, ova partija 
je djelovala pod devizom: "Po jedna fabrika 
za svaku pokrajinu!" Ova deviza je zaista i 
realizirana. Medutim, ne smiju se zanemariti 
ni druge ideje ove partije: 

- Otvaranje velikog broja vjerskih skola 
za skolovanje imama i hatiba, 

- Uvodenje predmeta "islamske etike" 
{al-ahlaq) kao obaveznog predmeta u skole, 

- Dozvoljavanje Turcima da putuju na 
hadzdz kopnenim putem, 

Amnestija politickih zatvorenika, 
ukljucujuci i islamiste, 

- Poziv na ukidanje svih vrsta kamate, 

- Poziv na ponovno uvodenje arapskog 
pisma i izbacivanje latinice, 

- Izgradnja novih dzamija u gradovima 
i selima, i formiranje jake uprave islamskih 
vakufa, 

- Podupiranje palestinskog pitanja, 
kao zajednickog islamskog pitanja, sto se 
pokazalo u: 

1 . Borbi protiv zauzimanja proizraelskog 
stava u turskoj vladi, 

2. Zahtjevu da Turska prekine diplo- 
matske odnose sa Izraelom, nakon sto je 
ovaj pozvao na premjestanje prijestolnice iz 
Tel Aviva u Jerusalim. 

3. Pobjedi u glasanju za oduzimanje 
poyjerenja turskom ministru vanjskih poslova 
Hajruddinu Erkemanu, a time i njegovoj 
smjeni sa ministarskog polozaja, zbog 
pretjerane lojalnosti Zapadu i Izraelu, 

4. Organiziranju Islamskog kongresa u 
Konji, kada je 6. septembra 1980. godine na 
ulice izvedeno 100.000 muslimana koji su 
skandirali islamske parole i trazili oslobadanje 
Jerusalima od zidova i otvaranje vrata 
dzihada {fath bab al-gihadf ia. oslobadanje 
Jerusalima, 



176 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



5. Otvaranju kancelarije Palestinske 
oslobodilaCke organizacije u Turskoj, 

6. Odavanju priznanja za castan odnos 
sultana 'Abdulhamida prema palestinskom 
problemu, 

Razvijanju osjecaja ponosa zbog 
pripadnosti Islamu i muslimanima, 

- Naglasavanju da su i desnica, i 
ljevica i centar {al-yamin wa al-yasar wa al- 
wast) sarao razlicite strane jedne te iste 
sekularisticke kovanice i da se, sve one 
zajedno, bore protiv islamske struje te 
produbljavanju svijesti da Partija pravde 
{Hizb a/- 'ada/a)* nije nista manje zla ni 
opasna od Partije naroda {Hizb as-sa'b) u 
njihovim antiislamskim stavovima. 

* Jednom prilikom, Erbakan je rekao: 
"Oni nas optuzuju za konzervativizam i 
zaostalost, ali ce se postidjeti kada ustanove 
da 50 poslanika Partije spasa u parlamentu 
predstavlja 95% od ukupnog broja visoko 
obrazovanih parlamentaraca." 

* Partija se ostro suprotstavila masonima 
(al-masfiniyya) i trazila da se ponovo razmotri 
pitanje njihovih loza i poradi na razotkrivanju 
istine o njima i njihovom neprijateljstvu 
prema vjeri {ad-dm)* i domovini. 

* U vrijeme dok je ova partija ucestvo vala 
u vladi, turske oruzane snage su intervenirale 
na Kipru i postigle veliku vojnu pobjedu. 

* Partija se vise puta zalo2ila za 
promjenu turskog kemalistickog ustava. 

* U januaru 1975. godine, ova partija 
je uspjela isposlovati od parlamenta zakon 
kojim se dozvoljava povratak u zemlju 
potomaka osmanske porodice koji su 
protjerani iz zemlje na osnovu odluke od 3. 
marta 1923. godine, neposredno poslije 
Ataturkova dolaska na vlast u Turskoj. 

* U Turskoj izlaze dvije novine Narodne 
novine {Milli gazet) i Novi put ( Yeni duf) 
koje odrazavaju stavove ove partije {al-hizb)* 

* Ovoj partiji se, donekle, moze 
zamjeriti to sto posvecuje previse paznje 
okupljanju i mnostvu pristalica, na racun 
njihova odgoja i upucivanja Pravim putem. 



Akaidski i idejni korijeni: 

* Ideje i ubjedenja Partije spasa su u 
sustini islamsko-sunnijske i crpe se direktno 
iz Allahove Knjige i Sunneta Njegova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. 

* Iako svi simpatizeri nursijskog pokreta 
(Gama 'a an-Nof) nisu pristali uz Partiju 
spasa {Hizb as-Salama), ova partija je 
uspjela iskoristiti sve jaci osjecaj za vjeru, 
koji j e kod sirokih narodnih masa u Turskoj 
razvijao, njegovao i ocuvao ovaj pokret. 

* Partija spasa {Hizb as-Salama) je 
nastavak Partije "Nizam" {Hizb an-Nizam 
al-watani), a danasnja Partija blagostanja 
{Hizb ar-Rafati), nastavak ove dvije 
prethodne. 

* Cijelo tursko tlo danas j e popriste 
djelovanja ove islamske partije {al-hizb al- 
islami) koja radi na budenju islamskog duha 
i ocuvanju islamske bastine, nakon sto je 
njihova buktinja, zbog sve jaceg talasa 
evropeizacije i sekularizma, gotovo bila 
ugasena. 

* Zahvaljujuci aktivnosti Partije spasa 
{Hizb as-Salama), znacajno se povecao broj 
islamskih §kola, tako da danas u Turskoj 
postoji 2.800 skola za ucenje Kur'ana 
napamet {Tahfiz al-Qur'an), 172 skole za 
skolovanje imama i hatiba i cetiri visoke 
islamske skole {Ma'ahid 'ulya) na kojima 
studira 24.000 studenata. Ovome treba dodati 
da predmet "islamsku etiku" {al-ahlaq)* koji 
po svojoj prirodi nije nista drugo do 
islamska vjeronauka {madda ad-dm)* danas 
u turskim skolama predaje preko 5.000 
profesora. 

Iz gore navedenog se vidi: 

- Da Partija spasa {Hizb as-Salama), 
odnosno, kasnija Partija blagostanja {Hizb 
ar-Rafali) - iako u svome sluzbenom nazivu 
ne nosi odrednicu "islamska" jer to ne 
dopusta turski sekularisticki poredak 
nijednoj partiji niti vjerskoj zajednici - svoj 
program temelji na islamskoj i^eologiji 
{aydiyulugiyya islamiyya)*, vjeri u Allaha, 
brizi za islamski moral, ponosu islamskom 
civilizacijom i povratku Turske njenom 
islamskom naslijedu. 



177 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Bibliografija: 

al-'Ilmaniyya wa ataruha 'ala al-awda" 
al-islamiyya fi Turkiya - 'Abdulkarim 
Mashadani - Mansurat al-Maktaba ad-duwaliyya bi 
ar-Riyad, Maktana al-Hafiqayn bi Dimasq, at-tab'a 
al-ula, 1403/1983.; al-Haraka al-islamiyya al- 
hadlta (l Turkiya - Mustafa Muhammad, 
Almaniya al-Garbiyya, at-tab'a al-Gla, 1404/1984.; 
al-Mawsu'a al-islamiyya ((Wan) - FatM 
Yakin, Dar al-BasIr, 'Amman - at-tab'a al-ula, 
1403/1984.; Magalla as-Sihab al-Bayrutiyya - 
al-'adad al-hamis, as-sana at-tasi'a, 1974.; Magalla 
as-Sihab al-Bayrutiyya - a3-'adad as-sadis, as- 
sana at-tasi'a, 1975.; Magalla al-Mugtama ( al- 
Kuwaytiyya - al-'adad 296, as-sana as-sabi'a, 
abrH, 1976.; Sahi fa al-M7taq al-Magribiyya - 
al-'adad 291, rabi' at-tani, 1399/1979.; Magalla al- 
Qabas al-Kuwaytiyya - 12. abril 1977., wa hiya 
tanqul 'an sahlfa Taymz al-ingllziyya; 

23. Kurdistanska islamska partija 

Definicija: 

Kurdistanska islamska partija (al-Hizb 
al-islamai al-kurdistanff je islamska politicka 
partija koja se bori za osnivanje islamske drzave 
u Kurdi stanu, a protiv nepravde, razjedinjenosti 
kurdskog naroda i imperijalistickih planova 
uperenih protiv ovoga naroda. 

Geografsko-historijski pregled: 

* Kurdistan (Zemlja Kurda) prostire se 
u dijelovima danasnje Turske, Irana, Iraka, 
Sirije i bivseg Sovjetskog Saveza. Njegova 
povrsina iznosi oko 500.000 km 2 , a broj 
stanovnika oko 40.000.000, pretezno 
surmijskih muslimana. Kurdistanske manjine 
zive jos i u Pakistanu, Afganistanu i Sudanu. 

* Kurdistan je bogat prirodnim 
bogatstvima kao sto su: nafta, metali, stoka i 
voda. Kroz Kurdistan proticu velike rijeke: 
Tigris, Eufrat, Aras i Habur. 

* Kurdi govore kurdskim jezikom koji 
spada u grupu iranskih jezika koja opet 
spada u indo-evropsku porodicu jezika. U 
istu grupu spadaju jos i jezici: perzijski, 
pestu i tadzikistanski. Kurdski jezik u Iranu i 
Iraku pise se arapskim pismom, u Turskoj i 
Siriji, latinicom, a u zemljama bivseg 
Sovjetskog Saveza, cirilicom. 



* Kurdistan se racuna kolijevkom 
5ovjecanstva, jer je na planini el-Dzudijju, 
poslije potopa, prispjela Nuhova lada. U sestom 
stoljecu prije nove ere, Perzijanci-Ahmenijci 
pokorili su Kurdsko carstvo Mediju. 

* Kurdistan se po prvi put susreo sa 
Islamom u 18. godini poslije Hidzre. Sa 
sobom ga je donio 'Ijad b. Ganem, r.a. Od 
tada su Kurdi postali nosioci i cuvari Islama. 
Kurdi su u historiji Islama dali cio niz 
poznatijih imena. Cuveni vojskovoda, 
Salahuddin el-Ejjubi koji je porazio krstase 
bio je Kurd. Kurdi su bili i mnogi islamski 
ucenjaci i reformatori, kao sto su: Ibn 
Tejmijja, Ibn Hadzr, Ibn es-Salah i drugi. 

* Poslije Prvog svjetskog rata Kurdistan 
je podijeljen, tako sto su njegovi dijelovi 
pripojeni Iraku, Siriji, Turskoj, Iranu i Rusiji. 

* Spomenute zemlje od tada medu 
Kurdima provode politiku poturcavanja, 
iranizacije i evropeizacije i - potpirujuci 
medu njima plemenske sukobe i sireci 
marksisticke i sekularisticke ideje - 
pokusavaju zatrti njihov islamski identitet i 
nadaleko cuvenu hrabrost. Medutim, Kurdi 
se nisu nikada dali do kraja pokoriti, pa 
su neprestano dizali pobune cija baklja ni 
do dan-danas nije prestala gorjeti. Medu 
najpoznatije kurdske pobune spadaju: 

U Turskoj: 

1. Pobuna Sejha Se'ida Bejrana 1925. 
godine, 

2. Pobuna generala Ihsana Nuri-pase 
1927.-1930. godine i 

3. Vebersemova pobuna 1937. godine. 

U Iranu: 

- Pobuna Kadi Muhammeda i kurdske 
republike Mehabad 1945. godine. 

U Iraku: 

1. Pobuna Sejha Mahmuda el-Hafida 
1920.-1930. godine, 

2. Pobuna Sejha Ahmeda el-Barezanija 
1931. godine i 

3. Pobuna Mula Mustafe el-Barezanija 
1935. i 1943. godine. 



178 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



El-Barezanijeva pobuna je trajala sve do 
1975. godine, kada je izmedu Iraka i Irana 
potpisan poznati Alzirski sporazum. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

Za vrijeme obavljanja hadzdza, 11. zu-1- 
hidzdzeta 1400/1980. godine, u Mekki- 
Mukerremi odrzan j e jedan sastanak 
izmedu nekoliko kurdskih islamista, na 
kome su raspravljali o problemu kurdskih 
muslimana, njihovoj razjedinjenosti, 
stradanju i ugnjetavanju od strane zemalja 
koje su prisvojile njihovu zemlju, te o 
pokusaju njihovog istrebljenja na sve 
moguce nacine. 

Poslije cijepanja Kurdistana i njegovog 
pripajanja spomenutim zemljama, doslo je 
do formiranja vise nacionalnih kurdskih 
pokreta. Nazalost, vecina ovih pokreta imala 
je sekularisticko-socijalisticki karakter, pa 
su kao takvi bili neprijateljski raspolozeni 
prema Islamu. To je u drugoj polovici 
dvadesetog stoljeca dovelo do diskreditiranja 
ugleda Kurda, a kako i ne bi kada su takve 
kurdske partije (al-ahzab)* kroz svoje 
programe promicale ateizam (jihad)*, 
antivjersko raspolozenje {muhalafat H ad- 
dm)*, pa cak i ismijavanje vjere. Zalosno je 
to sto su i mnogi pobozni ljudi bili prisiljeni 
da se ukljucuju u rad takvih partija, jer 
jednostavno nije bilo alteraativnih kurdskih 
partija sa proislamskim opredjeljenjem. 

Okupljeni islamisti na spomenutom 
sastanku u Mekki uvidjeli su da se u 
Kurdistanu pod hitno mora osnovati jedna 
islamska partija {hizb islami)* koja bi 
saosjecala sa patnjama muslimanskog 
kurdskog naroda, na sebe preuzela dio 
njegovih briga, radila na rjesavanju njegovih 
problema i ulagala svoje snage na izgradnji 
muslimanske drzave koja bi nosila simbole 
Islama i primjenjivala ga na svim poljima 
zivota... Zato su okupljeni islamisti na 
ovome sastanku odlucili osnovati partiju 
pod nazivom Kurdistanska islamska partija 
( al-Hizb al-islami al-kurdistanf). 

Poslije ovoga sastanka u inostranstvu su 
odrzana cetiri generalna kongresa ove 
partije. Na posljednjem kongresu partije 
usvojeni su njeni temeljni principi i program 



aktivnosti, kao i unutrasnja organizacija, 
koja je odobrila otvaranje ogranaka partije u 
Evropi i Sjevernoj Americi. 

Partija j e, kao svoje zvanicno glasilo, 
pokrenula izdavanje casopisa pod nazivom 
GudT, koji se stampa na arapskom, turskom 
i kurdskom jeziku. Gudi je planina u 
Kurdistanu na kojoj j e poslije potopa 
pristala Nuhova, a.s., lada. Spomenuta 
planina smatra se drugom kolijevkom 
cijeloga covjecanstva, jer su se sa njenih 
obronaka, poslije potopa, ljudi razisli i 
naselili sirom Zemlje. 

- Medu najistaknutije licnosti ovoga 
pokreta - prema objavljenoj literaturi o 
kurdskom problemu na arapskom i drugim 
stranim jezicima - spadaju: 

- dr. Muzafer iz Iraka, 

- dr. Salih Kaburi iz Sirije, 

- Esrevan iz Sjedinjenih Ameriekih 
Drzava, 

- mr. el-Kurdl iz Sudana i 

- mr. Kezib Suri iz Turske. 

Ideje i ubjedenja: 

* Muslimanski kurdski narod je dio 
jednog islamskog urnmeta, Muslimanski 
Kurdistan je dio velike islamske drzave 
(guz'un min dar al-islam al-kubra). On je i 
historijski i geografski domovina kurdskog 
naroda. Kurdistan j e tlo na kome Kurdi 
sacinjavaju vecinski dio stanovnistva. 

* Narod sa zakonadavnom, izvrsnom i 
sudskom vlasti u svojoj ruci. Izvori zakona 
su Allahova Knjiga i Sunnet Njegova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Narod 
u vlasti zastupa Savjetodavna skupstina 
(Maglis as-sura) izabrana od strane naroda. 

* U ocuvanje cestitosti i dobrobiti 
drustva, vlast je svima duzna osigurati 
slobodu i nepovredljivost: vjere (ad-dmf, 
misljenja (al-aqi)*, casti (al-'ird), zivota 
(an-nafs) i imetaka (al-mal). 

* Svakom pojedincu vlast j e duzna 
osigurati sve materijalne potrebe za zivot i 
na temelju vjerodostojnog islamskog ponasanja 
izgraditi pravedne odnose jedinki u drustvu. 



179 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



* Uspjesno propagiranje i sirenje Islama 
moguce je samo uz uvjerenje razuma i 
pridobijanje srca. U vjeri nema prisile. 
Dzihad (al-gihad)* j e borba na Bozijem putu 
radi odbijanja oholih silnika (// daf az-zSlimm 
al-mutakabbirfn) i odbrane obespravljenih i 
potlacenih, bez obzira na to da li se radi o 
muslimanima ili nemuslimanima. 

* Svako ima pravo na obrazovanje i 
stjecanje znanja, a poznavanje temeljnih 
ucenja vjere je stroga obaveza (fard 'ayri) 
svakog muslimana. 

* Sloboda {al-hurriyya)* je univerzalno 
pravo svih ljudi. Svakome j e zagarantirana 
sloboda misljenja, izrazavanja, vjerovanja, 
pisanja, objavljivanja, formiranja sindikalnih 
udruzenja i udruzenja za zene, ukoliko se to 
ne kosi sa Islamom. 

* Zena j e u pravima, obavezama, 
izgradnji i upravljanju drustvom ravnopravna 
sa muskarcem. Razlike izmedu rauskarca i 
zene usljed njihove urodene prirode i 
drustvene uloge u vjersko-pravnom smislu 
se moraju uvazavati. 

* Valjana i cestita porodica je kamen- 
temeljac u izgradnji muslimanskog drustva. 
Zato je neophodno pruzati potporu porodici, 
jacati veze izmedu njenih jedinki, stimulirati 
radanje, zenidbu i udaju i za to osigurati 
potrebne pretpostavke. 

* Ekonomski problemi moraju se 
rjesavati u duhu ucenja Islama. 

Akaidski i idejni korijeni: 

* U svojim idejama i shvacanjima, 
Kurdistanska islamska partija opcenito 
preferira sunnijski Islam. 

* U propagiranju svojih ideja i aktivnosti 
Kurdistanska islamska partija se najvise 
ugleda na pokret Muslimanske brace. 

* U vjersko-pravnim pitanjima partija 
se oslanja na fikh imama Safije - Allah mu 
se smilovao, jer je medu vecinom Kurda 
najrasirenija safijska pravna skola. 

* Iako se to iz njenog imena moze 
naslutiti, Kurdistanska islamska partija nije 
cisto nacionalna partija. Medutim, to je ne 



sprecava da se bori za stvaranje kurdske 
islamske drzave u Kurdistanu koja bi 
prakticirala Islam na svim poljima politickog, 
ekonomskog i drustvenog zivota. 

Rasirenost: 

Kurdistanska islamska partija djeluje u 
svim dijelovima Kurdistana u Turskoj, 
Iraku, Siriji i Iranu. 

Iz navedenog se vidi: 

Da Kurdistanska islamska partija u 
svome programu u potpunosti ispoljava 
ucenje sunnijskog vjerovanja, sto se vidi iz 
osnovnih nacela partije, njene unutrasnje 
organizacije i iz izjava njenih lidera na svim 
dosada odrzanim kongresima, 

- Da se Kurdistanska islamska partija 
zalaze za osnivanje islamske drzave u 
Kurdistanu i povezivanje svih muslimana 
koji zive na njegovom tlu, 

- Da pokusava otkloniti nepravdu koju 
trpi kurdistanski narod i osujetiti imperija- 
listicke piano ve protiv njega i 

Da je partija sastavni dio svjetskog 
islamskog pokreta koji ima za cilj uvodenje 
Allahova vjerozakona na svim poljima 
zivota. 

Bibliograffj a: 

Kurdistan watanun wa sa 'bun bi dun 
dawla - Gawad al-Mula - London, 1985.; Magalla 
Gudl - as-sadira fu Urubba bi al-lugatayni al- 
'arabiyya wa at-turkiyya mundu 'amm 1400 al-Higrl 
wa an-natiqa bi ism al-Hizb al-islami al-kurdistanl; 
Magallat wa as-sOhuf at-turkiyya', Nasarat 
gam'iyya huquq al-insan ai-kurdiyya - fi 
London; Mahadir galasat al-mu'tamar al- 
islaml al-awwal - alladi 'uqida ft Kolnya bi 
Almaniya fi 21. 1. 1990. al-Higrl; Mahadir galasat 
al-mu'tamar al-islamf al-awwal - alladi 'uqida 
fi London 'amm 1989. al-mtladi wa mu'tamar 
Pasawar 'amm 1411. al-Higri; Nasra Ta'rif'amm 
bi al-qadiyya al-kurdiyya - wa hiya al-kalima 
allatT alqaha ad-duktur Muhammad Salih, ahad 
mu'assisi al-Hizb al-islami al-kurdistani fi al- 
mu'tamar as-sanaw! at-talit 'asara li Rabita as-sabab 
al-muslim al-'arabi fi 22. 12. 1990. al-mlladi fi al- 
Wilayat al-muttahida al-Amaiikiyya. 



180 



■ ■ feR ■' i'jLj^flifeif 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



Al-maragi' al-agnabiyyac. 

Lothar A. Heinhch Di'e Kurdiche 
Nationalbewegimg in der Turkei, 1989. 
Hambery. 

24. Islamski nacionalni front u Sudanu 

Definicija: 

Islamski nacionalni front (al-Gabha al- 
islamiyya al-qawmiyyya) j e islamski obno- 
viteljski (tagdldiyyif pokret koji je nastao iz 
pokreta (haraka)* Muslimanske brace, oko 
sebe okupio neke od islamskih snaga u 
Sudanu i sa njima formirao ujedinjeni front 
protiv drugih partija (al-ahzab)* , a potom se, 
malo po malo, relativno daleko udaljio od 
programa Muslimanske brace. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Osnivac ovog pokreta j e dr. Hasan 
'Abdullah et-Turabi. Roden je u selu Ved et- 
Turabi u oblasti Dzezira u Sudanu 1932. 
godine. Pred svojim ocem izucavao je 
discipline arapskog jezika, islamsko pravo 
(al-fiqh), izvore islamskih propisa {usul 
al-ahkani), ucenja pravnih skola {fiqh al- 
madahib), kur'anske znanosti ('ulum al- 
Qur'ah) i tefsir. Pred njim je naucio i cio 
Kur'an napamet na nekoliko kiraeta. 

Radio je kao predavac, a potom kao 
dekan na Pravnom fakultetu Univerziteta u 
Kartumu. Potom je bio poslanik u drzavnom 
parlamentu, pa ministar pravde i na kraju 
predsjednik sudanskog parlamenta. 

Pored arapskog govori i pise na 
engleskom i francuskom jeziku i sluzi se 
njemackim. 

Islamski pokret u Sudanu vodi jos od 
sezdesetih godina, kada j e bio supervizor 
pokreta Muslimanske brace. 

Biran je za generalnog sekretara 
Fronta islamskog saveza (Gabha al-mMq al- 
fslaml) 1964.-1969. godine i Islamskog 
narodnog fronta (al-Gabha al-islamiyya 
al-qawmiyya) 1985.-1989. godine. 

- Lzricane su mu preventivne mjere 
zabrane bavljenja politickim radom u trajanju 
od preko sedam godina. 



Objavljeno mu je vise pisanih djela o 
problemima vjere, ibadeta, zene, drustva, 
reforme, ustava, vlasti i raznirn drugim 
islamskim i politickim problemima. 

Dr. Hasan et-Turabi zastupa neka slobodna 
misljenja i rjesenja (al-ara' wa al-igtihadat) 
s kojima se ne slazu islamski ucenjaci. Ona 
su bila povod za upucivanje brojnih kritika, 
kako na njegov racun, tako i na racun ideja 
fronta. 

Razvoj pokreta: 

Pristalice fronta smatraju da je njihov 
pokret imao nekoliko faza svoga razvoja 
dok nije poprimio danasnju formu. Ove faze 
ili periodi ukratko se mogu podijeliti na: 

* Period formiranja ( 'Ahd at-takwm), 
koji je trajao od 1949. do 1955. godine. 
Pokret j e zvanicno osnovan na zajednickom 
kongresu odrzanom 1954. godine. Sve do 
tada, pokret se u svim svojim djelatnostima 
(kulturnim, organizacionim, individualnoj i 
zajednickoj izgradnji) oslanjao, iskljucivo, 
na pokret Muslimanske brace u Egiptu. 

* Period prvog javnog pojavljivanja 

( 'Ahd az-zuhur al-awwal), koji je trajao od 
1956. do 1959. godine, tj. period neposredno 
nakon stjecanja nezavisnosti Sudana. U tom 
periodu pokret se po prvi put sa svojim 
idejama poceo oglasavati u novinama, na 
hutbama i kroz rad svojih emisara. Prvi- i 
najvazniji problem koji je u ovom periodu 
zaokupljao pokret bilo je pitanje izrade 
islamskog ustava. 

* Period prvog prikrivanja ( 'Ahd al- 
kumun al-awwal), koji je trajao od 1959. do 
1964. godine, tj. period vladavine generala 
'Abuda i njegove vojne hunte. U ovom 
periodu iskolovali su se brojni islamski 
kadrovi i zivnuo radnicki i sindikalni pokret. 

* Period prve pobune ( 'Ahd al-hurug 
al-awwal), koji je trajao od 1964. do 1969. 
godine. U tom periodu dignuta je Okto- 
barska revolucija u kojoj je po prvi put 
organizirani narod stao uz pokret. Tada j e, 
na osnovu programa koga je izradio pokret, 
formiran Front islamskog saveza (al-Gabha 
al-m itaq al-islami) koji je oko sebe, u 
ujedinjenom politickom pokretu (haraka)*, 



181 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



okupio brojne proislamske grupe i pojedince 
i tako pokrenuo siroku politicku kampanju 
za usvajanje islamskog ustava. 

Krajem ovog perioda u ovom islamskom 
pokretu doslo je do polarizacije izmedu 
unutrasnje maticne organizacije i njenih 
pojedinih frontova izvana. Kasnije su ove 
nesuglasice izmirene pa je ponovo postignuto 
puno jedinstvo pokreta. 

* Period borbe i sazrijevanja ( Ahd al- 

mughada wa an-numuww), koji je trajao od 
1969. do 1977. godine. To je prvi period 
vladavine Dza'fera Nimeirija i majskog 
rezima, u kome su, uz pomoc komunista i 
arapskih nacionalistickih snaga, na porodajne 
muke stavljeni: demokratija, patriotske snage i 
islamski pokret. U njemu su aktivisti pokreta 
bili izlozeni zestokim progonima, mucenjima, 
hapsenjima, cistkama i likvidacijama. U 
uvjetima vezanih ruku, pokret se posvetio 
ideoloskom radu, propagiranju vjere, organi- 
ziranju i problemu zene. 

* Period pomirenja i razvoja ( Ahdal- 
musalaha wa at-tatawwui), koji je trajao od 
1977. do 1984. godine. To je drugi period 
vladavine majskog rezima u kome je 
zapoceo proces nacionalnog pomirenja, 
cistke ljevicarskih snaga Dza'fera Nimeirija 
i zaokreta prema Islamu. U ovom periodu 
doslo je do sazrijevanja svijesti o problemu 
Juznog Sudana i do (zahvaljujuci ljudima iz 
pokreta) formiranja Organizacije islamske 
da've {Munazamma ad-da'wa al-islamiyya) 
koja se, kroz misionarski rad i razne 
socijalne programe, pocela sve vise 
posvecivati sirenju Islama u muslimanskim 
sredinama u Sudanu. 

U ovom periodu takoder je doslo do sve 
aktivnijeg rada zene i njenog ravnopravnog 
ukljucivanja u rad islamskog pokreta. 

Na kraju perioda doslo je do uvodenja i 
primjene islamskog vjerozakona {as-sari'a 
al-islamiyya)* u Sudanu. Tu odluku objavio 
je Nimeiri, a iza nje je sa svojim snagama 
stao i et-Turabl. 



* Period sazrijevanja ( 'Ahd an-na 
od 1984. do 1987. godine. U ovom periodu 
doslo je do punog sazrijevanja pokreta i 
njegove svijesti o sebi i prilikama oko sebe. 



U njemu je, u okruzenju sirokih narodnih 
masa okupljenih poslije uvodenja islamskog 
vjerozakona, doslo do formiranja Narodnog 
islamskog fronta (al-Gabha al-islamiyya al- 
gawmiyya)*. 

Ideje i ubjetienja: 

* Islamski nacionalni front je jedan od 
onih islamskih pokreta koji j e sve svoje 
osnovne ideje preuzeo od pokreta 
Muslimanske brace. On svoje sljedbenike 
odgaja na djelima profesora Hasana el- 
Benne, Sejjida Kutba, Muhammeda el- 
Gazalije, Ebu 'Ali el-Mevdudija, Malika b. 
Nebija itd. 

* Iz najprepoznatljivijih opredjeljenja 
ovoga fronta se vidi: 

- Da su njegove ideje u tijesnoj sprezi 
sa islamskim identitetom i daleko od toga da 
bi, mimo Islama, bilo cemu drugom mogle 
biti naklonjene, 

- Da front, kroz afirmaciju vjere i 
jacanje njenih zamrlih ili oslabljenih strana, 
gaji ideju o ozivljavanju nekadasnje slave 
Islama. 

* U svome shvacanju slobode i vlasti 
pokret zauzima zlatnu sredinu i pozdravlja 
visepartijski demokratski poredak, uprkos 
njegovim brojnim nedostacima. 

* Zahvaljujuci ovome frontu, izradena 
je strategija mobilizacije drustva i natjecanja 
tradicionalnih partija koje uzivaju simpatije 
sirokih narodnih masa. U tom cilju, doslo 
je i do izmjene pravilnika o clanstvu i 
prevazilazenja starog nacina pojedinacnog 
izbora, tako da su u front sada ljudi mogli 
ulaziti i kao grupe i kao pojedinci. To znaci 
da su sada, bez ikakve smetnje i bojazni, 
frontu mogla pristupati cijela plemena, 
zajednice i frakcije na isti nacin kao i 
pojedinci, cak i u slucaju da su i dalje bili 
privrzeni nekom od sufijskih redova, 
plemenu ili ideologiji neke politicke partije. 
Jedino sto je od njih trazeno bilo je da iznad 
svega budu lojalni islamskom frontu. Na taj 
nacin front (al-gabha)* pokusava apsorbirati 
tradicionalno drustvo u Sudanu i ujediniti ga 
oko sebe. 



182 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



- Narodni islamski front mnogo sta je 
naucio iz ideja i iskustva evropskog modela 
organiziranja, za koji je et-Turabi rekao 
da je "u administrativnom smislu izvrsno 
organiziran, ali ne moze biti zamjena za 
model islamske misli." 

* U pokretu vlada duh slobodnog misljenja 
(ruh al-igtihad)* i iz njega se sve glasnije 
cuju pozivi za obnovu yjere (tagdld ad-dm)*, 
sto ga je navelo na prihvacanje nekoliko 
proizvoljnih rjesenja koja su od strane 
islamskih ucenjaka naisla na zestoku kritiku. 

* Pokret, u cilju obrazovanja Ujedinjenog 
islamskog fronta, izbjegava raspravu i 
upustanje u polemiku sa drugim islamskim 
orijentacijama kao sto su: sufizam, selefizam 
(as-salafiyya)* i ulema. 

* Zena u frontu ima aktivnu ulogu. 
Ona obavlja brojne aktivnosti na polju 
propagiranja ideja fronta, odgoju, obrazovanju 
i borbi. Broj zena u pokretu jednak je broju 
muskaraca. 

* Front ima detaljno razraden kulturni 
program za osposobljavanje buducih misionara 
Islama. Program ukljucuje devet sljedecih 
disciplina: 

kur'anske znanosti - Vjerovjesnikovu 
tradiciju - Vjerovjesnikovu biografiju, 

akaid - fikh - usuli fikh, 

islamsku historiju - sudanske studije 
- arapski jezik. 

Program je podijeljen na tri stepena. 

Rasirenost i centri utjecaja: 

Pokret (al-haraka)* je siroko rasprostranjen 
u Sudanu. Narocito bliske veze odrzava sa 
Pokretom islamskog opredjeljenja u Tunisu. 
Pokret je pomogao vojni udar kojim je na 
vlast doveden general el-Besir. Danas j e 
desna ruka rezima koji je na vlasti. 

Iz navedenog se vidi: 

Da je Islamski nacionalni front u 
Sudanu ujedinjeni front koji j e nastao iz 
pokreta Muslimanske brace i da je u 
organizacijskom smislu danas neovisan od 
njega. 



Da kao ujedinjeni front, na temelju 
sopstvenih rjesenja, radi na dobrobiti Islama 
i da zajednicki nastupa protiv drugih partija, 

Da je zalosno sto je u Zaljevskoj 
krizi front stao na stranu agresorskog 
basijskog Iraka, uprkos njegovim dobro 
poznatim antiislamskim stavovima i 
ideoloskom kursu koji je, zbog oprecnosti 
arapskog nacionalizma sa Islamom na 
globalnom planu, oprecan i kursu ovoga 
fronta, 

- Da je, kako se cini, front u posljednje 
vrijeme promijenio kurs misljenje i da je, 
kako bi dosao na vlast, pribjegao izvodenju 
vojnog udara, sto je u suprotnosti sa misljenjem 
nekih islamskih ucenjaka. 

Bibliografija: 

al-Haraka al-islamiyya fi as-Sudan - 
dr. Hasan at-Turabl; TagdTd al-fikr al-islaml - 
dr. Hasan at-Turabl; al-Barnamag at-tiqafi H al- 
Gabha al-islamiyya al-qawmiyya - Isdar: al- 
Gabha al-islamiyya al-qawmiyya; al-Usul al- 
fikriyya wa al- 'ilmiyya li wahda al- 'amal al- 
islaml ' - Isdar: al-Gabha al-islamiyya al-qawmiyya 
bi as-Sudan, 1976.; Sarh nizam al-ahkam al- 
gada'iyya al-islaml as-Sudani - dr. Muhammad 

Sata Abu Sa'id 1985. al-miladi - Matba'a Gami'a al- 

Qahira; Hiwar hadi' ma'at-Turabl- al-Ammal- 
Hagg. 

25. Pokret islamskog otpora u Palestini 
"Hamas" 

Definicija: 

Hamas je borbeni palestinski islamski 
pokret (haraka)* koji je prvo nastao u gradu 
Gazi u Palestini, a potom se prosirio sirom 
okupiranih teritorija. Pokret je, kao sto stoji 
u njegovoj osnivackoj povelji izdatoj 1. 
muharrema 1409., tj. 18. augusta 1988. 
godine, jedno od krila pokreta Muslimanske 
brace u Palestini. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* U svome prvom proglasu izdatom 
14. decembra 1987. godine Hamas se 
deklarirao kao "udarna snaga" (ad-dtia" ad- 
darib) pokreta Muslimanske brace u 
okupiranoj Palestini i zaprijetio jevrejskom 



183 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



neprijatelju da ce mu, kada god protiv njega 
upotrijebi silu, uzvratiti jos jacom silom 
potvrdujuci tako da je Islam jedino prakticno 
rjesenje palestinskog problema i odbacujuci 
gubljenje truda i vremena u iscekivanju 
jalovih politickih rjesenja i prazne price po 
medunarodnim kongresima. 

* U najvece zasluge pokreta Hamas 
ubraja se pokretanje neustrasive pobune 
(al-intifada) populamo nazvane "kamenom 
revolucijom" (tawra al-higara) 8. decembra 
1987. godine Pokret je dosada dao i dalje 
daje na stotine zatvorenika, sehida i tvrdi da 
nece zaustaviti svoju revoluciju sve do 
potpunog oslobadanja Palestine od jevrejske 
pogani. 

* Medu najistaknutije licnosti pokreta, 
cija su imena dosada prodrla u javnost, 
spadaju: 

- Sejh Ahmed Jasin, star preko pedeset 
godina i nepokretan covjek. OsnivaC je 
pokreta Hamas i njegov prvi lider. Jevreji su 
ga uhapsili u Gazi 3984. godine, nakon sto 
su u njegovoj kuci pronasli oruzje pripremljeno 
za oruzani sukob sa cionistima. Osuden je 
na dugogodisnju kaznu zatvorom. 1 

Profesor Halil el-Kavka, j edan od 
lidera pokreta Hamas. Nakon pobune (aJ- 
intifada), jevrejske okupacione vlasti su ga 
protjerale iz okupirane Palestine. 

Ideje i ubjedenja: 

Ideje i ubjedenja pokreta {haraka)* 
Hamas predstavljene su u njegovoj prvoj 
povelji objavljenoj 1. muharrema 1409., tj. 
18. augusta 1988. godine. U najkracim 
crtama one se mogu svesti na sljedece tacke: 

- Hamas je pokret islamskog otpora. 
Islam je njegov program (manhag)*. Iz 
njega crpi svoje ideje, shvacanja i poimanja 
kosmosa, zivota i covjeka. Na njega se 
poziva u svim svojim shvacanjima, iz njega 
se nadahnjuje i njime se u svojim koracima 
rukovodi. (Prvi clan) 



1 Ubijen zajedno sa svoja dva sina u atentatu koji 
su na njega izvrsili Izraelci u raketnom napadu 2004. 
godine, kada se vracao sa sabah-namaza. 



- Pokret islamskog otpora je huma- 
nisticki pokret (haraka insaniyya)* koji se 
odgovorno drzi tolerancije Islama i duboko 
vjeruje da je u okrilju Islama, uz punu 
zastiru zivota, imetka i slobode, moguc 
miran suzivot pripadnika svih vjera. 

- Pokret duboko vjeruje da je tlo 
Palestine islamska zaduzbina {waqf islami) 
muslimanskih pokoljenja sve do Sudnjeg 
dana, s kojom se niko nema pravo poigravati 
niti od bilo koga njenog dijela odustajati. To 
pravo nema nijedna arapska zemlja, niti sve 
arapske zemlje zajedno, nijedan kralj ili 
predsjednik, niti svi kralj evi i predsjednici 
zajedno, kao sto to nema pravo nijedna 
organizacija, niti sve organizacije zajedno, 
ma kako se zvale, palestinske ili arapske. 

- Borba protiv Jevreja u Palestini stroga 
je islamska duznost (fard 'ayii) svakog 
muslimana i muslimanke. U tu borbu duzna 
se ukljuciti i zena, cak i bez dozvole svoga 
muza... Jedini nacin rjesenja palestinskog 
problema je borba (al-giMd)*. 

Suprotstavljanje inicijativama tako- 
zvanog miroljubivog rjesenja palestinskog 
problema, jer je to £isto gubljenje vremena i 
beskrajno izigravanje. 

- Muslimanska zena u borbi koju vodi 
pokret ima svoju ulogu koja nije nista manje 
vazna od uloge muskarca. Ona je tvornica 
ljudi i odgajateljica pokoljenja u duhu ucenja i 
etickih vrijednosti vjere Islama. 

- Uvazavanje drugacijih misljenja drugih 
islamskih pokreta, sve dok su ona u okviru 
Islama. 

* Ova povelja se sastoji od 36 tacaka. 
Jedna od najvaznijih tacaka je ona u kojoj se 
Palestinski oslobodilacki pokret {Munazzama 
at-tahrir al-falastfniyya) smatra najblizim 
pokretom Pokretu islamskog otpora, s tim 
sto se sa njim ne slaze u njegovim sekula- 
ristickim idejama. 

Akaidski i idejni korijeni: 

U drugoj tacki svoje povelje, Hamas se 
deklarira kao jedno od krila pokreta 
Muslimanske brace u Palestini. Njegovi 
akaidski i idejni korijeni ne izlaze iz okvira 



184 



S AVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



islamskog poimanja svemira, covjeka i 
2ivota. Kao uzor mu sluzi praksa casnih 
predaka iz generacije prvih muslimana 
(as-salafas-sa/ih). 

Iz navedenog se vidi: 

- Da j e Hamas dzihadski islamski 
pokret (haraka)* u Palestini, da se prvo 
pojavio u Gazi u Palestini, a potom prosirio 
sirom okupiranih teritorija i da je njegov 
prvi lider Sejh Ahmed Jasin, 

Da Pokret svoj program zasniva na 
Islamu, 

Da je Hamas pokret koji se pridrzava 
tolerancije Islama i da duboko yjeruje da je 
u okrilju Islama moguc suzlvot pripadnika 
svih vjera, 

- Da je tlo Palestine islamska zaduzbina 
{waqf islami) muslimanskih pokoljenja sve 
do Sudnjeg dana i da se niko nema pravo s 
njom poigravati niti od bilo koga njenog 
dijela odustajati, nijedna arapska zemlja niti 
sve one zajedno i 

- Da je borba (gihad)* protiv Jevreja u 
Palestini stroga obaveza (fard 'ayri) svakog 
muslimana i muslimanke. 

Bibliografija: 

Haraka al-muqawama al-islamiyya 
(Hammas) fiFalastm - li Ahmad 'Izzuddin - Dar 
at-tawzT' wa an-nasr al-islamiyya - al-Qahira; Mltaq 
Haraka al-muqawama al-islamiyya (Hammas); 
Bayanat al~haraka allati tasduru tiba'an; 
Magalla ad-da'wa sa-su'udiyya min 13. 10. 
1409. al-Higri; Magalla al-mugtama" al- 
kuwaytiyya - allati nasarat 'idda maqabalat ma'a 
qada Haramas al-mub'adin 'an FalastTn al-muhtalla; 
Hammas Haraka al-muqawama al-islamiyya 
fiFalastm - H ad-duktur 'Abdullah 'Azam - Dar al- 
huda; 



26. Islamski front spasa u Alziru 

Definicija: 

Islamski front spasa {al-Gabha al- 
islamiyya li al-inqad) je po svojoj sustini 
islamski selefijski pokret (haraka)* koji se 
zalaze za povratak Islamu, kao jedinom 
mogucem nacinu za spas Alzira, s jedne 
strane od razarajuce socijalne i ekonomske 
krize, a s druge strane od ideoloskog i 
kulturnog kolonijalizma {isti'maf)*. Po 
mnogima, jedino j e ovaj pokret kadar 
ocuvati identitet muslimanskog naroda u 
Alziru, nakon 132 godine okupacije koja je 
ostavila duboke tragove zapadne kulture i 
cijelu zemlju umotala u plast evropeizma i 
francuizma, sto je neke islamske ucenjake 
natjeralo na to da pokrenu akciju budenja 
svijesti alzirskog naroda i usmjeravanja 
prema socijalnoj, politickoj i vjerskoj 
reformi. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Prije proglasenja osnivanja Islamskog 
fronta spasa u Alziru 1989. godine, vodena 
je ziva propagandna aktivnost i organi- 
zirana islamska okupljanja koja su pripre- 
mila teren i pretpostavke za njegovo 
osnivanje. 

Krajem sedamdesetih godina, na 
al^irskim univerzitetima i drugdje pocela se 
javno pojavljivati islamska omladina. U 
periodu prije 1988. godine, nosioci 
organiziranog islamskog rada bile su tri 
grupacije: medunarodni pokret Muslimanske 
brace pod rukovodstvom Sejha Mahfuza 
Nahna'ha, lokalni pokret Muslimanske 
brace pod rukovodstvom Sejha 'Abdullaha 
Dzabullaha i studentski pokret ili pokret 
centralne univerzitetske dzamije ili pristalice 
Malika b. Nebija pod rukovodstvom, prvo, 
dr. Muhammeda Budllaha, a potom Sejha 
Muhammeda es-Se'ida. 

- Dana 12. novembra 1982. godine, 
odrzan je jedan sastanak islamskih ucenjaka 
na kome su, izmedu ostalih, prisustvovali: 
Sejh Ahmed Sahnun, Sejh 'Abdullatif 
SultanI i dr, 'Abbasi Medeni. Oni su sa 
ovoga sastanka uputili jedan poziv u 14 
taeaka u kome se trazi obavezna primjena 



185 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



islamskog vjerozakona, osuduje imenovanje 
zena i sumnjivih kadrova u pravosudu, 
zagovara oslanjanje na sistem islamske 
ekonomije, odbija mijesanje zena sa 
muskarcima u javnim ustanovama, kritizira 
korupcija, predlaze oslobadanje zatvorenika 
i ostro negoduje protiv prakse uposljavanja 
antiislamskih elemenata u drzavnom aparatu 
itd. (v. detaljnije pod tackom: Ideje i 
ubjedenja). 

* Sejh Ahmed Sahnun, udenik Imama 
'Abdulhamlda b. Badisa. Ucestvovao je u 
oslobodilackom ratu protiv francuskog 
kolonijalizma, a poslije stjecanja neza- 
visnosti, obrazlazuci to Cinjenicom da je 
Alzir islamska zemlja, trazio j e primjenu 
islamskih zakona. Rukovodio je programom 
skolovanja i osposobljavanja islamskih 
ucenjaka i misionara. Uhapsen je poslije 
potpisivanja spomenutog proglasa i 
stavljen pod prinudni boravak sve do 1984. 
godine. 

* Godine 1989. pod rukovodstvom 

v 

Sejha Ahmeda Sahnuna kao najstarijeg 
clana (tada je imao 83 godine) osnovan je 
Savez misionara {Rabita ad-du'at). Savez je, 
zapravo, bio neka vrsta kisobrana za sve 
islamske struje. Medu ostalim clanovima 
saveza bili su jos i Mahfuz Nahna'h, 
'Abbasi Medeni, 'Abdullah Dzabullah, 'Ali 
BelhadZ i Muhammed es-Se'Id. 

Medu najvaznijim ciljevima Saveza 
misionara bili su: 

- reforma i preciscavanje ubjedenja 
{islah al- 'aglda), 

pozivanje na pridrzavanje islamskog 
morala {al-ahlag al-islamiyya), 

- poboljsanje propale ekonomije u 
Alziru i 

- borba na idejnom planu. 

* U Savezu misionara {Rabita ad-du'at) 
vodene su brojne rasprave. Kao rezultat tih 
rasprava pojavile su se brojne islamske 
struje, od kojih su najvaznije: 

Struja mladog Sejha 'Allja Belhad^a 
koja je zagovarala formiranje Ujedinjenog 
islamskog fronta {al-Gabha al-islamiyya al- 



muwahhada). Medutim, dr. §ejh' Abbasi 
Medeni je predlozio da^ se pokret zove 
Islamski front spasa {al-Gabha al-islamiyya 
H al-ingad) obrazlazuci svoj prijedlog 
cinjenicom da izraz "front" {al-gabha) u 
prvom nazivu aludira na borbu i sirenje 
razlicitih misljenja, dok u drugom sa 
odrednicom "islamski" {al-islamiyya) znaci 
jedini put za reformu i promjenu, a sa 
trecom "spasa" {inqad ) da je uzeta iz 
Kur'ana, jer u njemu stoji receno: 

... i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas 
je On nje spasio. (Ali 'Imran, 103.) 

- Za razliku od njega, Sejh Muhammed 
es-Seld je u pocetku odbio ideju o formiranju 
fronta, ali mu se kasnije, nakon opcinskih 
izbora, prikljucio. 

- Takoder je u pocetku i Sejh Mahfuz 
Nahna'h odbio ideju o formiranju fronta 
(partije). Kasnije je osnovao Pokret islamskog 
drustva {Haraka al-mugtama ' al-islami), dok 
je 'Abdullah Dzabullah osnovao pokret pod 
imenom Islamski preporod {Haraka an- 
nahda al-islamiyya). 

* Zvanicni proglas o osnivanju Islam- 
skog fronta spasa izdat j e pocetkom 1989. 
godine. Iniciralo ga je nekoliko nezavisnih 
misionara medu kojima su bili dr. Sejh 
'Abbasi Medeni, koji je postao voda fronta i 
njegov zamjenik, Sejh 'Ali Belhad:z. 

* Dr. Sejh 'Abbasi Medeni, roden je 
1931. godine, u Sidi 'Ukbi na jugoistoku 
Alzira. Kao dijete, pod francuskom 
okupacijom, prvo je pohadao francuske 
skole na francuskom jeziku, a potom skole 
Udruzenja islamskih ucenjaka. Diplomirao 
je na pedagoskom fakultetu, a potom se 
ukljucio u borbu {gihadf protiv francuskog 
kolonizatora, zbog cega j e bio uhapsen i 
osuden na zatvorsku kaznu. U zatvoru j e 
proveo sedam godina. Poslije stjecanja 
nezavisnosti i izlaska iz zatvora, alzirska 
vlada ga je poslala u London gdje je (1975.- 
1978.) nastavio studije uporedne pedagogije 
{at-tarbiyya al-mugarana) i gdje j e stekao 
zvanje doktora. Nakon toga vratio se u Alzir 
gdje je radio kao univerzitetski profesor. 
Pridruzio se islamskim ucenjacima u 
njihovom zahtjevu upucenom vladi 1982. 



86 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



godine za uvodenje refonne i primjenu 
islamskog vjerozakona {tatbiq as-sarVa al- 
islamiyya)*. Takoder je, iste godine, ucestvovao 
u jos nekim dogadajima, zbog cega je 
uhapsen i stavljen u pritvor. Zajedno sa jos 
nekim islamskim ucenjacima formirao je 
prvo Savez misionara, a potom, nakon tzv. 
demonstracija "za kruh" (Muzaharat al-hubz) 
1988. godine i Islamski front spasa (al- 
Gabha al-islamiyya H al-inqad ). Nedavno 
je, zajedno sa mnogim drugim islamskim 
ucenjacima, ponovo uhapsen. Jos se uvijek 
nalazi u zatvoru (tj. sve do izlaska drugog 
izdanja ove enciklopedije 1996. godine). 

* §ejh 'AH Belhadz, roden je u Tunisu 
1956. godine. Oba roditelja su mu poginula 
u revoluciji protiv francuskog okupatora. 
Studirao je, a kasnije i sam predavao arapski 
jezik. Ucestvovao je u propagiranju Islama 
sve od sedamdesetih godina. Uhapsen je i 
osuden na zatvorsku kaznu u trajanju od pet 
godina (1983.-1987.), pod optuzbom da je 
ucestvovao i podrzavao mudzahidski pokret 
Mustafe Buja'le. Skolovao se pod snaznim 
utjecajem alzirskih ucenjaka 'Abdullatifa 
Sultanlja i Ahmeda Sahnuna kao i djela 
Sejha Hasana el-Benne, Sejjida Kutba, 
"Abdulkadira 'Avde i drugih. 

Pripadao je selefijskoj struji (at-tayyar 
as-salafi)* pa otuda nije bio odusevljen 
iranskom revolucijom. Kritizirao j e 
Homeinijeva pisana djela i tvrdio da siizacija 
(tasayyu 1 ) pojedinih Alziraca predstavlja 
opasnost za islamsku da'wu {ad-da'wa al- 
islamiyya) i da joj se treba suprotstaviti. 
Biran je za zamjenika predsjednika Islamskog 
fronta spasa. Uhapsen je poslije demonstracija 
u Alziru 1988. godine, ali je kasnije bio 
pusten, pa ponovo uhapsen poslije generalnog 
strajka koji j e front (al-gabha)* organizirao. 

* Front je ucestvovao na opcinskim 
izborima 1990. godine i zabiljezio veliku 
pobjedu u 856 opcina. Poslije ove pobjede, 
vladajuca partija u Alziru, Front oslobodenja 
(Gabha at-tahrir) poceo je intenzivnije 
osjecati opasnost po dalji ostanak na vlasti 
pa je alzirska vlada pocela stavljati prepreke 
na putu napredovanja ovog fronta, na taj 
nacin sto je izdala novi sistem izbornih 
pravila. 



* Poslije toga dosio je do velikih 
demonstracija koje s» tts2ikr provodenje 
reforme. Demonstracije sa za\Tsene 
krvavim sukobima nakon sto su vtadme 
snage otvorile vatru na deraonstiante. 
Poslije ovih nereda, nha p fcni si voda 
pokreta ' Abbasi Medeni i njegov » -—y "* 
Belhadz pod optuibom da sn kovah z a vj a u 
protiv drzave. 

* Uprkos hapsenju svojih lidera Islamski 
front spasa u5estvovao je na izborima za 
zakonodavnu skup§tinu alzirskog parlamenta 
odrzanim 26. decembra 1991. godine i u 
prvom krugu od 228 poslanickih mjesta 
osvojio 188, dok je vladajuca partija 
osvojila samo 16 mjesta. 

- Pobjeda Islamskog fronta spasa na 
parlamentarnim izborima za zakonodavnu 
skupstinu u Alziru, shvacena je kao prijetnja 
cijelom Zapadu (Vidi sta je o tome 1990. 
godine pisala francuska i engleska stampa). 

- Poslije ove pobjede krstaske snage su 
pocele kovati zavjeru protiv ovog fronta. 
Prvo su se njihova sredstva informiranja 
okomila na Islamski front spasa i na sva 
zvona o njemu pocela siriti lazi tvrdeci da 
Alzir ceka crna buducnost u slucaju da on 
dode na vlast u Alziru. 

- Najvazniji cilj antiislamskih snaga je 
bio po svaku cijenu onemoguciti zavrsetak 
drugog kruga izbora. 

* Dana 18. redzeba 1412., tj. 22. 
januara 1992. godine, uhapsen je privremeni 
predsjednik fronta, Sejh 'Abdulkadir Hasani 
pod optuzbom podsticanja vojske na 
pobunu. 

- Zatim je pocela siroka kampanja 
hapsenja medu simpatizerima fronta. U toj 
kampanji uhapseno je na hiljade ljudi. Tako 
je Islamski front spasa usao u sukob sa 
antiislamskim snagama u Alziru i u 
inostranstvu. 

* U ovim dogadajima istakle su se jos i 
sljedece licnosti fronta: 

- Rabih Kebir, predsjednik Politi£kog 
komiteta privremenog izvrsnog biroa za 
Front spasa, 



187 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



- §ejh Muhammed Se'Id, nasljednik 
'Abbasija Medenija, koji je takoder uhapsen, 

- Sejh Zubde b. 'Azuz, clan Savje- 
todavne skupstine {Maglis as-sura) i 

- Sejh Jahlef Serati, svrsenik Univer- 
ziteta Umm al-Kura koji je - Allah mu se 
smilovao - pogubljen u zatvoru Serkadzl 

Ideje i ubjedenja: 

* Islamski front spasa vjeruje da Islam 
vrijedi za sva vremena i za sve prostore, da 
je najbolje rjesenje za sve oblasti socijalnog, 
ekonomskog i politickog zivota. U svojim 
shvacanjima, front se u mnogo cemu slaze 
sa idejama pokreta Muslimanske brace. 

* Front spasa smatra da su Kur'an i 
Sunnet osnovni izvor njegovih aktivnosti, na 
polju vjerovanja (al-'aqlda), zakonodavstva 
{at-tasrf) i vlasti (al-hukm). Zato se model 
njegovih ideja smatra nastavkom u historiji 
Islama dobro poznate selefijske struje. 

* Dana 7. marta 1989. godine, front je 
alzirskom predsjedniku predao memorandum 
sa osnovnim principima i programom 
njegovih drustveno-politickih aktivnosti. U 
memorandumu je, izmedu ostalog, zatrazeno: 

Da se predsjednik drzave, s obzirom 
da vlada drzavom sa muslimanskim narodom, 
obaveze na uvodenje i primjenu islamskog 
vjerozakona (as-san'a al-islamiyya), 

- Da se osigura neovisno sudstvo, 

- Da se sprovede reforma obrazovnog 

si stema, 

Da se postuje dostojanstvo alzirske 
zene i zastite njena prava u kuci i na radnom 
mjestu, 

Da se odrede polja na kojima je 
potrebno provesti reformu i izraditi dinamicki 
plan njihova provodenja, 

Da se raspusti nacionalna skupstina i 
raspisu ponovni izbori u roku od tri mjeseca, 

Da se formira nezavisno tijelo koje 
ce garantirati fer izbore na lokalnom nivou, 

Da se preispita rad finansijske 
kontrole, 



- Da se preispita politika policije i 
drzavne sigurnosti, 

- Da se ukine drzavni monopol 
{al-ihtikai)* nad sredsrvima informiranja, 

- Da drzava obustavi provodenje 
presije protiv legitimnih zahtjeva gradana, 

- Da se obuzda kriza sve vece neza- 
poslenosti {tadahhum al-hatala)*, emigracija 
najobrazovanijih kadrova i stane u kraj 
sirenju droge, 

- Da se pomogne al^irskim iseljenicima 
u drugim zemljama, da im se osigura 
islamsko obrazovanje i olaksaju uvjeti za 
povratak, 

- Da se intervenira kod vlada Kine, 
Indije, bivseg Sovjetskog saveza i Bugarske 
da prestanu sa ugnjetavanjem tamosnjih 
muslimana i 

- Da se izradi program pomoci pales- 
tinskom ustanku {al-intifada al-falastmiyya) 
i afganistanskim borcima. 

* Ideje i principi Islamskog fronta 
spasa iznijeti su u pozivima nekih njegovih 
lidera, kao sto su poziv dr. 'Abbasija 
Medenija od 12. novembra 1989. godine i 
proglasi islamskog fronta upuceni alzirskoj 
vladi i alzirskom narodu. Oni se ukratko 
mogu svesti na: 

Obavezno uvodenje i primjena islam- 
skog vjerozakona {as-sari'a al-islamiyya)* 
na svim poljima zivota - drustvenog, 
politickog, obrazovnog itd., 

- Davanje pune slobode (al-hurriyya)* 
narodu i prestanak sa provodenjem nepravde 
i represije nad njim, 

Prihvacanje modela islamske ekono- 
mije i zabranu poslovanja sa kamatom, 

- Primjenu islamskog vjerozakona u 
porodicnom pravu i odbacivanje modela 
francuskih zakona koji zagovaraju libera- 
lizam u porodici, 

- Kuinimu neovisnost i osudu prakse 
falsificiranja pojma kulture, 

- Osudu izbacivanja islamskog sadrzaja 
iz odgoja i kulture, 



188 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 5 



- Osudu zloupotrebe sredstava infor- 
miranja od strane drzave i njihovo huskanje 
protiv vala islamskog osvjescivanja, 

- Kaznjavanje prema islamskom vjero- 
zakonu svakoga ko omalovazava i vrijeda 
vjeru i vjerska osjecanja, 

Uzdizanje sirokih narodnih masa po 
modelu ucenja Islama, Kur'ana i Sunneta, 

- Prosvjetu razuma svjetlom upute, 
okrepljenje duse duhovnom hranom kojom 
obiluju Kur'an i Sunnet i izostravanje volje 
snagom imana, 

- Postupanje po ispravnoj vjeri u 
ocuvanju historijskih tekovina naroda i 
njegovih prirodnih i ljudskih potencijala, 
bez daljnjeg gubljenja vremena, 

- Rad na ujedinjavanju islamskih redova 
i ocuvanju jedinstva islamskog Ummeta, 
kao sto stoji u rijecima Uzvisenog: 

Ova vasa vjera - jedina je prava vjera, a 
Ja sam vas Gospodar, zato se samo Meni 
klanjajte\ (Al-Anbiya\ 92.) i rijecima Njegova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 
"Vjernici su medu sobom cvrsto povezani 
kao dijelovi zgrade." 

Iznalazenje cjelovite i sveobuhvatne 
zamjene za sve ideoloske {al-aydiyulugiyya)* , 
politicke, ekonomske i drastvene probleme, 
u okviru ucenja Islama, kao sto su rijeci 
Uzvisenog: 

Kod Allaha je prava vjera jedino - 
Islam." (Ali 'Imran, 19.) i 

Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom 
putu." (Al-Isra', 9.), 

- Potpuno ugledanje na uzor spasitelja 
covjecanstva, Poslanika Muhammeda, 
sallallahu alejhi ve sellem, za koga je 
Uzviseni rekao: 

Bili ste na ivici vatrene jarne, pa vas je 
On nje spasio. (Ali 'Imran, 103.) i 

- Bodrenje duha inicijative i iskoris- 
cavanje urodene darovitosti, genijalnosti i 
svih drugih potencijala u izgradnji bolje 
politicke, ekonomske, drustvene, kulturne i 
civilizacijske perspektive. 



* Front se bori protiv zapadnih, 
narocito francuskih intetesa u regionu koji 
se ogledaju u: 

- Potpunom iskljucivanju Islama iz 

tokova politike, 

- Otvaranju trzista za evropske i 

americke proizvode i 

- Uvlacenju al^irskog muslimanskog 
drustva u val evropeizacije i francuske 
kulture u svim njenim oblicima. 

* Otuda je, promatrano iz ugla Zapada, 
pobjeda fronta na izborima za zakonodavnu 
skupstinu predstavljala istinsku opasnost po 
zapadne interese. Zato j e, kada je cuo za 
rezultate glasanja, Sejjid Ahmed Gazali 
izjavio: "Narod je, daMe, glasao protiv 
demokratije (ad-dhnuqratiyya)* ." 

To je rezultiralo: 

- Ponistavanjem izbora, jer su oni 
zeljeli demokratiju bez Islama, 

- Intervencijom vojske i odbijanjem da 
se na miran nacin preda vlast pobjednickoj 
strani, 

- Formiranjem novog aparata vlasti 
potpomognutog vojnom silom, 

- Hapsenjem rukovodeceg i mladog 
kadra fronta i njihovim trpanjem po 
zatvorima smjestenim duboko u pustinji u 
cilju zaustavljanja vala Islama, 

- Izdavanjem sudske odluke o raspus- 
tanju fronta {al-gabhaf i izvlacenjem cilima 
ispod njegovih nogu kako bi se mogle 
poduzeti i sve druge mjere na zabrani 
njegovih aktivnosti. 

Medutim, rukovodstvo fronta j e, uprkos 
svemu navedenom, izjavilo da ce - uz 
Boziju pomoc - u Al^iru neminovno doci do 
uspostavljanja islamske drzave, sa njima ili 
bez njih, danas ili sutra. Poslije apsolutne 
pobjede fronta, alzirski predsjednik es- 
Sazeli Ibn D2edid je podnio ostavku. Na 
mjesto predsjednika poslije njega je dosao 
Muhammed Bu Dijaf koji je ubijen u 
atentatu. Krvavi dogadaji u Alziru jos se 
uvijek smjenjuju, munjevitom brzinom. 



189 



Poglavlje 5 



SAVREMENI REFORMISTICKI POKRETI 



Akaidski i idejni korijeni: 

Misljenja Udruzenja islamskih ucenjaka 
{Gam'iyya al- "ulama') u Alziru pocevsi od 
Ibn Badisa pa do el-Ibrahimija, smatraju se 
idejnim korijenima Fronta spasa koji se 
oslanjaju na ucenje Kur'ana, Sunneta i 
prakse casnih predaka iz prve generacije 
muslimana. Pored navedenog, front svoje 
ideje temelji i na djelima Hasana el-Benne, 
Sejjida Kutba i drugih predstavnika 
islamskog preporoda, 

Iz navedenog se vidi: 

- Da j e Islamski front spasa u Alziru u 
osnovi reformisticki, islamski selefijski 
pokret koji se odlikuje jednostavnoscu 
Islama i zagovaranjem uvodenja i primjene 

islamskog vjerozakona na svim poljima 
zivota, 

Da se javno zalaze da se, s obzirom 
da vlada muslimanskim narodom, predsjednik 
drzave, u svjetlu tolerantnosti islamskog 
yjerovanja, mora obavezati na uvodenje i 
primjenu islamskog vjerozakona, provodenje 
reforme u sistemu obrazovanja, sigurnosti i 
sredstava informiranja, 

Da se front bori protiv zapadnih, 
narocito francuskih interesa u regionu, koji 
se ogledaju u potpunom iskljucivanju Islama 
iz politike, otvaranju trzista za evropske i 
americke proizvode, uvlacenju alzirskog 



muslimanskog drastva u val evropeizacije i 
nametanje alzirskom muslimanskom drustvu 
francuske kulture i civilizacije sto ovaj 
odlucno odbija. 

Bibliografija: 

S obzirom da ne postoje dostupna pisana 
djela o Islamskom frontu spasa zbog 
njegovog ozbiljnog djelovanja na islamskom 
polju, jedini rnoguci izvori na koje smo se 
obracali, su sljedeci: 

as-Sahwa al-islamiyya wa al-'awda ila 
ad-dat - dr. Mustafa Hilml; Ta 'tt as-salafiyya fi 
al-mugtama'at al-mu'asira - dr. Muhammad 
Fathi 'Utman; 'Abdulhamld b. Badis ra'id al- 
haraka al-islamiyya al-mu'asira bi al- 
Gaza'ir- dr. Muhammad Fathi 'Utman; Namadig 
min al-harakat al-gihad al-islamiyya al- 
hadlta - li ustad Safwat Mansur "as-sunusiyya - al- 
badisiyya - al-qasamiyya"; Magalla al-Bayan - 
al-a'dad 23 wa 48 (wa flh milaff ahdat al-Gaza'ir); 
Magalla al-mugtama ( - 'adad min 26. 6. 1990. 
al-miladl; (muqabala ma' na'ib ra'Is al-gabha as-Sayh 
'AHBalhag; Medzelktu: El-islah - el-aded 169-2- 
redzeb 1412. h.; DzeridetU al-hayat - al-a'dad: 
10.588, 10.589, 10.590 min subat 'amm 1992. al- 
miladi, sa'ban 'amm 1412. al-higri; Llqa" - 'AU 
Balhag bi al-Banl - kasit; Asrita tasgil wa 
hutab gum 'a li al-masayih - 'Abdulwahhab at- 
TarM - Salman al-'Awda - Bisr al-Bisr; 



190 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UT JECAJ 



Poglavlje 6 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



*Uvod *Sufizam *Sufijski redovi 



Uvod 

Islam nikada nije bio nista drugo do 
vjera {diri}* znanja i predanog rada, kao sto i 
stoji u rijecima Uzvisenog: 

Znaj da nema boga osim Allaha! Trazi 
oprost za svoje grijehe i za vjernike i za 
vjernice! (Muhammad, 19.), 

/ reci: "Trudite se! Allah ce trud vas 
vidjeti, a i Poslanik N/ego v i vjernici. " 
(At-Tawba, 105.), 

i rijecima Njegova Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem: "Fatima, trudi se i radi, jer 
j a te necu moci spasiti od onoga sto ce ti 
Allah odrediti." 

Isto tako, Islam nikada nije bio nista 
drugo do vjera cistog monoteizna (lila din 
tawhJd halis) i obracanja samo jednom i 
Jedinom Allahu. U tom su smislu i rijeci 
Uzvisenog: 

Tojeprava vjera. (At-Tawba, 36.) 

Prema tome, Islam je vjera cistog 
uvjerenja {safa' al-'aqida) i ubjedenja {wa 
naqa" al-i i tiqad), vjera bez ikakvih redova 
(bila turud) i mezheba {bila madahib)* u 
temeljima svoga vjerovanja i bilo kakvog 
neslaganja oko osnovnih ucenja. 

Islam je u takvom svom velicanstvenom 
i jedinstvenom obliku i ostao, sve dok - 
nakon sirenja na ogromnim prostorima i, 
usljed toga, pojave sve veceg izobilja i 
raskosi - nisu poceli puhati vjetrovi 
promjena. U takvim novonastalim okol- 
nostima pojavili su se pojedini istinski 
skromni i pobozni ljudi {az-zuhhad) koji su - 
u nadi da se skroman zivot po uzoru na onaj 
iz prvih dana Islama i dalje moze nastaviti - 
poceli pozivati na povratak na skromnost i 
isposnistvo. Neki od ovih poboznjaka- 
isposnika {az-zuhhad) okrenuli su se prema 



misticizmu {at-tasawwuf). U svojoj pocetnoj 
fazi, ovaj pravac nije imao za cilj nista 
drugo doli razvijanje i izostravanje cestitosti 
kod muslimana, na taj nacin sto bi se u 
skladu sa vjerovanjem posvetila veca paznja 
odgoju duse. 

Medutim, desilo se da je - usljed 
rasirenosti neznanja, nastavka izobilja i 
udobnog zivota, unutrasnjih nereda i 
sukoba, ubacivanja zlobnika, profitera na 
racun vjere, pa i otvorenih neprijatelja 
Islama - doslo do pojave jedne sasvim nove, 
hereticke skole, cije je ucenje odudaralo 
od izvornog islamskog vjerovanja. Bila je 
to skola novog sufizma {madrasa as-sufiyya 
al-gadida) koja je u svome ucenju pocela 
siriti medzusijske ideje {fikr al-magus)*, 
interpretirati Kur'an u prenesenom 
znacenju, uvoditi u praksu pogubno 
ezotericno ucenje {fikr batin! mudammir)* i 
iskrivljavati znacenje kur'anskih rijeci. 
Ucenje ove skole pocelo se poput otrova 
siriti po tijelu islamskog ummeta. Kad god 
bi se ona od ucenja Kur'ana i Sunneta 
udaljila za korak, otrov u tijelu islamskog 
ummeta bi se sirio koracima. To je imalo za 
posljedicu da je danasnji islamski svijet 
krcat zalutalim sektama zaogrnutim plastom 
sufizma koji - kao sto smo vidjeli - po svojoj 
sustini, u pocetku, nije bio uzrokom ovakve 
ostre devijacije. Da bi citateljstvo poblize 
upoznali sa prirodom sufizma, prvo cemo se 
u najosnovnijim crtama osvrnuti na sufizam, 
a potom na redove koji su iz njega nastali, 
kao sto su: tidzanije {at-tiganiyya), hatemije 
{al-hatamiyya), senusije {as-sanusiyya) i 
sazelije {as-sadaliyya). Zatim cemo se 
osvrnuti na one skole koje su, manje ili vise, 
nastale pod utjecajem sufizma kao sto su: 
divebendije (ad-dlwabandiyya), teblig {at- 
tablig) i nursije {an-nilrsiyya), Iako su 
mehdije {al-mahdiyya) po mnogo cemu u 



191 



Poglavlje 6 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



svojim shvacanjima posebne i iako poricu 
svoju vezu sa tesawufom, on je, ipak, na 
jedan nacin i kod njih prisutan. U svakom 
slucaju, ovo poglavlje cemo, uz Bozy'u 
pomoc, zavrsiti sa onim zajednicama koje su 
nastale ili se razvijale pod utjecajem 
sufizma. 

27. Sufizam 

Definicija: 

Tesavvuf je vjerski pokret (haraka 
diniyya)* koji se u trecem stoljecu po Hidzri 
prosirio po islamskom svijetu. Tesavvuf su 
u pocetku, kao Hcni nazor, sirili pojedinci 
koji su pozivali na isposnistvo i naglasenu 
poboznost, kao svoj odgovor na sve jaci val 
prepustanja uzivanju i raskosnom zivotu. 
Ove tendencije su u svom kasnijem razvoju 
prerasle u posebne redove poznate pod 
zajednickim imenom "sufizam" (as-sufiyya). 
Sufije posvecuju posebnu paznju odgoju 
i uzdizanju duse u svojoj zelji da dodu 
do spoznaje Uzvisenog Allaha putem 
otkrovenja (al-kasf)* i intuicije (al-musahada), 
a ne putem vjerom propisanih sredstava. 
Zato su se na svome putu priklonili nekim 
drugim ucenjima i u svoje ucenje unijeli 
pojedine elemente filozofije (al-fa/safa)* i 
idolopoklonstva (al-wataiu'yya)*, posebno 
onih sa indijskim, perzijskim i grckim 
predznakom. Da se uociti da izmedu 
pojmova skromnosti (az-zuhd) i tesawufa 
(at-tasawwuf) postoji nekoliko sustinskih 
razlika. Najvaznija je ta sto su skromnost 
i poboznost vjerom naredeni, za razliku 
od tesawufa koji predstavlja skretanje 
sa Pravoga puta koji su trasirali sljedbenici 
sunneta i dzema'ta (ahl as-sunna wa 
al-gama'a)* , 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* U prva dva stoljeca Islama, pocevsi 
od perioda Allahova Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem, i njegovih nasljednika, prve 
cetverice pravednih vladara (al-hulafa' 
ar-rasidFri), pa sve do el-Hasan el-Basrijeve 
smrti, nije se znalo ni za kakav sufizam, 
kako po imenu, tako ni po obiljezju i 
ponasanju. Naprotiv, za sve se koristilo, 
ili zajednicko ime kao sto su izrazi 



"muslimani" ili "vjernici", ili neke blize 
odrednice kao sto su: "ashab", "ucesnik 
Bitke na Bedru", "oni koji su dali zakletvu 
na vjernost" (ashab al-bay'a)*, "tabi'Ini" itd. 

U ovome periodu nije bilo nikakva 
pretjerivanja (al-guluww)* ni u prakticko- 
obredovnom ni u akaidsko-teoretskom 
smislu. Izuzetak, u tom smislu, predstavljaju 
slucajevi sklonosti rijetkih pojedinaca ka 
pretjeranom samoodricanju, sto je Allahov 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vise 
prilika zabranio. Jedan takav slucaj zbio se 
sa grupom koja ga je pitala nesto o njegovu 
ibadetu i kojoj je odgovorio: "Ali, ja i 
postim i jedem, nocu i klanjam i spavam, 
zenim se zenama i jedem meso. Onaj kome 
se ne svida moja praksa {sutrna) nije moj." 

Drugom prilikom, Allahov Poslanik, 
sallallahu alejhi ve sellem, je - kako 
pripovijeda Aisa, r.a. - Havli bint Nuvejt 
koja je oko sebe stezala konopac da ne bi 
prespala nocni namaz, rekao: "Trudite se 
onoliko koliko ste u stanju podnijeti! Allahu 
nece dodijati dok vama ne dodije. Allahu je 
najdraze ono djelo u kojem se ustrajno, 
makar bilo i neznatno." 

Takva praksa nastavljena je i u doba 
ashaba, tabi'ina i tabi'tabi'ina. Svi su oni 
slijedili spomenuti nacin (a!-manhag) 
istovremenog posvecivanja s jedne strane 
znanju, radu, ibadetu i trudu oko sebe i 
svoje celjadi, a s druge strane ibadetu, 
borbi na Allahovom putu (al-gihad)* i 
suprotstavljanju novotarijama u vjeri i 
svakojakim hirovima. Tako se npr. Ibn 
Mes'tid, r.a., suprotstavio i ukinuo novo- 
tariju (al-bid'a)* izvodenja zajednickog 
zikra u dzamiji. Drugom prilikom suprot- 
stavio se pristalicama Mu'addud b. Jezida 
el-'Idzlija i odvratio ih da to vise ne cine, 
kada je cuo da su ovi, negdje u planini, 
sebi odabrali posebno mjesto za izvodenje 
ibadeta. 

* Pojava poboznjaka 

U drugom stoljecu po Hidzri, u vrijeme 
tabi'ina i jos ponekog zivog ashaba, pojavila 
se jedna grupa poboznjaka koji su se, 
zagovarajuci izolaciju i nemijesanje sa 
svijetom, toliko bili posvetili ibadetu kao 



192 



SUFIZAM, SUFUSKI REDOVI I UTJECAJ 



Poglavlje 6 



niko prije njih. Povod za takvo nesto bila je 
pojava unutrasnjih nereda i sukoba pa i 
prolijevanja nevine krvi, Zato je ova grupa, 
u zelji da sebe i svoju vjeru sacuva od fitne 
koja je vladala u drustvu, pocela se 
osamljivati i povla^iti od svijeta. Ovome, 
svakako, treba dodati jos jedan vazan 
faktor, a to j e otvaranje vrata dunjaluka 
pred ocima muslimana, naro£ito poslije 
osvajanja ogromnih prostora i upustanja 
nekih muslimanskih slojeva u raskosan i 
raskalasen zivot. To je izazvalo ovakvu 
reakciju pojedinih poboznjaka-isposnika, 
narocito u Basri i Kufi, gdje je prvo i doslo 
do skretanja s prvobitnog kursa (al-manhagf 
ponasanja. 

Tako se u Kufi pojavila jedna grupa 
gradana koja se povukla od svijeta, 
izrazavajuci na taj nacin zestoko kajanje 
poslije pogibije el-Husejna b. 'Alija, r.a., 
nazivajuci sami sebe pokajnicima {at- 
tawwabm) i placljivcima (al-bakka'm). 

Isto tako, u to doba se pojavio i jedan 
sloj poboznjaka sa naglasenom predanoscu 
ibadetu i izbjegavanju bilo kakvoga svoga 
ucesca u tokovima dogadaja sto su se 
odvijali u drzavi, iako se za njih pouzdano 
znalo da su se, kao ufieni, cestiti i vjeri odani 
ljudi, jos odranije, bilo kao ucenici ili 
ucitelji, bili posvetili izucavanju Kur'ana i 
sunneta, te iznosili istinu i suprotstavljali se 
zametacima kavge i nereda. Kod njih su se, 
pored sve izrazenijeg straha od Uzvisenog 
Allaha, sve cesce pocele primjecivati i neke 
druge pojave kao sto su zanos i padanje u 
nesvijest prilikom ucenja ili slusanja 
Kur'ana, sto je od nekih ashaba i uglednih 
tabi'ina poput: Esme, Ebu Bekrove kcerke, 
'Abdullaha b. ez-Zubejra, Muhammeda b. 
STriha i drugih, naislo na osudu. Zbog njih, u 
to doba, su se prosirili nadimci "poboznjaci" 
(al-'ubbad), "askete" {az-zuhhad) i "ucacT 
(al-guira"). Medu njima, najpoznatiji su bili: 
'Amir b. 'Abdullah b. ez-Zubejr, Safvan b. 
Sulejm, Talk ibn Habib el-'Anezi, 'Ata es- 
Sulemi, el-Esved b. Jezid b. Kajs, Davud et- 
Ta'i i neki od najblizih prijatelja el-Hasana 
el-Basrija. 



* Pocetak skretanja 

Svako skretanje obicno pocinje polabko i 
neprimijetno, a onda se tokom vremena 
povecava dok ne poprimi velike razmjere. 
Pojava isposnistva (az-zuhd) koji se u 
drugom stoljecu po Hidzri, poceo razvijati u 
Kufi i Basri kod pojedinih velikih asketa 
{az-zuhhad), poput: Ibrahima b. Edhema, 
Malika b. Dinara, Bisra el-Hafija, Rabije el- 
Adevije i 'Abdulvahida b. Zejda prerastao 
je u znacenje kakvo ranije askete {az- 
zuhhad as-sabjgfiri) nisu poznavale. Ono je, 
naime, sada znacilo: mucenje duse 
izostavljanjem jela, zabranu uzimanja 
mesa, putovanje kroz pustinju i zabacene 
krajeve, nezenjenje ili neudavanje itd... U 
tom smislu, Malik b. Dinar kaze: "Covjek 
ne mo2e postici stupanj istinski iskrenog 
vjernika {manzila as-s/ddTqin) sve dok 
svoju zenu ne ostavi da bude kao udovica i 
dok se zajedno sa psima ne nade na 
smecu." Za ovu svoju tvrdnju on ne navodi 
nikakav dokaz niti od nekog prethodnog 
autoriteta, niti teksta Kur'ana, niti Sunneta. 
Medutim, ovdje je vazno upozoriti na to da 
su ovim isposnicima pripisane proizvoljne 
izjave i nokudeni pokreti tijela za §to, kako 
navodi Sejhu-1-Islam Ibn Tejmijja, nema 
nikakva valjana dokaza da one, zaista, 
potjecu od njih. 

- U Kufi su Mu'addud b. Jezid el- 
'Idzli i njegove pristalice po^eli sebe 
nagoniti na nespavanje i §to duze klanjanje 
dok njegovim putem nisu krenule i neke 
druge askete iz Kufe koje su se, po ugledu 
na njega, pocele povlaciti u planine radi 
posvecivanja ibadetu, iako im je to Ibn 
Mes'ud jos odranije bio osporio. 

- Od nekih od njih, kao sto je Rabia el- 
Adevija izrecene su izjave o Bozanskoj 
ljubavi, u kojima se govori o ljubavi izmedu 
roba i njegova Gospodara, usljed kojih je 
doslo do pogresnog shvacanja ibadeta, po 
kojima se on ne cini ni radi zelje za 
Dzennetom, niti zbog straha od 
Dzehennema, sto je u suprotnosti sa rijecima 
Uzvisenog u kojima se kaze: 

... i motili su Nam se u nadi i u strahu" 
(Al-Anbiya, 90.) 



193 



Poglavlje 6 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



- Razvoj sufizma u tom periodu, 
Sejhu-1-Islam Ibn Tejmijja ukratko opisuje 
sljedecim rijecima: "Pri kraju perioda 
tabi'ina pojavile su se tri stvari: slobodno 
misljenje {ar-ra 'y), apologetika {al-kalam)* i 
tesawuf {at-tasawwuf). Pristalice slobodnog 
misljenja bile su u Kufi, a pristalice 
apologetike i tesawufa u Basri. Tamo su 
poslije el-Hasana i Ibn Sirina, dosli 'Amr 
b. 'Ubejd i Vasil b. 'Ata', a poslije njih i 
Ahmed b. 'Ali el-Hudzejmi (umro 200 
/815.), ucenik 'Abdulvahida b. Zejda koji 
je, opet, bio ucenik el-Hasana el-Basrija. 
On se upustio u ilmulkelamsku raspravu 
o sudbini {kalam fl al-qadaf)* i sagradio 
malu kucicu za sufije. To je, mimo dzamije 
u Basri, bila prva kuca sagradena za ucenje 
i slusanje zikra. Tako su se predali slusanju 
i glasu (aludirajuci time na pjesmu). 
Stanovnici Medine bili su od ovih 
dosljedniji i u rijecima i u djelima, dok 
su stanovnici Sama, uglavnom, bili 
mudzahidi." 

Od tada se tesawuf poceo razvijati u 
nekoliko faza, od kojih su najvaznije: 

* Nastanak ipojava 

Izrazi tesawuf {at-tasawwuf) i sufizam 
{as-sufiyya) po prvi su se put pojavili u 
Kufi sto je i razumljivo zbog njene 
bliskosti Perziji, utjecaja grcke filozofije 
{at-ta'attur bi al-falsafa al-yunaniyya)* - 
nakon perioda prevodenja - i ponasanja 
krscanskih monaha {ruhban ahl al-kitab)*. 
Islamski ucenjaci i historicari se ne slazu 
oko toga ko je prvi nazvan imenom sufija. 
O tome postoje sljedeca tri misljenja: 

1 . Sejhu-1-Islam Ibn Tejmijja i njegovi 
istomisljenici smatraju da je prvi* ko se 
prozvao sufijom bio Ebu Hasim el-Ktifi 
(umro 150/767. ili 162/779.) u Samu gdje 
se bio preselio. Bio je savremenik Sufjana 
es-Sevrija (umro 155/772.) koji je za njega 
rekao: "Da nije bilo Ebu Hasima, ne bi 
se znalo sta su finese licemjerstva." 
Takoder j e bio savremenik Dzafera es- 
Sadika. Spada medu prve si'ije. Si'ije ga 
nazivaju "Izumiteljem sufizma" {Muhtari' 
as-sufiyya). 



2. Neki historicari spominju da je 
'Abduk - tj. 'Abdulkerim ili Muhammed - 
(umro 210/825.) bio prvi koji se zvao 
sufijom. El-Haris el-Muhasibi za njega kaze 
da je pripadao jednoj prosi'ijskoj grupi iz 
Kufe koja je sebe nazivala nadimkom 
"Sufije" {as-sufiyya), dok el-Malti u 
svome djelu at-Tanblh wa ar-radd 'ala ahl 
al-ahwa" wa al-bida' navodi da je 'Abduk 
bio kolovoda jedne grupe otpadnika {az- 
zanadi'ga)* koji su tvrdili da je cio ovaj 
svrjet zabranjen {haram) i da od njega 
nikome nije dozvoljeno {halal) vise od 
dnevne opskrbe, jer tako smatraju imami 
Pravoga puta. Osim toga, oni su tvrdili da 
ovaj svijet {ad-dunya) moze dozvoliti samo 
pravedni vladar i da je u suprotnom zabra- 
njen isto kao sto j e zabranjeno i kontaktirati 
sa ljudima. 

3. Za razliku od njih, Ibn Nedim u 
svom Fihristu kaze da je Dza'bir b. Hajjan, 
ucenik Dza'fera as-Sadika (umro 208/823. 
godine) bio prvi koji se zvao imenom sufija. 
Njega si'ije smatraju jednim od svojih 
velikana. Takoder ga i filozofi pripisuju 
si'ijama. 

Ucenjaci se, takoder, ne slazu oko toga 
iz koga korijena je izvedena rijec tesawuf. 
O tome postoji nekoliko misljenja: 

1. Sejhu-1-Islam Ibn Tejmijja, Ibn 
Haldun i vise drugih ucenjaka smatra da je 
rijec tesawuf, najvjerovatnije, izvedena iz 
rijeci "vuna" {as-sufi, jer su grubu suknenu 
odjecu nosili i monasi-isposnici pod cijim su 
utjecajem bile prve sufije. Prema tome, ovo 
misljenje iskljucuje sve druge dokaze i 
izvedenice na osnovu pravila arapskog 
jezika, ukljucujuci i pokusaj dokazivanja 
samih sufija da je njihov naziv izveden 
iz izraza ahl as-suffa koji se koristio za 
jednu grupu siromasnih drugova Allahova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i 
njihove pokusaj e dokazivanja da potjecu od 
'Ali b. Ebu Taliba, el-Hasana el-Basrija ili 
Sufjana es-Sevrija, r.a. Ni za jednu od ovih 
njihovih tvrdnji nema valjana dokaza. 

2. Za razliku od njih, Ebu er-Rejhan el- 
Biruni (umro 440/1048.) i u novije vrijeme 
Von Hammer, kao i neki drugi ucenjaci 
smatraju da je izraz "sufizam" {as-sufiyya) 



194 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



Poglavlje 6 



izveden iz grcke rijeci "Soph" koja znaci 
"mudrost". Kao dokaz, zastupnici ovoga 
misljenja navode cinjenicu da je izraz as- 
sufiyya bio rasiren u Bagdadu i okolici, gdje 
je u dmgom stoljecu po Hidzn vladala ziva 
prevodiladka aktivnost, za razliku od juznih 
i zapadnih krajeva tadasnjeg islamskog 
svijeta, gdje je ovaj izraz bio potpuno nepoznat. 
Osim toga, oni pored vremenske i prostorne 
bliskosti, nalaze i slicnost izmedu osnovnih 
ucenja sufizma i grcke filozofije, jer je i u 
grckoj filozofiji i u sufizmu prisutno ucenje o 
panteizmu (wahda al-wugQd), utjelovljenju 
(al-hulfil)* , iluminizmu (al-israq)* i emanaciji 
(al-faydf. Dokaze za svoju tvrdnju oni nalaze 
i u izjavama nekih od vodecih predstavnika 
sufizma, kao sto j e es-Suhraverdi koji je 
(pogubljen pod optuzbom za herezu) izjavio: 
"Slto se tice svjetla koje je u bliskoj proslosti 
najvise obasjavalo behaviorizam {as-suluk)*, 
bilo je to ucenje (doslovno "kvasac" Ihamlra) 
pitagorista koje je prvo prihvatio moj brat 
Alimlm - tj. Zunnun iz Egipta - a potom od 
njega i Sejarsetri - tj. Sehl et-Tesetturi." Bez 
sumnje, u sufizara su preko njih usli i neki 
drugi izrazi prevedeni sa grckog, kao sto su: 
filozofija (al-falsafa)* , muzika (al-mOsiqa), 
muzicar (al-musiqaf), sofizam (as-safsata)* i 
materija (al-hayyttla). 

* Vijesnici sufizma 

U trecem i cetvrtom stoljecu po Hidzri 
doslo je do pojave sljedece tri vrste (tabaqat) 
sufija: 

* Prva vrsta (at-tabaqa al-Ql£) pred- 
stavlja struju poznatu po svom prakticiranju 
istinskog isposnistva, koje je granicilo sa 
halucinacijama (aJ-wi'swas), zatim po 
odricanju od ovosvjetskih blagodati (ad- 
dunya) i odstupanju od onakvog nacina 
ponasanja i obavljanja ibadeta kakav je bio, 
ne samo u doba Poslanika, sallallahu alejhi 
ve sellem, i njegovih drugova, nego i u doba 
prethodne generacije poboznih i cestitih 
ljudi, s tim sto je vecina i dalje ostala na 
kursu ispravnog vjerovanja {al-istiqSma 'ala 
aJ-'aqIda), cestog obracanja Allahu sa 
dovom, dosljednog pridrzavanja Poslanikova, 
sallallahu alejhi ve sellem, sunneta i 
ugledanja na ranije generacije, mada su od 



nekih pojedinaca, poput el-Dzcmejda, zabi- 
ljezene izjave koje su islamski ucenjaci 
ubrojali u nesyjesne postupke {as-satahai) 
napravljene u ekstazi. 

U najistaknutije predstavnike ove struje 

spadaju: 

- El-Dzunejd, Ebft el-Kasim el-Harraz 
(umro 298/911.) koga sufije nazivaju jos i 
nadimkom "Starjesina zajednice" (Sayyid 
at-ta'/fa). Ubraja se u kljucne licnosti na 
cije se rijeci i misljenje - posebno kada se 
radi o islamskom monoteizmu (at-tawhid), 
spoznaji {al-ma'rifa) i Ijubavi (al-mahabba) 
- sufije najvise pozivaju. Bio je pod snaznim 
utjecajem misljenja Zunntina en-Nubija 
koja je poslije nje^a sakupio, sredio i sirio 
njegov ucenik es-Sebli, ali se nije slagao 
sa Zunnunovim, el-Halladzovim i el- 
Bistamijinim shvacanjem gubljenja (al-fana*). 
Naprotiv, osudivao je nekontrolirane izraze 
u ekstazi (as-satahai) i vise je cijenio prise- 
bnost (as-sahw)* od opijenosti (as-sah)* i 
ostanak pri svijesti (al-baqa > ) od njenog 
gubljenja (al-fana*). Po njemu, gubljenje 
(al-fana) ima sasvim drugi smisao. 
Sufijama je osporio oslobadanje od vjerskih 
obaveza (suqQt at-takalif)* '. Dzunejd je, 
takoder, bio pod snaznim utjecajem svoga 
ucitelja el-Harisa el-Muhasibija, koji se 
racuna prvim koji je pomijesao ucenje 
'ilmu-1-kelama (al-kaJaw)* sa tesawufom 
i svoga daid2e es-Sirrija es-Sekatija 
(umro 253/867.). 

U ovu grupu spadaju i druga poznata 
imena kao sto su: Ebu Sulejman ed-Derani, 
'Abdurrahman b. Ahmed b. 'Atijja el-'Ani 
(umro 205/820.), Ahmed b. Ebu el-Havari, 
el-Husejn b. Mensur b. Ibrahim Ebu 'Ali 
es-Satvi es-Suft, od koga u svome Sahihu 
el-Buhari prenosi hadise, es-Sirri b. el- 
Muglis es-Sekati Ebu el-Hasan (umro 
253/867.), Sehl b. 'Abdullah et-Tesetturi 
(umro 273/886.) i Ma'ruf el-Kerhi Eba 
Mahfuz (umro 200/815.), kao i oni koji su 
dosli kasnije, ali su slijedili njihov put, kao 
sto su: 'Abdurrahman es-SulemT (umro 
412/1021.), Muhammed b. el-Husejn el- 
Ezdl es-Sulemi, Muhammed b. el-Hasan b. 
el-Fadl b. el-'Abbas Ebtl Ja'la el-Basri es- 
Sufi (umro 368/978.) i Sejh el-Hatlb el- 
Bagdadl. 



195 



Poglavlje 6 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



U druge najprepoznatljivije osobine ove 
grupe spadaju: 

- Pocetak izdvajanja iz vecine obicnih 
muslimana i njihovih ucenjaka, 

- Pojava izraza {al-mustalahatf koji 
su pripremili teren za kasniji nastanak 
posebnih redova, kao sto su izrazi: "nase 
znanje" {'ilmuna), "nasa skola" {madhabuna)* , 
nas red {tariqatuna) itd. U tom smislu je i el- 
Dzunejdova izjava: "Nase znanje je ispre- 
pleteno sa hadisima Allahova Poslanika, 
sallallahu alejhi ve sellem." Ovakav odnos 
je po yjeri zabranjen {muharramun sar'ari) 
jer vodi u novotariju (a/-br'd'a)*, nepos- 
lusnost {al-ma'siya), pa cak i visebostvo 
{as~sirk). 

- Uvjetovanje onome koji im se na 
njihovom putu zeli pridruziti: da se odrekne 
svoga imetka, da hranu svede na najmanju 
mogucu mjeru i da se, buduci da je na putu, 
ne zeni. 

- Pretjerano zanimanje za vaz i price 
sa skudenim znanjem i razumijevanjem 
fikha (a/-fiqh)*, pa cak i upozorenjem na 
opasnost od njihova izucavanja, uz istovre- 
meno ugledanje vecine njih na ponasanje i 
drzanje monaha (ruhbari)* i krscanskih 
isposnika {nussak) s kojima su se, barem 
neki, sastajali, sto je doprinijelo sve visem 
udaljavanju od kursa ashaba i voda tabi'Ina. 
Rezultat toga je bilo uzimanje, mimo 
dzamija, posebnih prostorija za ibadet, u 
kojima su se okupljali radi slusanja 
poboznih pjesama ili kasida spjevanih u 
formi gazela u slavu Vjerovjesnika, 
sallallahu alejhi ve sellem, sto je dovelo do 
zestokog sukoba izmedu njih i ucenjaka 
fikha. Pored navedenog, medu njima su 
se sve cesce pocele javljati tvrdnje o 
navodnim otkrovenjima {al-kasfj*, natpri- 
rodnim sposobnostima (al-Mwariri), kao i 
neke 'ilmulkelamske izjave (al-magOJM 
al-kalamiyya). U ovom periodu nastala su 
njihova brojna pisana djela, kao sto su djela 
Ebti Taliba el-Mekkija, Qut al-qulub wa 
hilya al-awliya' od Ebu Ne'Ima el-Isfahanija 
i djela el-Harisa el~Muhasibija. Islamski 
ucenjaci iz prvih generacija upozorili su na 
opasnost od ovakvih knjiga zato sto 
sadrzavaju apokrifne i nepoznate hadise 



{al-ahadit al-mawdu'a wa al-munkara), 
israilijjate i izreke Jevreja i krscana (agwal 
ahl al-kitab). Upitan sta misli o ovim 
knjigama, kada mu je receno da u njima ima 
pouke, Imam Ebu Zur'a je rekao: "Onome 
kome nema pouke u Allahovoj, dz.s., Knjizi, 
nema ni u ovim knjigama." 

* Medu najprepoznatljivije karakte- 
ristike skola tesawufa (//' madahib at- 
tasawwuf)* i zajednickog imenitelja razli- 
cita nacina njihova obavljanja ibadeta je 
tzv. "ukus" {ad-dawq) koji ih je doveo do 
tolike nespretnosti, da vise nisu bili u stanju 
sacuvati svoj sufijski karakter od mije- 
sanja sa ucenjima neislamskih filozofija 
{falsafatf ili barem njihova utjecaja sto je 
olaksalo put izumiranja ove i sirenja druge 
struje, koja je jos vise otisla u krajnost 
(guluww)*. 

* Druga vrsta (at-tabaqa at-taniya) 
predstavlja struju koja je isposnistvo {az- 
zuhd) pomijesala sa batinijskim izrazima 
( 'ibarat al-batiniyya)* . Ona je isposnistvo 
iz domena prakticnih djela i ponasanja digla 
na stupanj apstraktnog razmisljanja i 
teoretske rasprave. Zato se u njihovom 
rjecniku pojavljuju izrazi kao sto su: jedinstvo 
(al-wahda), gubljenje (a/-fana")*> sjedinjenje 
{al-ittihadf, utjelovljenje {al-hululf, opijenost 
(as-saki)*, budnost {as-sahwf, otkrovenje 
{al-kasf)*, ostanak (al-baqa), ucenik {murid), 
gnostik {'arif), stanja {al-ahwal), stupnjevi 
{al-maqamat) itd. Oni su prvi poceli praviti 
razliku izmedu vjerozakona {as-sari'a) i 
sustine {al-haqiqa), sebe nazivati poznava- 
ocima sustine {arbab al-haqa , iq) i znalcima 
tajni {ahl al-batiri), a druge ucenjake 
poznavaocima vanjstine i slika {ahl az-zahir 
wa ar-rusumat), sto je izmedu njih jos vise 
zaostrilo nepodnosljivosti. Takvo nesto nije 
se moglo ni zamisliti u prvim generacijama 
casnih predaka niti, cak, u prvoj generaciji 
sufija. Takav zaokret, uistinu j e predstavljao 
stvarai pocetak kursa kojim ce tesawuf 
nastaviti ici sve do danas. 



196 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



Poglavlje 6 



* Medu najznacajnije predstavnike ove 
struje spadaju: 

- Ebu el-JezId el-Bistami (umro 
263/878.), Zunnun el-Misrl (umro 
245/859.), el-Halladz (umro 309/921.), 
Ebu Se'id el-Hazzar (umro 277/890. ili 
286/899.), el-Hakim et-Tirmiz! (umro 
320/932.) i Ebu Bekr es-Sebli (umro 
334/945.). 

Mi cemo ovdje dati kratki pregled 
zivotopisa samo onih predstavnika koji su 
ostavili veliki utjecaj i ciji se tragovi 
osjecaju sve do danas. To su: 

- Zunnun el-Misn, Ebu el-Fejd Sevban 
b. Ibrahim, (umro 245/859.). Po porijeklu je 
bio nubijski Kopt (Qubtl)* iz sela Ihmlm u 
juznom Egiptu. Prema onome sto navode 
Ibn Halikan i 'Abdurrahman el-Dzaml, 
tesawuf je izucavao kod Sakrana el-'Abida 
ili Isra'ila el-Magribija. Si'ije u svojim 
knjigama navode, a to potvrduje i Ibn en- 
Nedlm u svom Fihristu, da je hemiju 
izucavao pred Dzabirom b. Hajjanom. Ibn 
Halikan navodi da je bio sljedbenik 
melamitija (al-malamitiyya)* , sufijskog reda 
ciji su clanovi pred svijetom prikrivali svoju 
bogobojaznost i javno se podrugivali 
Serijatu {as-sarT'a)* . 

Uz to, Zunnun je bio poznat po svojoj 
mudrosti i rjecitosti. 

Sufijski autori ga ubrajaju u stvarnog 
osnivaca svoga nacina poimanja ljubavi 
(al-mahabba) i spoznaje {al-ma'rifa) i u 
prvog koji j e u Egiptu poceo govoriti o 
stupnjevima (al-maqamat) i stanjima {al- 
ahwal). Tvrdio je daje otkrovenje {al-kasf)* 
istina i da yjerozakon {as-san'a)* ima svoje 
vanjsko {zahif) i unutrasnje {batin) znacenje. 
U svojoj poslanici, el-Kusejri navodi da je 
on bio prvi koji je islamski monoteizam 
{at-tawhid) objasnio u sufijskom znacenju, 
prvi koji je dao definiciju sufijskih pojmova 
"ekstaza" {al-wagd) i "slusanje" (as-sama")* 
i prvi koji je u iskazivanju svoga stanja 
poceo koristiti aluziju (ar-ramz). Buduci da 
je bio u cvrstim yezama sa batinijskim 
ismailijama (al-isma'iliyya al-batiniyyif i 
tainom organizacijom Ihvanu-s-safa' (ihwan 
as-safa)* koji su bas u to vrijeme vodili zivu 



aktivnost i pozivali u svoje zalutale mezhebe 
(madahibuhum al-badl^*, m on nije mogao 
izbjeci utjecaju njihova ucenja. T^o je i on 
poceo govoriti o skrivenom znanju ( 'flm al- 
batin), bogomdanom znanju {al-'Um al- 
laduni), sjedinjenju (al-ittihad) i pripisivanju 
uzroka stvaranja muhammedijskom syjedu 
{an-nur al-muhammadf). Poznavanje koptskog 
jezika {al-Iuga al-qubtiyya)* pomoglo mu 
je da razrijesi uklesane i nacrtane sifre 
na koptskim spomenicima u svome selu, 
sto mu j e omogucilo da prodre u tajne 
astrologije (funun at-tangun), magije (as- 
sihf) i zapisa (at-te/asim) kojima se bavio. 
Zunnun j e bio prvi sufija koji se posvetio 
izucavanju grcke kulture i neoplatonizma 
(madhab al-aflatUniyya aJ-gadida)*, a 
posebno Aristotelove teologije. Otuda je, 
pod utjecajem gnosticizma (gunusiyya)* , 
i izgradio svoju sopstvenu skolu o spoznaji 
i gubljenju (madhabuhu al-hass f! al-ma'rifa 
waaJ-fana)*. 

- Ebu Jezld el-Bistami, Tajfur b. 'Isa b. 
Adem b. Servesan, roden u Bistamu u 
porodici mediusijskog porijekla (mm asi 
magusi)*. Njemu se pripisuju grozne izjave 
za koje mnogi istrazivaci opravdano 
sumnjaju da su, zaista, njegove. Takve su 
izjave: "Izasao sam iz istine (al-haqq) u 
istinu {al-haqq) dok nisam zacuo glas: 'O ti 
koji si Ja, obistinio si se u gubljenju u 
Allahu!'" i "Slava meni, kako sam uzvisen!" 
koje nikome ko ih izgovori ne moze biti 
oprosteno, bez obzira na to izgovorio ih u 
stanju opijenosti (fi hala sakr)* ili svijesti 
(sahw)*. 

Sejhu-1-Isiam Ibn Tejmijja ga je ubrajao 
u ovu vrstu, ali je sumnjao da su navedene i 
slicne izjave, zaista, njegove, jer njegove 
druge izjave upucuju na to da se pridrzavao 
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, 
sunneta. Za razliku od njega, neki ucenjaci 
sljedbenika sunneta i dzema'ta ga svrstavaju 
u grupu zajedno sa el-Halladiom i es- 
Suhraverdijem. 

- El-Hakim et-TirmizT, Ebu 'Abdullah 
Muhammed b. 'AH b. el-Husejn et-Tirmizi 
(umro 320/932.). Bio je prvi koji je poceo 
govoriti o zavrsetku velajeta (hatin al- 



197 



Poglavlje 6 



SUFIZAM, SUFUSKI REDOVI I UTJECAJ 



walaya) o cemu je napisao i knjigu pod 
naslovom Hatm al-walaya zbog koje je bio 
optuzen za nevjerstvo i protjeran iz svoga 
grada Tirmiza. O njemu Sejhu-1-Islam Ibn 
Tejmijja kaze: "Neke sufije, kao sto je el- 
Hakim et-Tirmizi, govore o "Pecatu evlija" 
{Hatam al-awliyi) i velicaju njegovu slavu. 
To je jedna od njegovih pogresaka. Ipak, 
vecina njegovih izjava je tacna, za razliku 
od Ibn 'Arebija koji je mnoge stvari 
pobrkao." (MagtnG' al-fatawa; 1/363). 

Njemu se pripisuje da je rekao: "I evlije 
(al-awliya")* imaju svoj pecat, kao sto i 
vjerovjesnici (al-anbiya*)* imaju svoj", 
cime je pripremio put islamskim filozofima 
poput Ibn 'Arebija, Ibn Seb'ina, Ibn Htlda i 
et-Tilimsanija, da i oni pocnu govoriti o 
"Pecatu evlija" {Hatam al-awliyi) i tvrditi 
da je njegov polozaj visi od polozaja "Pecata 
vjerovjesnika" {Hatam al-anbiya")*. 

* Treca vrsta (at-tabaqa at-talita) 
predstavlja struju koja je tesawuf 
pomijesala sa grckom filozofijom (al-falsafa 
al-yunaniyya)* i pocela iznositi u£enje o 
utjelovljenju (al-hulul)*, sjedinjenju (al- 
ittihad)* i panteizmu {wahda al-wugud), u 
smislu da je istinski bitak (al-mawgOd al- 
haqq) Allah, a sve ostalo samo lazne slike 
{suwar za'ifa), iluzije {awham) i masta 
{tahayyulat), cime su se slo&li sa ucenjem 
filozofa. Ova struja utjecala je na kasniju 
pojavu ucenja o emanaciji (al-fayd)* i 
iluminizmu (al-israg)* koja su razradili 
el-Gazali i es-Suhraverdi. Zato se ova 
struja smatra jednom od najopasnijih i 
najkriticnijih faza kroz koje j e prosao 
tesawuf, jer se sa njom iz faze inovacija u 
djelima preslo na fazu inovacija u ucenju, 
Sime je tesawuf u potpunosti izasao iz 
okvira Islama. Medu najpoznatije pred- 
stavnike ove struje ubrajaju se el-Halladz 
(umro 309/921.), es-Suhraverdi (umro 
587/1191.), Ibn 'Arebi (umro 638/1240.), 
Ibn el-Farid (umro 632/1234.) i Ibn Seb'in 
(umro 667/1269.). 

- El-Halladz, Ebu Mugis el-Husejn b. 
Mensur el-Halladz (244/858. - 309/921.), 
roden u Perziji kao unuk covjeka koji je bio 
zaratustrovac. Odrastao je u Vasitu u Iraku. 
Najpoznatiji je predstavnik ucenja o 



utjelovljenju {al-hulul) i sjedinjenju (al- 
ittfhad). Optuzen je za nevjerstvo (al-kufi)* 
i pogubljen raspecem zbog sljedece cetiri 
optuzbe: 

1 . veze sa karamitima (al-qaramita), 

2. izjave "Ja sam istina!" (ana al-haqq), 

3 . ubj edenj a svoj ih pristalica da je bog i 

4. izjave da hodocasce Kabe ne spada u 
farz obavezu koja se mora izvrsiti. 

Njegov lik obavijen je mnogim tajnama. 
Bio je strog, tvrdoglav i fanatik. Napisao je 
djelo pod naslovom at-Tawasln koje je 
redigirao i dotjerao francuski orijentalista 
Louis Massignon (1883-1962.). 

* Neki istrazivaci smatraju da su svi 
pripadnici ove struje u trecem stoljecu po 
Hidzri zastupali jedno te isto ezoteriCno 
udenje ( 'ilm batin! wahid), samo sto su ga 
neki prikrivali, poput es-§eblija koji je 
izjavio: "I ja i el-Husejn b. Mensur - el- 
Halladz - smo zastupali isto misljenje, s tim 
sto ga je on javno iznosio, a ja prikrivao" - 
za razliku od drugih koji su ga, poput el- 
Halladza, javno iznosili i zbog toga - kako je 
jedna zena, za vrijeme njegova razapinjanja 
po el-Dzunejdovu naredenju, po navodima 
francuskog orijentaliste Massignona - 
povikala: "Iskusili gorcinu 2eljeza!" 

* Pojava sufijskih redova 

Iranski sufija Ebu Se'id Muhammed 
Ahmed el-Mejheml (357/968. - 430/1038.), 
ucenik Ebu 'Abdurrahmana es-Selemija bio 
je prvi koji je postavio sistem organizacije 
sufijskih redova {at-turuq as-sOfiyya) i to na 
taj nacm sto ga je ucmio nasljednim. 

* Peto stoljece se smatra nastavkom 
razvoja ideja iz prethodnih stoljeca. One su 
se dalje nastavile siriti, najvise zahvaljujuci 
pisanim djelima Ebfl 'Abdurrahmana es- 
Selemija (umro 412/1021.) koja je Ibn 
Tejmijja opisao rijecima: "U njegovim 
knjigama ima vjerodostojnih predaja i 
prenesenih izreka koje mogu koristiti u 
vjeri (ad-dih)*, ali i slabih predaja i 
neprihvatljivih izreka koje mogu stetiti 
onome ko nema iskustva. Neki se ljudi 



198 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



Poglavlje 6 



oklijevaju sluziti njegovim predajama." 
(Magmu' al-fatawa, 1/578). Za njega navode da 
je izmisljao hadise koji idu u prilog sufizma. 

* U periodu od druge polovine petog 
do pocetka sestog stoljeca po Hidzri, u doba 
EbG Hamida el-Gazalije, poznatog jos i 
pod nadimkom Hudldzetu-1-Islam (umro 
505/1111.), tesawuf je podeo zauzimati 
svoje mjesto i kod onih koji su sebe smatrali 
sljedbenicima sunneta (ahl as-sunna)* . Time 
je zavrsena etapa pionira tesawufa koji su 
zaceli ucenje zasnovano na neislamskim 
nacelima. 

Medu najpoznatije predstavnike ove faze 
tesawufa, cije se ucenje odrzalo sve do 
danas, spadaju: 

Ebu Hamid el-Gazali, Muhammed b. 
Muhamraed b. Muhammed b. Ahmed et- 
Tusi, poznat jos i pod nadimkom 
Hudzdzetu-1-Islam (450/1058. - 505/1111.), 
roden u Tusu u pokrajini Horasan. Odrastao 
je u sredini preplavljenoj raznim ucenjima i 
mezhebima (al-madah/b)* kao sto su: ilmu- 
1-kelam ( 'ilm al-kalam)*, filozofija (al- 
falsafa)*, batinije {al-batiniyya)* i tesawuf. 
To mnostvo raznih ucenja i mezheba cesto 
je kod njega izazivalo zbunjenost i sumnju, 
sto ga je za vrijeme boravka u Bagdadu, 
natjeralo da se koleba izmedu ova cetiri 
mezheba. Putovao je u Dzurdzan i Nejsabur, 
bio nerazdvojni pratilac Nizamulmulka, 
predavao na skoli Nizamiji u Bagdadu, 
osamljivao se u munari velike dzamije u 
Damasku, da bi se potom preselio u 
Jerusalim, zatim u Hidzaz, a onda se, 
ponovo, vratio u svoje rodno mjesto. 
Napisao je vise djela, medu kojima treba 
spomenuti: Tahafiit al- falasi fa, al-Munqid 
min ad-dalal i, svakako, njegovo najpoz- 
natije i najvaznije djelo Ihya 'ulum ad-dln. 
El-Gazali se smatra utemeljivacem skole 
otkrovenja (al-kasf) u spoznaji (fi al- 
ma'rifa) koja je zastavu tesawufa iz ruku 
perzijskih elemenata predala u ruke 
sunnijskih elemenata. Medu njegove 
najvaznije zasluge spadaju: obaranje grcke 
filozofije i razotkrivanje rugla batinijskog 
ucenja koje je definitivno raskrinkao u 
svojoj knjizi al-Mustazhari poznatoj jos i 
pod nazivom Fada'ih al-batiniyya. Opisujuci 



posljednju fazu njegova zivota, nakon 
povratka u rodni grad Tus, njegov ucenik 
'Abdulgafir el-Farisi ka&: "Tamo se bio 
potpuno posvetio proudavanju Poslanikova 
hadisa, druzenju sa ucenjactma hadisa i 
citanju dvaju Sahiha - od Buharije i 
Muslima - koji su najbolji argument 
Islama." USinio je to nakon druzenja u 
svome gradu sa ucenjacima hadisa kao sto 
su: Ebti Suhejl Muhammed b. 'Abdullah el- 
Hafsi, pred kojim je proucavao Buharijin 
Sahih i el-Kadl Ebu el-Feth el-Hakimi et- 
Ttisi, pred kojim je proucavao Ebu 
Dawudov Sunen. (Tabaqat as-Sabki, IV/1 10). 

- U ovoj fazi je napisao svoju knjigu 
pod naslovom Ugam al-'awam ( an 'ilm al- 
kalam u kojoj je napao 'ilmu-1-kelam ( 'ilm 
al-kalam)* i njegov put, a stao u odbranu 
skole {al-madhab)* prvih generacija musli- 
mana (as-salaf) i njihovog pravca (al- 
manhag)*. On u njoj, izmedu ostalog, kaze: 
"Najbolji dokaz da je skola prvih generacija 
muslimana (as-salaf) najispravnija je to sto 
svako suprotstavljanje njoj predstavlja 
novotariju (al-bid'a)*, a svaka novotarija je 
pokudena, jer vodi u zabludu. Upustanje 
obicnog svijeta u interpretaciju (at-ta'wil)* ', 
kao i njegovo navodenje od strane ucenjaka 
(da to cini) je pokudena novotarija. Za 
razliku od toga, neupustanje je po sunnetu 
pohvaljeno" (v. str. 96). 

- U ovoj knjizi, on je, takoder, odustao 
od svoga ranijeg ucenja o otkrovenju 
(al-kasf)*, postizanju osobina i stupnja 
vjerovjesnistva (an-nubuwwa)* i oslanjanja 
u tumacenju (fi at-ta'wil)* ili dokazivanju na 
otkrovenje (al-kasf) koje je ranije smatrao 
ciljem masa. 

* Sesto stoljece po Hidzri predstavlja 
stvarni pocetak sufijskih redova i njihova 
sirenja iz Irana na ostale istocne oblasti 
islamskog svijeta. U njemu se pojavio 
kadirijski red Cije se osnivanje pripisuje 
'Abdulkadiru el-Gejlaniji (umro 561/1166.) 
koji j e imao 49 sinova. Njih jedanaest 
pronijeli su i prosirili njegovo ucenje sirom 
islamskog svijeta. Iako se sa njim nikada 
nije mogao sresti, njegovi sljedbenici 
smatraju da je on grubu suknenu odjecu 
(al-hirqa) i tesawuf preuzeo od el-Hasana 



199 



Poglavlje 6 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



el-Basrija, a ovaj od 'Ali b. Eba Taliba, r.a. 
Oni mu, takoder, pripisuju neke stvari koje 
su svojstvene samo Uzvisenom Allahu, kao 
sto su: poznavanje tajni i nevidljivog svijeta 
{ma'rifa al-gayb), moc ozrvljavanja umrlih 
(lhya" al-mawta*) i utjecanja na svijet i dok 
je bio ziv i poslije smrti (tasarrufuhO fi 
al-kawn hayyan wa mayyi'tan), kao i odredene 
zikrove, virdove i grozne izjave. Medu njih 
spada i njegova izjava na jednom skupu: 
"Ova moja stopala (qadaml hadihi) su 
na vratu svakog Allahovog prijatelja 
(waliyyullaiif '." Imao je obicaj reci: "Ko u 
brizi zatrazi moju pomoc, ja cu mu je razbiti, 
ko me spomene u nedaci, otklonicu mu je i 
ko u moje ime zatrazi kakvu potrebu, ja cu 
mu je ispuniti." Ocito je da u ovakvim izjavama 
ima elemenata visebostva i prisvajanja 
bozanstvenosti (iddf'a" ar-rubUbiyya). 

- Es-Sejjid Muhammed Resid Rida 
kaze: "U nekim predajama, Sejhu Gejlaniji se 
pripisuju takva cuda (al-karamat) i natprirodne 
sposobnosti {hawariq al-'adat) koje se pored 
njega ne pripisuju nikome drugom. S obzirom 
na to da ona nemaju nikakvu osnovu ni 
dokaz, kriticari predaja se na njih i ne 

OSVTCU." (Dar al-ma'arif al-islamiyya, XI/17l) 

* U ovom periodu je doslo i do pojave 
rufaijskog reda (at-tariqa ar-mfi'iyya) koji 
se pripisuje Ebu el-'Abbasu Ahmedu b. Ebu 
el-Husejnu er-Rufa'iji (umro 540/1145.). 
Ovaj red poznat je i pod imenom beta'ihije 
(al-bata'ihiyya) koje je dobio po oblasti 
Beta' ih (mocvarnom predjelu oko Eufrata i 
Tigrisa izmedu Base i Vasita) u Iraku, gdje 
se prvi put i pojavio. Oko njegova imena - 
kao uostalom i oko imena osnivaca drugih 
redova - sufijski autori su ispleli cijelu 
mrezu mitskih prica i legendi, koje ga 
velicaju i uzdizu do stepena bozanstva 
(maqam ar-rubObiyya). Tako se za njega 
kaze: "Bio je stozer stozera (qutb al-aqtab)* 
na Zemlji, pa je potom postao stozer nebesa, 
te da su na kraju, na njegovoj nozi, svih 
sedam nebesa postali kao halhale." (Tabaqat 
as-Sa'rani, str. 141 t Qalada al-Gawahir, str. 42) 

- Iako se vise puta zenio, er-Rufa'I nije 
imao djece, pa ga je, poslije njega, u 
vodenju reda naslijedio 'AH b. 'Usman 
(umro 584/1 188.), a ovoga 'Abdurrahman b. 



'Usman (umro 604/1207.). Hafiz ez-Zehebi 
navodi da se njegovi sljedbenici odlikuju 
cudnim stanjima i pokazivanjem neobicnih 
stvari, te na kraju dodaje: "Ipak, medu 
njegovim pristalicama ima i dobrih i losih." 

- U ovom stoljecu pojavili su se ples i 
drugi cudni postupci sufija u ekstazi (as- 
satahai) i hereza (zandaqa)* Sihabuddin 
EbO el-Futuh Muhjiddin b. Hasana es- 
Suhraverdija (549/1154. - 587/1191.), 
osnivaca filozofske skole iluminizma 
{Madrasa al-israq al-falsafiyya), koja je 
nastala na sprezi ucenja drevnih perzijskih 
religija i njihovih dualistickih udenja, s 
jedne, i grcke filozofije neoplatonizma sa 
svojim ucenjem o emanaciji (al-fayd) i 
neprekidnom pojavljivanju (az-zuhur al- 
mustamiri), s druge strane, zbog cega su ga 
islamski ucenjaci iz Halepa optuzili za 
herezu {az-zandaqa)* , lisavanje Boga svih 
Njegovih atributa {at-ta'tilf , vjerovanje u 
filozofsko ucenje o iluminizmu (al-falsafa 
il-israqiyya)* i sultanu Salahuddinu el- 
Ejjubiji poslali pismo u kome su ga optuzili 
za nevjerstvo (kufi)* i herezu (zandaqa)*, 
na osnovu cega je ovaj naredio da se, kao 
otpadnik od Islama (riddatari), pogubi. 
Njemu se pripisuje suhraverdijski red sa 
svojim ucenjem o emanaciji (aJ-fayd)* i 
neprekidnom pojavljivanju {az-zuhUr al- 
mustami'n), Medu njegova najpoznatija 
pisana djela se ubrajaju: Hikma al-israq*, 
Hayakil an-nur, at-Ta'wSat al-'arsiyya i al- 
Maqamat. 

* Pod utjecajem nagomilanog ucenja 
sufijskih skola tokom minulih stoljeca, Ibn 
'Arebi, Ibn el-Farid i Ibn Seb'in su uspjeli 
ponovo o^ivjeti ucenja MensUra el- 
Hallad^a, Zunnttna el-Misrija i es- 
Suhraverdija. 

* U sedmom stoljecu po Hidzri, 
tesawuf se prosirio i na tlu Andalusa, gdje 
je Ibn 'Arebi et-Ta'i el-Endelusi postao 
jedan od najprepoznatljivijih simbola 
sufizma, toliko poznat da je dobio nadimak 
as-Sayh al-Akbar (Najveci Slejh). 

- Muhjiddin b. 'Arebi, es-Sejh el- 
Ekber (560/1165. - 638/1240.) je bio 
najpoznatiji u£itelj skole panteizma 



200 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



Poglavlje 6 



{madrasa wahda al-wugOd). Sebe je smatrao 
"Pecatom evlija" {Hatam a/-aw//ya)*. 
Roden je u Andalusu, odakle se preselio, 
prvo, u Egipat, a odatle otisao na hadzdz, 
zatim u Bagdad, i na kraju se nastanio u 
Damasku gdje je i umro. Tamo je i ukopan, 
gdje se nalazi njegovo turbe koje se od 
strane sufija rado posjecuje. Zastupao je 
teoriju o savrsenom covjeku {al-insan al- 
kamil) koja se zasniva na ucenju da se od 
svih stvorenja jedino na covjeku mogu 
pokazati svi Boziji atributi (gami' as-sifat 
al-ilahiyya), ukoliko uspije poronuti u 
Boziju jednocu ( wahdaniyyatullah). Napisao 
je mnogo djela. Neki smatraju da njihov broj 
iznosi blizu 400, sto u formi knjiga, sto 
poslanica. Neka od njih cuvaju se u 
Biblioteci Jusuf-aga u Konji i nekim drugim 
bibliotekama u Turskoj. Medu njegova 
najpoznatija pisana djela ubrajaju se: Ruh 
al-qudus*, Targuman al-esrak*, al-Futuhat 
al-makkiyya i FusOs al-hikam. 

- Ebu el-Hasan es-Sazeli (593/1196. - 
656/1258.). U svom traganju za znanjem, u 
pocetku je bio nerazdvojan od Ibn 'Arebija. 
Medutim, njih dvojica su se kasnije razisli, 
jer se EbQ el-Hasanu vise dopalo el- 
Gazalijino ucenje o otkrovenju (fi al-kas§* , 
za razliku od Ibn 'Arebija kome se vise 
dopadalo el-Halladzovo i Zunnun el- 
Misrijevo ucenje. Obje ove skole sve do 
danas medu pripadnicima sufijskih redova, 
koji cesto mijesaju njihova ucenja, imaju 
svoje pristalice. Medu najpoznatije ucenike 
skole el-Hasana es-Sazelije spadaju: Ebu el- 
•Abbas el-Mursi (umro 686/1287.), Ibrahim 
ed-Dustiki i Ahmed el-Bedevi (umro 
675/1276.). Kod pristalica ove skole sve do 
danas j e primijetno naglaseno odobravanje i 
interpretiranje Ibn Arebijevih izjava i 
ucenja. 

* U sedmom stoljecu po Hidzri, 
takoder se sa svojim mevlevijskim redom 
iat-tariqa al-mawlawiyya) pojavio Dzelaluddih 
ar-Rumi (umro 672/1273. godine) u 
Turskoj. 

* Osmo i .deveto stoljece po Hidzri, 
uglavnom je obiljezeno daljom razradom i 
komentiranjem Ibn 'Arebijevih i Ibn el- 
Faridovih djela. U njemu nije zabiljezena 



pojava nijedne nove originalne teorije u 
sufizmu. Devetom stoljecu po Hidzri pecat 
je dalo prepletanje i mijesanje ucenja ove 
dvije skole. 

U ovom periodu, sa svojim naksi- 
bendijskim redom {at-tariqa an-naqsibandiyya) 
pojavio se i Muhammed Beha'uddln en- 
Naksibendi (umro 791/1389.). Deseto 
stoljece po Hidzri je takoder bilo stoljece 
dalje razrade i komentiranja Ibn 
'Arebijevih djela. U njemu je doslo do 
povecanog, pa i pretjeranog interesiranja 
za biografije najpoznatijih ucenjaka 
tesavvufa. Najpoznatiji autobiografski 
sufijski pisac ovog stoljeca bio je 
Abdulvehhab es-Sa'rani (umro 973/1565.) 
koji je napisao dva poznata autobiografska 
djela at-Tabaqat al-kubra i at-Tabaqat 
as-sugm 

* U narednim stoljecima doslo je do 
prave zbrke u mijesanju raznih sufijskih 
ucenja - narocito dvije spomenute skole - 
sirenja anarhije medu njima i do pojave 
perioda dervisa. 

- Medu najprepoznatljivija obiljezja 
kasnijih stoljeca tesavvufa spada pojava 
novih nadimaka i titula sufijskih sejhova, 
kao sto su: Sayh as-sagada, Sayh masayih 
at-tumq as-sOfiyya i at-hallfa itd., i do 
pojave sufijskih loza i porodica (al-buyutas- 
sufiyya) kao svojevrsnih ogranaka pojedinih 
redova, sa znatnom dozom neovisnog 
djelovanja uz znanje halifa (b/ ma'r/fa al- 
hulafh"). U ovom periodu doslo je do 
izdavanja prvih zakonskih uredbi i pokusaja 
administrativnog ustrojstva sufijskih redova 
pod zajednickom upravom. Taj proces 
zapocet j e fermanom izdanim od strane 
egipatskog valije Muhammeda 'Ali-pase, 
kojim j e on Muhammeda el-Bekrija 
imenovao za nasljednika svoga oca na 
polozaju sejha bekrijskog reda (sayhan H as- 
sagada al-bakriyya) i dao mu pravo nadzora 
{al-israf) nad radom svih sufijskih redova, 
tekija, zavija i dzamija sa turbetima, te 
pravo izrade i donosenja programa pouke 
{at-ta'lmi) koja se u njima izvodila, cime 
je on pokusao potkopati ovlasti Sejhu-1- 
Azhera i azherske uleme. Organizacija i 
administrativno ustrojstvo sufijskih redova 



201 



Poglavlje 6 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



nastavilo se razvijati, sve dok na kraju nije 
uspostavljeno Vrhovno vijece sufijskih 
redova u Egiptu (ai-Maglis al-a 'la H at-turuq 
as-sufiyya GMisi). 

Medu najpoznatija sufijska imena ovog 
perioda spadaju: 

- 'Abdulgani en-Nablusi (1050/1640. - 
1143/1730.), 

- Ebu es-Su'ud el-Bekri (umro 
1227/1812.), prvi koji je nesluzbeno ponio 
titulu vrhovnog sejha svih sufijskih redova 
{sayh al-masayih at-turuq as-sttfiyya) u 
Egiptu, 

Ebu el-Huda es-Sajjadi er-Rufa'i 
(1220-1287), 

- Omer el-Futi et-Turi es-Senegali el- 
Ezheri et-Tidzani (umro 1281/1864.), za 
koga treba napomenuti da je kao misionar 
Islama djelovao medu neznabozackim 
plemenima (al-wataniyyiri)* , da je od svojih 
pristalica formirao vojsku za borbu protiv 
neznabozaca, da je sa njima vodio ratove 
i uspio zauzeti kraljevstvo Segou (u 
danasnjem Maliju) i pokrajinu MasTna. 
Medu njegova najznacajnija pisana djela 
ubrajaju se: Suyuf as-Sa'id\ Safina as- 
sa'ada i Rimah hizb ar-Rahim 'ala nuhur 
hizb ar-Ragim. 

- Muhammed 'Usman el-MIrgam 
(umro 1268/1852.), o kome ce biti vise rijeci 
kada budemo govorili o hatemijskom redu 
(al-hatamiyya) , 

- Ebu el-Fejd Muhammed b. 'Abdulkebir 
el-Ketani (1268/1852. - 1333/1915.), poznati 
fakih, filozof i sufija iz Fesa u Maroku. 
Osnivac je ketanijskog sufijskog reda (at- 
tanqa al-kataniyya). Islamski ucenjaci iz 
Fesa kritizirali su neka od njegovih 
shvacanja i proglasili ih krivovjernim. Medu 
njegova najpoznatija pisana djela ubrajaju 
se: Hayat al-insam i Lisan al-hugga al- 
burhaniyya fi ad-dabb 'an sa'a'ir at-tariqa 
al-ahmadiyya al-kataniyya. 

- Ahmed et-Tigani (umro 1230/1815.) 
o kome ce biti vise rijeci kada budemo 
govorili o tidzanijskom redu {at-tariqa at- 
tlganiyya). 



- Hasan Ridvan (1239/1824. - 1310 
/1892.), autor poznatog sufijskog spjeva u 
redzzu (al-urguza) pod naslovom Rawd al- 
qulQb al-mustatab. 

- Salih b. Muhammed b. Salih el- 
Dza'ferl es-Sadik! (1328/1910. - 1399/1979.) 
koji se nakon odlaska u Egipat i upisa na 
el-Azher, ukljucio u red Ahmeda Sunusija. 
Sufijsku i tarikatsku naobrazbu stjecao je 
pred Slejhom Muhammedom Behitom el- 
Mutlom, Sejhom Habibullahom es-Senkltijem i 
§ejhom Jilsufom ed-Dedzevijem. Medu 
njegova najpoznatija pisana djela ubrajaju 
se: al-Ilham an-nafi' H kuil qasid, al-Qasida 
at-ta'iyyai as-Salawat al-ga'fariyya. 

Ideje i ubjedenja: 

* Izvori sufijskog ucenja su: 

- Otkrovenje (al-kas§* - Sufije se na 
otkrovenje {al-kasf)* oslanjaju, ne samo kao 
na pouzdan izvor znanja i spoznaje nego 
ga smatraju i vrhuncem ibadeta. Pod 
sufijskim otkrovenjem, izmedu ostalog, se 
podrazumijeva: 

1. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve 
sellem, {an-Nabff - tj. dobijanje znanja 
direktno od njega, bilo na javi ili u snu. 

2. Hidr, a.s., (al-Nidr), o cijoj poboz- 
nosti i bogobojaznosti medu sufijama kruze 
mnoge price. Oni smatraju da se od njega 
mogu nauciti serijatski propisi, dobiti 
vjersko znanje, virdovi, zikrovi i razne 
vrline. 

3. Nadahnuce (al-ilhaw), bilo da je ono 
direktno od Allaha - cime su oni stepen 
(maqam) sufije izdigli iznad stepena 
Vjerovjesnika, jer vjeruju da evlija (al- 
wali)* dobija znanje direktno od Allaha, 
odakle ga dobija i melek koji ga, potom, 
prenosi vjerovjesniku {an-nabJf ili poslaniku 
(ar-rasOl)*. 

4. Pronicljivost {al-firasa) s kojom se 
raspoznaju skrivene misli i razgovori duse. 

5. Tajni glasovi {al-hawatif) od Uzvi- 
senog Allaha, meleka, dobrih dzina, nekog 
od evlija {min ahad awliya)*, Hidra ili 
Iblisa, koji se cuju pomocu uha, u snu ili na 
javi, ili u stanju izmedu sna i jave. 



202 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



Poglavlje 6 



6. Putovanja i uspeca (aJ-isra'at wa al- 
ma'arig) pod kojim sufije podrazumijevaju 
evlijino uspece u visi svijet (al-'alam al- 
'ulawf), njegovo kruzenje po njemu i 
donosenje iz njega svakojakih znanja i tajni. 

7. Osjetttnog otkrovenja (al-kasfal-fiissi), 
tj. otkrivanjem pravog stanja bitka (kas f 
haqa'iq al-wugudf dizanjem fizickih zastora 
(al-hugub al-hissiyya) sa srca i o£iju. 

8. Snovi i snovidenja (ar-ru'ya wa al- 
manamat) na koja se sufije najcesce oslanjaju, 
tvrdeci da preko njih od Uzvisenog Allaha, 
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ili 
nekog od svojih sejhova dobijaju znanje o 
vjerskim propisima. 

Osjecanje (ad-dawq) koga ima dvije 

vrste: 

1. Opce osjecanje (ad-dawq al-'amm) 
koje j e svojstveno za sva stanja i sve 
stupnjeve. El-Gazali u svome djelu al- 
Munqid min ad-dlal smatra da putnik- 
isposnik (as-salik) moze osjetiti unutrasnji 
smisao vjerovjesnistva (haqfqa an-nubuwwa) i 
na odsjedanjima na putu spoznati njegove 
osobenosti. 

2. Sto se, pak, tice posebnog osjecanja 
(ad-dawq al-hass), on j e kod svakog sufije 
razlicit, shodno razlicitosti njihovih 
stupnjeva, jer se, prvo, pocinje kusati, a 
onda piti. 

- Ekstaza (al-wagd), koja ima tri 
stupnja (maratib): 

1 . Stupanj prisutnosti (at-tawagud), 

2. Stupanj ekstaze (al-wagd) i 

3. Stupanj nalazenja (al-wugud). 

Ucenje i od drugih vjerovjesnika 

(pored Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu 
alejhi ve sellem) i umrlih sejhova. 

* Sufijske ideje i udenja su mnogobrojna 
i isprepletana, isto kao i njihove skole i 
redovi. Ona se u najkracim crtama ogledaju 
u sljedecem: 

- U pogledu vjerovanja u Uzvisenog 
Allaha, sufije zastupaju razlicita ucenja. 
Neki od njih, kao sto su pristalice el- 



Halladzove skole (madbab al-Hallag)* 
vjeruju u Njegovo utjelovljenje (al-hulOf), 
drugi u panteizam (wahda aJ-wugod) i 
nerazdvojivost Stvoritelja od Njego\ih 
stvorenja, dok se treci dr2e el-Es'arijeva i el- 
Maturidijeva ucenja o Allahu i Njegovim 
imenima i atributima. 

- U pogledu vjerovanja u Poslanika, 
sallallahu alejhi ve sellem, (ar-rasOl)*, 
ekstremne sufije (al-gulai)*, takoder, zastupaju 
razlicita ucenja. Neki od njih tvrde da 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije 
dospio do njihova stupnja i stanja, te da nije 
bio upucen u tajne i znanje sufizma kao sto 
su upucene neke sufije. U tom smislu su i el- 
Bistamijine rijeci: "Mi smo zagazili u more, 
na cijoj obali su se zaustavili vjerovjesnici." 

Drugi, kao sto su Ibn 'Arebi i njegovi 
sljedbenici, tvrde da je Poslanik Muhammed, 
sallallahu alejhi ve sellem, kupola svemira 
(qubba al-kawn), da je on Allah koji je 
zasjeo na Arsu, da su: nebesa, Zemlja, Ars, 
Kursi i sva stvorenja stvoreni od njegova 
svjetla, te da je on (tj. Muhammed, 
sallallahu alejhi ve sellem) prvo stvorenje 
(awwal mawgOd). 

Treci, opet, takvo shvacanje ne samo da 
ne prihvacaju, nego i odbacuju. Medutim, 
oni - iako vjeruju u njegovu ljudsku prirodu 
i poslanstvo - dozvoljavaju njegovo, sallallahu 
alejhi ve sellem, uzimanje za posrednika 
izmedu sebe i Uzvisenog Allaha na naSin 
koji je u suprotnosti sa vjerovanjem 
sljedbenika sunneta i dzema'ta ('aqida ahl 
as-sunna wa al-gama'a)* 

- U pogledu vjerovanja u evlije (al- 
awliya*)* sufije, takoder, imaju najrazlicitija 
shvacanja. Tako neki evliju (al-walf)* 
uzdizu iznad stepena vjerovjesnika (an- 
nabi)*. Drugi, opet, evliju u svim njegovim 
svojstvima izjednacavaju sa Bogom, tako da 
je evlija u stanju stvarati (yahluq), davati 
nafaku (yarzud), davati zivot (yuhyi) i smrt 
(wa yumft) te vladati svemirom (wa 
yatasarraffial-ka wn) . 

Neke sufije prave podjelu u stupnjevima 
odabranosti (al-wilaya) evlija. Tako medu 
njima postoje stozeri (al-aqtab)*, pomocnici 
(al-abdal)* i odabranici (an-nugaba")* koji 



203 



Poglavlje 6 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



se svake noci okupljaju na svome sastanku 
(diwan) u pecini Hira i na njemu odlucuju o 
sudbinama. Dragi, opet, u to ne vjeruju, ali 
evlije i dok su i\\\ i poslije smrti, ipak, 
uzimaju za svoje posrednike kod svoga 
Gospodara. 

Naravno, sva ova i njima slicna ucenja, u 
suprotnosti su sa ucenjem Islama o 
odabranosti (al-wilaya) koju Uzviseni Allah 
pruza Svojim prijateljima koji se drze 
propisa vjere (ad-diti)*, bogobojaznosti (at- 
taqwa), cinjenja dobrih djela {'amal as- 
salihai), potpunog robovanja samo Allahu, 
vjerovanja u ovisnost samo o Njemu i 
ubjedenja da evlija (al-wali) nije u stanju 
pomoci ni sam sebi, a kamoli drugome, kao 
sto stoji u rijecima Uzvisenog, upucenih 
Svome Poslaniku Muhammedu, sallallahu 
alejhi ve sellem.: 

Reci: "Ja n /sam u stanju da od vas kakvu 
stetu otklonim niti da nekome od vas 
neku korist pribavim. "(Al-Ginn, 21.) 

- Sufije, takoder, vjeruju da se vjera 
(ad-diti) sastoji iz: Serijata i hakikata, da je 
Serijat (as-sari'a) samo vanjski okvir vjere i 
vrata na koja svako ulazi, a da je hakikat 
(al-haqiqa) njen unutrasnji smisao koji 
dokucuju samo oni najodabraniji (al- 
musta fauna al-ahyar). 

Po misljenju sufija, sufizam je ujedno i 
put (at-tarfqa) i hakikat (al-haqlqa). 

- Po sufijskom ucenju, u tesawufu 
mora biti prisutan duhovni utjecaj, a on se 
moze ostvariti jedino preko sejha od kogaje 
sufija primio tarikat. 

Isto tako, u tesawufu se mora 
prakticirati zikr (ad-dikf), meditacija [at- 
ta'ammul ar-ruht) i usredsrediti razmisljanje 
na visi svijet (al-mala' al-a'la). Po njima, 
najvisi stupanj u tesawufu je stupanj evlije 
(daraga al-wali). 

Sufije cesto govore o bogomdatom 
znanju (al-'ilm al-laduni) koje je, po 
njihovom misljenju, svojstveno samo onima 
koji su na stupnju vjerovjesnika i evlija (ahl 
an-nubuwwa wa al-wilaya)* kao sto je 
slucaj sa Hidrom, a.s., za kogaje Uzviseni 
Allah rekao: 



I nadose jednoga Nasegroba kojem smo 
milost Nasu darovali i onome sto samo 
Mi znamo naucili. (Al-Kahf, 65.) 

Gubljenje osjecaja u ekstazi (al-fana )* 
- Prvi koji je u Islamu poceo zagovarati 
ovakvo stanje bio je Ebu Jezid el-Bistaml, 
koji ga je preuzeo od svoga Sejha Ebu 'Alia 
es-Sindija. Pod ovim stanjem se podrazu- 
mijeva potpuno utonuce u promatranju Bozije 
velicine (al-istihlak ffflahi bi al-kuliyya), pri 
cemu covjek gubi svaki osjecaj za sebe i 
svijet oko sebe, osim za Allaha. U tom 
smislu, el-Kusejri kaze da potpuno utonuce 
(al-istihlak bi al-kuliyya) moze dozivjeti 
samo onaj "nad kim potpuno zavlada snaga 
hakikata (sultan al~haqlqa), do te mjere da 
od cijeloga svijeta koji ga okruzuje ne 
primijeti ni koliko je trun prasine". 

Stupanj (maqam) potpunog utonuca (a/- 
fana")je stanje u kome se predodzbe putnika 
(tasawwurat as-salik) sufijskog reda krecu 
izmedu dvije potpune suprotnosti: negiranja 
svake vrste Bozijeg nesavrsenstva (at-tanzih 
wa at-tagrid), s jedne, i dokazivanja utjelov- 
ljenja i antropomorfizma (al-hulul wa at- 
tasbih), s druge strane. 

* Stupnjevi ponasanja: (Daragat as- 
suluk): 

- Medu sufijama postoje razne 
kategorije: obicni sufija (as-sufi), poboznjak 
(al-'abid), isposnik (az-zahid) itd., sto znaci 
da svaka od ovih kategori) a ima svoje 
metode, program i cilj. 

Prvi stupanj ponasanja putnika u tarikatu 
je ljubav prema Allahu i Njegovu Poslaniku, 
sallallahu alejhi ve sellem, a vodic na njemu 
je slijedenje Allahova Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem. 

Drugi stupanj j e ugledanje na Allahova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao u 
najbolji uzor. U tom su smislu i rijeci 
Uzvisenog: 

Vi u Allahovu Poslaniku imate divan 
UZOr. (Al-Ahzab, 21.) 

Treci stupanj je pokajanje (at-tawba) 
koje se ogleda u odustajanju od daljeg 
grijesenja, pokajanja za ucinjena losa djela, 



204 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



Poglavlje 6 



cvrste odluke da se ona vise nikada nece 
ponoviti i, ukoliko se prema nekome 
drugom pogrijesilo, izmirenje racuna sa 
njim. 

- Poiozaji (al-nmqamat) su duhovna 
stajalista kroz koja putnik-sufija prolazi na 
svome putu do Allaha. Na svakom od njih 
on se - boreci se da se sto bolje ocisti i 
duhovno unaprijedi - zadrzava odredeno 
vrijeme dok ne prede na sljedece. Svaki 
sufija na svome putu raora proci kroz fazu 
borbe (al-gihadf i Ciscenja (at-tazk/ya). Oni 
izmedu ucenika (al-murld) i Uzvisenog 
Allaha, kao prepreke smatraju cetiri stvari: 
imetak, ugled, oponasanje drugog (at-taqlid)* 
i neposlusnost (al-ma 's/ya). 

- Stanja (al-ahwal) su, kako j e neko od 
sufija rekao: "Povjetarci koji, na njegovom 
putu, njezno zapuhnu putnika, pa se uz njih 
nekoliko trenutaka odmori i odahne, a onda 
- ostavljajuci iza sebe miris - nestanu nakon 
cega dusa nestrpljivo ceka da ponovo naidu 
i zapuhnu ugodnim mirisom." El-Dzunejd je 
rekao: "Stanje (al-hal) je kratki osjecaj 
(nazila) koji srce obuzme ali se ne 
zadrzava." 

Stanja (al-ahwal) su bogomdani darovi 
(al-ma wahib), a poiozaji (al-maqamat) 
zasluge (al-makasib), U tom smislu su i 
rijeci sufija: "Stanja (al-ahwat) izviru iz 
vrela milosti i dobrote ( 'ayn al-gud), a 
poiozaji (al-maqamat) se stjecu trudom." 

Poboznost (al-wara) se ogleda u 
tome da putnik (as-salik) ostavi sve u sto 
surrrnja. Odnosi se na jezik (tj. rijeci), srce i 
djela. 

- Skromnost (az-ziihd) se sastoji u 
tome da covjeku ovaj svijet bude na dohvat 
ruke, a srce predano onome sto je u 
Allahovoj ruci. Neko od sufija j e, u tom 
smislu, o skromnosti rekao: "Istinu govori 
taj i taj (fulah). Allah mu je srce ocistio od 
dunjaluka i dao mu ga u ruke, i njegovoj 
vanjstini." 

Covjek istovremeno moze biti i bogat i 
skroman, jer se pod skromnoscu ne 
podrazumijeva siromastvo. Otuda ni svaki 



siromah nije skroman (zahid) niri svaki 
skroman covjek siromah (faqn). Skromnost 
(az-zuhd) se dijeli na tri stepena: 

1. Ostavljanje onoga sto je zabranjeno. 
i to je skromnost obicnog svijeta (zuhd al- 
'awarri). 

2. Ostavljanje pretjerivanja u onome sto 
je dozvoljeno, i to je skromnost odabranih 
(zuhd al-ha wass) . 

3. Ostavljanje svega sto covjeka zaokuplja 
od razmisljanja o Uzvisenom Allahu, i to je 
skromnost onih koji su istinski spoznali 
Allaha (al- 'arifiri). 

- Pouzdanje u Allaha (at-tawakkuh - 
Sufije kazu: "Pouzdanje (at-tawakkuh je 
pocetak, predaja (at-taslim) sredina, a 
prepustanje (at-tafwid) kraj, ukoliko pouzdanje 
u Allaha, uopce, moze imati kraj." Seni et- 
Tesetturi kaze: "Pouzdanje u Allaha je 
prepustanje Uzvisenom Allahu da bude ono 
sto On hoce da bude." 

- Ljubav (al-mahabba) - El-Hasan el- 
Basri (umro 110/728.) kaze: "Znak ljubavi 
je slaganje sa voljenim, utrkivanje u svemu 
na njegovim stazama, priblizavanje njemu 
na sve moguce nacine i bjezanje od svega 
sto mu se ne svida." 

- Zadovoljstvo (ar-ridi) - Neko od 
sufija je rekao: "Vrhunac zadovoljstva sa 
Allahom je da covjekovo srce ostane mirno 
na svaki Allahov sud i odredbu." Neko drugi 
je rekao: "Zadovoljstvo je posljednje staniste 
na putu sufije (ahir al-maqamat). Iza njega 
dolaze stanja gospodara srca (ahwal arbab al- 
qulub) i poniranje u nevidljive svjetove 
(mutala'a al-guyub) i preispitivanje tajnih 
misli radi preciscavanja zikra i upoznavanja 
sa stvarnim znacenjem stanja (wa tahdfb al- 
asrar H safa ' al-adkar wa haqa 'iq al-ahwah . 

Izraz "masta "(aJ-hi'yah sufije koriste 
za razumijevanje Allahove Knjige i sunneta 
Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 
sve dok putnik (as-salik) ne dode do sigurne 
spoznaje. Ona ima tri stepena: 

1. Tim al-yaqln - pod kojim se 
podrazumijeva spoznaja preko tradicionalnog 
dokaza; ajeta ili hadisa, kao sto stoji u 
rijecima Uzvisenog: 



205 



Poglavlje 6 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



Ne valja tako, nek znate pouzdano. 

(At-Takatur, 5.), 

2. 'Ayn al-yaqin - pod kojim se 
podrazumijeva spoznaja putem gledanja 
okom ili otkrovenja {al-kast)*, kao sto stoji 
u rijecima Uzvisenog: 

I jos jednom, doista cete gajasno vidjeti. 
(At-Takatur, 7.) i 

3. Haqq al-yaqln - pod kojim se 
podrazumijeva spoznaja stecena putem 
kusanja ( 'an tarlq ad-dawq) ), kao sto stoji u 
rijecima Uzvisenog: 

Satnaje istina, zbilja, sve ovo - zato hvali 
ime Gospodara svoga Velicanstvenog! 
(Al-Waqi'a, 96.) 

- Sto se tice vlasti, vladanja i politike, 
sufijski metod {al-manhag as-sufif u tom 
pogledu ne dozvoljava suprotstavljanje zlu i 
vlasti vladara, jer je po njihovom misljenju 
odnose medu Svojim robovima uredio Sam 
Allah onako kako On hoce. 

Mozda najopasniju stvar u sufijskom 
vjerozakonu {as-sarl'a as-sufiyya) predstavlja 
njihov sistem odgoja {manhaguhum fi at- 
tarbiyya), jer kroz njega potpuno ovladaju 
razumom svijeta do te mjere da ga potpuno 
negiraju, i to na taj nacin sto nove pristalice 
u tesawuf uvode postepeno i uz krajnju 
uctivost i ljubaznost, zatim im se do granice 
strahopostovanja preuvelicava uloga i znacaj 
tesavvufa i njegovih predstavnika, zatim 
prikrivanjem i zapetljavanjem pojedinih 
pitanja, zatim sa postepenim upoznavanjem 
s ucenjem tesavvufa i na kraju uvezivanjem 
u red (at-tariqa), a time i zatvaranjem svih 
puteva za izlazak iz njega. 

* Skole sufizma {Madaris as-sufiyya) 
su: 

- Skola asketizma {Madrasa az-zuhd) 
cije su pristalice isposnici (an-nussak), askete 
(az-zuhhad), poboznjaci {al-'ubbad) i placljivci 
(al'bakka'uri). Medu najpoznatije predstav- 
nike ove skole spadaju: Rabi' a el-'Adevija, 
Ibrahim b. Edhem i Malik b Dinar. 

Skola otkrovenja i spoznaje {Madrasa 
al-kasf wa al-ma 'rifa)* koja se zasniva na 
ucenju da zdrava logika (al-mantiq al- i aqlf) 
nije sama dovoljna za stjecanje znanja i 



spoznaju pravog smisla postojeceg svijeta 
(haqa'iq al-mawgudai), jer se covjek kroz 
treniranje duse (ar-riyada an-nafsiyya) 
razvija do granice skidanja zastora neznanja 
sa njegovih ociju, kada mu se pocnu 
ukazivati stvari u njihovom pravom smislu i 
pokazivati na ogledalu srca. Lider ove skole 
j e Imam Ebu Hamid el-Gazall 

- Skola panteizma {Madrasa wahda al- 
wugud). Lider ove skole je Muhjiddih b. ' Arebi 
koji je, izmedu ostalog, rekao: "Od provjerenih 
istrazivaca {al-muhaqqiqln) j e dokazano da 
u bitisanju {al-vugud) postoji samo Allah. 
Mi i ako postojimo, postojimo po Njemu. Od 
bitka koji postoji po Istinskom Bitku samo 
istina dolazi. Istinski bitak {al-wugud al- 
haqq) je zapravo samo jedan. Ne postoji 
nista sto je Njemu slicno, jer je nezamislivo 
da postoje dva razlicita ili slicna bitka." 

Skola sjedinjenja i utjelovljenja 
{Madrasa al-ittihad wa al-hulutf ciji je lider 
el-Halladz. U ovoj skoli ocevidan je utjecaj 
indijskog i krscanskog misticizma, jer 
sljedbenik ove skole vjeruje da se Allah 
utjelovio {halia fihif u njemu i da se on 
sjedinio {ittahadif s Allahom. U tom su 
smislu poznate el-Halladzove rijeci: "Ja sam 
Istina." I: "U dzubetu nije niko drugi do 
Allah." Ovome treba dodati i druge slicne 
izraze i nekontrolirane pokrete {as-satahat) 
koji se kod njih javljaju u trenucima opijenosti 
{fi lahazat as-sakff vinom osvjedocenosti 
(bi hamra as-suhud), kako ga oni nazivaju. 

* Sufijski redovi { Turuq as-sufiyya) : 

- Gejlanije {al-gaylaniyya). Gejlanijski 
red se pripisuje 'Abdulkadiru el-Gejlaniji 
(470/1077. - 561/1 166.). Ukopan je u Bagdadu, 
gdje svake godine njegov grob, nadajuci se 
sreci, posjecuju mnogi od njegovih sljedbe- 
nika. Bio je dobro nacitan i upoznat sa 
znanostima koje su se u njegovo vrijeme 
izucavale i njegovale. Njegove pristalice 
mu, kao sto smo ranije rekli, pripisuju 
mnogobrojna cuda {al-karamatf . 

Njegov red j e dosta doprinio u podizanju 
islamskih centara koji su odigrali veliku 
ulogu u sirenju Islama u Africi i zaustavljanju 
prodora sVe jaceg evropskog utjecaj a na 
arapskom magrebu. 



206 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



Poglavlje 6 



- Rufa'ije (ar-rufa'iyya). Rufa'ijski red 
osnovao je Ahmed er-Ruia'I (512/1118. - 
580/1184.) iz plemena Rufa'a u Maroku. 
Prilikom izvodenja zikra, u pokazivanju 
cuda (al-karamai), pripadnici rufa'ijskog 
reda upotrebljavaju sablje i vatru. O njima 
Sejh el-Alusi u svome djelu Gaya al-amani 
fi ar-radd 'ala an-Nabhani kaze: "U ovo 
vrijeme najopasniji ljudi po vjeru i drzavu 
su pripadnici rufa'ijskog reda. Nema 
novotarije (al-bid'a)* , a da je oni nisu uveli. 
Sav njihov zikr se ogleda u plesu, pjesmi, 
obozavanju svojih sejhova i trazenju 
utocista mimo Allaha, dok su im sva djela 
vezana za hvatanje i igru sa zmijama." (Gaya 
al-amani fi ar-radd 'ala an-Nabhani, 1/370) 

Rufa'ijsko ucenje se u mnogo cemu 
podudara sa si'ijskim (as-sl'if. Tako npr. 
rufa'ije vjeruju u Dza'ferovu knjigu {Kitab 
al-Ga'faf)*, u dvanaestericu imama (al- 
a'imma al-itna 'asara) i u svoga sejha 
Rufa'iju kao trinaestog imama. Pored toga, 
kao i si'ije, na Dan asure {yawm 'astira") 
prireduju ceremoniju zalosti itd. 

Ovo, uprkos tome sto se sejh njihova 
reda - Sejh Ahmed Rufa'i - snazno zalagao 
za pridrzavanje Poslanikova, sallallahu 
alejhi ve sellem, sunneta i izbjegavanje 
novotarija u vjeri. U tom smislu su i njegove 
rijeci: "Nijedan narod nije zanemario sunnet 
i borbu protiv novotarija, a da Allah nad 
njim nije dao vlast neprijatelju, i nijedan 
narod nije podrzao sunnet i borio se protiv 
novotarija i njihovih pobornika, a da mu 
Allah nije ulio strahopostovanje, pruzio 
Svoju pomoc i pomogao da se popravi." 

Rufa'ijski red najvise je rasiren u 
Zapadnoj Aziji. 

Bedevije (al-badawiyya). Bedevijski 
red osnovao je Ahmed el-Bedevi (596/1200. 
- 634/1237.). Roden je u Fesu u Maroku. 
Poslije obavljanja hadzdza, prvo je otisao u 
Irak, a otuda se preselio i nastanio u Tanti 
(Egiptu) gdje je ostao sve do svoje smrti. U 
Tanti se nalazi i njegovo turbe koje njegovi 
sljedbenicu rado posjecuju i tamo - kao sto 
je slucaj i sa drugim sufijskim evlijama - 
jednom godisnje prireduju ceremonijalnu 
proslavu njegova rodenja, prilikom koje se 



izvode razne novotarije, praznovjemi obicaji 
i vjerom nedozvoljene stvari kao sto su: 
molitve u njegovo ime, trazenje od njega 
pomoci i blagoslova u njegovo ime itd., sto 
vodi u visebostvo koje izvodi iz vjere. 
Bedevijski red rasiren je u pojedmim 
oblastima u Egiptu. Tamo postoje i ogranci 
ovoga reda kao sto su: bujumije (al- 
buyumiyya), senavije (as-sanawiyya), Nuhova 
djeca (aw/ad NQh) i su'bije (as-su'byya), 
Pripadnici ovoga reda prepoznaju se po 
crvenim turbanima. 

- Desukije (ad-dasug/yya). Desukijski 
red osnovao je Ibrahim ed-Desuki (633/1237. 

- 676/1277.) koji je ukopan u gradu Desuku 
u Egiptu. Sufije vjeruju da je on jedan od 
cetiri stozera (ahad aJ-agtab al-arba'a) koji 
upravljaju kosmosom. 

- Ekberije (al-akbariyya). Ekberijski 
red osnovao j e Sejh Muhjiddm b. 'Arebi. 
Ovaj njegov red se zasniva na ucenju o 
panteizmu (wahda al-wugud), sutnji (as- 
samt), povucenosti (al-'uzla), gladovanju 
ial-gu 1 ) i bdijenju preko noci (as-sahr). 
Pripadnici ovoga reda se odlikuju po 
sljedecim trima osobinama: strpljivoscu u 
podnosenju nedaca (as-sabr 'ala af-ba/a"), 
zahvalnoscu na izobilju (as-sukr 'ala ar- 
raha") i zadovoljstvom sa sudbinom (ar-rida 
bia/-qada). 

- Slazelije (as-sadaliyya). Sazelijski red 
osnovao je Ebu Hasan es-Sazeli (593/1197. 

- 656/1258). Roden je u Selu 'Amara u 
blizini Mersije u Maroku, odakle se kasnije 
preselio u Tunis. Obavio je hadzdz nekoliko 
puta i u meduvremenu boravio u Iraku. 
Umro je u pustinji ' Ajzab u juznom Egiptu 
na putu za hadzdz. Za njega se kaze da je 
"olaksao put za ulazak u tesawuf (at-tanga) 
obicnom svijetu", jer je njegov red najlaksi i 
najblizi obicnom svijetu, bez puno zahtjeva 
za borbu i odricanje. Sazelijski red prosiren 
je u Egiptu, Jemenu i nekdm drugim 
arapskim zemljama. Sazeliju posebno 
postuju i duboko vjeruju u njegov evlijaluk 
stanovnici luckog grada Moke u Jemenu. 
Sazelijski red, takoder, je rasiren u 
Marakesu u Maroku, Zapadnom Alziru, 
Sjevernoj i Zapadnoj Africi. 



207 



Poglavlje 6 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



Bektasije {al-bakdasiyya) su sufijski 
red kome su pripadali uglavnom Turci- 
Osmanlije. Danas je rasiren u Albaniji. 
Bektasijski red po svome ucenju je blizi 
si'ijskom nego sunnijskom tesawufu. Ovom 
redu pripada velika zasluga za sirenje 
Islama, narocito medu Turcima i 
Mongolima. Imao je veliki utjecaj u 
Osmanskom carstvu, cak i medu osmanskim 
sultanima. 

- Mevlevije {al-mawlawiyya). Mevle- 
vijski red osnovao je poznati perzijski 
pjesnik i sufija Dzelaluddin er-Rumi 
(604/1207. - 672/1273.). Roden je u Belhu u 
Perziji, a ukopan u Konji u Turskoj. 
Pripadnici mevlevijskog reda poznati su po 
tome sto u svome zikru koriste ples i 
muziku. Mevlevijski red rasirio se u Turskoj 
i Zapadnoj Aziji. Medutim, od ovoga reda u 
danasnje vrijeme ostalo je samo nekoliko 
tekija u Turskoj, Halepu i nekim zemljama 
na Istoku. 

Naksibendije {an-naqsibandiyya). 
Naksibendijski red j e osnovao Sejh 
Beha'uddrn Muhammed b. Muhammed el- 
Buhari, poznat i pod nadimkom Sah- 
Naksibend (umro 791/1389.). Naksibendijski 
red j e lahak za prakticiranje, slicno kao i 
sazelijski. Rasiren je u Perziji, Indiji i 
Zapadnoj Aziji. 

Melamitije (al-malamhiyya), Mela- 
mitijski red osnovao je Ebu Salih Hamdan b. 
Ahmed b. 'Ammar, poznat jos i pod 
nadimkom el-Kasar (umro 271/884.). Neki 
sljedbenici ovoga reda dozvoljavaju protu- 
rjecenje dusi {muhalafa an-nafs) u zelji da se 
ona preodgoji i otklone njeni nedostaci. U 
posljednje vrijeme u Turskoj su se pojavile 
ekstremne pristalice ovoga reda koje, ne 
osvrcuci se na vjerske propise o naredbama i 
zabranama, dozvoljavaju mnoge stvari koje 
su zabranjene, pa cak i ponizavanje 
pojedinih svetinja u Islamu. 

- Pored navedenih, postoji jos mnogo 
drugih tesavvufskih redova, kao sto su: 
kana'ije (al-qana'iyya), kajrevanije (al- 
qayrawanryya), murabitije (al-murabltlyya), 
besbesije (a/~basbasiyya), senusije (as- 



sanusiyya), muhtarije (al-muhtariyya), 
hatemije (al-hatamiyya) itd.. bez sumnje, 
sve su to novotarijski redovi {piruq 
bid'iyya). 

* Sufijska tumaranja {as-satahat as- 

suflyya): 

Pripadnici nekih sufijskih redova, 
uvjereni da i to spada u tesawuf, koriste 
razne nacine u prizivanju duhova {tahdir al- 
arwaH) ukljucujuci i madionicarske trikove 
{sa'wada) i obmanjivanje (ad-dagt). Drugi 
se, opet, posvecuju podizanju turbeta i 
drugih obiljezja na grobovima "evlija" (qubQr 
al-awliya)*, paljenjem svijeca, posjetama 
njihovih grobova i trazenju blagoslova 
potiranjem ruku njima itd. Sve su to 
novotarije (al-bida')* za koje nema nikakva 
od Allaha objavljena dokaza. 

- Pojedine sufije smatraju da su neke 
evlije oslobodene od vrsenja vjerskih 
duznosti {isqat at-takalif 'ari al-valf), tj. da 
vise nisu duzni obavljati pojedine vjerske 
obrede (al-'/bada), jer su dospjeli na takav 
polozaj (maqam) na kome im vise nisu 
potrebni. Takve svoje tvrdnje objasnjavaju 
time da - u slucaju da nastave sa izvrsa- 
vanjem spoljasnjih vjerskih duznosti - ne b i 
vise bili u stanju ocuvati ono sto su postigli 
u nevidljivom svijetu i da bi im bavljenje sa 
vanjskim stvarima, odvracalo paznju sa 
unutrasnjih, duhovnih dostignuca. 

- One koje j e na takav nadin sejtan 
zaveo, el-Gazali je ostro kritizirao, podijelivsi 
ih na sljedece grupe (al-firaq)\ 

1. Grupa koja je zavedena odjecom 
(az-zayy), izgledom (al-hay'a) i logikom 
(al-mantiq)* . 

2. Grupa koja je zavedena uvjerenjem 
da je ovladala spoznajom ( c ilm al-ma'rifa), 
osvjedocenjem istine (musahada al-haqq) i 
da je prosla kroz sve stanice puta (al- 
maqqmai) i sva stanja (al-ahwal). 

3. Grupa koja se upustila u dozvolja- 
vanje zabranjenog (al-ibaha), stavila vjero- 
zakon van snage, odbacila stanja (rafadu 
al-ahwal) i izjednacila ono sto je dozvoljeno 
(al-halal) sa onim sto je zabranjeno 
(al-haram). 



208 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



Poglavlje 6 



4. Grupa koja se pravda rijecima: 
"Fizicka djela {al-a'ml bi al-gawarih) 
nemaju nikakve vrijednosti. Vazno je ono 
sto je u srcu, a nasa srca su obuzeta ljubavi 
prema Allahu koja ce nas dovesti do 
Njegove spoznaje. Mi se u dunjaluk upustamo 
samo rukama, dok su nam srca kod 
Gospodara. Prema tome, mi svoje prohtjeve 
upraznjavamo samo u vanjskom smislu, a ne 
i srcem." 

Skola o apsolutnoj jednoci {madrasa 
al-wahda al-mutlaga) je nesto sto u Islamu 
prije Ibn 'Arebija nije postojalo. On je 
udario temelje takvom ucenju, osnovao 
njegovu skolu i detaljno razradio njena 
ucenja i stupnjeve. Napisao je vise djela 
medu kojima su mu najpoznatija Fusus al- 
hikam i al-Futuhat al-makkiyya. 

Sto se tice el-Halladza, on se smatra 
osniva5em skole sjedinjenja (al-ittihad)* i 
utjelovljenja (al-hulul)*. 

On je, izmedu ostalog, rekao: 

J a sam onaj koji voli, a onajkoga 
volim samja, 

Mismo dvije duse utjelovljene u 
istom tijelu. 

Kada ugledas mene, ugledas i Njega, 

a kada ugledas Njega, ugledas i nas. 

On je, takoder, rekao: 

Svoju dusu si pomijesao sa mojom 
dusom, 

kao sto se mi/esa vino sa vodom 
pitkom. 

Kada nesto dodirne Tebe, dodirne i 
mene, 

Dakle, Ti si, u svakom sludaju, ja. 

- Sufije cesto upotrebljavaju izraze 
"pomoc" (al-gawt) i "pomagac" (al-giyat). 
U vezi sa ovim izrazima, Ibn Tejmijja je, 
kako se navodi u njegovom djelu Magmu' 
al-fatawa (v. na str. 437.) dao sljedecu fetvu: 
"Sto se tice izraza "pomoc" {al-gawt) i 
"pomagac" (al-giyat), oni su svojstveni 
samo Allahu. Buduci da oni znace 



pomaganje igawt) onima koji pomoc mole 
od Allaha (al-mustagSm), niko ne moze 
takvu pomoc moliti od nekoga drugog mimo 
Njega, ma o kome se radilo; kako od Allahu 
bliskog meleka, tako ni od poslanika- 
vjerovjesnika." 

- Svi sufijski redovi se slazu da njihovi 
sljedbenici moraju prakticirati zikr. U 
naksibendijskom redu to je samo jedna rijec 
Allah\. U sazelijskom redu to su rijeci; La 
ilahe illallah!. Takav j e sludaj i u drugim 
redovima uz dodavanje rijeci istigfara i 
blagosiljanja Vjerovjesnika (tj. donosenje 
salavata). Neke sufije u zanosu zikra 
izgovaraju samo rijec Hu (tj. licnu 
zamjenicu). U vezi s tim Ibn Tejmijja, kako 
se navodi u njegovom djelu Magmu' al- 
fatawa (v. na str. 229.), kaze: "§to se tice 
skracivanja rijeci zikra na samo jednu rijec 
Allah! ili zamjenicu HB, za takvo nesto 
nema nikakve osnove, tim prije sto to moze 
biti spominjanje (dikf) pojedinih vodecih 
licnosti (al-hassa) i gnostika {al-'arifin\ 
Zapravo, to j e put u svakojake vrste 
novotarija (wasila ila anwa' al-bida l ) i 
zabluda (wa ad-dalalat) i izgovor za 
predodzbe nenormalnih stanja pobornika 
ateizma {ahl al-ilhad) i sjedinjenja (wa ahl 
al-ittihad)" 

Na str. 228 on, takoder, kaze: "Onaj ko 
kaze: Ya Hu! Ya Hu! ili Hu! Hu! itd., licna 
zamjenica Hu! koju izgovara moze se 
odnositi samo na ono sto on u srcu zamislja, 
a srce moze biti i na Pravom i na krivom 
putu." 

- Pojedine sufije pokazuju cudna i 
neuobicajena djela. O tome Ibn Tejmijja na 
494. str. spomenutog djela kaze: "Sto se tice 
otkrivanja glave, uplitanja kose i nosenja 
zmija, to nije bio znak nijednog cestitog 
covjeka, nijednog ashaba, nijednog tabi'ina, 
nijednog muslimanskog vode, ni iz ranijih ni 
iz kasnijih generacija, pa ni Sejha Ahmeda 
er-Rufa'ija, nego su takve srvari izmisljene, 
dugo nakon Sejhove smrti." 

- On dalje, na 504. strani spomenutog 
djela, kaze: "Sto se tice zavjetovanja umrlim 
vjerovjesnicima (// al-mawta min al- 
anbiya)*, sejhovima i si, ili njihovim 



209 



Poglavlje 6 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



grobovima, ili onima koji stanuju u blizini 
njihovih kaburova, to su zayjeti visebostva i 
nepokornosti Uzvisenom Allahu." 

- Na 506. strani spomenutog djela, on 
dalje kaze: "Zaklinjanje melekima, vjero- 
vjesnicima, sejhovima, vladarima i bilo 
kim ili cim dmgim, mimo Allaha, je 
zabranjeno." 

- Na 505. strani spomenutog djela, on 
takoder kaze: "Sto se tice bratimljenja 
muskaraca sa zenama koje im nisu nista u 
rodu, njihova osamljivanja i zagledanja u 
nihove ukrase, to je po jednoglasnom 
misljenju svih muslimana zabranjeno 
{haram). Onaj ko tu praksu uvede u vjeru j e 
sejtanski drug." 

O stepenu gubljenja osjecaja (maqam 
al-fana")* za sve oko sebe osim za 
Gospodara - tj. namjernora dovodenju u 
stanje gubljenja osjecaja (al-fana" 'an al- 
irada) - Ibn Tejmijja na 337. strani 
spomenutog djela kaze: "Na ovom stepenu 
gubljenja osjecaja (al-fana"), moze se desiti 
da neko izjavi: "Ja sam istina." Ili: "Hvaljen 
nek sam!" ili "U dzubetu nije niko drugi do 
Allah" - jer je izgubio osjecaj za svijet oko 
sebe. U ovakvim situacijama dolazi do 
opijenosti (as-sakf)* u kojoj se gubi 
sposobnost zdravog rasudivanja, uz ostanak 
osjecaja slasti imana, slicno kao sto se 
desava u opijenosti vinom ili ljubavlju. 
Kada u ovakvom slucaju neko od ovih 
izgubi zdrav razum, zbog necega sto samo 
po sebi nije zabranjeno, taj nije gresan ni 
odgovoran za rijeci i djela koja su, inace, u 
normalnom stanju zabranjena, za razliku od 
slucaja kada je uzrok gubljenja razuma sam 
po sebi zabranjen. Kao sto takve osobe nisu 
gresne, jer se njihove rijeci i postupci ne 
mogu uzeti za svjesne i ozbiljne, isto tako 
nije dozvoljeno povoditi se za njima, nego 
ih treba tretirati kao posebnu kategoriju, kao 
sto su oni koji nisu svjesni ili ludake, koji ne 
podlijezu obavezama." 

Sto se, pak, tice stepena gubljenja 
osjecaja (maqam al-fana")* za postojanje 
svega osim Allaha, on na 337. strani 
spomenutog djela kaze: "Trece, gubljenje 
osjecaja za postojanje svega osim Allaha, tj. 
prividanje da postoji samo Allah i nista vise 



osim Njega, ni sa Njim ni bez Njega, j e 
hereticko ucenje o sjedinjenju (al-ittihadiyya 
az-zanadiqa)* kasnijih sejhova poput el- 
Belijanija, et-Tilimsanija, el-Konjevija i 
drugih koji za stvarnost (al-haqlqa) tvrde da 
je On izvor i sustina svega postojeceg ( 'ayn 
al-mawgudat wa haqlqa al-ka'inat) i da ne 
postoji nista osim Njega, ne u smislu da 
stvari postoje sa Njim i preko Njega, nego u 
smislu da je On izvor svega postojeceg sto 
je nevjerstvo (kufr)* i zabluda (dalal)*." 

* Prekoracenja nekih pripadnika 
tesavvufa u danasnje vrijeme: 

- Medu najcesce vidove visebostva 
zbog kojih se sufijama moze zamjeriti su: 

1. Pretjerivanje i preuvelicavanje Posla- 
nikove, sallallahu alejhi ve sellem, licnosti 
( al-gulu ww fi ar-rasut) * , 

2. Utjelovljenje (al-hulul)* i sjedinjenje 
(al-ittihad)* , 

3. Panteizam (wahda al-wugud), 

4. Pretjerivanje i preuvelicavanje licnosti 
evlija (al-gulu ww fi al-awliya"), 

5. Mnostvo laznih tvrdnji, kao sto su 
tvrdnja o neprekidnosti objave (al-wahy)* i 
o njihovim odlikama na ovome i buducem 
svijetu, 

6. Tvrdnja da su preokupirani zikrom i 
da nemaju vremena za saradnju na uvodenju 
Allahova vjerozakona (tahkim sar 'illah)* u 
praksu niti za borbu na Allahovu putu 
(al-gihad)*, iako su i neki od njih imali 
velike zasluge u borbi protiv kolonijalizma, 
kao sto je slucaj sa Emirom 'Abdulkadirom 
el-Dzeza'irijem, 

7. Olahko shvacanje i cesto nepridrza- 
vanje serijatskih propisa nekih koji sebe 
smatraju sufijama, 

8. Pokornost i besprijekorna poslusnost 
prema sejhovima, priznavanje grijeha medu 
sobom i potiranje po njihovim grobovima 
poslije smrti. 

9. Pored navedenih, kod nekih sufija su 
prisutne i mnoge druge krajnosti o kojima 
Allah nije objavio nikakva dokaza. One se 
ogledaju u nacinu njihova izvodenja zikra 



210 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDO VI I UTJECAJ 



Poglavlje 6 



pri cemu tresu tijelom, njisu se lijevo-desno 
i Allahovo ime, svaki put, izgovaraju 
odvojeno. Pored toga, oni tvrde da su 
njihovi sejhovi vidoviti, uzimaju ih za 
posrednike u ispunjavanju svojih potreba i u 
svojim dovama se pozivaju na njihov 
polozaj kod Allaha, kako za vrijerae zivota, 
tako i poslije njihove smrti. 

Akaidski i idejni korijeni: 

- Ucenje o sufijskoj borbi {al-mugahadat 
as-sufiyy) je veoma staro i datira od onda 
kada je covjek osjetio potrebu za borbom sa 
sobom i svojim prohtjevima. 

- Nema sumnje da su stvari koje 
zagovaraju sufije kao sto su: skromnost, 
poboznost, pokajanje, zadovoljstvo itd... 
uzete iz Islama, da Islam podstice na njih i 
rad na njihovom postizanju. Medutim, sufije 
u svome prakticiranju spomenutih stvari, 
postupaju drugacije nego sto o njima uci 
Islam, tako sto pod ove pojmove (aJ- 
mustalahat)* uvode shvacanja i ponasanja 
koja su u suprotnosti sa onim kako su ih 
shvacali i prakticirali Poslanik, sallallahu 
alejhi ve sellem, (ar-rasul)* i njegovi 
drugovi ( wa sahabatuhu). 

Medutim, pojedina sufijska ucenja 
kao sto su: ucenje o utjelovljenju (al- 
hulHl)*, sjedinjenju {al-ittihadf i gubljenju 
osjecaja za svijet oko sebe (aJ-fana)*, kao i 
primjena iscrpljujucih metoda borbe u 
nekim redovima, su uvedena iz drugih 
neislamskih izvora kao sto su: hinduizam, 
dainizam, budizam, platonizam, zaratustrizam 
i krscanstvo (al-masihiyya)* , na sto ukazuju 
i brojni istra^ivaci tesawufa, kao sto su: 

- Orijentalista Markiz, koji smatra da 
je tesawuf preuzet iz samskog monastva 
( rahbaniyya as -S ani) * , 

Orijentalista Jones, koji smatra da je 
iesawuf preuzet iz indijske Vede (svete 
brahmanske knjige na sanskritu), 

Nicholson, koji kaze da je tesawuf 
nastao sintezom grcke filozofske misli i 
Etocnih religija {ad-diyanat as-sarqiyya)* , 
ili jos preciznije, sintezom neoplatonizma 
( at-fabafa al~aBatuniyya al-hadida)*, krscanskih 
id3g&[ad-<in7m&aJ-masiMyya) i gnosticizma 
i at-madhab al-gnusT) * . 



Upadanje u nihilizam (aJ- 'adamiyya)*, 
ukidanje obaveza i prekoracenje vjerskih 
propisa, poznato je jos i u brahmanizmu, jer 
brahmanac kaze: "Buduci da sam sjedinjen s 
Brahmom, nisam obavezan izvrsavati 
nikakve obrede ni duznosti." 

- El-Halladzovo ucenje o utjelovljenju 
i Ibn 'Arebijevo o savrsenom covjeku, 
poklapaju se sa krscanskim ucenjem o 'Isau, 

a.s. 

Iskrivljeni tesawuf j e sirom otvorio 
vrata za ulazak svakojakih zala medu 
muslimane kao sto su: ravnodusnost, 
pasivnost, nipodastavanje covjekove li^nosti, 
uz istovremeno velicanje i uzdizanje licnosti 
sejha, da ne spominjemo druge zablude i 
novotarije (aJ-bida 1 )* koje covjeka izvode iz 
Islama. 

Rasirenost i centri utjecaja: 

Sufijski redovi su, zahvaljujuci svome 
snaznom duhovnom utjecaju koji sufije 
nazivaju izrazom al-gadb, u mnogim kraje- 
vima svijeta uspjeli prosiriti Islam, cak i 
tamo gdje nikada nije krocila muslimanska 
vojska, kao sto su: Indonezija, vecina africkih 
zemalja i drugi udaljeni krajevi. 

- Tesawuf se vremenom rasirio u 
vecini zemalja islamskog svijeta. Sufijski 
redovi rasireni su u Egiptu, Iraku, Sjevernoj 
i Zapadnoj Africi, Srednjoj i Istocnoj Aziji. 

Sufije su ostavile snazan utjecaj na 
poeziju, prozu, muziku i pjesmu. Takoder su 
imale presudan utjecaj u podizanju zavija i 
tekija. 

Sufijska duhovnost, takoder, j e imala 
utjecaja u privlacenju u Islam zapadnih 
materijalista. Jedan od njih, Martin Langez, 
kaze: "Ja sam Evropljanin, ali sam duhovni 
spas pronasao u islamskom tesawufu." 
Medutim, interesiranje Evropljana i orijentalnih 
centara pri zapadnim i istocnim univerzi- 
tetima za tesawuf, u najmanju ruku izaziva 
sumnju. Uprkos sklonosti pojedinih zapad- 
njaka duhovnosti tesawufa i njihovom 
divljenju svemu sto je o njemu napisano, 
sigurno postoje i neki drugi motivi za 
interesiranje orijentalista i zapadnih naucnih 
ustanova za tesawuf. Medu njih spadaju: 



211 



Poglavlje 6 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



- Isticanje negativne kapitulantske 
strane tesawufa i njeno predstavljanje kao 
ucenje Islama. 

- Podudarnost ucenja tesawufa sa 
ucenjem krscanskog monastva {ar-ruhbaniyya 
al-masihiyya)* i njegovo prihvacanje kao 
nastavkom toga kursa, 

- Tendencija zalutalih sufija za prihva- 
canjem svih vjera (al-adyan)* i njihovo 
drzanje sredstvom duhovnog odgoja. Naime, 
na zapadu postoje pojedini ljudi koji sebe 
smatraju sufijama i koji koriste neke izraze 
(al-mustalahatf i islamske norme ponasanja 
(as-sulukiyyat al-islamiyya), iako nisu 
muslimani. To su najcesce pripadnici 
judaizma, krscanstva, budizma i nekih 
drugih religija, 

- Preuvelicavanje dimenzije sukoba 
izmedu islamskih pravnika i zalutalih sufija 
i sirenje propagande da je to glavno obiljezje 
islamskog vjerovanja i prava, 

S obzirom na to da vise ne uziva 
naklonost vlasti kao nekada, od kraja 
devetnaestog i i pocetka dvadesetog 
stoljeca, utjecaj tesawufa je u stalnom 
opadanju. Ovo uprkos cinjenici da pojedine 
islamske zemlje jos uvijek podupiru 
tesawuf, sto predstavlja obeshrabrujuci 
faktor za ostvarenje zelje muslimana za 
uvodenjem i primjenom univerzalnog 
islamskog vjerozakona. 

Iz navedenog se vidi: 

- Da tesawuf kroz svoju dugu 
historiju predstavlja skretanje sa puta 
(manhag)* skromnosti (az-zuhd) na koju 
Islam snazno podstice, uporedo sa znanjem, 
radom, borbom na Bozijem putu (al- 
gihad)*, naredivanjem da se cine dobra djela 
i odvracanjem od nevaljalih, cime se koristi 
cijelom islamskom ummetu i sirenju vjere 
(nasr ad-duif , 

Da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 
(ar-rasul)* pojedinim svojim drugovima nije 
odobrio pretjerivanje u njihovom odricanju 
od onoga sto je dozvoljeno, 

- Da se devijacija tesawufa kasnije jos 
vise pojacala, narocito poslije njegovog 
mijesanja sa ucenjima indijske i grcke 



filozofije (al-falsafat al-hindiyya wa al- 
yunaniyya)* te u posljednje vrijeme i sa 
krscanskim monastvom (ar-ruhbaniyya an- 
nasraniyya)*, 

- Da je problem tesawufa narocito 
zaostren od onoga momenta kada je on 
postao trgovina madionicara i lazova, sa 
malo znanja, a dosta pohlepe za lahkom i 
haram zaradom i 

- Da su to neprijatelji Islama dobro 
shvatili i pokusali da kroz tesawuf iznutra 
iskrive sliku o Islamu, da sruse cisti islamski 
monoteizam kao najprepoznatljivije obiljezje 
Islama i da muslimane okrenu na put 
lijenosti i pasivnosti, kako vise ne bi 
predstavljali nikakav znacajniji faktor. 

Bibliografija: 

at-Tasawwuf al-islami - Ahmad Tawfiq 
'Iyad, al-AnglQ al-Misriyya, 1970.; al-Munqid 
min ad-dalal - H Hugga al-islam al-Gazali, 
ma ' abhat fi at-tasawwuf - dr. 'Abdulhallm 
Mahmud, Matba'a Hasan, al-Qahira; Magmu' 
fatawa Ibn Taymiyya - al-Mugallad XI, 'an at- 
tasawwuf, wa al-Mugallad X, 'an as-suluk, Tab'a 
1398/1977.; ad-Da'wa al-islamiyya fi Garb 
Afriqiya~ - dr Hasan 'Isa 'Abduzzahir, Matbu'at 
Gami'a al-Imam Muhammad b. Su'ud, 1401/1981.; 

Nas'a al-falsafa as-stifiyya wa tatawwuruha 
- dr. 'Irfan 'Abdulhamld Fattah, al-Maktab al-islami, 
Bayrat, 1394/1974.; Fi at-tasawwuf al-islami 
wa tarihihi - Abol'ala 'Aflfl; as-Sufiyya al- 
islamiyya - Nicholson, targama sartba; Ihya 
'ulum ad-dbl - li al-Imam al-Gazali, Dar al-kutub 
al-'arabiyya, 1957.; al-FutOhat al-Makkiyya - li 
as-Sayh al-Akbar Muhyiddin Muhammad b. 'Arabi - 
Bayrut, Dar Sadir, bila tarlh; Kitab at-Taw&sin - 
li al-Hallag, Nasra Louis Massinnon, Paris 1913.; 
Ahbar al-Hallag - Nasra Louis Massinnon Sirab, 
Novinsam S. S.; Diwan al-Hallag - Nasra Louis 
Massinnon, Paris 1913.; Kitab al-Lam' - li Abu 
Nasr as-Sirag at-TusI, Tahq!q: dr. 'Abdulhallm 
Mahmud wa Taha 'Abdulbaqi Sariir, Dar al-kutub al- 
hadlta, Misr 1960.; ar-Risala al-qusayriyya - H 
Abu al-Qasim 'Abdulkarim b. Hawazin, Maktaba 
Muhamed 'Ali Subayh, al-Qahira 1957.; Fi at- 
tasawwuf al-islami wa tarihihi - Arnaud 
Reynolds Nicholson, Magmu' al-maqalat targamaha 
ad-Duktur Abui' ala 'Afifl, aI-Qahira 1947.; al- 
Madahib as-sufiyya wa madarisuha - 



212 



SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ 



Poglavlje 6 



'Abdulhakim 'Abdulgani Qasim; El-Fikr es-Sufl 
fl davi El-Kitab ve es-Suneh, Abdurrahman 
AbaluMlik, al-Masadir al- 'amma H at-talaqql 
'inda as-sufiyya, 'ardan wa naqdan - Sadiq 
Salim Sadiq; Abu Hamid al-Gazali wa at- 
tasawwuf- 'Abdurrahman Dimasqiyya; Dirasat 
hawla at-tasawwuf - Ihsan Ilahi Zuhayr; Es- 
Sllflje, Muhammed el-Abde Tarik Abdulhalim, al- 
Madahib wa al-afkar fi at-tasawwuf al- 
islaml- Muhammad al-Hasan; Dirasat fl al-firaq 
wa madah/b al-qadfma wa al-mu'asira - 
'Abdullah al-Amin; at-Tasawwuf wa al-adab - 
Zaki Mubarak, dr. 'Abdurrahman Badawl; Tarlh at- 
tasawwuf- Abdurrahman Badawl; 



Bibliografija stranih izvora: 

- Nicholson R, A., Studies iu Islamic 

Mystidsm - Cambridge, 1961.; Spencer 

Trimingham T., The Syfi Orders of Islam - 
Oxford, 1971.; Arberry A. J. An IntroductioD to 
the History o f Sufism - Oxford, 1942.: 
Nicholson, Literary History of the Aiabs, 
Macdonald, Development of Moslem 
Theology, Sufism: An Acount of the 
Mystich of Islam, London, 1956.; Fazlur 
Rahman, Islam - London, 1966.; Encyclopedia 
of Religion and Ethich, 1908., The Articles: 
Soul-Tantheism Sufis; Encyclopedia of 
Islam - The New Edition, The Articles: Al- 
Hallaj-ibn-Arabi, Al-Bistami-Asceticism; 



213 



Poglavlje 6 



SUFIJSKI REDOVI 



SUFIJSKI REDOVI 

* Sazelije, *Tidzanije, *Senusije, 
*Hatemije, *Barerilvije 



28. Sazelije 

Definicija: 

Sazelije su sufijski red koji nosi naziv po 
svome osnivacu Ebu el-Hasanu es-Sazeliji. 
Njegovi sljedbenici, kao i pripadnici drugih 
redova, vjeruju u vecinu sufijskih ideja i 
ubjedenja. Od ostalih sufijskih redova razlikuje 
se po specificnom ponasanju i nacinu odgoja 
ucenika (al-aurid), kao i po tome sto u 
svome zikru koriste rijeci Allah! i Hu!. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Ebu el-Hasan es-Sazeli, oko cijeg 
porijekla postoji vise misljenja. Njegovi 
ucenici i pristalice, kao sto to po obicaju 
cine pripadnici i svih drugih sufijskih 
redova, pripisuju mu plemicko porijeklo i 
tvrde da ono potjece od el-Hasana b. 'Alija 
b. Ebu Taliba, r. a. Drugi, pak, tvrde da on 
vodi porijeklo od el-Husejua, a neki mu, 
opet, pripisuju drugo porijeklo. 

Imam ez-Zehebl ga spominje u svom 
djelu al-'Ibar rijecima: "as-Sazeli; Ebu el- 
Hasan 'Ali b. 'Abdullah b. 'Abduldzebbar 
el-Magribi, asketa (az-zahid) i sejh saze- 
lijskog reda, zivio je u Aleksandriji. O 
tesavvufu je dao neke izjave preko kojih 
tesko da se moze preci. Tesavvufsko ucenje 
od rijega je preuzeo Ebu el-'Abbas el- 
Mursi. Es-Sazeli je umro u pustinji 'Ajzab 
(u juznom Egiptu) na putu za hadzdz, 
pocetkom mjeseca zu-1-ka'deta 656/1258. 
godine." 

U svome djetinjstvu, Ebu el-Hasan 
es-Sazeli je ucio kod Ebu Muhammeda 
'Abdusselama b. Besisa u Maroku, koji je 
ostavio snazan utjecaj na njegovo dalje 
obrazovanje i kasniji sufijski zivot. 



- Poslije toga, es-Sazeli je otputovao u 
Tunis, gdje se u planini Zagvan (Zagwari) 
posvetio ibadetu tokom koga je, kako tvrde 
sufije, dospio do najvisih stupnjeva spoznaje. 

- Poslije toga otputovao je u Egipat i 
nastanio se u Aleksandriji, gdje se ozenio i 
gdje su mu se rodili sinovi: Sihabuddm 
Ahmed, Ebu el-Hasan 'Ali i Ebu 'Abdullah 
Muhammed i kcerka Zejneb. U Aleksandriji 
j e stekao svoje prve pristalice i ucenike 
preko kojih se njegov red prosirio sirom 
Egipta i o njemu, kao jednom od glavnih 
stozera sufizma {aqtab as-sufiyya)* , na sve 
strane prosirio glas. 

Sufijska literatura prepuna je prica o 
njegovim nadnaravnim sposobnostima (al- 
karamai)* i izjavama koje su daleko od toga 
da bi mogle biti istinite, jer u sebi sadrze 
otvorenu proturjecnost sa islamskim vjero- 
vanjem, Kur'anom i Sunnetom koji su, kako 
sam kaze, temelj njegova ucenja. Spomenut 
cemo samo neke od njegovih, navodnih, 
nadnaravnih sposobnosti {al-karamatf i 
izjava: 

- Dr. 'Abdulhalim Mahmud iz djela 
Durra al-asraro njemu navodi sljedeci citat: 
"Kada je dosao u Medinu - Allah joj jos vise 
povecao ugled i postovanje - zaustavio se na 
vratima harema i tu, gologlav i bos, cekao 
od jutra do podne, moleci za dozvolu da ude 
kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem. Upitan, zasto to cini, odgovorio je: 
'Dok mi se ne dozvoli da udem, jer je 
Uzviseni Allah rekao: O vjemici, ne ulazite 
u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se 
dopusti..." (Al-Ahzab, 52.), pa je cekao dok iz 
Revde-i-serife - neka je na onoga ko je u 
njoj Allahov blagoslov i mir - nije zacuo 
glas: 'O AH, udi!'" - sto se kosi sa vjerovanjem. 



214 



SUFUSKIREDOVI 



Poglavlje 6 



- Es-Sazeli je za sebe rekao: "Da nije 
uzde vjerozakona na mome jeziku, kazao 
bih vam sta ce biti sutra, prekosutra i tako 
sve do Sudnjeg dana." Ovakve izjave su 
t\Tdnja o poznavanju tajni {'ilm al-gayb) i 
pripisivanje Uzvisenom Allahu sudruga 
(sirkun billlahi ta 'a/a). 

- Es-Sazeli je sastavio zbirku virdova 
poznatu pod nazivom Hizas-Sadall Od drugih 
djela najpoznatija su njegova poslanica al- 
Amm o pravilima lijepog ponasanja sufija, 
podijeljena na vise poglavlja, kao i djelo pod 
naslovom as-Sirr al-galil ti hawass hasbu- 
nallahu wa ni'malwakll. Imam Tekijjuddln 
Ibn Tejmijja dao j e ozbiljnu kritiku na 
njegove virdove. 

* Ebu el-'Abbas el-Mursi, cije je puno 
ime Ahmed b. 'Umer el-Mursi Ebu el- 
'Abbas Sihabuddin (umro 686/1287.), je 
zivio u Aleksandriji. Ne zna se za godinu 
njegovog rodenja, ali se zna da potjece iz 
porodice koja vodi porijeklo iz grada Murcia 
u Andalusu. 

Ebu el-'Abbas el-Mursi se smatra 
nasljednikom Ebu el-Hasana es-Sazelija. 
Sufije vjeruju da je nakon njegove (tj. es- 
Sazelijine) smrti Ebu el-'Abbas el-Mursi 
postao j edan od stozera sufizma. U 
.Aleksandriji jedna od velikih dzamija nosi 
njegovo ime. 

Z a njega se kaze da je o sebi rekao: 
"Tako mi Allaha, kada bi Allahov Poslanik, 
sallallahu alejhi ve sellem, samo jedan treptaj 
oka nestao iz moga vida, ne bih se vise 
ubrajao medu muslimane." 

- Tvrdio j e da se drazi i redovno 
sastaje sa Hidrom. 

Kao i njegov Sejh Ebu el-Hasan, 
pojedine vjerske tekstove imao j e obicaj 
tumaciti u unutrasnjem prenesenom 
znacenju. Tako npr., njegov ucenik Ibn 
"Ata'ullah el-Iskenderi kaze: "Cuo sam 
naseg Sejha - Allah sa njim bio zadovoljan - 
da je u vezi sa rijecima Uzvisenog: Mi 
mjedan propis ne promijenimo, niti ga u 
zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili 
sJican njemu ne donesemo. (Al-Baqara, 106.) 
rekao: "rj. Mi nijednog Allahova prijatelja 



{waliyyullali)* ne uzmemo, a da ne 
dovedemo drugog boljeg od njega ili slicnog 
njemu.'"- sto predstavija otvoreni jeres 
{ilhad bayyin)*i iskrivljavanje znacenja 

Allahovih ajeta. 

Poslije Ebu el-'Abbasa el-Mursija, 
rukovodenje sazelijskim redom preuzeo je 
Jakut el-'Ars, Abesinac koji se nazivao 
"Rubinom Arsa" jer mu je, kao sto tvrde 
sufije, srce bilo pod Arsom a noge na Zemlji 
i jer j e, kako kazu, slusao ezan meleka koji 
nose Ars. Sve ovo se navodi u djelu Tabaqat 
as-Sa'rani koje obiluje brojnim sufijskim 
praznovjerjima i legendama. 

Ideje i ubjedenja: 

* Iako se medu sobom razlikuju u 
nacinu vodenja i odgoja ucenika (al-murfd) 
i svojih sljedbenika (salik), svi sufijski 
redovi imaju svoje zajednicke ideje i 
ubjedenja. Ucenje i ideje sazelijskog reda 
mozemo ukratko svesti na nekoliko sljedecih 
elemenata (iako ove elemente, kao sto cemo 
kasnije vidjeti, sufije tumace drugacije nego 
sto ih obicno tumace islamski ucenjaci i 
pravnici): 

- Pokojanje (at-tawba) je polazna tacka 
svakog ucenika {al-murld) ili putnika (as- 
salik) na njegovom putu ka Uzvisenom 
Allahu. 

- Iskrenost (al-ihlas) koja se dijeli na 
dvije vrste: 

1. iskrenost istinoljubivih (ihlas as- 
sadiqln) i 

2. iskrenost provjerenih i dokazanih 
{ihlas as-siddiqm). 

Namjeru (an-niyya) koja predstavija 
temelj djela {al-a'mal), morala (al-ahlaq)* i 
obreda ibadeta (al- 'ibadat). 

- Osamljivanje (al-hulwa), tj. povlacenje 
od svijeta. Ovo je jedan od osnovnih 
principa sufijskog odgoja. U sazelijskom 
redu ucenik se prije stupanja na put stavlja u 
izolaciju u trajanju od tri dana. 

- Zikr (ad-dikr) koji se sastoji od 
izgovaranja Allahovih imena i ucenja 
virdova, tako da se razna, tacno odredena 



215 



Poglavlje 6 



SUFIJSKI REDOVI 



poglavlja, redovno u£e u toku dana i noci. 
Uobicajeni zikr kod sazelija predstavlja 
izgovaranje Bozijeg imena Allah! i 
njegovog skracenog oblika u vidu licne 
zamjenice Hu - sto u tom obliku predstavlja 
novotariju (al-bid'if Jer kao sto smo ranije 
vidjeli, Ibn Tejraijja kaze da takav zikr nije 
propisan ni u Kur' anu ni u Sunnetu i jer je 
po vjerozakonu pohvalan sarao onaj zikr 
koji je po svojoj formi i smislu potpun, kao 
sto su recimo rijeci: La ilahe Mallah! I 
"Nema Boga osim Allaha!" ili Allahu ekber! 
/ "Allah je najvecif . 

- Skromnost (az-zuhd) koja kod sufija 
ima vise definicija, od kojih su najcesce 
sljedece dvije: 

1. Oslobadanje srca od svega osim od 
Allaha - sto predstavlja skromnost pravih 
znalaca (al- 'arifin) i 

2. Zadovoljavanje sa minimumom od 
onoga sto je dozvoljeno (az-zuhd fi al-halah 
i ostavljanje u potpunosti onoga sto je 
zabranj eno ( tark al-haram) . 

- Dusu (an-nafs) cijim stanjima sazelije 
posvecuju posebnu paznju s obzirom na to 
daje ona: 

1. glavni faktor pokornosti, ukoliko se 
uspije ocistiti i prisiliti na bogobojaznost, 

2. glavni faktor prohtjeva koji covjeka 
navodi na grijehe, 

3. glavni faktor koji covjeka navodi na 
bezbriznost i opustenost i 

4. glavni faktor slabosti u redovnom 
izvrsavanju obaveza. 

Zbog svega navedenog, ciscenju duse se 
mora posvetiti maksimalna paznja kako 
bi ona bila samo faktor poslusnosti i 
pokornosti. 

- Pobolnost (a/-wara), tj. svjestan i 
potpuno predan rad, iskljucivo u ime 
Allaha. 

- Pouzdanju u Allaha (at-tawakkul), 
tj. rasterecenju srca od svega drugog, osim 
od zaokupiranosti Allahom. 

- Zadovoljstvu (ar-rida), tj. Allahovu 
zadovoljstvu sa Svojim robom. 



- Ljubavi (al-mahabba) koja se, po 
sazelijskom ucenju, ogleda u pustanju srca 
da slobodno ide stazama traganja za 
voljenim, s jedne, i jezika da stalno izgovara 
rijeci zikra, s druge strane. 

Po sazelijama, ljubav ima vise stupnjeva, 
a najvisi stupanj je onaj koji je Rabi'a el- 
' Adevija opisala rijecima: 

Volim Te sa dvije ljubavi: 

ljubavi zanosa, i ljuba vi, jer 

Ti sijedino dostojan toga, 

- Nasladivanju (ad-dawq) koje oni 
definiraju kao: poducavanje duhova (talaql 
al-arwah), cistim tajnama (H al-asrar at- 
tahira), o cudima {al-karamai)* i nadnaravnim 
sposobnostima [hawariq H al- 'adat) i smatraju 
najboljim nacinom vjerovanja u Allaha, 
stjecanja Njegove bliskosti i dokazivanja 
svoga robovanja Njemu. Zato sufije daju 
prednost znanju koje se dobija putem kusanja 
i nasladivanja {'m tarfq ad-dawq), nad 
klasicnim vjerskim disciplinama kao sto su 
fikh, usuli fikh itd. U tom smislu su i njihove 
izjave: "Mi smo za znanje koje se stjece 
putem kusanja ( 'ilm al-adwaq), a ne za znanje 
sa papira." Oni takoder kazu: "Do znanja o 
stanjima {'ilm al-ahwal) dolazi se putem 
kusanja ( ( an tarlq ad-dawq), a iz njega se, 
opet, razvijaju znanja o ekstazi (al-wagd)*, 
ljubav (al- 'isq) i neodoljiva zelja (as-sawq). 

- Sigumoj spoznaji ( 'ilm al-yaqlri), tj. 
sigurnoj spoznaji Uzvisenog Allaha, do koje 
se moze doci jedino putem kusanja ( 'an tariq 
ad-dawq), bogomdanim znanjem (al-'ilm al- 
ladunl) ili putem otkrovenja (al-kasJ)*. 

* Uprkos svemu ovome, es-Sazeli 
uporno tvrdi da je pridrzavanje Kur'ana i 
Sunneta temelj njegova ucenja. Tako on 
kaze: "Ukoliko ti se desi da otkrovenje bude 
u suprotnosti sa Kur'anom i Sunnetom, ti se 
drzi Kur'ana i Sunneta, ostavi otkrovenje i 
sam sebi reci da ti j e Allah u Kur' anu i 
Sunnetu zagarantirao nepogresivost, ali ne 
i u nekim otkrovenjima, nadahnucima i 
osvjedocenjima (al-musahada)* ." 

- On, takoder, kaze: "Svako znanje 
kome prethodi sumnjicavo kopkanje, kome 
je sklona dusa (an-nafs) i u kome urodena 



216 



SUFIJSKI REDOVI 



Poglavlje 6 



priroda uziva (wa taladdu bibi at-tabi'a), 
odbaci, cak i ako je istinito, a prihvati se i 
drzi znanja koje je Uzviseni Allah objavio 
Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve 
sellem, i ugledaj se na njegove nasljednike 
(al-hulafa"), drugove i tabi'ine poslije 
njega." 

* Takoder, treba napomenuti da sufije, 
opcenito, a medu njima i sazelije, smatraju 
da se znanje o ucenju Kur'ana i Sunneta 
moze stjecati samo preko sejha, odgajatelja 
ili duhovnog vode (mursid) i da ucenik 
(al-murld) ne moze doci do pravog znanja 
(a/- ilm as-sahlh) sve dok potpuno i slijepo 
ne bude pokoran svome sejhu, jer je, kako 
sufije imaju obicaj reci: "Ucenik pred 
svojim sejhom isto kao i mrtvac pred svojim 
gasalom." Zato se na sejha i gleda sa 
postovanjem i uvazavanjem kao da je 
svetac, sto ga uzdize iznad njegova ljudskog 
stepena. 

- Slusanju (as-samit), koje se sastoji 
od slusanja poboznih pjesama i sufijskih 
ljubavnih spjevova. Od jednog sufrjskog 
prvaka se prenosi da je rekao: "Sufijaje onaj 
koji slusa (tj. pobozne pjesme) i koji ih drzi 
precim od uzroka." Od el-Harisa el- 
Muhasibija se prenosi da je es-Sa'rani 
rekao: "Ono u cemu uzivaju siromasi je 
slusanje lijepa glasa." i "Ono (tj. slusanje 
poboznih pjesama) je jedna od Allahovih 
tajni ovoga svijeta." 

- Koliku paznju sufije posvecuju 
slusanju poboznih pjesama (as-sama% 
najbolje se vidi po tome da su mu sufijski 
autori u svojim djelima posvetili posebna 
poglavlja. 

Po svome sadrzaju, neke pjesme i 
stihovi koje sufije rado slusaju granice sa 
nevjerstvom (al-kuff)* i visebostvom (as- 
sirk)*. U takve primjere spada uzdizanje 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na 
tako visok stepen kakav mu se ne pripisuje 
ni u jednoj izjavi njegovih drugova (ashaba), 
niti se spominje u Kur'anu i Sunnetu. Osim 
toga, pojedine pjesme i hvalospjevi, uopce, 
ne predstavljaju munadzat (tihi razgovor sa 
Bogom), nego trazenje pomoci, direktno od 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako 
se u jednom od njih kaze: 



O knjigo tajni, 

utodiste stno naslikod tehe. 

O iscjelitelju stva, 

neka si blagoslovijen! 

* U sufijskim knjigama citalac moze 
naci i mnoge druge ideje i ubjedenja koje su 
cista novotarija {mubtadi'if i koje sn u 
islamsku misao usle pod utjecajem gr5ke i 
indijske filozofije (al-falsafat M-yunaniyya 
wa al-hindiyya)* . 

Akaidski i idejni korijeni: 

Sva sufijska u^enja (al-madahib as- 
sOfiyya)* u pocetku svoga nastanka su bila 
svojevrsne skole odgoja koje su pozivale na 
clscenje duse, na odricanje od ovoga svijeta 
i na cinjenje dobrih djela. Medutim, kasnije 
su se ova ucenja ispreplela sa drugim 
ucenjima kao sto su: grcka i indijska 
filozofija, krscanstvo, judaizam i neke druge 
filozofije. Do toga je doslo tokom zivog 
prevodilackog pokreta u cetvrtom stoljecu 
po Hidzri, kada su brojni prijevodi na 
arapski jezik poceli ostavljati svoj utjecaj na 
sufizam i kada je on sam poceo skretati sa 
pravog islamskog puta. 

Tako j e islamski sufizam iz indijske 
filozofije preuzeo faze covjekova uzdizanja 
kroz nestajanje ili utonuce {al-fana")* ili tzv. 
nirvanu (nirfana)* i to na taj nacin sto se 
ciscenje duse pokusava postici kroz 
izgladnjivanje i odricanje od ovoga svijeta, 
kako bi se doslo do istinske srece. 

Islamski tesawuf preuzeo je i mnoge 
elemente iz iskrivljenog krscanskog asketizma 
(ar-ruhbaniyya an-nasranjyya)* , naroSito 
povlacenje u samocu, izbjegavanje svijeta i 
isposnistvo (az-zuhd). 

Iz grcke filozofije, neki sufijski redovi 
preuzeli su ucenje o neprekidnoj Bozijoj 
emanaciji (al-fayd al-ilahff, o sjedinjenju s 
Bogom \al-ittiadf i o Bozijem utjelovljenju 
(al-hultllf. 

Pazljivi istrazivac sufijskih redova bi se 
zacudio koliko bi u njima nasao izraza i 
podataka koji nemaju ama bas nikakve veze 
sa ucenjem islamskog vjerozakona (ta'alim 
as-san'a al-islamiyya)* . 



217 



Poglavlje 6 



SUFIJSKI REDOVI 



Rasirenost: 

Sazelijski red najrasireniji je u Egiptu, 
narocito u gradovima: Aleksandriji, Tanti, 
zatim u Desuku u pokrajini Kefrusejh, 
odakle se prosirio i u ostale krajeve arapskog 
svijeta. Izvan Egipta, sazelijski red prisutan 
je jos i u Siriji i zemljama Arapskog 
Magreba. Danas j e sazelijski red prisutan i u 
Libiji, a u najnovije vrijeme i u Sudanu. 

Iz navedenog se vidi: 

- Da su sazelije sufijski red koji je 
svoje ime dobio po Ebu el-Hasanu es- 
Sazeliji, cije je puno ime 'Ali b. 'Abdullah 
b. 'Abduldzebbar b. Jusuf Ebu el-Hasan el- 
Hezell es-Sazeli. Nadimak es-Sazeli dobio 
je po gradu Sazila na Arapskom Magrebu u 
Sjevernoj Africi (u danasnjem Tunisu), 

Da, iako se od njih razlikuje u nacinu 
vodenja i odgoja svojih ucenika i sljedbenika, 
sazelijski red sa ostalim sufijskim redovima 
dijeli iste ideje i ucenja, 

Da se ucenje sazelijskog reda zasniva 
na: pokajanju (at-tawba), iskrenosti {al-ihlas), 
cistoj namjeri {an-niyya), osamljenju (al- 
hulwa), zikru (ad-di/a), skromnosti i odricanju 
(az-zuhd), odgoju duse (an-nafs), poboznosti 
(a/-wara°), pouzdanju (at-tawakkut), zadovoljstvu 
(ar-rida), ljubavi {al-mahabba), kusanju (ad- 
dawq), sigurnoj spoznaji ( 'ilm al-yagm) i 
slusanju (as-sama"), s tim sto se znacenje 
ovih pojmova manje ili vise razlikuje od 
znacenja koja imaju u islamskom vjerozakonu, 

- Da se po sazelijskom ucenju Kur'an i 
Sunnet mogu valjano izucavati samo preko 
sejha, odgajatelja ili duhovnog vode (al- 
mursid) prema kojima j e pozeljno da se 
putnik (as-salik) slijepo pokorava i 

- Da se i sazelijama - kao i drugim 
sufijskim redovima - mogu izreci neke 
zamjerke zbog skretanja sa pravog 
islamskog puta. 

Bibliografi] a: 

al-Madrasa as-sadaliyya al-hadlta - 
imamuha Abu al-Hasan as-Sadali - li ad- 
Duktur 'Abdulhalim Mahmud; Dirasat fi at- 
tasawwuf - Ihsan Ilahi, Lahor, Pakistan 
1409/1988.; al-Madahib as-sufiyya wa 



madarisuha- 'Abdulhaldtn 'AbdulganlQasim, Maktaba 
Madbuli, al-Qahira, 1989.; at-tasawwuf ff mizan 
al-baht wa at-tahqiq- 'Abdukjadir Hablbullah as- 
Sindi - Maktaba Ibn al-Qayyim, al-Madlna al- 
Munawwara, 1410/1990.; at-Tabaqat al-kubri - 
li as-Sa'rani, Matba'a al-Qahira, 1390/1970.; Lata'if 
al-minan - Ibn 'Ata'ullah al-Iskandan, Mafea'a Hassan, 
al-Qahira; Min a'lam et-tesawuf el-islamij - 
Taha 'Abdulbaqi Sarilr, Dar Nahda, Mi§r; Sayr 
a'lam an-nubala" - li al-Imam ad-DahabT, Tab'a 
Bayriit; Gami' ar-rasa'il '- Ibn Taymiyya, Tahqlq: 
dr. Muhammad Rasad Salim, al-Qahira, 1389/1969.; 
al-Istiqama - Ibn Taymiyya, Tahqlq: dr. Muhammad 
Rasad Salim, Tab'a Gami'a al-Imam 1403/1983.; 

29. Tidzanije 

Definicija: 

Tidzanije (at-tiganiyya) su sufijski red 
ciji sljedbenici, pored vjerovanja u opcepoznate 
sufijske ideje i ubjedenja, vjeruju jos i u 
mogucnost susreta sa Vjerovjesnikom, 
sallallahu alejhi ve sellem, (an-nabi)* na 
ovome svijetu, u stvarnom fiziCkom smislu, 
te da im je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve 
sellem, dao posebnu formu blagoslova 
(sa/avata) poznatu pod imenom al-Fatihu 
lima ugliqa (Otvarac za ono sto je zatvoreno) 
koji kod njih zauzima posebno postovanje. 

Nastanak i najznaca jnije licnosti: 

* Osnivac tidzanijskog reda je Ebu el- 
'Abbas Ahmed b. Muhammed b. el-Muhtar 
b. Ahmed b. Muhammed Salim et-Tidzanl 
(1150/1737. - 1230/1815.). Roden je u selu 
' Ayn Madi u pustinji Sahari koje se nalazi u 
danasnjem A12iru. 

- Dosta rano je naucio cio Kur'an 
napamet i ponesto o Poslaniku, sallallahu 
alejhi ve sellem. 

- Takoder se bavio izucavanjem 
vjersko-pravnih znanosti (al- 'u/Om as- 
sar'iyya). Puno je putovao izmedu Fesa, 
Tilimsana, Tunisa, Kaira, Mekke-Mukerreme, 
Medine-Munewere i Orana (u danasnjem 
Alziru). 

Svoj red j e osnovao 1196/1782. 
godine u selu Ebu Semgun u Maroku. Prvo 
uporiste ovoga reda bio je grad Fes, odakle 
se prosirio sirom Afrike. 



218 



SUFUSKIREDOVI 



Poglavlje 6 



Dvije najznacajnije stvari koje je 
svojim nasljednicima ostavio su tidzanijska 
zavija u Fesu i djelo koje je sakupio i preradio 
njegov ucenik 'Ali Hurazm, pod naslovom 
Gawahir al-ma'ani wa bulug al-amani f! 
fayd Sayyidi AbO al- 'Abbas at-Tiganl 

- Medu najpoznatije predstavnike 
tidzanijskog reda, poslije osnivaceve smrti, 
ubrajaju se: 

'Ali Hurazm Ebu el-Hasan b. el~ 
'ArebT Berade el-Magribi el-FasI (iz Fesa u 
Maroku) koji je umro u Medini-Mimeweri, 

- Muhammed el-Musri el-Haseni es- 
Sabihi es-Siba'I (umro 1224/1809.), autor 
dvaju poznatih djela pod naslovom al-GSim' 
lima ufluriga fial- 'ulOm i Nusra as-surafa" ff 
ar-radd 'ala ah I al-gafa ' 

- Ahmed SukejredZ el-'Ajasi (1295/1878. 
- 1363/1944.). Roden je u Fesu, a studirao na 
Univerzitetu Masgid al-Qurawiyyayn, gdje je 
poslije zavrsenog skolovanja bio imenovan 
za profesora. Kasnije je bio postavljen za 
kadiju. Posjetio je i obisao vecinu mjesta na 
Arapskom Magrebu. Autor je dvaju poznatih 
djela: al-Kawkab al-wahhag i Kasfal-higab 
'amman talaqa ma' Sayyidi Ahmad at- 
Tigammin al-ashab, 

'Umer b. Se'id b. 'Usman el-Ftlta es- 
SenegalT, roden 1 797. godine u selu el-Far u 
pokrajini Dejmar u danasnjem Senegalu. 
Svoje obrazovanje stekao je na Univerzitetu 
el-Azher u Egiptu. Kada se ponovo vratio u 
svoju zemlju, tamo je svoje znanje poceo 
siriti medu neznaboscima {bayna al- 
wataniyyM)* . Imao je velike zasluge u 
suprotstavljanju francuskom kolonijalizmu. 
Umro je 1283/1866. godine. Poslije njegove 
smrti, naslijedila su ga dvojica njegovih 
pristalica. Njegovo najvaznije pisano djelo 
je ono pod naslovom Rimah hizb ar-Ratum 
"ala DuhOr hizb ar-ragim koje je napisao 
1261/1845. godine i 

- Muhammed el-Hafiz b. 'Abdullatlf b. 
Saiim es-Serif el-Haseni et-Tidzanl el- 
Misri (1315/1879. - 1398/1977.). Smatra se 
pionirom tidzanijskog reda u Egiptu. Iza 
sebe je ostavio bogatu biblioteku koja se 
sada nalazi u sastavu tidzanijske zavije u 
Kami Njegova najpoznatija pisana djela su: 



al-Haqq ti al-Haqq wa al-Halq, al-Hadd al- 
awsat bayna man afarata wa frata i SurOt at- 
tariqa at-tiganiyya. Ovome treba dodati i to 
da je 1370/1950. godine, pokrenuo i casopis 
pod nazivom Tanq aJ-Aaqq. 

Ideje i ubjedenja: 

* Pripadnici tidzanijskog reda u osnovi 
su vjemici, samo sto se u njihovo yjerovanje 
u Uzvisenog Allaha uvuklo mnogo visebo- 
2a5kih elemenata. 

* Opcenito uzevsi, i na tidzanije se odnosi 
ono sto je ranije receno za vecinu sufijskih 
redova, u pogledu njihove privrzenosti sufijskom 
ucenju, idejama i rllozofiji, ukljucujuci tu 
njihovo yjerovanje u panteizam (wahda al- 
wugtid)* i gubljenje osjecaja u zanosu ekstaze 
za svijet oko sebe (al-fana"f, sto oni najcesce 
nazivaju jedinstvom osvjedocenja {wahda as- 
suhud)*. (Vidi: Gawahir al-ma'am, 1/259 il/19l). 

* Svijet tajni (al-gayb)* tidzanije dijele 
na dvije vrste: 

- apsolutne tajne (gayb mutiad) koje 
zna samo Allah i 

- ogranicene tajne (gayb muqayyad) 
koje su tajne samo za neke, ali ne i sve ljude. 

Iako, opcenito uzevsi, u ovakvom 
svome shvacanju dijele misljenje sa jos 
nekim muslimanima, ipak treba naglasiti da 
oni u pripisivanju poznavanja tajni svojim 
sejhovima, idu mnogo dalje. 

Tako, npr. oni vjeruju da su stalno 
pod budnim okom svojih sejhova. U tom 
smislu, oni za svoga sejha Ahmeda et- 
Tidzaniju tvrde: "U znake njegova - Allah 
sa njim bio zadovoljan - savrsenstva spada 
to sto on svojom bogomdanom pronicljivoscu 
{baskatihi ar-rabbaniyya) i prosvijecenom 
inruicijom (wa firasatihl an-aOraniyya) 
poznaje stanja prijatelja, i to tako sto mu se 
otkriva ono sta u sebi taje, sto mu se 
dojavljuje ono sta ce se tek desiti, sto dobija 
znanje o svrsetku stvari i njihovim 
posljedicama, kako onim zeljenim tako i 
nezeljenim, kao i drugim dogadajima u 
buducnosti." (Vidi: al-Gawahk, 1/63). 

* Njihov lider Ahmed et-Tfdzani tvrdi 
da se fizicki, u stvarnom materijalnom 
smislu, susreo sa Vjerovjesnikom, sallallahu 



219 



Poglavlje 6 



SUFIJSKI REDOVI 



alejhi ve sellem, (an-nabi)*, da je sa njim 
razgovarao i da je direktno od Vjerovjesnika, 
sallallahu alejhi ve sellem, naudio salavat 
pod nazivom al-Fatihu lima ugliqa (Otvarac 
za ono sto je zatvoreno). 

- Taj salavat glasi: Allahumma salli 
'ala sayyidana Muhammad, al-fatih lima 
ugliqa, wa al-hatim lima sabaqa, nasir al- 
haqq bi al-haqq, al-hadi ila sirat al-mustaqtm } 
wa 'ala alihi haqqa qadrihl wa miqdarihial- 
'azlm\ I "Boze, blagoslovi naseg gospo- 
dina Muhammeda, otvaraca onoga sto je 
zatvoreno, pecata onoga sto je zavrseno, 
pomagaca istine istinom, vodica na Tvoj 
Pravi put, kao i njegovu porodicu, onako 
kako on najbolje zasluzuje!" 

U vezi sa ovim salavatom, tidzanije 
njeguju brojna vjerovanja i ubjedenja od 
kojih navodimo samo neka: 

Da je Poslanik, sallallahu alejhi ve 
sellem, (ar-rasul)* Ahmedu et-Tidzaniju 
kazao da samo jedanput prouceni ovaj 
salavat vrijedi koliko sest puta prouceni 
cijeliKur'an, 

- Da je Poslanik, sallallahu alejhi ve 
sellem, prilikom svog drugog susreta sa 
njim, Ahmedu et-Tidzaniji kazao da samo 
jedanput prouceni ovaj salavat vrijedi vise 
od sest hiljada puta proufienog svakog 
drugog zikra, svake druge dove, kao i od 
proucenog Kur'arla. (Vidi: al-6awahir, 1/136), 

Da zaslugu za njegovo ucenje moze 
dobiti samo onaj ko ga uci sa dozvolom 
(ma'dunan bi tilawatihf), sto znaci da se 
dozvola (al-idn) za njegovo ucenje mora dobiti 
od nekoga ko je u direktnom i neraskidivom 
lancu prenosilaca sve do Ahmeda et-Tidzanija 
koji ga je, navodno, dobio od Allahova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. 

- Da je spomenuti salavat Allahov 
govor i da je, kao takav, na nivou kudsi- 
hadisa (Vidi: ad-Durra al-fanda, IV/128), 

- Da onaj ko ovaj salavat prouci deset 
puta ima visi sevab (nagradu) od znalca 
(al-'arif) koji ga nije proucio, makar ovaj 
zivio milion godina, 

- Da ce onome ko ga prouci samo 
jedanput, to biti otkup za sve grijehe i da je 
nagrada za njega sest hiljada puta visa nego 



za bilo koji drugi tesbih (slavljenje Allaha), 
dovu i zikr koji se prouce u cijelom 
kosmosu... (Vidi: Kitab al-mustahi al-harif 'al-ganl, 
str. 299.-300.). 

* Kod tidzanija se da primijetiti sklonost, 
po slobodnom nahodenju, ka preuvelicavanju 
sitnih pitanja, s jedne, i umanjivanju znacaja 
vaznih pitanja, s druge strane, §to je dovelo 
do sirenja lijenosti medu njihovim redovima, 
izbjegavanju redovnog obavljanja vjerskih 
obreda, pa i do njihovog omalovazavanja. 
Svemu ovome doprinijele su price o ogromnim 
nagradama i sevabima koji ih 6ekaju za 
najsitnija djela koja urade. 

* Tidzanije vjeruju da se odlikuju 
privilegijama zahvaljujuci kojima ce na 
Sudnjem danu biti iznad ostaloga svijeta. 
One se ogledaju u sljedecem: 

- Da ce im biti olaksane patnje na 
samrti, 

- Da ce ih Allah na Sudnjem danu 
staviti u hlad Svoga Arsa, 

- Da imaju svoj berzah (zivot izmedu 
smrti i ponovnog prozivljenja) u kome ce 
sami uzivati u hladovini, 

- Da ce sigurno i mirno cekati pored 
d^ennetskih vrata i da ce u njega uci odmah 
sa prvom grupom u drustvu Poslanika 
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i 
njegovih najblizih prijatelja. 

* Tidzanije tvrde da je Vjerovjesnik, 
sallallahu alejhi ve sellem, (an-nabi)* 
njihovom sejhu Ahmedu et-Tidzaniji zabranio 
da se Allahu moli Njegovim lijepim imenima 
(bi al-asma al-husna) i da mu je umjesto 
toga naredio da se Allahu obraca sa salavatom 
al-Fatih lima ugliqa, sto j e u otvorenoj 
suprotnosti sa jasnim kur'anskim ajetom: 
Allah ima najljepsa imena i vi Ga zovite 
njimal (Al-A'raf, 180.) 

* Tidzanije tvrde da je Vjerovjesnik, 
sallallahu alejhi ve sellem, (an-nabi)* njihovom 
sejhu Ahmedu et-Tidzaniji naredio da se 
Allahu obraca sa salavatom al-Fatih lima 
ugliqa i da to prije njega nikome drugom 
nije naredio, sto predstavlja izmisljotinu na 
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i 
optuzbu da je on od svog muslimanskog 



220 



SUFIJSKI REDO VI 



Poglavlje 6 



ummeta sakrio nesto sto mu je od Njegova 
Gospodara bilo objavljeno i to cijelo vrijeme 
tajio dok nije doslo vrijeme da to otkrije 
njihovom sejhu Ahmedu et-Tidzaniji. 

* Kao i drugi sufijski redovi, i tidzanije 
dozvoljavaju uzimanje Vjeroyjesnika, sallallahu 
alejhi ve sellem, kao i drugih Allahovih 
dobrih robova za svoje posrednike, tako da 
preko njega i njih traze pomoc. To isto cine i 
preko Siejha 'Abdulkadira el-Gejlanija i 
narocito preko Ahmeda et-Tidzanija, sto 
islamski vjerozakon najstrozije zabranjuje. 

* U njihovoj literaturi cesto se spominju 
brojni sufijski nadimci i titule poput: "plemeniti" 
(an-nugaba')* , "starjesine" (an-nuqaba")* , 
"zamjenici" (al-abdal)* i "stubovi" (al-awtadf. 
Rijeci "pomoc" ial-gawtf i "stozer" {al-qutdf 
upotrebljavaju kao sinonime jednu za drugu 
i pod njima podrazumijevaju "savrsenog 
covjeka" {al-insan al-kamit) pomocu koga 
Uzviseni Allah cuva poredak univerzuma 
{nizam al-vugud). 

* Tidzanije tvrde da je Ahmed et- 
Tidzani "Pecat evlija" {Hatam al-awliya*)* 
isto onako kao sto je Vjerovjesnik Muhammed, 
sallallahu alejhi ve sellem, "Pecat vjero- 
vjesnika" {Hatam al-anbiya )* . 

* Ahmed et-Tidzani je rekao: "Ko me vidi, 
uci ce u Dzennet". On, takoder, tvrdi da ce 
onaj ko ga vidi u petak i ponedjeljak, uci u 
Dzennet. Svojim pristalicama je tvrdio da je 
rtjemu i njegovim pristalicama sam Vjerovjesnik, 
sallallahu alejhi ve sellem, zagarantirao da 
ce uci u Dzennet, bez ikakve kazne ili 
polaganja racuna za svoja ucinjena djela. 

* Tidzanije od svoga Sejha Ahmeda et- 
Tidzanije prenose da je rekao: "Sve sto je 
dato onima koji su spoznali Allaha, dato je i 
meni." 

* Isto tako, pripisuju mu da je rekao da 
- kada bi se njegovi drugovi uporedili sa 
stozerima {aqtab)* cijelog Muhammedova 
ommeta - svi oni zajedno ne bi vrijedili ni koliko 
jedan od ovih (tj. od njegovih prijatelja), a da ne 
govorimo kada bi se uporedili sa njim! 

* On je, takoder, rekao: "Ova moja dva 
stopala su na vratu svakog evlije, otkako je 
Allah stvorio Adema pa dok se ne puhne u 
rrubu(5ttr).'" 



* Tidzanije imani svoj vird koji uce 
svaki dan, ujutro i navece. Isto tako, imaju 
poseban obred {wazifa) koji obavljaju svako 
jutro i svaku vece. Takoder, imaju i svoj 
poseban obred zikra koji izvode u petak 
poslije ikindije, s tim sto se mora nastaviti 
sve do zalaska sunca. Obadva posljednja 
obreda, tj. vazifa i zikr moraju se obavljati 
pod abdestom uzetim vodom. Pored ovih, 
postoji jos mnogo drugih virdova koji se 
izvode za razne prilike. 

* Onaj ko se prihvati virda stavio se na 
velike muke, jer nije dozvoljeno od njega 
odustati. U suprotnom, moze ocekivati da 
ga svaki cas pogodi najteza kazna (al- 'uguba 
al-'uzma)} 

* Ahmed et-Tidzani je sam sebe uzdigao 
na polozaj vjeroyjesnika (maqam an-nubuwwa)* 
na Sudnjem danu, jer j e rekao: "Meni ce na 
Sudnjem danu biti postavljen minber od 
svjetla, pa ce svi okupljeni zacuti glas koji 
ce pozivati: 'O okupljeni, ovo je vas imam 
od koga ste dobijali pomoc, a da niste ni 
osjecali'" (Vidi: al-Ifada al-Ahmadiyyas\x. 84). 



1 Svjetska asocijacija muslimanske omladine je 
primila jedno poduze pismo od nekoga ko se 
predstavlja kao el-Hadzdz 'Abdullah et-Tidzani u 
kome on porice neke od gore spomenutih navoda. 
Pored toga on u njemu iznosi objasnjenja pojedinih 
navoda o et-Tidzaniji i tidzanijskom redu. Tako on 
npr. pokusava dokazati mogucnost fizickog videnja 
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jos 
na ovome svijetu. Uprkos trudu koji je spomenuti 
el-Hadzdz 'Abdullah et-Tidzani u svome pismu 
ulozio u pokusaju da opravda neke tidza-nijske 
postupke, on nije naveo nikakav dokaz da je ova 
enciklopedija u vezi sa spomenutim redom bilo sta 
pogrijesila ili izasla iz okvira nastojanja da rasvijetli 
istinu i pokaze Pravi put sljedbenika Islama i 
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ono 
sto se od spomenutog el-Hadzdza 'Abdullaha et- 
Tidzanija i ostalih muslimana koji su skrenuli sa 
pravog kursa ucenja Islama i jedinog univeizalnog 
ispravnog i cistog Allahovog puta ocekuje, jeste: da 
iskoriste sve mogucnosti koje im je Uzviseni Allah 
dao pa da se predomisle i vrate na stranu istine i 
tako potraze put spasa, umjesto da brane misljenja 
ovoga ili onoga, jer svacije drugo misljenje, osim 
nepogresivih vjerovjesnika, moze biti i prihvatljivo 
i neprihvatljivo, ispravno i neispravno, jer svako 
drugi moze biti izlozen varki sejtana i svojih ili 
tudih prohtjeva. 



221 



Poglavlje 6 



SUFIJSKI REDOVI 



Akaidski i idejni korijeni: 

* Nema sumnje da j e Ahmed et- 
Tidzani vecinu svojih ideja uzeo iz 
postojece sufijske misli i da im je dodao 
neka od svojih misljenja. 

* Takoder je sigurno da je neka od 
svojih ucenja preuzeo iz djela 'Abdulkadira 
el-Gejlanija, Ibn 'Arebija, el-Halladza i 
drugih poznatih velikana tesawufskog 
ucenja. 

* Prije nego sto je osnovao svoj red, 
Ahmed et-Tidzani je imao susrete sa vise 
sufijskih sejhova od kojih je uzimao dozvole 
i virdove. Medu spomenutira redovima 
najpoznatiji su bili kaderijski i halvetijski 
red. 

* Neke od svojih ideja Ahmed et- 
Tidzani preuzeo je iz djela al-Maqsad al- 
ahmad fi at-ta 'rlf bi Sayyidi A bd 'Abdullah 
Ahmad od Ebtl Muhammeda 'Abdusselama 
b. et-Tajjiba el-Kadirija el-Husejnija, koje je 
kasnije, 1351/1932. godine stampano u 
Fesu. 

* Opca rasirenost neznanja bila je 
jedan od vaznih faktora koji j e doprinio 
sirenju tidzanijskog reda medu svijetom. 

Rasirenost i centri utjecaja 

* Ovaj pokret (al-haraka)* se poceo 
siriti, prvo u Fesu, a odatle i u drugim 
oblastima Arapskog Magreba, Senegala, 
Nigerije, Sjeverne Afrike, Egipta, Sudana i 
nekih drugih africkih zemalja, gdje je stekao 
znacajan broj sljedbenika. 

* Autor knjige o tidzanijskom redu, 
'Ali b. Muhammed ed-DeMullah procje- 
njuje da je 1401/1981. godine, samo u 
Nigeriji bilo preko 10.000.000 pristalica 
tidzanijskog reda. 

Iz navedenog se vidi: 

- Da tidzanijski obredi obiluju mnostvom 
novotarija (al-bida)* narocito u pogledu 
koriscenja pojedinih dova koje se u 
vjerozakonu nigdje ne spominju, iako se zna 
da je svaka novotarija zabluda, 



- Da bez ikakve valjane osnove svoje 
sljedbenike obavezuje pojedinim obredima 
koji se moraju obavljati u tacno odredeno 
vrijeme i 

- Da zastupa neka ucenja, kao sto su 
ucenje o utjelovljenju (al-hulQl)* i sjedi- 
njenju {al-ittihadf , koja onoga ko ih 
prihvati izvode iz vjere (al-tni'Ua)* . 

Bibliografi) a: 

- al-Hidiya al-hadiya ila at-ta 'i fa at- 
tlgatliyya - ad-DuktDr Muhammad Taqiyyudd!n al- 
Hilall, Dlr at-tiba'a al-ljadlta bi Dar al-Bayda', at- 
tab'a at-taniya, 1397/1977.; Kitab mustaha al- 
harifal-gani fi radd zalaqat at- TTganT al-gani 

- Muhammad al-Hidr b. Sayyidi 'Abdullah b. Mayabi 
al-6ankT as-§anqltl, Tubi'a bi Matba'a Dar ihya' al- 
kutub al-'arabiyya bi Mi§r; at-Tiganiyya - 'Al! b. 
Muhammad ad-Dahllullah - Nasr wa tawzl': Dar 
Tayyiba - ar-Riyad, Dar Misr H at-tiba'a, 1401/1981.; 
al-AnwSr ar-rahmaniyya U hidaya al-firqa 
at-tlganiyya - 'Abdurrahman b. YGsuf e]-AfiiqI, at- 
Tab'a ar-rabi'a - Tawzi': al-6ami'a al-islamiyya bi 
al-MadTna al-Munawwara, 1396/1976.; Gawahir 
al-ma'ani wa bulug al-amani fi fayd Sayyidi 
AbiJ al-'Abbas at-Tlgani - wa bi hamiSihi: 
Rimah hizb ar-Rahim 'ala~ nuhOr hizb ar- 
ragtm - qama bi gam'ihl 'Ali Hurazm (wa huwa fi 
guz'ayni) - Matba'a Mustafa al-Babi al-Halabi wa 
awlduhu bi Misr, 1380/1961.; al-Maqsad al- 
ahmad fi at-ta'rif bi sayyidina Abu 
'Abdullih Ahmad- Aba Muhammad 'Abdussalam 

b. at-Tayyib al-Qadiri al-Husaym - al-Matba'a al- 
Hagariyya bi Fas, Tubi'a sana 1351/1932.; ad- 
Durra al-harfda sarh a/-yaqOta al-farlda - 
Muhammad b. 'Abdulwahid as-Susi an-Nazifi - 
Jab'a 1398/1978.; Bugya al-mustafid bi sarh 
munya al-murid- Muhammad al-'Arabi as-Sa'ih - 
Dar al-'ulGm li al-gamT', 1393/1973.; Aqwa al- 
adilla wa al-barahln 'ala Ahmad at-Tigani 
hatam aJ-aqtab al-muhammadiyym bi yaqm 

- (jama'ahu: Husayn Hasan at-Ta'I at-TIganl, Dar at- 
tiba'a al-muhammadiyya - al-Qahira; A'dad magalla 
Tariq al-haqq - wa hiya hassa bi at-tariqa at- 
tlganiyya - Tusdaru bi al- Qahira; al-Fikr as-Sdfi fi 
daw al-Kitab wa as-sunna - 'Abdurrahman 
'Abdulhaliq - a|-Tab'a at-taniya - Mektebetu Ibn 
Taymiyya, al-Kuwayt; 



222 



SUFIJSKIREDOVI 



Poglavlje 6 



30. Senusije 

Definicija: 

Senusije su islamski obnoviteljsko- 
reformisticki duhovni pokret (da'wa 
islamiyya islahiyya tagdidiyy rtthiyya)* cije 
se ucenje zasniva na Kur' anu i Sunnetu. 
Nastao je u Libiji, odakle se prosirio na 
druge vjerske centre u Sjevernoj Africi, 
Sudanu, Somaliji i jos nekim islamskim 
zemljama. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

Senusijski pokret osnovan je u Libiji u 
trinaestom stoljecu po Hidzri (devetnaestom 
stoljecu po Isau, a.s.), nakon sto je njegov 
osnivac primijetio slabljenje muslimana i 
njihovo sve vise zaostajanje na vjerskom, 
politickom i drustvenom polju. Najznacajnije 
licnosti ovog obnoviteljskog pokreta {al- 
haraka at-tagdidiyya)* koji se zasniva na 
ucenju Kur'ana i Sunneta su: 

- Sejh Muhammed b. 'AH es-Senusi 
(1202/1787. - 1276/1859.), osnivac senusijskog 
pokreta. Pokret j e nazvan po imenu 
njegovog sukundjeda, Senusija. 

Sejh Muhammed b. 'Al! es-Senusi je 
roden u Mustagnemu u danasnjem Alziru, 
gdje je i proveo svoje djetinjstvo u ucevnoj 
porodici, nadaleko poznatoj po svojoj 
poboznosti. Kada je odrastao, nastavio je 
svoje skolovanje na Univerzitetu Masgid al- 
Qurawiyayn u Maroku. Poslije toga, u 
potrazi za znanjem i daljim usavrsavanjem, 
nastavio je obilaziti pojedine arapske 
zemlje. Tako je posjetio Tunis, Libiju, 
Egipat, Hidzaz i Jemen. Iz Jemena se uputio 
za Mekku i tamo osnovao prvu zaviju 
senusijskog pokreta. 

Napisao je oko cetrdeset knjiga i risala. 
Medu njima su najpoznatija ad-Durar as- 
saniyya fi ahbar as-sulala al-idrisiyya i 
Iqad al-wasnan /T a J- 'amal bi al-hadit wa al- 
Qur'an. 

Sejh el-Mehdl Muhammed b. 
'AJI es-Senusi (1261/1844. - 1319/1902.). 
Naslijedio j e svoga oca u vodenju 
senusijskog pokreta kada je imao dvanaest 
godina. 



- Sejh Ahmed es-Serif es-Senusi, sin 
Mehdijevog amidze, roden je 1290/1873. 
godine po Isau, a.s. Ucio je lidno pred 
Sejhom koji mu je ujedno bk> i amklza. 
Bio je savremenik napada evropskog 
kolonijalizma (al-isti'mar al-wubbfy* na 
Sjevernu Afriku i italijanskog napada na 
Libiju. Godine 1917. licno je zatrazio 
pomoc od osmanske vlasti, ali mu ju ova 
nije pruzila, bojeci se da ne ugrozi svoj 
vjerski polozaj. Misleci da je zastitnik vjere, 
kako se u odbrani Turske od zapadne 
agresije predstavljao, stao je na stranu 
Mustafe Kemala Ataturka. Kada je uvidio 
njegove j)rave namjere uperene protiv 
Islama, Sejh se predomislio i napustio 
Tursku, preselivsi se u Damask 1923. 
godine. Medutim, sada je od njega 
Francuska osjetila opasnost po svoju 
mandatnu vladu u Siriji, pa ga je i ona 
pocela progoniti, ali se od nje uspio spasiti, 
bijegom kroz pustinju prema Arapskom 
poluotoku. 

- Sejh 'Umer el-Muhtar (1275/1856. - 
1350/1931.), heroj, borac i lav iz Kajrevana, 
koga ni duboka starost od 70 godina nije omela 
da se ukljuci u borbu {al-gihad)* protiv 
italijanskog okupatora Libije i da preko 
deset godina provede u borbi protiv 
desetorostruko nadmocnijeg agresora, 
opremljenog teskim i najmodernijim oruzjem 
u to doba, sve dok ga zlocinaSki italijanski 
okupator {al-isti'mar al-itallf nije uspio 
zarobiti i nad njim izvrsiti smrtnu kaznu, u 
cetvrtak, 16. septembra 1931. godine, kada 
je - ako Bog da - kao sehid u borbi na 
Allahovu putu, preselio na onaj svijet. 

Ideje i ubjedenja: 

* Senusije su islamski obnoviteljski 
pokret (haraka)* koji se zasniva na ucenju 
Kur'ana i Sunneta. 

- Na Senusiju su utjecali Ahmed b. 
Hanbel, lbn Tejmijja, Ebu Hamid el-Gazali i 
posebno na polju vjerovanja Muhammed b. 
' Abdul vehhab i njegov selefijski pokret 
{harakatuhn as-salafiyya)* . 

- Na Senusiju je, takoder, utjecao 
sunnijski tesawuf u kome nema novotarija i 
praznovjerja kao sto je uzimanje umrlih i 



223 



Poglavlje 6 



SUFIJSKI REDOVI 



dobrih za posrednike {at-tavassul bi al- 
amwat wa as-salihfm). Senusija je izradio 
sopstveni integralni program uzdizanja 
muslimana. 

Senusije u svome programu imaju 
dosta stroge propise ibadeta, kao i maksi- 
malno odricanje od nepotrebnog jela i 
odjece. Tako npr. senusije izbjegavaju 
pijenje caja, kahve i pusenje duhana. 

- Senusije se u svome ucenju zalazu 
za slobodu misljenja (al-igtihad)* i borbu 
protiv slijepog oponasanja (at-taqlid)* . Ovo 
uprkos cinjenici da je Senusija bio sljedbenik 
malikijskog mezheba. On j e, naime, sebi 
dozvoljavao izvjesna neslaganja sa Malikovim 
misljenjem, ukoliko je vidio da mu je drugo 
prihvatljivije i blize istini. 

Senusije se zalazu za pozivanje 
Allahu mudroscu i lijepim rijecima, i protiv 
su primjene pretjerane strogosti i sile. 

Senusije, takoder, u svome ucenju 
posebnu brigu posvecuju fizickom radu (aJ- 
'amal al-yadawi). Sam Senusija je, naime, 
stalno ponavljao: "Mnoge vrijedne srvari 
kriju se u zasadivanju sadnice drveta i u 
njenim listovima." Zahvaljujuci tome, u 
njegovo vrijeme znacajno je zivnula 
zemljoradnja i trgovina u libijskim oazama 
koje su bile zarista njegovog pokreta. 

- Glavna parola senusija je: "Neprekidna 
borba (al-gi'had)* na Allahovom putu protiv 
krscanskih kolonizatora." Njenu cijenu 
glavom je platilo hiljade boraca u svojoj 
borbi protiv italijanskog kolonijalizma za 
koje se nadamo da, ako Bog da, nece biti 
uskraceni titule sehida, palih u borbi na 
Allahovom putu. 

Akaidski i idejni korijeni: 

* Senusijev islamski odgoj jos od 
malih nogu, njegova iskrenost i zanesenost 
Islamom, te urodena ostroumnost i cvrstina, 
bili su glavni faktori za nastanak senusijskog 
pokreta. 

* Sto se, pak, tice idejnih korijena 
njegova ucenja i faktora koji su na njega 
utjecali, oni se ogledaju u sljedecem: 



- Na Senusiju su snazno utjecala 
ucenja Imama Ahmeda b. Hanbela, Ibn 
Tejmijje i Muhammeda b. 'Abdulvehhaba i 
njihove selefijske ideje, posebno, na polju 
vjerovanja. Pod navedeni utjecaj Semisi 
j e dosao prilikom svoje posjete Hidzazu 
i obavljanja had^dza 1254/1837. godine, 
kada je po prvi put i obznanio pokretanje 
senusijskog pokreta. Iz sufizma je Senusija 
preuzeo nacin davanja zakletve na vjernost 
(al-bay'a)* i put duhovnog ciscenja i napre- 
dovanja, tako da i kod senusija nalazimo prvo, 
stupanj pripadnika {daraga al-mimtasib), zatim 
stupanj brace (daraga al-ihwari), a zatim 
stupanj uglednika {daraga al-hawass). 

Rasirenost i centri utjecaj a: 

Oaza Dzagbdb u libijskoj pustinji u 
blizini danasnje libijsko-egipatske granice, 
bila je prvo uporiste senusijskog pokreta. U 
ovome selu, svake godine poducavalo se i 
pripremalo po stotinu mladica-misionara, 
koji bi se nakon obuke razisli sirom Sjeverne 
Afrike i tamo svijet pozivali u Islam. 

* Senusijski pokret ima 121 lokalnu 
zaviju koje od centralne zavije dobivaju 
uputstva o svim pitanjima vezanim za rad i 
aktivnosti na sirenju senusijskog pokreta 
koji danas u svojim redovima okuplja 
muslimane svih rasa. 

* Senusijski pokret rasiren je po cijeloj 
Sjevernoj Africi, tako da se njegove zavije 
danas mogu naci na cijelom prostoru od 
Egipta do Marakesa, na jugu Sahare, u 
Sudanu, Somaliji i Alziru. Takoder treba 
napomenuti da je senusijski pokret u svome 
sirenju odavno prevazisao granice Afrike, 
tako da se njegovi pripadnici mogu naci Cak 
i na Malajskom arhipelagu, na Dalekom 
Istoku. 

* Senusijski pokret uspio j e prosiriti 
Islam i medu nekim neznabozackim 
plemenima (al-qaba"il al-wataniyya)* u 
Africi i tamo osnovati svoje skole i zavije. 
Ovdje treba napomenuti da senusijski pokret 
u svoje akcije opismenjavanja i obrazovanja, 
pored muskaraca, ukljucuje i zene i djecu 
oba spola i da u sirenju Islama medu zenama 
iz neznabozackih plemena angazira zene- 
misionarke. 



224 



SUFIJSKI REDOVI 



Poglavlje 6 



Iz navedenog se vidi: 

Da su senusije islamski obnoviteljsko- 
reformatorski pokret (haraka da'wa islamiyya 
islahiyya tagdidiyy)* koji svoje ideje zasniva 
na ucenju Kur'ana i Sunneta, 

Da se prvo pojavio u Libiji u 
trinaestom stoljecu po Hidzri i odatle 
prosirio po Sjevernoj Africi, u Sudanu, 
Somaliji i jos nekim drugim arapskim 
zemljama, 

- Da je nastao pod utjecajem ufienja 
Imama Ahmeda b. Hanbela, Sejhu-1-Islama 

■u 

Ibn Tejmijje, Ebu Hamida el-Gazalije, Sejha 
Muhammeda b. 'Abdulvehhaba i njegovog 
selefijskog pokreta (wa harakatihi as- 
salafiyya)*, te da je spomenuti utjecaj 
bio dubok, narocito na polju islamskog 
vjerovanja, 

Da je na senusijski pokret, takoder, 
utjecao sunnijski tesawuf u kome nije bilo 
novotarija i praznovjerja, kao sto je, 
recimo, uzimanje umrlih i dobrih ljudi za 
posrednike, 

Da senusijski pokret ima izgraden 
sopstveni integralni plan i program za 
uzdizanje i obrazovanje muslimana, 

Da je osnivac pokreta Muhammed b. 
•Ali es-Senusi (1202/1787. -1276/1859.) bio 
pod utjecajem malikijskog mezheba, iako ga 
je ? u stvarima za koja j e po njegovom 
misljenju bilo boljih rjesenja, zaobilazio, 

Da se pokret u svome pozivanju 
Allahu oslanja, prvenstveno, na principe 
mudrosti i lijepa savjeta, s jedne, i izbjegavanje 
nasilja, s druge strane i 

D a pokret posebnu paznju poklanja 
fizickom radu (aJ- 'amal al-yadawi) i stalnoj 
borbi na Allahovom putu (al-gihad)* protiv 
krscanskih kolonizatora itd. 

Bibtiografija: 

al-Islam fi al-qarn al-'isrin - 'Abbas 
Mahmud al-'Aqqad; Haraka at-tagdid al-islami 
fi al-'alam al-'arabl al-hadit - Gamaluddln 
-Abdunahim Mustafa; Muhadarat 'an al-harakat 
al-islabiyya - Gamaluddln as-Sayyal; Muhadarat 
'an tirih al- 'alam al-islami al-mu 'asir - 
dr. 'Abdolfettah Mansur; Muhammad b. 



'Abdulwahhab - Ahmad *Abdulgafur 'Attar; 
Qada fath al-Magrib al-'arabi - Mahmud sit 
Hatab; Hadir al- 'alam al-islami - L. Stewait, 
Ta'JTq: Sakib Arslan; al-A'iam - az-ZirikR; al- 
Islam f! an-nazariyya wa at-tatbiq - al- 
Mahdiyya Maryam Gamlla; 

31. Hatemije 

Definicija: 

Hatemije {al-hatamiyya) su sufijski red 
koji se u mnogim svojim shvacanjima 
(al-mu 'taqadai) slaze sa drugim sufijskim 
redovima, kao sto su pretjerivanje i preuve- 
licavanje (al-guluww)* licnosti Allahova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tvrdnje 
o susretima sa njim, dobijanje znanja, 
posebnih virdova i zikrova, direktno, od 
njega itd. Pored navedenog, ovaj red j e 
tijesno povezan sa si'ijskim idejama, 
ucenjima, knjizevnoscu i dijalektikom. U 
posljednje vrijeme, uocljivi su pokusaji 
predstavnika ovoga reda da se direktno 
povezu sa savremenim si'ijskim pokretom 
(al-haraka as-si'iyya al-mu' asiri). 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Osnivac hatemij skog reda j e Muhammed 
'Usman b. Muhammed Ebu Bekr b. ' Abdullah 
el-MIrganl el-Mahdzub koji je poznat jos i 
po nadimku el-Hatm. Ovaj nadimak ukazuje 
na to da je on "Pecat evlija" {Hatam al- 
awliya) i da je red po njemu i dobio naziv 
"hatemije" (al-hatamiyya). Red je, takoder, 
poznat i po nazivu "mirganije" {al-mirganiyya), 
osnivacevu djedu 'Abdullahu el-MIrganiji 
el-Mahdzubu. 

- Muhammed 'Usman el-MTrgani (el- 
Hatm) roden je u Mekki 1208/1883. godine, 
gdje je kod mekanskih ucenjaka i stekao 
prvu vjersku naobrazbu. Medutim, posto je i 
on - kao, uostalom, i cijela njegova porodica 
- jos od djetinjstva bio sklon sufizmu, 
ukTjucio se u vise sufijskih redova: kaderijski 
(al-qadiriyya\ dzunejdijski (al-gunaydiyya), 
naksibendijski (an-naqsibandiyya\ sazelijski 
(as-sadaliyya) i mirganijski (l-mlrgamyya), 
tj. red svoga djeda 'Abdullaha el-Mirganija. 
Pored navedenog, bio je i ucenik Sejha 
Ahmeda b. Idrisa, kod koga j e izu5avao 



225 



Poglavlje 6 



SUFIJSKI REDOVI 



idrisijski red (at-triga al-idrlsiyya). Na kraju 
je od svih spomenutih redova uzeo ponesto i 
osnovao svoj vlastiti red pod nazivom 
"hatemije" (al-hatamiyya). 

- Njegov sejh, Ahmed b. Idris ga je 
poslao u Sudan da tamo siri idrisijski i 
sazelijski red. U tome j e imao odredenog 
uspjeha u sjevernim i istocnim oblastima 
Sudana. 

Poslije smrti svoga sejha, Ahmeda 
b. Idrisa (1253/1838.), el-Mirgani se za 
mjesto njegovog nasljednika natjecao sa 
Muhammedom b. 'Alijem es-Senusijem 
(osnivacem senusijskog reda). Zahvaljujuci 
podrsci nekih od pristalica umrlog sejha, el- 
Mirgani je u ovoj utrci izasao kao pobjednik 
tako da je uspio promovirati svoj hatemijski 
red i osnovati nekoliko njegovih zavija u 
Mekki, Dziddi, Medini i Taifu. 

- Medutim, el-Mirgani se nije na 
ovome zaustavio, nego je svoj e sinove 
poslao na nekoliko strana: jug Arapskog 
poluotoka, Egipat i Sudan sa zadatkom da 
tamo propagiraju i sire hatemijski red. 

- Napisao je vise djela iz oblasti tefsira 
i islamskog vjerovanja (at-tawhld), kao i 
nekoliko zbirki {dawawin) pjesama u kojima 
preovladuje sufijski karakter, kako u jeziku, 
tako i u njihovu sadrzaju. Najpoznatija 
medu ovim djelima su: Tag at-tafastr, an- 
Nafahat al-makkiyya wa al-lamhat al- 
haqqiyya fi sarh asas at-tariqa al-hatamiyya, 
an-Nur al-barraq fimadh an-nabi al-misdaq, 
divani an-Nafahat al-madaniyya fi al- 
mada'ih al-mustafawiyya i Magma' al- 
gara'ib wa al-mufarriqat min lata' i f al- 
hurafat ad-dahibat, te djela Magmu'a fath 
ar-rasuli Mawlid an-nabi al-musamma bi al- 
asrar ar-rabbaniyya. 

Poslije jedne prepirke sa mekkanskim 
ucenjacima u kojoj je izrazio svoje nesla- 
ganje sa njima, Muhammed 'Usman el- 
Mirgani j e napustio Mekku i nastanio se u 
Taifu gdje je ostao sve do svoje smrti 
1268/1853. godine. 

* El-Hasan b. Muhammed 'Usman (el- 
Hatm), roden u gradu Bara u zapadnom 
Sudanu (1235/1816.), od zene koju je u 
spomenutom gradu ozenio njegov otac, 



prilikom njegovog, ranije spomenutog 
boravka u Sudanu. El-Hasan se prikljucio 
svome ocu u Mekki i tu j e pred njim 
zapoceo svoje skolovanje. Kada je odrastao, 
otac ga je ponovo poslao u Sudan da tamo 
propagira i siri hatemijski red. Tamo je el- 
Hasan u propagiranju hatemijskog reda 
postigao veliki uspjeh, narocito u sjevernom 
i istocnom Sudanu. Kada j e imenovan za 
sejha hatemijskog reda u Sudanu, el-Hasan 
je, kao njegov centar, osnovao "hatemijsko 
selo" {qarya al-hatamiyya) u blizini grada 
Kessala u istocnom Sudanu, cime je u tim 
krajevima stekao tako veliki ugled kakav 
nije uzivao ni sam njegov otac, osnivafi 
reda. El-Hasan je ostao na polozaju sejha 
hatemijskog reda sve do svoje smrti 
1286/1889. godine. 

* Muhammed 'Usman Tadzu-s-sirr, 
sin el-Hasana b. Muhammeda 'Usmana 
(el-Hatma). Sejhom hatemijskog reda postao 
je nakon smrti svoga oca. Za vrijeme 
njegova rukovodenja hatemijskim redom, 
u Sudanu se pojavio mehdijski pokret (al- 
Haraka al-mahdiyya), kome se on od samog 
pocetka zestoko suprotstavljao. Na kraju j e 
Muhammed 'Usman Tadzu-s-sirr okupio 
svoje pristalice iz hatemijskog reda i poveo 
ih u nekoliko bitaka protiv mehdijske vojske 
u istocnom Sudanu. Sukob je zavrsen 
njegovim porazom i bijegom u Egipat, gdje 
je ostao sve do svoje smrti 1303/1886. 
godine. 

* 'Ali el-Mirgani, sin Muhammeda 
'Usmana Tadzu-s-sirra (1298/1880. - 1388 
/1968.). Roden je u ravnicarskom mjestu 
Messavi gdje Nil pravi veliki meandar u 
oblasti Morowe u sjevernom Sudanu, 
1298/1880. godine. Sa svojim ocem 
preselio se u grad Kessala u istocnom 
Sudanu. Kada je njegov otac, poslije poraza 
od mehdijske vojske, bio prisiljen na bijeg 
u Egipat, ostavio ga je sa njegovim 
amidzom Tadzu-s-sirr el-Hasanom u mjestu 
Suakin (na obali Crvenog mora, oko 50 km 
juzno od lu£kog grada Port Sudan). Kasnije 
se i on pridruzio svome ocu u Egiptu i tamo 
ostao sve do dolaska engleske okupatorske 
vojske koja ga je izabrala za pratioca u 
svome pohodu na Sudan i rusenju mehdijske 



226 



SUFIJSKIREDOVI 



Poglavlje 6 



vlasti koju su ovi tamo bili uspostavili. Kada 
su Englezi okupirali Sudan i porazili 
mehdije, uzeli su ga za svoju marionetu, dali 
mu razne titule, odlikovali ordenjem i 
obilato ga nagradili za usluge koje im je 
ucinio. Pored toga, priznali su mu i titulu 
vrhovnog lidera hatemijskog reda u Sudanu. 
Tako su Englezi, uz njegovu pomoc, u 
Sudanu istovremeno postigli dva cilja; 
ugusenje vjerskog zanosa koji je pokrenula 
mehdijska revolucija {at-tawra al-mahdiyya)*, 
s jedne i pridobijanje lojalnosti Sudanaca s 
druge strane. 

- Medutim, kada se uz blagoslov 
Engleza mehdijski pokret predvoden jednim 
od Mehdijinih sinova ponovo pojavio, 
'Ali el-Mirgani je osjetio svu opasnost 
novonastale situacije, narocito kada je 
shvatio da Englezi zele izazvati direktan 
sukob izmedu hatemija i ensarija i za sebe 
iskoristiti stalno rivalstvo koje je vladalo 
izmedu ovih dviju strana i njihovih lidera. 
Usljed toga, lider hatemijskog reda je svoju 
lojalnost poceo pokazivati prema Egiptu, 
da bi na kraju postao centralna licnost 
politickog pokreta koji je zagovarao 
uspostavljanje unije izmedu Egipta i 
Sudana. Sve do svoje smrti 1968. godine on 
nikada nije prestao, iza kulisa, pokretati 
razne politicke dogadaje i u njima igrati 
veoma opasnu ulogu. 

* Muhammed 'Usman, sin 'Alija el- 
Mirgamja, sadasnji lider hatemijskog reda, 
roden je 1936. godine. Rukovodenje 
hatemijskog reda preuzeo je 1968. godine, 
nakon smrti svoga oca. Za razliku od svoga 
oca koji j e politicke dogadaje tajno pokretao 
i iza kulisa sam u njima ucestvovao, njegov 
sin Muhammed 'Usman se, zahvaljujuci 
podrsci svojih pristalica, javno ukljuCio u 
polhicki rad, tako da je danas, istovremeno, 
i lider hatemijskog reda i Unionisticke 
demokratske partije {al-hizb al-ittihadi ad- 
dkmuqratff. Ovdje treba napomenuti da je 
on islcoristio pristalice hatemijskog reda za 
podrsku svoje politicke partije, uprkos 
cinjenici da su mnogi najistaknutiji clanovi 
njegove partije, ne samo sekularisti i 
tjcvicari nego i krscani koji u njoj 
a a tama y n najodgovornije polozaje. Osim 



toga, partija zauzima pojedine politicke 
stavove koji su nespojhri sa njenim yjerskim 
opredjeljenjem, kao sto su, recimo: njeno 
saveznistvo sa komunistima i sklapanje 
jednostranih ugovora sa otpadnicima od 
vjere. Na kraju, treba jos naglasiti da je on i 
voda tzv. Demokratskog foruma {at-tagamu' 
ad-dlmuqratf) koji okuplja razne sekulariste 
i ljevicare koji su neprijateljski raspolozeni 
prema Allahovoj vjeri, a istovremeno 
naklonjeni pokretu odmetnistva koji se bori 
protiv Islama. 

Ideje i ubjedenja: 

* Hatemije su sufijski red koji u svome 
ucenju njeguje sufijske ideje, ubjedenja i 
filozofiju. Hatemije su u svome ucenju 
prihvatile ideju panteizma {wahda al-wugud)* 
koju su mnogo prije njih u sufizmu 
ustanovili Muhjiddin Ibn 'Arebi i njegovi 
ucenici. Isto tako, oni podrzavaju ucenje 
o muhammedijskom svjetlu (an-nur al- 
muhammadf), i muhammedijskom hakikatu 
{al-haqlqa al-muhammadlyya) koje u obliku 
proze i poezije plasira medu svojim 
pristalicama putem raznih hvalospjeva, 
munadzata, zikrova i virdova. Hatemije, 
takoder, koriste sufijsko-filozofske izraze 
poput: jedinstva (al-wahda), pokazivanja (at- 
tagallf), izlijevanja (al-mbigas), pojavljivanja 
(az-zuhiu), emanacije (al-fayd) itd. i kao 
dokaze za njih navode: u prenesenom 
znacenju protumacene ajete, izmisljene 
hadise i od drugih preuzete ideje. 

* Hatemije Poslaniku, sallallahu alejhi 
ve sellem, pripisuju takve osobine i svojstva 
kakva dolikuju samo Uzvisenom Allahu. 
Tako oni npr. tvrde da se prava istina o 
njemu ihaqlqtuhtj) ne moze dokuciti niti 
njegova li£nost rije^ima opisati. Zato oni 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, opisuju 
kao "krajnjim ciljem svoga poronuca {gaya 
fana'ihini) i zavrsetkom svoga putovanja 
{muntaha sayrihinif. Svoje dove i molbe za 
pomoc upucuju direktno njemu moleci ga da 
im otkloni nevolje i pomogne ih protiv 
njihovih neprijatelja, obracajuci mu se 
imenima kao sto su: "Otklonitelj zalosti i 
tuge" {MuzH H al-gamm wa al-kurab i 
"Razbijac brige i nevolje" {Mufrig H al- 
hamm wa ad-diq). 



227 



Poglavlje 6 



SUFIJSKI REDOVI 



* Sejhovi hatemijskog reda tvrde da s e 
redovito susrecu i vidaju sa Poslanikom, 
sallallahu alejhi ve sellera, da on prisustvuje 
proslavama koje oni prireduju u povodu 
njegova rodendana (mevludima), te da od 
njega dobivaju osnovna nacela svoga reda, 
njegovo ucenje i virdove. 

Tako npr., osnivac reda tvrdi da je 
visinu svoje place odredio uz dozvolu 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu 
je on (tj. Poslanik, sallallahu alejhi ve 
sellem.) licno naredio da napise spjev o 
mevludu, i to tako da se prva polovina stiha 
zavrsava na slovo "h"(M), a druga na slovo 
"n" (nun), da i on licno prisustvuje njegovu 
ucenju, da je dova u njegovu prisustvu 
sigurno uslisana, kao i prilikom obiljezavanja 
njegova rodenja. 

- On, takoder, tvrdi da je Poslanik, 
sallallahu alejhi ve sellem, oporucio meleku 
Ridvanu da njemu, njegovim sinovima, 
prijateljima i pristalicama njegovih pristalica 
sve do Sudnjeg dana, podigne i pripremi 
dzennetske basce i stanove, a meleku 
Maliku da u Dzehennemu pripremi mjesto 
za njegove neprijatelje. 

* Sejhovi hatemijskog reda tvrde da su 
oni predvorje Bozijeg prisustva (al-madhal 
H al-hadarat al-ilahiyya), da je njihov 
polozaj izmedu vjerovjesnistva i evlijaluka 
(barzah bayna an-nubuwwa wa al-walaya)*, 
da imaju moc slobodnog raspolaganja u 
kosmosu, pruzanja pomoci onome ko ih za 
pomoc zamoli, zastite ko zastiru zatrazi, da 
otklanjaju zalost ozaloscenih, da razbijaju 
brigu zabrinutih i da preko njih vodi put 
srece na ovome svijetu i spasa od patnje na 
Sudnjem danu. 

* Osnivac reda tvrdi da je on "Pecat 
evlija" (Hatam al-awliya"), da je veci od 
svih ranijih evlija i da njegov polozaj dolazi 
odmah iza Poslanikova, sallallahu alejhi ve 
sellem, polozaj a. 

* Osnivac reda je, takoder, rekao: "Ko 
vidi mene ili onoga ko je vidio mene i tako 
redom pet puta, nece ga dohvatiti 
dzehennemska vatra" - dodavsi da mu je to 
obecao licno Poslanik, sallallahu alejhi ve 
sellem. 



On tvrdi da mu je Poslanik, sallallahu 
alejhi ve sellem, takoder, rekao: "Ko se sa 
tobom druzi tri dana, umrijece samo kao 
evlija", te da mu je, kada je dosao u Medinu, 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 
"Onaj ko me posjeti ovako kao sto si me ti 
posjetio, i prije i poslije, bit ce mu kod nas 
primljeno (magbSJ)" 

* Hatemijski red ima svoje posebne 
virdove, zikrove i kodekse ponasanja 
prilikom njihova izvodenja, drugacije od 
onih u svim drugim redovima. 

Hatemije posebnu paznju posvecuju 
priredivanju svecanosti i proslava u 
obiljezavanju odredenih dogadaja, kao sto 
su: priredivanje mevludskih svecanosti 
povodom Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi 
ve sellem, rodenja, svecanosti prilikom 
rodenja i smrti sejhova hatemijskog reda, te 
tzv. "noci zikra" (Layall ad-dikr) ili 
"godisnjica" (al-hawliyya). Prilikom svih 
ovih svecanosti hatemije oblace posebnu 
odjecu i izvode posebne obrede koji se 
sastoje od zikra i slusanja poboznih pjesama 
i recitala. 

- Hatemijski zikrovi i virdovi uveliko 
se razlikuju od onih kakvi se spominju u 
Kur'anu i kakvi se prenose od Allahova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neki 
od zikrova i virdova namijenjeni za tacno 
odredene prilike i u tacno odredene dane, 
nemaju nikakve valjane podloge ni dokaza u 
izvorima vjere kako u Kur'anu tako ni u 
Tradiciji (Sunnetu). Vecina njihovih zikrova 
i virdova prenabregnuta j e nepotrebnim 
nabrajanjima koja odvracaju paznju od 
iskrene usmjerenosti ka Uzvisenom Allahu. 
Uz to, neki od njihovih virdova prepuni su 
stranih i nerazumljivih izraza i cudnih imena 
duhova s kojima - kako tvrde - saobracaju u 
svome nastojanju da ih potcine i angaziraju 
u pomaganju svojih pristalica i njihovoj 
zastiti. 

* Hatemije imaju svoju posebnu 
formulaciju zakletve na vjernost (aJ-bay'a)*. 
U njoj ucenik (al-murid), izmedu ostalog, 
izgovara: "Boze, j a Ti se iskreno kajem i 
zadovoljan sam s tim da mi gospodin 
Muhammed 'Usman el-Mirgani bude voda 
(sayhan) i na ovome i na onome svijetu. 



228 



SUFIJSKIREDOVI 



Poglavlje 6 



Boze, zato ucvrsti raoju ljubav prema njemu 
i njegovu redu i na ovome i na onome 
svijetu!" 

* U hatemijskom redu se prakticira 
institucija izolacije u vrsenju ibadeta {al- 
hulwa H al- '/bada)* u kojoj se od u£enika 
{al-murld) trazi da se za pomoc obrati 
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, 
Dzibrilu i sejhovima hatemijskog reda, pri 
cemu ucenik mora prizivati lik gospodina 
Muhammeda 'Usmana (el-Hatma) sve dok 
mu se on ne pojavi i ne pokaze njegov duh 
{ruhaniyyatuhu) te dok mu se zatim - kako 
tvrde - sa desne strane, iz pravca srca, ne 
pojavi svjetlost i tako nastavi sve dok mu 
se, na kraju, ne pojavi i duh samog 
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, 
{ruhaniyya an-nabf). 

* Izmedu ucenja hatemijskog reda i 
ucenja si'izma {fikr as-si'a)* postoji bliska 
veza, zbog cega savremene hatemije ucenje 
svoga reda nastoje povezati sa modernim 
si'ijskim pokretom. 

- Sejhove hatemijskog reda, kako oni 
tvrde, povezuje ista loza porijekla sa si'ijama 
imamijama (sljedbenicima dvanaesterice 
imama) iako je dvanaesti si'ijski imam - 
kako oni tvrde - jos kao djecak, po jednima 
od tri, a po drugima od pet godina zivota, 
nestao ili se povukao. 

- Hatemije, takoder, prihvataju si'ijsko 
ucenje o Poslanikovoj, sallallahu alejhi 
ve sellem, porodici {Ahl al-bayt), njezinoj 
povezanosti sa pitanjima imameta (vodstva) 
i pravom koje joj na nju pripada. U cilju 
dokazivanja da to pravo pripada njihovim 
sejhovima, hatemije se pozivaju na si'ijsku 
literaturu i na, u njoj iznesene dokaze i 
nepobitne argumente da najvise pravo na 
vlast i vodstvo {al-walaya wa al-imama) ima 
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, 
porodica {ahl al-bayt). 

- Pojedine savremene hatemije, poput 
si'ija prije njih, upustaju se u praksu 
vrijedanja nekih ashaba i njihovog optuzi- 
vanja da su prikrili neke Poslanikove, 
sallallahu alejhi ve sellem, hadise koji, po 
njihovoj navodnoj tvrdnji, govore o 
Alijinom, r.a., pravu na vlast {al-walaya). 



Dakle, oni pokusavaju pojedine dogadaje iz 
historije Islama protnmaciti na isti onaj 
nacin kao i si'ije tvrdeci da je postojala 
namjerno skovana zavjera za slddanje i 
udaljavanje Poslanikove porodice {ahl al- 
bayt) sa vlasti. 

- Savremene hatemije historiju svoga 
reda i njegovu buducnost vezu za historiju 
si'ijskog pokreta i to na dva kolosijeka; 
tako sto, s jedne strane, svoje tesawufsko 
ucenje direktno povezuju sa si'izmom, a s 
druge strane sto pokret islamskog preporoda 
{haraka al-ba't al-islamf) ograni£avaju 
iskljucivo na ove dvije grupe (si'ije i 
hatemije) koje vjeruju u - navodno - 
neotudivo pravo Poslanikove, sallallahu 
alejhi ve sellem, porodice {ahl al-bayt) na 
vlast {al-walaya). 

Akaidski i idejni korijeni: 

Osvrcuci se na izvore iz kojih je uzeo 
osnovna ucenja svoga reda, osnivac hate- 
mijskog reda Muhammed b. 'Usman el- 
Mirgani kaze: "Znaj da se ovaj nas red 
sastoji iz pet slova (n, q, s, g i m) i da je 
"n" {nun) iz naksibendijskog, "q" {qaf) iz 
kaderijskog, "s" {sln) iz sazelijskog, "g" 
{gmi) iz dzunejdijskog i "m" {mim) iz 
mirganijskog (tj. hatemijskog) reda, te da on 
u sebi sadrzava tajne svih ovih pet redova i 
pojedine njihove virdove." 

* Iz pazljive analize u£enja hatemijskog 
reda moze se zakljuciti da je on svoje ideje i 
ubjedenja preuzeo iz gnosticko-fllozofskog 
sufijskog naslijeda {at-pirat as-sufi al-falsafi 
al-gunusl) koje je poceo razradivati el- 
Halladz i koje su razvili, prilagodili i 
zaokruzili njegovi ucenici kao sto su: Ibn 
Seb'tn i Ibn el-Farid pod raznim izrazima 
kao sto su: utonuce {al-fana')*, utjelovljenje 
{al-hululf, sjedinjenje {al-ittihadf i panteizam 
{wahda al-wugud)*. 

* Hatemije, narodito one savremene, 
mnoge od svojih ideja i ubjedenja preuzele 
su iz si'ijskog ucenja. Pored toga, oni se u 
svojim raspravama o pitanju vlasti {al- 
imama) oslanjaju na si'ijsku literaturu. 



229 



Poglavlje 6 



SUFIJSKI REDOVI 



Rasirenost i centri utjecaja: 

- Hatemijski red nastao j e i poceo se 
siriti iz Mekke i Taifa. U svom daljem 
razvoju, on se sirio prema juznim i 
zapadnim dijelovima Arapskog poluotoka te 
presao u Sudan i Egipat. 

- Najsnazniji centri hatemijskog reda, 
u pogledu broja sljedbenika, danas se nalaze 
u Sudanu, posebno na sjeveru i istoku Sudana, 
u susjednoj Eritreji i Egiptu. 

Iz navedenog se vidi: 

- Da su hatemije sufijski red koji se u 
mnogom svojim ucenjem podudara sa 
ucenjem drugih sufijskih redova, 

- Da je njihovo ucenje iskrivljeno, 
narocito u pogledu pretjerivanja i prego- 
njenja u vezi sa licnoscu Allahova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te 
pitanju utjelovljenja (al-hulal)* i panteizma 
(wahda al-wugud)*, 

- Da je u posljednje vrijeme primjetna 
sve cvrsca sprega izmedu hatemijskog i 
si'ijskog ucenja, narocito u slaganju sa 
si'ijama oko pitanja vlasti (al-imama) i 

Da je u danasnje vrijeme hatemijski 
red najrasireniji u Egiptu i Sudanu, narocito 
na sjeveru i istoku Sudana, te u susjednoj 
Eritreji. 

Bibliografija: 

Magmu 'a an-nafahat ar-rabbaniyya - 
al-mustamala 'ala sab'a rasa'il mirganiyya, Misr, 
Mustafa al-Halabi, at-Tab'a at-taniya, 1400/1980.; 
Wa min ahamm ma tastamilu 'alayh: a) an- 
Nafahat al-makkiyya wa al-lamahat al- 
haqqiyya ftsarh asas at-tariqa al-hatamiyya - 
Muhammad 'Utman al-MIrganl al-Makk!; b) 
Lu '/u 'a al-husn as-sati'a Jfi ba 'd manaqib di 
al-asrar al-Iami'a - 6a'far as-Sadiq b. 
Muhammad 'Utman; c) Sarh ar-ratib al-usatnma 
bi al-asrar al-mutaradifa - Muhammad 'Utman 
al-Mirgan! al-Makkl; an-Nur al-barraq fi madh 
an-nabiyy al-misdaq - Muhammad 'Utman al- 
Mirganl, al-Qahira, Maktaba al-Qahira, D. T.; Tag 
at-tafasir - Muhammad 'Utman al-Mirganl, Bayrut, 
Dar al-ma'rifa, 1399/1979.; DTwan an-nafahat 
al-madma fi al-mada'ih al-mustafawiyya - 
Muhammad 'Utman al-Mirganl, Mulhaq bi an-Nur 



al-barraq; Magmu 'a fath ar-rasUl - Muhammad 
'Utman al-Mirganl, Misr, Mustafa al-Halabi, 
1367/1948.; DIwan magma' al-gara'ib wa al- 
mufaraqat min lata'if al-hurafat ad-dahibat - 
Muhammad 'Utman al-MIrgani, Misr, Mustafa al- 
Halabi, 1355/1936.; Mawlid an-nabi al- 
musamma bi al-asrar ar-rabbaniyya - 
Muhammad 'Utman al-Mirganl, al-Hartum, al- 
maktaba al-islamiyya, at-Tab'a al-Qla, 1396/1976.; 
ad-Dlwan al-kabir al-musamma Riyad al- 
madlh - 6a'far Muhammad 'Utman al-Mirganl, 
Bayrut, al-Maktaba at-tiqafiyya; Ta'ifa al- 
hatamiyya, usOluha at-tarlhiyya wa ahamm 
ta'allmiha - Ahmad Muhammad Ahmad Gali, 
Bayrut, Dar Hidr li an-nasr wa at-tawzf, at-Tab'a al- 
ula, 1413/1992.; al-Hatamiyya: al-'aqida wa 
at-tarih wa al-manhag - Muhammad Ahmad 
Hamid Hayr, al-Hartum, Dar al-Ma'mun, at-Tab'a 
at-taniya, 1407/1987.; Tag al-awliya" wa al- 
awliya" -'Ali Zaynuddln al-'Abidm, Dar maktaba 
al-hilal, at-Tab'a al-ftla, 1984.; MagmU' al-awrad 
al-kabir - Muhammad 'Utman al-MTrganl, Misr, 
Mustafa al-Halabi, 1358/1939.; 

32. Bareilvije 

Definicija: 

Bareilvije {al-barilwiyya) su sufijska 
sekta na Indijsko-pakistanskom potkoninentu 
nastala u gradu Bareilly u pokrajini Uttar 
Pradesh u Indiji za vrijeme britanskog 
kolonijalizma (ayyam al-isti'mar al-britani)* . 
Sekta je poznata po svojoj pretjeranoj 
Ijubavi i velicanju (taqdis) vjerovjesnika i 
evlija (al-awliya")*, a narocito Vjerovjesnika 
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Osnivad ove sekte j e Ahmed Rida- 
Hanb. Teki 'All-Han (1272/1865. - 1340/1921.) 
koji je sam sebi dao nadimak 'Abdulmustafa, 
sto u Islamu nije dozvoljeno, jer 'Abdulmustafa 
znaci Mustafin (tj. Poslanikov, sallallahu 
alejhi ve sellem.) rob, i jer se u Islamu moze 
robovati samo Allahu. Ahmed Rida-Han je 
roden u gradu Bareilly u pokrajini Uttar 
Pradesh. Ucenik j e el-Mirze Gulama Kadir- 
bega. 

- Godine 1 295/1 878. je posjetio Mekku - 
Mukerremu gdje je neko vrijeme u£io pred 
tamosnjim sejhovima. Bio je mrsav, ostre 



230 



SUFUSKIREDOVI 



Poglavlje 6 



naravi, obolio od hronicnih bolesti. Stalno se 
zalio na glavobolju i bolove u ledima. Bio je 
nervozan, ostra jezika, ali istovremeno i 
veoma bistar i dosjetljiv. Medu njegova 
najpoznatija pisana djela spadaju: Anba' al- 
Mustafa, Halis al-i'tiqad\ Dawam al-'ays 
waal-amn wali'i lana'ati al-Mustafa\ Margi* 
al-gayb, al-Malfilzat i divan poezije pod 
naslovom Hada'iq bahs. 

* Didar 'AH BareilvT, roden 1270/1854. 
godine u Newabpuru u pokrajini Ulur. Umro 
je u mjesecu oktobru 1935. godine. Njegova 
najpoznatija pisana djela su: Tafsir Mizan 
al-adyan i 'Alamat al-wahabiyya. 

* Ne'imuddih el-Muradabadl (1 300/1 883. 
- 1367/1948.), poznat jos i pod nadimkom 
Sadr el-Efadil. Osnivac j e skole poznate pod 
nazivom al-Gami'a an-neiymiyya. Njegovo 
najpoznatije pisano djelo je al-Kalima al- 

'ulya fi 'aqlda 'ilm al-gayb. 

* Emdzed Alij b. Dzemaludin b. 
Hadabahs, roden u Kehasi. Skolovao se 
u Hanefijskoj skoli u Dzunburu koju je 
zavrsio 1320. po Hidzri. Umro je 1367 
/1948. godine. Napisao je djelo Bahar 
sari'at 

* Hismet 'Ali-Han, roden u gradu 
Lucknov. Skolovanje je zavrsio 1340/1921. 
godine. Sebe j e nazivao Psom Ahmeda 
Ride-Hana i tim se nadimkom ponosio. 
Njegovo najpoznatije pisano djelo je 
Taganub ahl as-sunna, poznato jos i pod 
nazivom Gayz al-munatlqtn. Umro je 
1380/1970. godine. 

* Ahmed Jar-Han (1906.-1971.). Bio je 
veoma pristrasan pristalica svoje sekte. 
Njegova najpoznatija pisana djela su: Ga'a 
al-haqq wa zahaqa al-batil i Sultanat 
Mustafa. 

Ideje i ubjedenja: 

* Sljedbenici ove sekte vjeruju da 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ima 
moc upravljanja kosmosom. U tom 
smislu, Emdzed 'Alij kaze: "Vjerovjesnik, 
sallallahu alejhi ve sellem, je apsolutni 
zamjenik Uzvisenog Allaha. Cio svijet se 
odvija po njegovoj volji. On radi ono sto on 
hoce. Daje ono sta on hoce kome on hoce, a 



uzima ono sta on hoce i od koga on hoce. 
Nema nikoga ko se njemu, gospodaru ljudi, 
u upravljanju svijetom moze suprotstaviti. 
Onaj ko ga ne priznaje za svoga go^podara, 
uskracen j e u u2ivanju slasti njegova 
sunneta." 

* Bareilvije vjeruju da Muhammed, 
sallallahu alejhi ve sellem, i evlije poslije 
njega imaju moc upravljanja kosmosom. U 
tom smislu Ahmed Rida-Han kaze: "O 
pomagacu (ya gawt&X), tj. O, 'Abdulkadir 
Gejlani, moc naredbe "Budi!" (kunl) 
Muhammed je dobio od svoga Gospodara, a 
ti od Muhammeda. Sve sto ti 6ini§ dokaz je 
tvoje moci upravljanja kosmosom i da si ti 
stvarni izvrsilac (al-Wil al-haqiqf) iza 
zastora." - 

* Bareilvije po pitanju svoga shvacanja 
licnosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve 
sellem, toliko pretjeruju da ga - ne'uzu 
billahi - uzdizu na stepen bozanstva. Tako 
Ahmed Rida-Han u svome djelu Hada'iq 
bahs (Vidi svezak II, str. 104.) doslovno ka2e: 
"Muhammede, ne mogu da ti kazem da si 
Allah, ali ne mogu ni da izmedu vas dvojice 
napravim razliku. Allah, opet, najbolje zna 
sta si ti zapravo." 

* Oni, takoder, pretjeruju u pripisivanju 
Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, 
osobina, koje su u suprotnosti sa uSenjem 
islamskog vjerozakona. Tako mu npr. 
pripisuju poznavanje tajni nevidljivog 
svijeta. U tom smislu, Ahmed Rida-Han u 
svome djelu Halis al-i'tiqad (Vidi: str. 33.) 
kaze: "Uzviseni Allah, vlasniku Kur'ana i 
nasem gospodinu Muhammedu, sallallahu 
alejhi ve sellem, j e dao sve sto j e u Levhi- 
Mahruzu zapisano." 

* Oni u svome vjerovanju imaju jednu 
dogmu koja se zove 'Aqida as-suhod 
pod kojom oni podrazumijevaju da je 
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, 
prisutan i upoznat sa djelima svih ljudi, 
sada i u svako drugo vrijeme i na svakom 
mjestu. Tako Ahmed Jar-Han u svome djelu 
Ga'a al-haqq (Vidi: Svezak I, str. 160.) kaze: 
"Pod pojmovima 'prisutan' {al-hadir) i 
'upoznat* (an-nazi'r) se misli da je vlasnik 
svete moci (sahib al-queea al-qudsiyya) sa 



231 



Poglavlje 6 



SUFIJSKI REDOVI 



mjesta na kome se nalazi u stanju sav svijet 
pratiti i gledati kao na svome dlanu, Cuti 
svaki glas, bio on blizu ili daleko, cio svijet 
u jednom trenutku obici, pomoci svima 
onitna koji su u nuzdi i uslisati dove onih 
koji mole." 

* Oni poricu ljudsku prirodu Vjero- 
vjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i tvrde 
da je on svjetlo od Allahova svjetla (nur min 
nurillah). Tako Ahmed Jar-Han u svome 
djelu Mawa'iz nu'aymiyya (Vidi: str. 14.) 
kaze: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 
je svjetlo od Allahova svjetla, a sva ostala 
stvorenja od njegova svjetla." 

Isto tako, Ahmed Rida-Han u stihu 
kaze: 

Kakva bibila vrijednost ove gline 
i vode, 

kada Bozije svjetlo ne bi bi'Jo u liku 
covjeka!? 

* Oni svoje sljedbenike podsticu da 
se za pomoc obracaju vjerovjesnicima 
(al-anbiya)* i evlijama (al-awliya)* . Onoga 
ko u to ne vjeruje optuzuju za neyjerstvo 
{yarmOnahu bi al-ilhadf. Tako Emdzed 
'Alij u svojoj knjizi Biliar sari'at (Vidi: 
Svezak I, str. 122.) kaze: "Oni koji osuduju 
trazenje pomoci od vjerovjesnika, evlija i 
njihovih kaburova su neyjernici." 

* Oni, takoder, podizu nadgrobne spo- 
menike, ureduju ih i betoniraju, nad njima 
pale svijece i zavjetuju se, od njih traze 
blagoslov, prireduju svecanosti, na njih 
stavljaju cvijece, ukrasavaju ih prekrivacima 
i zavjesama i svoje pristalice pozivaju, da 
radi bereketa, oko njih obilaze. 

* Oni, takoder, krajnje pretjeruju u 
uzdizanju i velicanju licnosti 'Abdulkadira 
Gejlanije, kao i velicanju ostalih evlija 
sufijskih prvaka, pripisuju im nevjerovatna 
djela i natprirodnu sposobnost isprepletenu 
praznovjerjem i legendama. 

* Oni vjeruju i prakticiraju tzv. isqat, 
tj. davanje otkupa za propustene namaze i 
post umrlog, tako da za svaki propusteni 
namaz ili post umrlog daju otkup u visini 
sadekatu-1-fitra, i to na taj nacin sto 



pribjegavaju varci, tako sto - kada podijele 
iznos otkupnine za jednu godinu - to vrate 
pa ponovo pocnu ispocetka i tako ponavljaju 
onoliko puta koliko se pretpostavlja da je 
umrli propustio namaza ili posta. 

* Njihov najveci praznik j e godisnjica 
rodenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve 
sellem, kada tim povodom prireduju veliku 
svecanost i trose ogromna sredstva. To je 
kod njih sveti i najpoznatiji praznik, kada 
recitiraju i pjevaju hvalospjeve napisane u 
slavu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve 
sellem, u stilu bajki i legendi. Tom prilikom 
citaju odlomke iz knjige Surur al-qulub fi 
dikra al-mawlid al-mahbub od Ahmeda 
Rida-Hana koju je on protkao mastom i 
mnogobrojnim legendama. 

* Pored navedenog, pripadnici ove sekte 
organiziraju zabave (al-a 'ras) i okupljanja 
na grobovima svojih sejhova. Takav je 
slucaj sa proslavama na grobu Sejha 
Saha-Varisa u gradicu Divehu i Havadze 
Mu'Tnuddina D^estija gdje se zna okupiti na 
milione posjetilaca, i muskaraca i zena, i 
gdje se desavaju neka sramotna po Serijatu 
zabranjena djela. 

Izostavljanje namaza i posta, po 
njima nije toliko strasno, jer su i za takve 
propuste nasli rjesenje, ali je, po njima, 
najveca nesreca i nevolja (at-tamma al- 
kubra) propustiti i ne otici na proslavu 
mevluda ili spomenuto okupljanje na grobu 
(al-'irs). Muslimane koji nisu pripadnici 
sekte bareilvija, oni zbog najsitnijih 
propusta proglasavaju nevjernicima. Tako se 
ne moze naci muslimanski skup, niti 
islamska licnost a da ju nisu proglasile 
nevjernikom. U njihovim knjigama, obicno 
poslije proglasavanja nebareilvijske osobe 
nevjernikom, obicno stoji napomena: "Onaj 
ko ga ne smatra nevjernikom i sam j e 
nevjernik." Izmedu ostalih, oni nevjernicima 
smatraju: divebendije, nedevije, sve lidere 
prosvjetiteljskih i reformistickih pokreta, 
borce za oslobodenje Indije od kolo- 
nijalizma kao sto su: Sejh Isma'il ed- 
Dehlevi (indijski ucenjak koji je cio svoj 
zivot proveo u borbi protiv novotarija i 
praznovjerja), Muhammed Ikbal, bivsi 
pakistanski predsjednik Zijaulhakk i vise 
njegovih ministara. 



232 



SUFUSKIREDOVI 



Poglavlje 6 



Oni, takoder, smatraju nevjernicima: 
Sejhu-1-Islama Ibn Tejmijju, koga opisuju 
rijecima da je malouman i umno poremecen 
(fasid al-'aql)*, njegovog ucenika Ibn el- 
Kajjima, zatim Imama Muhammeda b. 
'Abdulvehhaba, koga optuzuju najtezim 
optuzbama i nazivaju najpogrdnijim nadimcima, 
ni radi cega drugog nego zato sto se cvrsto i 
odlucno suprotstavio praznovjerju i sto je 
pozivao na iskreno vjerovanje u samo Jednog 
Allaha (at-tawhld al-halis). 

* Neprekidno rade na cijepanju 
jedinstva muslimanskih redova, slabljenju 
njihove moci i ubacivanju razdora zbog 
najmanjih sitnica. Tako npr. oni uporno 
insistiraju na novotariji ljubljenja palceva 
prilikom ucenja ezana i na potiranje njima 
ociju do te mjere kao da je to teraeljno 
ucenje vjere i da onoga ko to ne cini 
proglasavaju neprijateljem Allahova Poslanika, 
sallallahu alejhi ve sellem, tvrdeci uz to da 
onaj ko to redovno cini nikada nece oboljeti 
od upale ociju niti u njima osjetiti krmeljine. 
(Vidi: Munla al- 'aynayn jBtaqbHal-ibhamayn). 

Akaidski i idejni korijeni: 

Obicno se u osnovi ova sekta svrstava u 
sljedbenike sunneta (tradicije) (gama 'a ahl 
as-sunna) privrzene hanefijskom mezhebu, 
sto j e velika greska, jer neki istrazivaci 
smatraju da porodica osnivaca sekte vodi 
si'ijsko porijeklo i da se je pod plastom 
taqiyye (prikrivanja) pokusala proturiti kao 
sunnijska. Medutim, oni su svoje ucenje 
izmijesali sa drugima, uveli proslavljanje 
Poslanikova rodenja (mevluda) po uzoru na 
proslavu krscanske Nove godine i pretjeri- 
vanja u vezi Poslanikove, sallallahu alejhi 
ve sellem, licnosti, po uzoru na praznovjerja 
i izmisljotine koje se pripisuju Isa'u, a.s. 

* Zbog okruzenja njihova djelovanja 
na Indijskom potkontinentu sa mnostvom 
razlicitih vjera i ucenja, ova sekta je poprimila 
brojne utjecaje hinduizma i budizma i 
pomijesala ih sa ucenjem Islama. 

* Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve 
sellem, (an-nabl)* i evlijama (al-awliya)* 
pripisuju osobine slicne onima koje si'ije 
(as-si'a)* pripisuju svojim - po njihovom 
misljenju - nepogresivim imamima. 



* Pored navedenog, u ovn sektu su se 
uvukla i ucenja pojedinih ekstremnih 
sufijskih redova, posebno onih koji previse 
paznje posvecuju grobovima umriih i provode 
visebozacke obicaje, kao i onih cija su ucenja 
prozeta idejama o utjelovljenju (al-hulut)*, 
panteizmu {wahda al-wugud)* i sjedinjenju 
(al-ittihad)* . Sve navedene stvari pripadnici 
ove sekte su utkali u svoje ucenje. 

Zbog svega navedenog bareilvijama se 
zamjera: 



* zbog pristrasnosti i pretjerivanja u 
pogledu licnosti Poslanika, sallallahu alejhi 
ve sellem, (ar-rasul)* i mijesanja takvog 
shvacanja sa ucenjima visebozaca, 

* zbog izbjegavanja istine, iznosenja 
neistine i napada na Sejhu-1-Islama Ibn 
Tejmijju, Imama Muhammeda b. 'Abdul- 
vehhaba i na sve Sasne ucenjake islamskog 
ummeta koji pozivaju na cisti islamski 
monoteizam (at-tawhid al-halis), 

* zbog popustanja uzde svojim jezicima 
u proglasavanju muslimana nevjernicima 
{takfir al-muslimMf , samo zato sto se sa 
njima ne slazu u misljenju i 

* zbog njihovog upornog nastojanja na 
razbijanju jedinstva muslimana i slabljenju 
njihove moci. 

* Uprkos svemu navedenom, ovoj i 
njoj slicnim sektama potreban je neko ko bi 
im mudroscu i lijepim savjetom rasvijetlio 
put istine i pred ocima njihovih sljedbenika 
razbio zablude, neznanje, praznovjerje i 
zaostalost i izveo ih na Pravi put, kao sto se 
to u nekim mjestima, zaista, i desilo. 

Rasirenost i centri utjecaja: 

* Ova sekta prvo se pojavila u gradu 
Bareilly u pokrajini Uttar Pradesh u Indiji, a 
odatle se prosirila na gotovo cijelom 
Indijskom potkontinentu (Indiji, Pakistanu, 
Bangladesu, Burmi i Siri Lanki). 

* Pored navedenih oblasti, ova sekta 
ima svoje pristalice u: Engleskoj, Juznoj 
Africi, Keniji, na Mauricijusu (otocju u 
Indijskom okeanu) i nekim drugim africkim 
zemljama. 



233 



Poglavlje 6 



SUFIJSKI REDOVI 



Iz navedenog se vidi: 

Da su bareilvije sufijska sekta koja 
se pojavila na Indijsko-pakistanskom 
potkontinentu za vrijeme britanskog 
kolonijalizma, 

- Da njene pristalice pretjeruju (yagluna)* 
po pitanju licnosti vjerovjesnika {al-anbiya)* 
i evlija (al-awHya*)* i da se bore protiv 
pobornika cistog islamskog monoteizma 
{at-tawhld al-halis), 

- Da vjeruju da Poslanik, sallallahu 
alejhi ve sellem, ima moc upravljanja 
kosmosom i da evlije poslije njega, takoder, 
imaju moc utjecaja na odvijanja u kosmosu, 

- Da imaju svoju dogmu tzv. i aqida as- 
suhud po kojoj vjeruju da Poslanik, sallallahu 
alejhi ve sellem, u svako vrijeme i na svakom 
mjestu prati i nadgleda djela svih ljudi, 

- Da poricu ljudsku prirodu Poslanika, 
sallallahu alejhi ve sellem, 

Da svoje sljedbenike podsticu na 
obracanje za pomoc yjerovjesnicima i 
evlijama i 

Da podizu nadgrobne spomenike 
svojim umrlim, ureduju ih i nad njima pale 
svijece i kandilje. 



Bibliografija: 

al-Barilwiyya, 'aqa"id wa tarlh - Ihsan 
Ilahi, at-Tab'a al-Gla, 1403/1983. - Idara targuman 
as-sunna, Lahor -Pakistan; al-Barilwiyya - Risala 
magistir muqaddama ila. Gami'a al-Imam 
Muhammad b. Su'ud al-islmiyya bi ar-Riyad - 
Kulliyya usul ad-dln; al-AlWl Wa al-'ula U 
Na'atl Mustafa - Ahmad Rida-Han - Qadiri 
Bikdabu - Bareilly - al-Hind; Abtia' al-Mustafa - 
Ahmad Rida-Han, Matba'a Subh! - bi Diwan al-Hind, 
1318/1900.; Anwar Rida - Gama' a min al- 
mu'allifin, Lahor, 1397/1977.; Bahar sari'at - 
Amgad 'Ali al-A'zam, Delhi, al-Hind; Tagatiub 
ahl sunnat- Hismat 'AH-Han, al-Hind 1361/1942.; 
Ga'a al-haqq wa zahaqa al-batil- Ahmad Yar- 
Han Nu'ayml, Kanpur, al-Hind; Hada'iq Bahs - 
Ahmad Rida-Han, Moradabad, al-Hind; Halis al- 
i'tiqad - Ahmad Rida-Han, Bareilly, al-Hind, 
1328/1910.; Sultanat Mustafa - Ahmad Yar-Han, 
Kanpur, al-Hind; Magalla Sirat mustaqim - 
Mahmud Ahmad Mirfuri, Birminghan, Britaniya, 
awgustus, 1980.; Malivzat - Ahmad Rida-Han, 
Lahor, Pakistan; al-Kawkaba as-sihabiyya fi 
kufriyyat Abu. al-wahabiyya - Ahmad Rida- 
Han, Azimabad, al-Hind, 1316/1898.; Taskm al- 
hawatir fi mas' ala al-hadir wa an-nazir - 
Ahmad Sa'Id, Tab'a Sukkur, Pakistan; 



234 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



Poglavlje 6 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



* Divebendije *Mehdije *Pokret 
"At-Tablig wa da'wa" *Nursije 



33. Divebendije 

Definicija: 

Divebendije (ad-diwabandiyya) su svoj 
naziv dobile po Univerzitetu Dar al- 'ulum u 
selu Divebendu (Deoband) u pokrajini 
Saharanpur u Indiji. Ta kulturna ustanova 
sa dubokom tradicijom izvela je brojne 
svrsenike kojima je dala svoj prepoznatljivi 
pecat ucenosti, tako da je i ovaj pokret po 
njoj dobio svoje ime. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Univerzitet u Divebendu osnovala je 
jedna grupa islaraskih ucenjaka u Indiji, 
nakon sto su Englezi ugusili islamsku 
revoluciju u toj zemlji 1857. godine. To je 
bila snazna reakcija u zaustavljanju prodora 
Zapada i njegove materijalisticke kulture 
na Indijskom potkontinentu i pokusaj 
spasavanja muslimana od opasnosti koje su 
i m u novonastalim okolnostima zaprijetile, 
narocito poslije pada glavnog grada Delhija 
u engleske ruke i njegovog razaranja 
poslije revolucije. U takvom okruzenju, 
muslimanski ucenjaci su se ozbiljno 
pobojali da ne dode do potpunog gubljenja 
njihove vjere, pa je Sejh Imdadullah el- 
Muhadzir el-Mekki, zajedno sa svojim 
ucenikom Sejhom Muhamraedom Kasimom 
en-Nanatevijem i drugim prijateljima, poceo 
osmisljavati plan za ocuvanje Islama i 
njegova ucenja. Na kraju su dosli do 
zakljucka da je najbolje rjesenje za to 
osnivanje vjerskih skola i islamskih centara. 
Tako je doslo do osnivanja islamsko- 
arapske skole u Divebendu, kao svojevrsnog 
islamskog centra za izucavanje vjere i 
islamskog vjerozakona u Indiji u vrijeme 
engleske uprave. 



- Univerzitet Dar al-'ulUm prvo je 
poceo raditi kao jedna mala skola u selu 
Divebend 15. muharrema 1283., tj. 30. 
januara 1866. godine, kasnije je prerastao u 
jedan od najvecih vjerskih zavoda na 
arapskom jeziku na cijelom Indijskom 
potkontinentu. 

- Godine 1291/1874., podignuta je 
zasebna zgrada univerziteta, nakon sto se 
punih devet godina nastava izvodila pod 
vedrim nebom u dvoristu jedne male 
dzamije. 

Medu najpoznatije licnosti ove vjerske 
skole spadaju: 

* Sejh Muhammed Kasim, roden 
1248/1832. godine u Natevitu. Jos kao 
djecak otisao je u Saharanpur gdje se 
upoznao sa kompendijima djela Sejha 
Muhammeda Nevaza el-Harnipurija. Nakon 
toga otputovao je u Delhi, gdje se, uceci kod 
Sejha Memluka 'Alija en-Nanutija, upoznao 
sa drugim djelima. Hadis je ucio pred 
Sejhom 'Abdulgani b. Ebu Se'idom ed- 
Dehlevijem. Sufizmu ga je podu^avao 
Sejh el-Hadz Imdadullah el-'Umri et- 
Tehanevi el-Muhadzir el-Mekki, jednim od 
ucesnika poznate revolucije iz 1273/1856. 
godine protiv britanskog kolonijalizma (aJ- 
isti'mar al-brltani)*. Dana 15. muharrema 
1273/1856. godine, osnovao je skolu Daral- 
'ulum u Divebendu kojom je duze vremena 
licno rukovodio. U skolovanju i odgajanju 
ucenika pomagao mu je njegov prijatelj Sejh 
Resid Ahmed el-Kunkuhl. Ciljeve ove skole 
ukratko j e iznio u svome odgovoru 
engleskom lordu Macaulay-u (Thomas 
Babington, dlan Vrhovnog vijeca Indije i 
ministar rata, roden 1800., umro 1859. 
godine) rijecima: "Nas cilj obrazovanja je da 



235 



Poglavlje 6 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



stvorimo takvu generaciju koja ce po boji i 
porijeklu biti indijska, cije ce srce i razum 
obasjavati svjetlo Islama, a u duhovnom, 
kulturnom i politickom zivotu, prozimati 
osjecaj pripadnosti Islamu." 

To je bio odgovor lordu Macaulayu koji 
je rekao: "Cilj naseg obrazovnog programa 
u Indiji j e stvaranje generacije koja ce po 
porijeklu i boji biti indijska, a po idejama i 
nacinu razmisljanja evropska." 

* Sejh Resid Ahmed el-Kunkuhi, jedan 
od imama i simbola hanefijske pravne skole 
i tesawufa. Bio je ucenik najpoznatijih 
sejhova svoga vremena. U poznavanju i 
tradicionalnih i racionalnih znanosti pred- 
njacio je medu svojim vrsnjacima. Brojni su 
oni koji su se okoristili njegovim znanjem. 
Jedan je od onih koji j e Sejhu Imdadullahu 
el-Muhadziru el-Mekkiju dao zakletvu na 
vjernost i koji je prihvatio njegov red. Bio je 
drug i prijatelj Sejha Muhammeda Kasima 
en-Nanatevija. Napisao je vise djela, medu 
kojima mu je najpoznatija zbirka fetvi 
(Magmu 1 al-fatawa) u vise tomova. Umro j e 
1323/1905. godine. 

* Sejh Husejn Ahmed el-Medeni, koji 
je imao titulu sejhu-1-Islama. Roden je 19. 
sewala 1296/1879. godine. Osnovno znanje 
stekao je u Tandeu u pokrajini Faizabad u 
Indiji, prapostojbini svojih predaka. Godine 
1309/1891. upisao se na Dar al-'ulum u 
Divebendu gdje je pred Sejhom Mahmudom 
Hasanom ed-Divebendijem, od koga se 
dugo vremena nije odvajao, izucavao 
hadiske znanosti. Pored njega, ucio je i pred 
Sejhom Halilom Ahmedom es-Sihanfurijom. 
Zakletvu na vjernost {al-bay'a)* dao je 
Sejhu Residu Ahmedu el-Kunkuhiju koji mu 
je - pored toga sto ga je primio u svoj red - 
izdao i diplomu (al-lgaza)* kojom ga je 
ovlastio da i on moze primati nove kandidate 
u ovaj red, od njih uzimati zakletvu (al- 
bay'a)* voditi red i na druge prenositi tajne 
njegova ucenja, To je, bez sumnje, novotarija 
(al-bid'a), jer takvo nesto nije prakticirano 
medu prvim generacijama muslimana. 

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, u 
pratnji svoga oca posjetio je Mekku- 
Mukerremu i Medinu-Muneweru, gdje je - 



zbog pobune protiv Osmanskog carstva - od 
strane namjesnika Serifa Husejna bio 
zarobljen i u pratnji svoga Sejha Muham- 
meda Hasana ed-Divebendija sproveden u 
Egipat, a odatle na Maltu, gdje je u 
zarobljenistvu proveo tri godine i dva 
mjeseca, sve dok 1338/1919. godine nije bio 
osloboden i vracen u Indiju. U Indiji je 
nastavio predavati hadiske znanosti i 
odrzavati veoma nadahnute hutbe i govore 
protiv engleskog kolonijalizma, sve dok u 
mjesecu dzumade-1-uhra 1361/1942. godine, 
nije ponovo uhapsen. Poslije hapsenja, 
preko dvije godine i nekoliko mjeseci 
proveo je u zatvorima u Muradabadu i 
Ilahabadu, sve dok 6. ramazana 1363/1944. 
godine nije pusten na slobodu. Medutim, 
i poslije toga nastavio je svoju borbu 
(al-gihad)* perom i suprotstavljanjem 
kolonijalizmu, sve dok ga nije zatekla smrt 
13. dzumade-1-ule 1377/1957. godine. Od 
njegovih pisanih djela najpoznatija su: Naqs 
Hayat u dva sveska i as-Sihab at-taqib 'ala 
al-mustariq al-kadib. 

* Muhammed Anvar-Sah al-KasmM, 
jedan od najpoznatijih ucenjaka i stubova 
hanefijske pravne skole u svoje vrijeme. 
Studije je zavrsio na univerzitetu u Divebendu, 
nakon cega je radio kao profesor na 
"Eminijskoj skoli" (al-madrasa al-amlniyyi) 
u Delhiju, a potom i kao sef katedre za hadis 
na univerzitetu u Divebendu. Godine 
1346/1927. postavljen je za sefa katedre za 
hadis na univerzitetu Dabhiyalu (u pokrajini 
Surat) i univerzitetu u Gujratu. Napisao je 
brojna djela. Ubraja se medu najpoznatije i 
najobrazovanije ucenjake svoga vremena. 
Pripada mu velika zasluga za suzbijanje 
nereda (fitna) koji su na Indijskom 
potkontinentu unijele kadijanije. Umro j e 
1352/1933. godine. 

Medu najpoznatije savremene divebendije 
ubrajaju se: 

* Sejh Ebu el-Hasan 'Ali el-Hasani en- 
Nedevi, predsjednik Udruzenja islamskih 
ucenjaka u Lucknowu i Medunarodnog 
udruzenja za islamsku knjizevnost. Rijec je 
o ucenjaku i misionaru cija se popularnost 
prosirila i izvan islamskog svijeta. 



236 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



Poglavlje 6 



* Veliki poznavalac hadisa (al-muhaddii), 
Sejh Habiburrahman el-A'zami o kome 
smo vec ranije govorili u poglavlju o 
roezhebima. 

Ideje i ubjedenja: 

* Divebendije slijede mezheb Imatna 
Ebu Hanife u fikhu i Mensura el-Maturidije 
u akaidu. Pripadaju raznim sufijskim 
redovima, a najcesce naksibendijskom (an- 
naqsibandiyya), dzestijskom (al-gastiyya), 
kaderijskom (afqadinyya) i suhraverdijskom 
{as-suhrawardiyya). 

* Ideje i principi divebendijske skole, 
u najkracim crtama, ogledaju se u: 

Ocuvanju islamskog ucenja i njego- 
vanju moci Islaraa i njegovih obreda, 

Sirenju Islama i borbi protiv 
destmktivnih i krscanskih misionarskih 
ucenja (al-madahib al-haddama wa at- 
tabsuiyya)*, 

Sirenju islamske kulture i borbi 
protiv sve agresivnije engleske kulture, 

Sirenju arapskog jezika, jer je to 
jezik izvora islamskog vjerozakona (as- 
sari'a al-islamiyya) i 

objedinjavanju srca i razuma {al- 
gam' bayna al-qalb wa al-'aql) s jedne i 
znanja i duhovnosti (va bayna al'ilm wa ar- 
ruhaniyya) s a druge strane. 

Akaidski i idejni korijeni: 

* Kur'an i Sunnet su dva osnovna 
temelja ucenja i ideja divebendijske skole i 
to: 

- skola (al-madhab)* Ebu Mensura el- 
Maturidije u akaidu, 

skola Imama Ebu Hanife b. en- 
Nu'mana u fikhu (al-fiqh)* i obredoslovlju 
{a/-fiiru')i 

nizu sufijskih redova, prvenstveno: 
naksibendijskog (an-naqsibandiyya), dzestij- 
skog (al-gastiyya), kaderijskog (al-qadiriyya) i 
suhraverdijskog {as-suhrawardiyya). 



Rasirenost i ceatri atjccaja: 

* Ubrzo po otvaranju skole Dar al- 
'ulum u Divebendu, sa svih strana Indijskog 

potkontinenta u nju su pohhale kolone 
udenika u potrazi za islamskim znanjetn. 

* Skola Dar al-'ulOm iz Divebenda 
odigrala je ogromnu ulogu u sirenju islamske 
kulture izvan granica Indije. Ogranci yjerske 
skole Dar al~ 'ulum ubrzo su se prosirili i u 
mnogim drugim gradovima sirom Indije i 
Pakistana. 

* Tako j e pocetkom ovoga stoljeca, 
j edan od svrsenika skole Dar al-'ulOm u 
Divebendu, osnovao skolu "Savletiju" 
(al-Madrasa as-Sawlatiyya) u Mekki- 
Mukerremi koja je odigrala veliku ulogu u 
sirenju islamskih znanosti. Isti je slucaj i sa 
serijatskom skolom u Medini-Muneweri, u 
blizini Medinskog harema koju je osnovala 
porodica §ejha Husejna Ahmeda el- 
Medenija, bivseg predsjednika nastavnog 
vijeca u skoli Dar aJ-'uIum koji j e poslije 
preseljenja u Medinu za vrijeme nereda u 
Indiji, punih sedamnaest godina predavao u 
ovoj skoli u Medinskom haremu. 

* Opcepoznato je da je vecina aktivista 
pokreta at-Tablig - poznatog u Indiji i 
islamskom svijetu pod ovim imenom - 
zavrsila upravo skolu Dar al-'ulum. Medu 
njih spadaju i Sejh Muhammed Jtisuf, autor 
knjige Hayat as-sahaba i Sejh Muhammed 
Iljas, osnivac' pokreta at-Tablig. 

* Takoder treba napomenuti da je i 
vecina clanova Udruzenja ucenjaka u 
Lucknowu u Indiji, medu njima i sadasnji 
predsjednik i misionar Islama Ebu el- 
Hasan en-Nedevi, zavrsila skolu Dar al- 
'ulQm. 

Iz navedenog se vidi: 

- Da su divebendije vjerska skola koju 
j e osnovala jedna grupa islamskih ucenjaka 
u Indiji i da se vremenom razvila u najveci 
arapsko-islamski zavod hanefijske pravne 
skole u Indiji, 

- Da je najpoznatiji savremeni pred- 
stavnik ove skole Sejh Ebu el-Hasan 'Ali el- 
Hasani en-Nedevi, 



237 



Poglavlje 6 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



- Da su glavni ciljevi ove skole: 
ocuvanje izvornog islamskog ucenja, sirenje 
Islama, suzbijanje destruktivnih ucenja 
(mugawama al-madahib al-haddama)* , borba 
protiv strane kulture i njegovanje arapskog 
jezika kako bi se bolje razumjevali izvori 
islamskog vjerozakona, 

Da u fikhskim pitanjima divebendije 
slijede hanefijsku pravnu skolu (al-madhab 
al-hanail) a u akaidu maturidijsku {al-'aqlda 
al-maturldiyya) i 

Da od sufijskih redova pretezno 
prakticiraju dzestijski (al-gasnyya), suhraverdijski 
(as-suhrawardiyya), naksibendijski (an- 
naqsibandiyya) i kaderijski (al-qadiriyya) 
red. 

Bibliografi] a: 

Divebendijski izvori: 

Gami'a Diwaband, risalatuha wa 
ingazatuha - W 'adad min al-'ulama'; Gami'a 
Dar al-'ulum bi Diwaband, tarihuha wa 
hadamatuha; Mi 'a wa sab'a 'asara 'aman H 
al-Gami'a al-islamiyya Dar al-'ulum bi 
Diwaband, al-Hind - fi daw hadamatuha al- 
'ilmiyya wa ad-da'awiyya wa al- 
igtima'iyya- (hadihi al-matbu'at min nasr 
Maktab al-ihtifal al-mi'awi li al-Gami'a al- 
islamiyya Dar al-'ulllm bi Diwaband, al-Hind); 
Arwah talata - urdu - Nagmuddln Hafqati, 
Matba'a kutub hassa Mazhari - Karachi; as-Sihab 
at-taqib - urdu - Hasan Ahmad Madani, Matba'a 
maktaba madina Lahor; 'Aqa"id wa kamalat 
Diwaband - urdu - Mawlana Bar, Matba'a 
Maktaba Rasidiyya Lahor; Naqs hayat - urdu - 
Hasan Ahmad Madani, Matba'a al-Asa'at, Karachi; 
Muqaddima mas lak 'ulama ' Diwaband- urdu 

- Mawlana Yusuf BanurI, Matba'a al-Asa'at, 
Karachi; Sawanih Oasimi - Mungzir Ahmad 
GaylanI, Maktaba Rahmaniyya Lahor; Sama'im 
imdadiyya - Hagg Imdadullah al-Muhagir al- 
Makkl; Maqalat Hikmat - Asraf 'Ali TahanawI, 
Idara at-ta'lif; al-Muhannad 'ala manfad - 
Ahmad Saharnfuri, Maktaba al-Madtna Lahor; Nasr 
at-tayyib - Asraf 'Ali TahanawI; Karamat 
imdadiyya- Asraf Ali TahanawI; Ganda ad-da 'F 

- min isdar al-Gami'a al-islamiyya Dar al-'ulum bi 
Diwaband, al-Hind, al-'adad 17-18, as-sana 16, al- 
'adad 10, as-sana 17; 



Ostali izvori: 

- Da'wa Sayh al-islam Ibn Taymiyya 
wa ataruha fi al-harakat al-islamiyya al- 
mu'asira - Salahuddin Maqbul Ahmad; Da'wa 
al-Imam Muhammad b. 'Abdulwahhab - Abu 
al-Mukarram b. 'Abdulgalll fi Sibh al-Qarra al- 
Hindiyya bayna mu'ayyidiha wa mu'anidiha - 
Maktaba Dar as-salam. ar-Riyad; ad- 
Diwabandiyya - Sayyid Talib ar-Rahman, 
Pakistan; 



34. Mehdije 

Deiinicija: 

Mehdije su jedan od najpoznatijih 
reformistickih pokreta koji se u arapsko- 
islamskom svijetu pojavio krajem devetnaestog 
i pocetkom dvadesetog stoljeca. To je u 
sustini vjersko-politicki pokret sa izvjesnim 
akaidskim i ideoloskim zastranjenostima. 
Mehdijini unuci i simpatizeri jos uvijek 
nastoje igrati znacajnu ulogu u vjerskom i 
politickom zivotu u Sudanu. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Osnivac pokreta, Muhammed Ahmed 
el-Mehdi b. 'Abdullah (1260/1845. - 1302 
/1885.), roden je u medurijecju Lubab, juzno 
od grada Dongole na rijeci Nilu. Mehdije 
tvrde da vode plemicko porijeklo (al-asraf). 
Odgajan u krugu pobozne porodice, jos u 
ranom djetinjstvu naucio je cio Kur'an 
napamet. Bio j e ucenik Sejha Mahmuda es- 
Senkitija. Semanijsko-kaderijski sufijski (at- 
tarlga as-samaniyya al-qadiriyya as-sufiyya) 
red primio je od Sejha Muhammeda Serifa 
Nurudda'ima. 

- Medutim, j>rimijetivsi pojedine nedo- 
sljednosti svoga Sejha, Muhammedje ubrzo 
napustio ovaj red i pridruzio se Sejhu el- 
Kuresijju Ved ez-Zejnu u medurijecju al- 
Gazrra, (izmedu Plavog i Bijelog Nila) 
kome je iznova dao zakletvu na vjernost 
(al-bay')*. Ovdje treba napomenuti da su 
ova oba sejha u to doba bili najpoznatiji 
sejhovi sufijskih redova. 

- Godine 1870., nastanio se u medu- 
rijecju Abba, gdje su stanovali i njegovi 
roditelji. Tamo se dugo vremena povukao u 
jednu pecinu u razmisljanje. 



238 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



Poglavlje 6 



- Godine 1297/1880., umro je njegov 
Sejh el-Kuresi na cijem je grobu el-Mehdi 
podigao veliko turbe sa ogromnom kupolom. 
Poslije Sejhove smrti, svijet je masovno poceo 
dolaziti kod njega i izrazavati mu lojalnost 
(al-vala")* kao novom sejhu spomenutog reda. 

- Godine 1881., izdao je fetvu u kojoj 
je objavio svetu borbu (al-gihad)* protiv 
engleskog nevjernickog kolonizatora cime je 
poceo siriti svoj utjecaj sirom zapadnog Sudana. 

U medurijecju Abba povukao se u 
jednu pecinu punih cetrdeset dana i nakon 
izlaska iz nje 1. sa'bana 1298., tj. 29. juna 
1881. godine, objavio ucenjacima fikha, 
sejhovima i uglednim licnostima da je on 
"Ocekivani Mehdija" (al-Mahdi al-Muntazaf) 
koji ce na Zemlji zavesti pravdu kao sto je 
ranije na njoj vladala nepravda. 

Vladine snage koje su bile poslane sa 

zadatkom da uguse njegov pokret docekao 

je i do nogu potukao 16. ramazana 1298 

1881. godine, nakon cega su njegov polozaj 

i pokret j os vise ojacali. 

- Poslije toga povukao se u planinu 
Masse i tamo podigao zastavu svoga 
pokreta. Tamo je imenovao cetvericu svoj ih 
nasljednika: 

1. 'Abdullaha et-Te'ajusija, sa plavom 
zastavom, kome j e dao nadimak Ebu Bekr, 

2. 'Ali Vedhalva, sa zelenom zastavom, 
kome je dao nadimak 'Umer b. el-Hattab, 

3. Muhammeda Mehdija es-Senusija - 
vodu utjecajnog senusijskog pokreta u Libiji 
- kome je Mehdija ponudio polozaj halife 
"Usmana b. 'Affana, na koji Senusija nije 
odgovorio i 

4. Muhammeda Serifa, svoga amidzica, 
sa crvenom zastavom, kome j e dao nadimak 
■Ali b. Ebu Talib. 

Godine 1882., docekao je es-Selalija 
koji je zelio da provede naredbu pomocnika 
guvernera 'Abdulkadira Hilmija i ugusi 
njegov pokret. Medutim, es-Selali je ovu 
bitku izgubio i sam u njoj poginuo. 

U novembru 1883. godine, Mehdi se 
sukobio sa vojskom engleskog pukovnika 
W. Hicksa koju je, takoder, do nogu potukao 
i u biei ubio i samog komandanta. 



- Poslije toga Mehdi se sukobio sa 
Gordonom (Gordon Charles George, 
zvani Gordon-pasa, britanski guvemer 
ekvatorijalnih oblasti i Sudana) i sa svojom 
vojskom usao u Kartum 26. januara 1885. 
godine. U bici za Kartum poginuo je i sam 
Gordon, cija je glava odsjecena i poslana 
Mehdiji koji ga je zelio uhvatiti ziva i 
razmijeniti za Ahmeda 'Arebija koji je bio 
prisiljen da napusti Egipat i potrazi azil u 
inostranstvu. Pad Kartuma u Mehdijine ruke 
oznacio je defmitivan kraj osmanske vlasti u 
Sudanu. 

Od tog trenutka Mehdiji u cijelom 
Sudanu nije bilo ravna protivnika. Osnivanje 
svoj e drzave oznacio j e izgradnjom velike 
dzamije koja je zavrsena i otvorena 17. 
dzumade-1-ule 1305/1887. godine. 

Sudsku vlast Mehdija j e povjerio 
Sejhu Muhammedu Ahmedu Dzebbariju 
kome j e dao nadimak "Sudija Islama" (Qadl 
al- i si ani). 

Dana 9. ramazana 1302., tj. 22. juna 
1885. godine, nakon sto je postavio temelje 
svojoj mladoj drzavi, el-Mehdi je umro. 
Ukopan je na istom onome mjestu gdje ga je 
zadesila smrt. Medutim, ovoj mladoj drzavi 
nije bilo sudeno da zivi dugo nakon njenog 
osnivaca. Naime, vec 1896. godine Lord 
Kitchener (Horatio Herbert Kitchener, 
Earl of Khartoum), vrhovni zapovjednik 
egipatske vojske ponovo j e pokorio ovu 
drzavu i kao osvetu za Gordonovo ubistvo, 
srusio Mehdijino kubbe, prekopao njegov 
grob i njegove kosti i lobanju poslao u 
Britanski muzej. 

Druge licnosti: 

* 'Abdullah et-Te'ajusi, roden u 
Darte'ajusu u pokrajini Darfur u Sudanu. 
S Mehdijom se prvi put upoznao u 
medurijecju (al-GazIra) dok je ovaj podizao 
turbe svome Sejhu el-Kuresiji i odmah mu 
dao zakletvu na vjernost (aJ-bay'a). Bio je 
jedan od onih koji su najvise hrabrili 
Mehdiju u njegovim tvrdnjama da je on, 
zaista, Mehdija. S obzirom da je bio 
covjek od prakse rukovodenja i akcije, 
'Abdullah je u Mehdijinom zivotu bio 
desna ruka. 



239 



Poglavlje 6 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



- Poslije Mehdijine smrti, 'Abdullah j e 
postao njegov prvi nasljednik, na osnovu 
oporuke koju je iza sebe ostavio sam 
Mehdija, stalno ponavljajuci: "On je moj i ja 
sam njegov." 

- Kada je preuzeo mjesto nasljednika 
{mansib al-hilafa)*, 'Abdullah se prihvatio 
posla na sirenju ideja mehdijskog ucenja, 
postavljajuci svoga brata Emira Ja'kuba na 
polozaj koji je njemu, jos od ranije, bio 
pripremio Mehdija. 

'Abdullah se zanosio idejom o sirenju 
mehdijskog pokreta i na oblasti Nedzda, 
Hidzaza i Zapadnog Sudana, pa se u tom 
smislu, za saglasnost putem jednog pisma 
obratio i osmanskom sultanu 'Abdulhamidu. 

* 'Abdurrahman en-Nudzumi, vojni 
zapovjednik koji je na celu velike vojske 3. 
ramazana 1306., tj. 3. maja 1889. godine, 
krenuo na sjever u susret egipatskoj vojsci, 
ali se, bez ikakvog znacajnijeg napretka i 
pobjede, morao vratiti nazad. 

* Sufijski pjesnik, el-Husejn ez-Zehra' 
(1833.-1895.), istaknuti pobornik mehdijskog 
pokreta koji je mehdijsko ucenje pokusao 
povezati sa Ibn Sinaovom iluministickom 
filozofijom. 

* Hamdan Ebu 'Andza, Mehdijin vojni 
komandant, koji se sa svojom vojskom 
suprotstavio pukovniku W. Hicksu izvan 
oblasti Abyad (u sjevernom Sudanu). 

* Mehdijini sinovi i unuci: 

'Abdurrahman b. Muhammed b. 
Ahmed el-Mehdi (1885. - 1956.), roden u 
Umm Durmanu, gdje je i stekao svoju 
vjersku naobrazbu. Kada j e odrastao, 
pokusao je ponovo organizirati mehdijski 
pokret koji se bio raspao. Godine 1914., 
postao j e duhovni voda simpatizera 
mehdijskog pokreta (al-ansar). Godine 
1919., poslan je da ispred vlade britanskom 
kralju prenese cestitke na pobjedi saveznika 
{al-hulafa') u Prvom syjetskom ratu. Tom 
prilikom kralju je poklonio sablju svoga oca, 
koji ju je poljubio i ponovo vratio 
'Abdurrahmanu zamolivsi ga da ju umjesto 
njega cuva on i njom brani carstvo. Taj gest 



je znacio kraljevo indirektno priznanje 
ovoga pokreta i 'Abdurrahmana kao njegova 
lidera. Za vrijeme engleske vlasti (aJ- 
isti'mar al-inglizT)* u Sudanu 'Abdurrahman 
je osnovao mehdijsku politicku partiju pod 
nazivom Hizb al-umma, 

- Es-Siddlk b. 'Abdurrahman (umro 
1961.) i 

- El-Hadib. 'Abdurrahman (umro 1971 .). 

* Spomenuta mehdijska partija Hizb 
al-umma, kasnije se podijelila na tri 
frakcije: 

- jednu pod rukovodstvom es-Sadika 
b. es-Siddika b. 'Abdurrahmana, koja je 
ujedno danas i najjaca partija u Sudanu, 

- drugu pod rukovodstvom Ahmeda b. 
'Abdurrahmana i 

trecu pod rukovodstvom Velijjuddma 
'Abdulhadija. 

* Medunarodni simpozij o historiji 
mehdijskog pokreta odrzan je u Mehdijinoj 
kuci u Kartumu od 29. novembra do 2. 
decembra 1981. godine. Na ovom skupu 
Ahmed b. 'Abdurrahman el-Mehdi j e odrzao 
predavanje o historiji mehdijskog pokreta. 

Ideje i ubjedenja: 

* Snazna Mehdijina licnost, ucenje 
koje je propagirao, opci gnjev na namjes- 
nike koji su svijetu nametali visoke poreze, 
rasirenost korupcije i nepravde, te tudinska 
vlast Turaka i Engleza, sve je to odigralo 
snaznu ulogu u okupljanju svijeta oko 
Mehdijina pokreta i njega, kao spasioca, iz 
ovako bijednog polozaja. 

* U takvim okolnostima, pojavio se 
Mehdija sa svojim pozivom direktnog 
povratka na ucenje - iskljucivo - Kur'ana i 
Sunneta i odbacivanja svih drugih knjiga 
koje su, po njegovom misljenju, svojim 
neslaganjem samo jos vise zaostravale i 
produbljivale razlicitosti u shvacanjima 
obicnog muslimanskog svijeta. 

* U tom smislu Mehdi je obustavio 
primjenu svih fikhskih mezheba, zabranio 
bavljenje 'ilmu-1-kelamom ( 'tim al-kalam)* 



240 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



Poglavlje 6 



i otvorio vrata slobodnog misljenja u vjeri 
(bab al-igtihad fi ad-dlri)* . Od pisanih djela 
prihvatio j e Kasfal-gumma od es-Sa'ranija, 
as-Slra al-halebijja, tefsir Ruh al-bayan od 
el-Bejdavija i Tefstr al-Galalayn. 

* Ukinuo je sve sufijske redove, izbacio 
virdove i pozvao svijet na odbacivanje svih 
neslaganja i na okupljanje oko njegovog 
mehdijskog reda. Istovremeno, on je dao 
zajednicki vird za sve koji se svakodnevno 
treba uciti, cime se i sam mehdijski red 
ponovo zapleo i stopio u loncu sufizma, jer 
su u njega prodrla pojedina iskrivljena 
ucenja u samim temeljima vjerovanja kao 
sto su npr. Mehdijina tvrdnja da je on 
nepogresiv (ma'suni) i da je on "Ocekivani 
Mehdija" {al-Mahdl al-Muntazai). 

* Kada je vlast pokrenula vojsku da 
silom ugusi mehdijski pokret u medurijecju 
(al-Gazfra) izmedu Bijelog i Plavog Nila, 
Mehdija je podigao pet zastava pod devizom 
La ilahe Mallah, Muhammad rasulullah! - 
"Nema boga osim Allaha, Muhammed je 
Allahov poslanik", pri Semu je dao da se na 
svakoj od njih ispise ime po jednog 
sufijskog stozera (al-qutb). Prva zastava je 
nosila ime el-Gejlanija, druga er-Rufa'ija, 
treca ed-Desukija, cetvrta el-Bedevija, a 
peta njegovo ime Muhammed el-Mehdi, 
nasljednik Allahova Poslanika (Muhammad 
al-Mahdi, halifa Rasulullah). Prema tome, 
on je za sebe tvrdio da je voda (al-Imam), 
Mehdija (al-Mahdl) i nasljednik Allahova 
Poslanika (Halifa Rasulillah). 

* Teziste ucenja mehdijskog pokreta 
ogleda se u neophodnosti triju stvari: borbe 
na Bozijem putu (al-gihadf, snazi (al-quwwa) 
i vitestvu (al-futuwwa). 

* Mehdija tvrdi da je svoj mehdijski 
pokret osnovao na zahtjev samog Allahova 
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer on 
kaze: "On (tj. Allahov Poslanik) mi je dosao 
na javi (fi al-yaqza), zajedno sa cetvericom 
pravednih vladara (al-hulafa' ar-rasidun), 
stozerima (al-aqtab)* i Hidrom (al-Hidf), 
a.s., uzeo me za ruku i postavio na svoje 
pnjestolje rekavsi mi: 'Ti si 'Ocekivani 
Mehdija' (al-Mahdi al-Muntazai) i svako ko 
sumnja u to da si ti Mehdija je nevjernik.'" 



* Mehdija sebi pripisuje nepogresivost 
(al-'isma) i tvrdi da je on nepogresiv 
(ma'suni), jer se preko njega proteze 
apsolutno svjetlo (an-nOr al-a'zam) Stvori- 
telja kosmosa (Haliq al-kawri) sve do 
Sudnjega dana. 

* Insistirao je na strogoj skromnosti, 
osudivao raskalasenost i prepustanje 
uzivanjima, raskosi i rasipnistvu i radio na 
socijalnom zblizavanju svih slojeva drustva. 
Licno su i on i njegovi sljedbenici zivjeli 
veoma skromno noseci staru i iskrpljenu 
odjecu. Medutim, njegovi potomci poslije 
njega, 2ivjeli su krajnje raskosnim i 
udobnim zivotom. 

* Zabranio je priredivanje velikih 
svecanosti prilikom svadbi i sunecenja, jer 
je smatrao da to izlaze velikim troskovima i 
nepotrebnom rasipnistvu. 

* Umnogome je olaksao zenidbu 
siromasnim slojevima, jer je smanjio 
visoke vjencane darove (al-muhOr), svadbe 
sveo n a krajnje skromne svecanosti i u 
potpunosti zabranio ples, igru, pjesmu i 
muziku. 

* Zabranio je oplakivanje umrlih, 
bavljenje caranjem i zapisivanjem (al- 
istigal bi ar-ruqa wa at-tama'im)*, pusenje 
duhana, njegovo uzgajanje i trgovinu 
duhanom. 

* Uveo je serijatske kazne kao sto su: 
odmazda (al-qisas), zadrzavanje petine 
plijena (hiyaza humus al-gana'im) i 
konfiskacija imetka kradljivaca i trgovaca 
alkoholnim picima. Poceo je kovati novac 
sa svojim imenom pocevsi od mjeseca 
dzumade-1-ula 1302., tj. februara 1885. 
godine. 

* U oblastima koje su bile pod 
njegovom vlascu uveo je islamski sistem, po 
njemu uredio trgovacke poslove i odredio 
sakupljace zekata. Drzava koju je osnovao 
zasnivala se na prihodima od zekata, 
globama za prekrsaje, ratnom plijenu i 
prihodima od poljoprivrede. 

* Dana 10. rebiu-1-ewela 1300/1883. 
godine, Mehdija je svoj pokret proglasio 
svjetskim, jer je objavio da mu je Poslanik, 



241 



Poglavlje 6 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



sallallahu alejhi ve sellem, obecao da ce 
klanjati prvo u Abyadu (u Sudanu), zatim 
medu Berberima, pa u el-Mesdzidu el- 
haramu u Mekki-Mukerremi, zatim u 
dzamiji u Medini, potom u dzamiji u Kairu, 
te u Jerusalimu, pa u Bagdadu i najzad u 
Kufi (al-Kafa)*. 

* Mehdiji se upucuju kritike i ozbiljne 
zamjerke zbog nekih njegovih stavova 
donesenih na osnovu njegovog proizvoljnog 
misljenja {al-igtihadat). One se, u najkracim 
crtama, ogledaju u tome: 

- sto je proglasio nevjernikom 
svakoga ko se sa njim ne slaze, ko ne 
vjeruje ili sumnja u to da je on, zaista, 
Mehdija, 

sto je vrijeme prije sebe nazvao 
"vremenom neznanja" {zaman al-gahiliyya) 
ili "slaboscu" (al-fatra), 

sto je onoga ko se nemarno odnosi 
prema namazu izjednacio sa onim koji ga 
nikako ne obavlja i sto je smatrao da se 
takav ima kazniti smrtnom kaznom, 

sto j e izdao fetvu da onoga ko pusi 
duhan {tunbaJc) treba podvrgnuti bicevanju 
sve dok ne izjavi da se kaje ili dok ne umre 
{hatta yatuba awyamuta), 

sto je sve pravne skole (al-madahim 
al-fiqhiyya) i sufijske redove {at-turuq as- 
suflyya) smatrao samo kanalima (qanawat) 
koji se ulijevaju u njegovo veliko more 
{bahruhu al- 'azlm), 

sto j e zabranio vlasnistvo nad 
zemljom, pod izgovorom da ona sva mora 
prip adati drzavi {bayt al-rnal) i 

sto je punodobnoj zeni osporio pravo 
udaje bez staratelja {wali) i bez vjencanog 
dara {mahr). 

Akaidski i idejni korijeni: 

* Na Mehdiju i njegovu tvrdnju da je 
on, zaista, Mehdija koji ce na Zemlji zavesti 
pravdu, nakon sto je njom vladalo nasilje i 
nepravda, snazno je utjecalo si'ijsko ucenje. 
Isti je slucaj i sa njegovim insistiranjem na 
vaznosti dokazivanja svoga porijekla koje 
direktnom lozom vodi sve do el-Hasana b. 



'Alije, kao i sa idejom o nepogresivosti {al- 
'isma) i nepogresivim vodom (al-imam al- 
ma'sum)} 

Iz pokreta Muhammeda b. 'Abdul- 
vehhaba preuzeo je ideju o direktnom 
povratku na Kur'an i Sunnet, otvaranju vrata 
slobodnog misljenja {fath bab al~igtihad)* 
i borbi protiv podizanja nadgrobnih 
spomenika. Medutim, ni sam se ovoga nije 
pridrzavao, jer je na grobu svoga sejha 
podigao turbe. \ 

* U formiranju Mehdijine licnosti i 
njegova reda, sufijsko ucenje je odigralo 
vaznu ulogu. 

* Znacajan utjecaj na njega su ostavili 
Dzemaluddin el-Afgani i Imam Muhammed 
'Abduhu o cijim je idejama o oslobodenju 
islamskog svijeta od evropskog kolonijalizma 
{al-isti'mar al-urubbf)*, ujedinjenju {tawhidiha) 
i neophodnosti uvodenja islamskog 
vjerozakona {darura tatbiq as-sarVif u 
prakticnom zivotu muslimana, Mehdi bio 
dobro upoznat. 

* Mehdi j e bio izbliza upoznat sa 
dogadajima koji su se odvijali u susjednom 
Egiptu, a narocito sa pokretom Ahmeda 
'Arabija koji se zalagao za oslobodenje i 
nezavisnost od engleske dominacije. 



1 Napomena: Nema apsolutno nikakve veze izmedu 
ucenja sljedbenika sunneta i dzem'ata o 
"Ocekivanom Mehdiji" (al-Mahdi al-Muntazar), o 
cemu iscrpno govore brojni Poslanikovi hadisi sa 
mutevatir predajom i izmedu si'ijskog ucenja o 
Mehdiji. Ovo zato sto sljedbenici sunneta i dzem'ata, 
kao sto kaze uvazeni Sejh 'Abdul'aziz b. Baz, vjeruju 
"da je nedvosmisleno potvrdeno da je osoba ciji je 
dolazak najavljen istina i da ce se zvati Muhammed 
b. 'Abdullah el-'Alevi el-Haseni, te da ce potjecati od 
loze el-Hasana b. 'Alija b. Ebu Taliba - neka je Allah 
sa njima zadovoljan. To ce biti voda (al-imam) koga 
ce Uzviseni Allah iz milosti prema muslimanskom 
Ummetu poslati pred kraj svijeta (fi akir az-zaman). 
Kada se pojavi, on ce medu ljudima zavesti pravdu i 
istinu, a sprecavati nepravdu i nasilje. Allah ce preko 
njega islamskom Ummetu dati da medu njima 
zavlada pravednost i pomoci da svijet uputi Pravim 
putem." (Vidi: 'Aqida ahl as-stinna wa al-atar fi al- 
Mahdi al-Muntazar - H al-'Allama as-Sayk 
'Abdulmuhsin b. Hamad al-'Abbad wa al-Mahdi 
haqiqa la kurafa - li ad-duktur Muhammad b. Ahmad 
Isma'il al-Muqdim) 



242 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



Poglavlje 6 



Rasirenost i centri utjecaja: 

* Mehdija je svoj pokret poceo 
propagirati prvo u medurijecju izmedu 
Bijelog i Plavog Nila (al-Gazira), gdje 
mehdijski pokret i danas ima jako uporiste, a 
odatle se preko susjednih plemena prosirio 
na ostale oblasti u Sudanu. 

* Mehdija i njegov nasljednik et- 
Te'ajusi su se zanosili idejom da mehdijski 
pokret prenesu i izvan Sudana, ali je padom 
Tukera 1 891 . godine ta nada izgubljena. 

* Mehdijski pokret jos uvijek ima 
brojne pristalice. Njih okuplja politicka 
partija Hizb al-umma preko koje ucestvuju u 
kreiranju politickih kretanja u danasnjem 
Sudanu. Mehdijski pokret ima svoje 
pristalice u Americi i Britaniji preko kojih 
svoje ideje i ubjedenja pokusava prosiriti 
medu pripadnicima tamosnje islamske 
kolonije, narocito medu Sudancima. 

Iz navedenog se vidi: 

Da je mehdijska revolucija (at-tawra 
al-mahdiyya)* uspjela ujediniti sve Sudance 
i u jednom kotlu ih stopiti u jedan narod koji 
se borio na celu sa jednim vodom i 
duhovnim liderom i da je protiv svojih 
neprijatelja uspio izvojevati sjajne pobjede, 

Da je mehdijski pokret ukinuo sve 
mezhebe i sufijske redove i sebe proglasio 
selefijskom pokretom (as-salailyya)* koji u 
novonastalim okolnostima poziva na 
onakvo vjerovanje i borbu (al-gihad)* 
kakvu su prakticirale prve generacije 
muslimana, 

Da je mehdijski pokret, mimo sve 
ostale vjerske obaveze, najvise paznje 
posvecivao borbi protiv nevjernika {al-gihad 
didda al-kuffar), 

D a se mehdijski pokret smatra 
jednim od najtrezvenijih pokreta u 
islamskom svijetu, 

Da su u mehdijskom pokretu, na 
osnovu slobodnog misljenja {al-igtihadat), 
ugradena i pojedina nastrana ucenja, 
posebno u pogledu vjerovanja i da mu je 
Mehdija dao pecat nekih sufijskih obiljezja 
u cilju pokretanja zanosa svojih sljedbenika, 



sto je donekle i raziimljivo, jer je na taj 
nacin zelio iskoristiti privrzcnost svoga 
naroda jednoj vrsti duhovnog treninga. tim 
prije sto ni on sam nije mogao zanemariti 
duboku ukorijenjenost sufijskih redova i 
naklonost koju su prema njima u njegovo 
vrijeme pokazivale siroke narodne mase. 

Bibliograflja: 

- Muhammad Ahmad al-MahdT - 
Tawffq Ahmad al-Bakri, Lagna targama da'ira al- 
ma'arif al-islamiyya - Dar ihya' al-kutub al- 
'arabiyya, 1944.; al-MahdT wa al-Mahdiyya - 
dr. Ahmad Amin- bak, Isdar: Da'ira al-ma'arif bi 
Misr; Dirasat f! tarih al-Mahdiyya - Matbu'at 
Qism at-t&rih - Gami'a al-Hartum, A'addahti H an- 
nasr ad-duktQr 'Umar 'Abdurrazzaq an-Naqr, 1982.; 
Sa'ada al-mustahdi bi stra al-Imam al-Mahdi 

- Isma'Il 'Abdulqadir al-Kardafani, Tahqiq: ad- 
duktur Muhammad Ibrahim Abu Sallm, at-tab'a at- 
taniya, Dar al-gayl, Bayrut, 1402/1982.; al- 
Mawsu'a al-harakiyya fT al-guz'ayni, Fathi 
Yakin, at-tab'a at-taniya, Dar al-Basir, al-Urdun, 
1403/1983.; al-Fikr as-Siifh dr. 'Abdulqadir 
Mahmud, at-tab'a al-ula, Matba'a al-ma'rifa, al- 
Qahira, 1968.; al-Islam fi al-qarn al-'isrln - 
'Abbas Mahmud al-'Aqqad; as-Stidan 'abra al-qurun 

- dr. Makki Sabtka - Dar at-taqafa, Bayrut - Lubnan, 
bi dun at-tarih; Tarih as-SOdan wa 
gugrafiyyatuhu - Ta'lif: Na'um §uqayr; Da'ira 
ma 'arif al-qarn al- 'isrln - Muhammad Farld 
Wagdi; Mansurat al-MahdT - mawguda fi al- 
idara al-markaziyya fi wizara ad-dahiliyya bi al- 
Hartum bi usuliha wa qad nasaratha ad-dahiliyya as- 
sudatiiyya musawwaratan 'an asi matbu' bi Matba'a 
al-hagar fi Umm Durman sana 1382/1963. fi 
guz'ayn kablrayn bi 'unwan Mansurat al-Imam 
al-MahdT 'alayh as-salam; Yas'alOnaka 'an 
al-Mahdiyya - as-Sadiq al-Mahdi; Haraka al- 
MahdT as-Sudam - Sarlt kasit ad-duktur 
Muhammad b. Ahmad b. Isma'Il al-Muqdim; 



243 



Poglavlje 6 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



35. Pokret "At-tablig wa ad-da'wa" 

Deflnicija: 

Pokret at-Tablig je islamski pokret koji 
po svojoj koncepciji i organizaciji vise 
podsjeca na grupu propovjednika i vaiza nego 
na organiziranu zajednicu. Njegove aktivnosti 
iskljucivo se sastoje u propagiranju i 
prenosenju islamskih vrlina medu svim 
ljudima do kojih mogu doci. Ovaj pokret 
svoje sljedbenike obavezuje da svako od 
njih dio vremena provede u propagiranju 
Islama i islamskih vrijednosti, daleko od 
upustanja u bilo kakve stranacke ili politicke 
probleme. Njegovi clanovi odlaze daleko od 
svoje kuce i sirora svijeta, na muslimanske 
skupove: po dzamijama, kucama, trgovinama, 
klubovima, kafanama itd., medu njima 
odrzavaju svoje vazove i predavanja o 
islamskim ternama, pri cemu podsticu i ostale 
muslimane da im se u njihovom propagiranju 
i sirenju Islama i sami pridruze. Prilikom 
svojih aktivnosti preporuceno im je da se sa 
muslimanima ne upustaju ni u kakve rasprave 
i diskusije {gadai)* niti u sukobe sa vlastima. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

Osnivac ovoga pokreta je Sejh 
Muhammed Ilijas el-Kandehlevi (1303./1895. - 
1364./1945.), roden u selu Kandehli 
(Chandehlly) u blizini Saharanpura u Indiji 
u kome je i stekao osnovnu vjersku 
naobrazbu. Kasnije se preselio u Delhi, gdje 
je nastavio svoje skolovanje u skoli Divebend, 
jednoj od najvecih i najpoznatijih hanefijskih 
skola na cijelom Indijskom potkontinentu 
kojaje osnovana 1283/1868. godine. 

Svoje prvo vjersko obrazovanje dao 
mu je njegov stariji brat Sejh Muhammed 
Jahja koji j e radio kao muderris u jednoj 
skoli u Saharanpuru. 

- Nakon toga, svoje skolovanje je 
nastavio kod Sejha Resida Ahmeda el- 
Kunkuhija (1829. - 1905.) kome je Sejh 
Ilijas dao zakletvu na vjernost i 1315/1897. 
godine primio njegov sufijski red. 

Kasnije je svoju zakletvu na vjernost 
(al-bay'a) dao jednornod najpoznatijih voda 
divebendijske skole, Sejhu Halilu Ahmedu 
es-Saharanrariju. 



- Neko vrijeme se druzio i slusao 
predavanja Slejha 'Abdurrahima er- 
Ra'ifurija koja su mu kasnije mnogo 
koristila. 

- Neke vjerske znanosti izucavao je i 
pred Sejhom Esrefom 'Alijem et-Tehanevijem 
(1280/1863. - 1364/1943.), poznatim jos i 
pod nadimkom "Mudrac ummeta" (Hakim 
aJ-umma). 

Pored navedenih sejhova, druzio se i 
slusao predavanja Sejha Mahmuda Hasana 
(1268/1851. - 1339/1920.) koji je slovio kao 
jedan od najpoznatijih ucenjaka divebendijske 
skole i Slejh pokreta at-Tablig. 

Medu njegove najblize prijatelje 
ubrajaju se: 

- Sejh 'Abdurrahim-Sah ed-Divebendi 
et-Tebligi koji j e dugo vremena u propa- 
giranju ucenja pokreta at-Tablig proveo sa 
Sejhom Muhammedom Ilijasom, a poslije 
njega i sa njegovim sinom Sejhom 
Muhammedom Jtisufom. 

- Sejh Ihtisam el-Hasan el-Kandehlevi, 
muz Muhammed Ilijasove sestre i njegov 
glavni oslonac. Dugo vremena j e proveo u 
rukovodenju pokretom i bio nerazdvojni 
pratilac Sejha koji je ovaj pokret i osnovao 
(tj. Sejha Muhammeda Ilijasa) . 

Profesor Ebtl el-Hasan 'Ali el-Hasani 
en-Nedevi, upravitelj skole Dar al- 'ulum pri 
Udruzenju islamskih ucenjaka u Lucknowu 
u Indiji i poznati islamski pisac, blizak 
ovome pokretu. 

- Sejh Muhammed el-Kandehlevi (1335 
/1917. - 1385/1965.), sin i nasljednik Sejha 
Muhammeda Ilijasa. Roden je u Delhiju. 
Kada je porastao, mnogo je putovao, prvo 
radi stjecanja znanja, a potom radi sirenja 
ideja ovoga pokreta. Vise puta je posjetio 
Saudijsku Arabiju radi obavljanja hadzdza, 
kao i oba Pakistana. Smrt ga je zatekla u 
Lahoru, odakle je njegovo tijelo preneseno u 
Nizamuddtn u Delhiju, gdje je sahranjen 
pored svoga oca. 

Sejh je napisao vise djela, od kojih 
su mu najpoznatija: Amani al-ahbar koje 
zapravo predstavlja komentar Tahavijevog 
djela Ma'ani al-atar i poznato djelo o 



244 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



Poglavlje 6 



biografijama ashaba pod naslovom Hayat 
as-sahaba. Iza. sebe je ostavio sina Sejha 
Muhammeda Haruna koji ide njegovim 
stopama. 

- Sejh Muhammed Zekerijja el- 
Kandehleyi (1315/1897. - 1364/1944.), 
amidzic Sejha Muhammeda Jusufa i muz 
njegove sestre, koji se brinuo o njegovu 
odgoju i obrazovanju. Bio j e veoma ucen 
covjek tako da ga nazivaju jos i nadimcima 
"Bosiljak Indije" {Rayhana al-Hind) i 
"Blagoslov vremena" (Baraka al-'asi). 
Svojevremeno je bio veliki poznavalac 
hadisa {Sayh al-hadif) i vrhovni nadzornik 
nad aktivnostima pokreta at-Tablig. 

Sejh Muhammed Jusuf el-Benflrl, 
direktor arapske skole u New Tovnu u 
Karaciju i predavac hadisa. Istovremeno je i 
direktor redakcije jednog mjesecnog casopisa 
koji izlazi na urdu jeziku. Ubraja se medu 
najistaknutije ucenjake divebendijske skole i 
pokreta at-Tablig. 

El-Mevlevi Gulam Gavs el-Hazardi, 
istaknuti ucenjak pokreta at-Tablig i clan 
drzavnog parlamenta. 

- Muftija Muhammed Seff el-Hanefi, 
vrhovni muftija u Pakistanu i bivsi direktor 
skole Dar al-'ulum u Landahi u Karaciju. 
Nasljednik je Sejha Esrefa et-Tehanevija, 
"Mudraca ummeta" {Hakim al-umma) i 
istaknuti ucenjak pokreta at-Tablig. 

Sejh Menzur Ahmed en-Nu'manl, 
istaknuti ucenjak pokreta at-Tablig i jedan 
od najblizih prijatelja Sejha Zekerijja'a i 
profesora Ebu el-Hasana en-Nedevija. Takoder 
se ubraja medu istaknute ucenjake Divebenda. 

In'am el-Hasan, treci lider pokreta. 
Rukovodenje pokretom j e preuzeo poslije 
smrti Sejha Muhammeda Jusufa i na tom 
polozaju se jos uvijek nalazi. Zajedno je 
studirao sa Sejhom Muhammedom Jusufom 
i cesto ga je pratio na njegovim putovanjima. 
Priblizno su istih godina starosti i nacina u 
rukovodenju pokretom i propagiranju 
njegovih ideja. 

Sejh Muhammed 'Umer el-Palenpuri, 
pratilac i jedan od najblizih savjetnika Sejha 
In'ama. 



Sejh Muhammed Besir. lider pokreta 
u Pakistanu, ciji se glavni centar nalazi u 
Rajevandu, predgradu Lahora. 

Sejh ' Abdulvehhab, jedan od visokih 
funkcionera u glavnom centru pokreta u 
Pakistanu. 

Sejh Ibrahim 'Izzet, bivsi imam Enes 
b. Malikove dzamije na Zemaleku u Kairu i 
lider pokreta u Egiptu. Umro je 1981. 
godine u Saudijskoj Arabiji, prilikom 
obavljanja umre. Pokopan je u groblje al- 
Baqt u Medini-Munevveri. 

Ideje i ubjedenja: 

Ovaj pokret se zasniva na sest glavnih 
principa koje je defmirao sam njegov 
osnivac i koji su predmet rasprava na 
kongresima pokreta i rezolucija koje se na 
njima izdaju. To su: 

Lijepa rijec (al-kalima at-tayyiba): 
La ilahe illellah, Muhammedun resGlullah! 
/"Nema boga osim Allaha, Muhammed je 
Allahov poslanik!", 

Skruseno obavljanje namaza, 

Znanje i zikr, 

- Postovanje i uvazavanje muslimana, 

- Iskrenost u namjeri i 

Sirenje ideja pokreta. 

Sljedbenici ovoga pokreta njegove ideje 
propagiraju na sljedeci nacin: 

Prvo izmedu sebe odaberu jednu 
grupu za propagiranje Islama medu 
stanovnicima nekog mjesta pri cemu svaki 
clan grupe ponese nesto prostirke, hrane i 
novca za najnuznije potrebe na putu. Pri 
tome se vodi racuna da krajnja skromnost i 
isposnistvo budu glavno obiljezje njihove 
misije. 

Kada stignu u odredeni grad ili selo u 
kome se namjeravaju obratiti njegovim 
mjestanima, prvo se smjeste i rasporede tako 
da neko od njih preuzme brigu oko ciscenja 
i pripreme mjesta za boravak, dok se drugi 
razidu po okolnim mahalama, pijacama, 
radnjama i drugim mjestima gdje se ljudi 
okupljaju i tamo spominjuci Allaha, pocnu 



245 



Pogiavlje 6 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



pozivati svijet da dode i saslusa njihovo 
predavanje (al-hutba) ili kako ga oni 
nazivaju al-bayan. 

- Kada dode zakazano vrijeme za 
odrzavanje predavanja, svi se sastanu da ga 
saslusaju, a poslije toga zatraze od prisutnih 
da im se i oni pridruze i krenu na Allahov 
put. Poslije sabah-namaza, prisutne podijele 
na grupe i svaki od njih uzme po jednu 
grupu i pocne ih uciti suru Fatihu i jos 
nekoliko kratkih sura. To ponavljaju 
nekoliko dana. 

Prije nego sto napuste mjesto, 
obavezno pozovu njegove stanovnike da im 
se pridruze u propagiranju Islama, koliko ko 
moze, dan, tri dana, sedam dana ili mjesec, 
pozivajuci se pri tome na rijeci Uzvisenog: 

Vi ste najbolji narod od svih koji se 
ikadapojavio... (Ali 'Imran, 110.) 

Po njima, najbolje b i bilo u 
propagiranju Islama svake sedmice provesti 
po jedan dan, ili tri dana mjesecno, ili 
cetrdeset dana godisnje, ili cetiri mjeseca u 
zivotu. 

- Sljedbenici ovoga pokreta ne prihva- 
caju pozive na gozbu koje im upucuju 
stanovnici grada ili kvarta u kome su odsjeli, 
pod izgovorom da ne zele da ih bilo sta 
ometa u njihovom propagiranju i zikru i 
zelje da njihov rad bude iskljucivo u ime 
Uzvisenog Allaha. 

U svome djelovanju ne doticu se 
pitanja uklanjanja nevaljalih pojava (al- 
munkarat) smatrajuci da se nalaze u fazi 
iznalazenja pogodnog okruzenja za islamski 
zivot i da bi takvi postupci mogli izazvati 
prepreke na njihovom putu ili odbojnost 
svijeta prema njima. 

Oni vjeruju da ce nevaljale pojave - u 
slucaju da uspiju preodgojiti pojedince - 
same od sebe u drustvu nestati. 

Oni smatraju da je upucivanje na 
ovakav misionarski put i pozivanje svijeta u 
vjeru nesto sto je neophodno potrebno za 
odgoj misionara i njegovo prakticno 
prekaljenje. Zato je svako ko se osjeca 
sposobnim da bude voda, duzan u 
potpunosti se pridrzavati svega onoga na sto 
poziva druge. 



Sljedbenici ovoga pokreta ugledanje 
na drugog (at-taqlldf u pravnim skolama 
(al-madahib)* smatraju obaveznim (wagi'b) i 
protiv su rjesenja donesenih na osnovu 
slobodnog misljenja. Svoje misljenje 
opravdavaju tvrdnjom da danasnja ulema ne 
ispunjava uvjete koji su potrebni da bi neko 
od njih mogao donositi vjersko-pravna 
rjesenja na osnovu slobodnog misljenja. 

Sljedbenici ovoga pokreta pod snaznim 
su utjecajem ucenja brojnih sufijskih redova 
sirom Indije. Zato se i na njih odnose mnoge 
stvari koje se odnose i na sljedbenike 
sufijskih redova, kao sto su: 

Svaki ucenik (murid) mora imati 
svoga sejha kome j e dao zakletvu na 
vjernost, jer po njihovom misljenju, svako 
ko umre bez spomenute zakletve (bay'a)*, 
umro j e kao neznabozac (mata maytatan 
gahiliyyatari)* . Zakletva na vjernost sejhu 
cesto se daje na javnom mjestu, gdje 
okupljeni svijet zajedno ponavlja rijeci 
zakletve. Na ovakvim masovnim skupovima, 
pored muskaraca, ucestvuju i zene. 

- Pristalice ovoga pokreta pretjerano 
pokazuju ljubav prema svome sejhu. Isto 
tako, oni pretjeruju i u pokazivanju svoje 
ljubavi prema Allahovu Poslaniku, sallallahu 
alejhi ve sellem, sto ih ponekad izvodi iz 
okvira uctivog odnosa kakav treba biti prema 
Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. 

- Umjesto na vjerske istine (al- 
haqa'iq), oni se cesto oslanjaju na snove (al- 
manamat) na kojima zasnivaju pojedina 
shvacanja, sto ostavlja dubok utjecaj na 
tokove pokreta. 

Vjeruju daje tesavvuf najbolji nacin 
da se u srcu osjeti slast vjerovanja (halawa 
al-imari). 

Cesto spominju imena istaknutih 
sufija kao sto su: 'Abdulkadir el-Gejlani, 
roden u Gejlanu (470/1077.), es-Suhraverdi, 
Ebu Mensur el-Maturidi (umro 332/943.) i 
Dzelaluddin er-Ruml (roden 604/1207.), 
autor poznatog djela al-Matnawl 

- Veliku paznju ovaj pokret posvecuje 
podsticanju (at-targlb), zastrasivanju (at- 
tarhib) i faktoru osjecajnosti. Zahvaljujuci 



246 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



Poglavlje 6 



tome, uspjeli su u vjeru privuci mnoge ljude 
koji su se bili odali uzivanjima i grijesima, 
pridobiti ih za sebe i uliti im ljubav prema 
ibadetu, zikru i ucenju Kur'ana. 

- Nikada ne govore o politici i 
clanovima svoga pokreta strogo zabranjuju 
upustanje u politicke probleme, a one koji to 
ucine zestoko kritiziraju. Oni smatraju da je 
najbolja politika ne baviti se politikom. 
Mozda j e upravo taj momenat najbitnija 
razlika izmedu njih i sljedbenika islamskog 
dzemata {al-gam'a al-islamiyya) koji smatraju 
da se neprijateljima Islama na Indijskom 
potkontinentu mora otvoreno suprotstaviti. 

Sljedbenicima ovoga pokreta se sljedece 
zamjera: 

Sto se sire samo po horizontali, tj. sto 
vode racuna samo o kvantitetu, a ne i 
kvalitetu. Naime, da bi se postigao kvalitet, 
potrebno je znanje, umijece, njegovanje i 
pracenje, a upravo to nedostaje ovome 
pokretu, jer osobu s kojom danas 
saobracaju, mozda vise nikada nece ponovo 
sresti ili ce se, pod utjecajem sredine i 
izazova zivota, ponovo vratiti starim 
navikama. Otuda, efekat njihova djelovanja 
ne traje dugo, jer novopridobijena osoba 
c e sto nije kadra oduprijeti se sve jacem valu 
materijalizma. Drugim rijecima, onaj ko 
zasadi mladu sadnicu, o njoj se mora, bar 
neko vrijeme, i brinuti. 

Sto sljedbenici ovoga pokreta nisu 
uvezani u cvrsto organiziran sistem, nego su 
njegovi propagatori prepusteni sami sebi, 
tako da svako od njih, svoj odnos sa 
pojedincima kojima se obraca, mora 
izgradivati na licnom razumijevanju i 
prijateljstvu. 

Sto hadise koji govore o borbi na 
Bozijem putu {al-gihadf tumace u znacenju 
izlaska (al-hurug) i mirnog propagiranja 
vjere, sto b i - da j e tako kao sto oni tvrde - 
dovelo do ukidanja jedne od najvaznijih 
institucija Islama; borbe na Bozijem putu 
(al-gihad)*. Pored toga, oni se veoma cesto, 
olahko oslanjaju na slabe {da'lfy hadise i 
prepricavanje svakojakih cuda {al-karamat) 
koja se desavaju njihovim pripadnicima i 
drugim dobrim ljudima. 



- Sto u cilju smanjenja troskova 
putovanja, prakticiraju boravalL spavanje i 
jelo po dzamijama, zbog cega ih mnogi, 
narocito na Zapadu, kritiziraju. Ipak, to im 
se ne moze uzeti za mahanu sve dok vode 
racuna o higijeni i dok dzamije iza sebe 
ostavljaju ciste i u najboljem redu. 

Sto njihova misionarska aktivnost 
nije sama dovoljna za uspostavljanje svih 
propisa Islama u zivotu ljudi niti za 
suprotstavljanje antiislamskim strujanjima 
koja sa svoje strane mobiliziraju sve 
raspolozive potencijale u borbi protiv Islama 
i muslimana. 

- Sto njihov nacin djelovanja ostavlja 
utjecaj samo na one muslimane koji dolaze 
u dzamiju, za razliku od onih koji imaju 
drugacije ideje i ideoloska ubjedenja, na 
koje oni ne ostavljaju gotovo nikakav utjecaj 
i trag. 

Sto svojim nacinom rada daju 
povoda za sumnjicenje da dio Islama 
prakticiraju, a dio ne prakticiraju, cime se 
dovode u opasnost rasclanjivanja islamskog 
ucenja koje je po svojoj prirodi integralna i 
nerazdvojiva cjelina. Uprkos cinjenici da se 
uporno drze logike: "Najbolja politika je da 
se ne bavis politikom", nisu uspjeli izbjeci 
udarce gospodara vlasti i zabranu djelovanja 
u vise zemalja. 

Uprkos svemu, ne smije se zanemariti 
njihova zasluga i brojni rezultati. 
Zahvaljujuci njima mnogi su nemuslimani 
primili Islam, kao sto su se i mnogi 
muslimani prosli grijeha i nevaljalih navika. 
I ne samo to, oni su prije svih drugih, prvi 
uspjeli probiti celicnu zavjesu koju su u 
nekim zemljama bili postavili komunisticki 
rezimi. 

Akaidski i idejni korijeni: 

* Pokret at-Tablig wa ad-da'wa j e 
islamski pokret koji svoje ucenje i ideje 
temelji na Allahovoj Knjizi i sunneru 
Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem. Osnivaci, ucenjaci i misionari ovoga 
pokreta na Indijskom potkontinentu u 
akaidu su ostali vjerni maturidijskoj a u 
fikhu hanefijskoj pravnoj skoli {al-madhab). 



247 



Poglavlje 6 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



* Pripadnici ovoga pokreta su pod 
snaznim utjecajem sufijskih redova u Indiji, 
narocito dzestija (al-gastiyya), kaderija (al- 
qadiriyya), naksibendija {an-naqsibandiyya) 
i suhraverdija (as-suhrawardiyya), prema 
cijim sejhovima pokazuju posebno 
uvazavanje, narocito u pogledu odgoja i 
duhovne skrbi. 

* Postoje neka misljenja da je ovaj 
pokret pojedina svoja ucenja preuzeo od 
nursija iz Turske. 

* U arapskim zemljama se najvise 
oslanjaju na citanje djela Riyad as-salihin, a 
u nearapskim zemljama djela Tabligi nisab i 
Hayat as-sahaba. Ovo posljednje je prepuno 
legendi i slabih hadisa. 

* Mnogi selefijski ucenjaci od njih 
traze da se prestanu baviti pisanjem zapisa 
(kitaba at-tama'im)* prepunih talismana, da 
ostave izmisljene virdove i zikrove, da se 
prestanu oslanjati na snove kao izvor, te da 
se umjesto toga posvete izucavanju vjerskih 
znanosti, narocito islamskog monoteizma 
( 'ilm at-tawhJd). 

Rasirenost i centri utjecaja: 

Pokret at-Tablig wa ad-da l wa prvo 
se pojavio u Indiji, a onda se odatle prosirio 
u Pakistanu, Bangladesu, kao i nekim 
drugim zemljama arapsko-islamskog svijeta. 
Od arapskih zemalja, ovaj pokret danas ima 
svoje pristalice u Siriji, Jordanu, Palestini, 
Libanu, Egiptu, Sudanu, Iraku i u Hidzazu u 
Saudijskoj Arabiji. 

Ovaj pokret danas ima svoje 
pristalice u vecini zemalja u Evropi, 
Americi, Aziji i Africi. Narocitu zaslugu u 
propagiranju Islama medu nemuslimanima 
pokret ima u Evropi i Americi. 

Centar ovoga pokreta nalazi se u 
Nizamuddinu u Delhiju odakle se rukovodi 
njegovim djelovanjem sirom svijeta. 

U fmansiranju pokret se uglavnom 
oslanja na svoje clanove i povremene 
direktne donacije od pojedinih bogatih ljudi. 
Pored navedenog, ne treba zaboraviti da 
vecina misionara ovoga pokreta na put 
odlazi o svome trosku. 



Iz navedenog se vidi: 

Da je pokret at-Tablfg wa ad-da'wa 
j edan o d onih sunnijskih pokreta koji se u 
svome ucenju oslanja na Allahovu Knjigu i 
sunnet Njegova Poslanika, sallallahu alejhi 
ve sellem, 

- Da je ovaj pokret velika psiholoska i 
drustvena podrska muslimanima na Indijskom 
potkontinentu, 

- Da je simbol propagiranja Islama u 
Evropi i obje Amerike, 

Da njegovi pripadnici propagiranje 
Islama vrse putem lijepe rijeci, skrusenosti 
u obavljanju namaza, zikra, uvazavanja 
muslimana, iskrenoscu i odlaskom na put 
propagiranja i 

- Da se njegovi misionari odlikuju 
skromnoscu te da smatraju da je tesawuf 
najbolji nacin da se u srcu osjeti slast imana. 

Bibliografi] a: 

- Hayat as-sahaba - as-Sayh Muhammad 
Yusuf al-KandahlawI, Dar al-Qalam, Dimasq, at- 
Tab'a at-taniya, 1403/1983.; al-Mawsu'a al- 
harakiyya - Fathl Yakin, Dar al-BasIr, 'Amman - 
al-Urdun, at-Tab'a al-ula, 1403/1983.; Gama 'a at- 
tabllg wa 'agidatuha wa afkar masayihiha - 
Mayan Muhammad Aslam al-Pakistanl, wa huwa 
baht muqaddam li Rulliyya as-sari'a bi al-Gami'a al- 
islamiyya bi al-Madtna al-munawwara, li al-'amm 
ad-diras! 1396/1976. - 1397/1977.; at-Tariq Ha 
gama 'a al-muslimm - Husayn b. Muhsin b. 'AH 
b. 6abir, Dar ad-da'wa- al-Kuwayt, at-Tab'a al-ula, 
1405/1984.; Muskilat ad-da'wa waad-da'iya- 
Fath! Yakin, Mu'assasa ar-Risala - Bayrut - Lubnan, 
at-Tab'a at-talita, 1394/1974.; as-Skag al-munlr - 
ad-duktur Taqiyyuddin al-Hilali; ad-Da'wa al- 
islamiyya f anda sar'iyya w a darura 
basariyya - ad-duktur Sadiq Amin - 6am'iyya 
'ummal al-matabi' at-ta'awuniyya, 'Amman - al- 
Urdun, 1978.; Haqiqa ad-da'wa ilallahi ta'ala 
wa ma ihtassat bihi Gazira al- 'Arab - Sa'd b. 
'Abdurrahman al-Husayn, Taqdlm: as-Sayh Salih b. 
Fawzan al- Fawzan; Ra'y ahar ff gama "a at- 
Tabllg - Sa'd al-Husayn, Baht muqaddam ila 
Nadwa ittigahat al-fikr al-islaml al-mu'asir, al- 
Bahrayn, 1405/1985.; 



248 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



Poglavlje 6 



36. Nursije u Turskoj 

Definicija: 

Nursije (an-Nursiyya) su islamsko- 
vjerski pokret koji po svom sadrzaju vise 
podsjeca na sufijski red nego na organizirani 
pokret {al-haraka al-munazzama)* . Njegov 
osnivac svoj poziv j e usredsredio na glavne 
istine vjerovanja {haqa"iq al-imari) i rad 
na preodgajanju duse [tahdib an-nufus), 
pokusavajuci tako izazvati islamski pokret 
otpora sve jacem prodoru kemalisticko- 
masonsko-sekularistickog vala u Turskoj 
poslije pada Osmanskog hilafeta (al-hilafa 
al-'utmaniyya) i dolaska Kemala Ataturka 
na kormilo vlasti. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Osnivac ovoga pokreta je Sejh Se'Id 
en-Nursi (1873. - 1960.), roden od roditelja 
kurdskog porijekla u selu Nurs u blizini 
jezera Van u pokrajini Hizan, u oblasti Bitlis 
u istocnoj Anadoliji. Svoje prvo obrazovanje 
stekao je u rodnom rajestu. Kada je odrastao 
pokazao se veoma darovitim i ostroumnim 
tako da je jos od tada dobio nadimak Badf 
az-zaman (Genij vremena) i Sa'idl Mashur 
(Poznati Se'Id). 

- U osamnaestoj godini zivota posvetio 
se izucavanju vjerskih i racionalnih 
znanosti, kao i nekim sportskim disci- 
plinama kao sto su streljastvo, hrvanje i 
jahanje. Dosta rano je napamet naucio cio 
Kur'an i poceo zivjeti skromnim i asketskim 
zivotom. 

Poslije zavrsenog skolovanja, radio 
j e punih 15 godina kao profesor u gradu 
Van, gdje j e i poceo svoju aktivnost na 
duhovno-odgojnom planu. 

- Nakon toga se preselio u Istanbul, 
gdje je po uzora na Univerzitet el-Azher u 
Egiptu, namjeravao osnovati Univerzitet ez- 
Zehra'. U Istanbulu se u to doba, slucajno, 
zatekao i rektor Univerziteta el-Azher, Sejh 
Buhajt koji je ostao impresioniran Bedi'u-z- 
Zemanom i njegovim idejama. 

Bio j e clan najvise naucne ustanove 
u Osmanskoj drzavi, poznate pod nazivom 
Dar al-hikma al-islamiyya. 



- Kada su (u novembru 1919.), kao 
okupatori, saveznici usli u Istanbul, bio je 
na celu mudzahida koji su im pruzali 
otpor. 

- Godine 1908., nakon svrgavanja sa 
vlasti sultana 'Abdulhamida, u zavjeri koju 
j e skovalo Drustvo za jedinstvo i napredak 
(Gam 'iyya al-ittihad wa at-taragqi) ITC, pod 
parolom "jedinstvo - sloboda - reforma" (al- 
wahda - al-hurriyya - al-islah) kako bi se 
prikrila zavjera protiv muslimana i Islama, 
Bedi'u az-Zeman je sa jos nekima isto- 
misljenicima formirao Drustvo za islamsko 
jedinstvo {Gam'iyya al-ittihad al-muhammadl), 
pod istom parolom kao i Unionisti (aJ- 
ittihadiyyuti), samo sa islamskom koncep- 
cijom, kako bi raskrinkao njihovu prevaru i 
pokazao da se iza njih, zapravo, kriju 
masoni. 

- Kada su masoni (al-masuniyyuri) 
jednom prilikom na pregovore sa njim 
poslali Kara Sua (Jevreja), ovaj je nakon 
izlaska od njega izjavio: "Ovaj me cudnovati 
covjek svojom pricom zamalo nije 
preobratio u Islam." 

- U Drugom svjetskom ratu sluzio je 
kao oficir u turskoj vojsci, gdje je navece, 
u slobodno vrijeme, svojim kolegama i 
vojnicima odrzavao casove iz Kur'ana. 

- U jednoj od bitaka, zarobili su ga 
Rusi i deportirali u Sibir. Medutim, njemu je 
poslo za rukom da otuda pobjegne i ponovo 
se, preko Njemacke i Bugarske, vrati u 
Istanbul. 

- Kada j e Mustafa Kemal Ataturk 
(1880. - 1938.) u Anadoliji objavio ustanak, 
pokusao je na svoju stranu pridobiti Bedi'u- 
z-Zemana, nudeci mu luksuznu vilu i visoki 
polozaj. Ovaj j e to, medutim, potpuno 
izbjegavajuci politiku sve odbio i pod 
devizom "Utjecem se Bogu od sejtana i 
politike" posvetio se ibadetu, odgoju i 
ciscenju duse. 

- Sekularisti koji su nakon ukidanja 
Osmanskog hilafeta vladali Turskom, nikada 
se nisu prestali bojati njegova pokreta. Zato su 
mu se najstrozije suprotstavljali, hapsili ga, 
mucili, premjestali iz zatvora u egzil i iz 
egzila na sudenja. 



249 



Poglavlje 6 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



Sudske vlasti su ga vise puta osudivale 
na smrtnu kaznu, ali su svaki put, u strahu od 
pobune njegovih pristalica, odustajale od njenog 
izvrsenja i preinacavale je u kaznu zatvorom. 

- Godine 1327/1909. preselio se u 
Siriju i nastanio u Damasku, gdje je u 
Emevijskoj dzamiji odrzao svoju cuvenu 
hutbu poznatu pod nazivom "Samska hutba" 
(al-hutba as-samiyya) u kojoj je objasnio 
razloge zbog cega Evropa napreduje, a 
muslimanski svijet nazaduje, nabrajajuci ih 
u sljedecim tackama: 

1 . Krajnji ocaj i beznade u kome su se 
muslimani nasli, 

2. Moralna pokvarenost i pomanjkanje 
iskrenosti u politickom i drustvenom zivotu, 

3. Rasirenost neprijateljstva i mrznje 
medu muslimanskim redovima, 

4. Pomanjkanje prijateljstva, uzajamne 
pomoci i saradnje medu muslimanima, 

5. Rasirenost despotizma poput zaraznih 
bolesti i 

6. Vodenje racuna o licnim interesima 
vise nego o zajednickim. 

Pred kraj zivota, povucen od svijeta, 
zivio je u Sparti. Prica se da se na tri dana prije 
smrti, bez sluzbene dozvole, uputio prema Urfi 
i da je tamo zivio jos samo dva dana. Umro 
je 27. ramazana 1379/1960. godine. 

Ideje i ubjedenja: 

* Ideje ovoga pokreta definirao je sam 
njegov osnivac, tako da se, gotovo, ne moze 
naci nikakvih znacajnijih dorada od strane 
dragih licnosti. 

* Sve svoje glavne ideje kao svjetlo 
vodilju, ovaj pokret j e uzeo iz Allahove 
Knjige i sunneta Njegova Poslanika, sallallahu 
alejhi ve sellem. 

* Ovaj pokret j e formiran, prvenstveno, 
u cilju budenja islamskog vjerovanja u 
dusama svojih sljedbenika. U surovim 
okolnostima u kojima se puka pripadnost 
islamskoj vjeri tretirala kao zlocin koji se po 
zakonu strogo kaznjava, ovaj pokret je 
svome djelovanju morao primijeniti i taktiku 
shodno tim okolnostima. 



* Bedi'u-z-Zeman je bio veoma 
skroman i odmjeren covjek koji se obazrivo 
cuvao sumnjivih stvari i njegova stalna 
deviza je bila: "Ostavi ono u sto sumnjas, a 
drzi se onoga u sto ne sumnjas!" 

* Ovaj pokret strogo zagovara nemi- 
jesanje u politiku, jer je ona sejtanska stvar. 
Ovakav stav BedI'u-z-Zeman je zauzeo 
poslije sukoba sa Mustafom Kemalom 
koji ga je na svaki nacin pokusao 
pridobiti na svoju stranu. Medutim, Se'Id 
en-Nursi je to uporno odbijao, tako da je, 
ostavljajuci politiku iza sebe, 1921. godine 
napustio Ankaru i preselio se u Van. Ova 
godina uzima se kao prekretnica izmedu 
dva perioda njegova zivota, ili kako su je 
neki potpisali; izmedu starog i novog 
Se'ida. 

* Dok j e bio u zatvoru u Eskisehiru, 
Bedi'u-z-Zeman je na sudu izjavio: "Pitate 
se da li sam i ja jedan od onih koji se 
posvetio sufijskim redovima. Ja vam kazem 
da je ovo vrijeme cuvanja yjere, a ne 
sufijskog reda, jer mnogo je onih koji ce u 
Dzennnet uci bez sufijskog reda, ali u 
Dzennet niko nece uci bez vjere." 

* Drugom prilikom je rekao: "Kunem 
se Allahom da cu sav svoj zivot posvetiti 
Kur' anu, ma koliko bilo prljavo lukavstvo 
britanskog ministra" - misleci pod time na 
britanskog ministra kolonija Gladstona 
(William Ewart, 1809.-1898.), koji je 
svojevremeno izjavio: "Sve dok muslimani 
u svojim rukama drze Kur'an, oni ce nam 
stajati na putu. Zato ga moramo izbaciti iz 
njihova zivota." 

- On je, takoder, rekao: "Kada bih 
imao hiljadu zivota, ne bih se nimalo 
dvoumio da ih sve zrtvujem radi samo jedne 
istine Islama, jer ja za vjeru priznajem samo 
Islam. Kazem vam da se nalazim pred 
berzahom {al-barzalj) koga vi nazivate 
zatvorom (as-sign), iscekujuci voz koji ce 
me povesti u Dzennet." 

Takoder su njegove rijeci: "Kao sto 
dostojanstvenom starcu ne dolikuje da se 
presvuce u odoru plesaca, tako ni Istanbulu 
ne dolikuje da se presvuce u odoru evropske 
kulture i morala." 



250 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



Poglavlje 6 



* Glavne optuzbe koje su prilikom 
sudenja Bedl'u-z-Zemanu upucivane, uglavnom 
se mogu svesti na: 

optuzbe za rad na rusenju sekula- 
ristickog poretka drzave i kemalisticke 
revolucije (at-tawra al-kama/iyya)*, 

- optuzbe za podsticanje vjerskog duha 
u Turskoj, 

optuzbe za ^ormiranje tajne organizacije 
(gam 'iyya sirriyyif\ 

- optuzbe za napade na Mustafu 
Kemala Ataturka. 

Medutim, on se od svih ovih optuzbi 
uvijek znao krajnje vjesto i argumentirano 
odbraniti tako da su se ona pretvarala u 
svojevrsno propagiranje njegovih ideja i 
pridobijanje jos veceg broja prjstaliea. 

* Osnivac ovoga pokreta svu svoju 
aktivnost usredsredio j e na borbu protiv sve 
jaceg vala sekularizma koji se ogledao u: 

- rusenju Osmanskog hilafeta (al-Mafa 
al- 'utmaniyya)* , 

- ukidanju islamskog vjerozakona (as- 
sari'a al-islamiyya)* i uvodenju svjetovnih 
zakona (al-qawanm al-wad'iyya)* , konkretnije 
svicarskog zakona, 

ukidanju vjeronauke (at-ta'lim ad- 
dmi), 

- zabrani pisanja arapskim pismom i 
uvodenju latinice kao obaveznog pisma, 

- ukidanju ezana na arapskom i uvodenju 
njegova ucenja na turskom jeziku, 

uvodenju turanijske teorije (an- 
nazariyya at-turaniyyi) po kojoj su Turci 
korijen svih civilizacija, 

- uvodenju obaveznog nosenja sesira 
za muskarce, 

- uvodenju nedjelje kao neradnog dana 
u sedmici, umjesto ranijeg petka, 

zabrani nosenja crnog dzubeta i 
bijele anmedije, svima osim yjerskim 
sluzbenicima, 

- prevodenju Kur'ana na turski jezik 
1 350 1931 . godine; i njegovom rasturanju po 
svim dzamijama, ' 



zabrani proslave Ramazanskog i 
Kurban-bajrama, 

- ukidanju hidzretskog kalendara i 
uvodenju promjena u nasljednom pra\Ti, 

okretanju prema zapadnoj kulturi i 
oponasanju njenih obicaja i tradicije i 

gusenju islamskog vjerovanja, opce- 
nito kod svih ljudi, a narocito medu 
omladinom. 

* Pripadnici ovoga pokreta koje 
sacinjava uglavnom omladina, odlikuju se 
izvanrednom cistocom i cestitoscu. To je 
ona cestita omladina koja se cvrsto drzi 
svoje vjere, u vrijeme dok se na sve strane 
sire svakojaki izazovi, smutnje i moralna 
izopacenost. 

Ovome pokretu se zamjera: 

Sto nije uspio na sirokoj platformi 
organizirati muslimane i suprotstaviti se 
zidovskom lukavstvu koje se u to doba bilo 
uvuklo u gotovo sve pore politickog zivota i 
koje je bilo usmjereno protiv Islama i 
muslimana. Ipak, mora se priznati da 
okolnosti u kojima se ovaj pokret pojavio 
objektivno nisu dozvoljavale da se on pojavi 
u drugacijem obliku nego sto se pojavio. 

Sto j e Bedi'u-z-Zemanovo ucesce u 
formiranju Drustva za islamsko jedinstvo 
{Gam 'iyya al-ittihad al-muhammadi) u 
koaliciji sa drugim pokretima bila brzopleta 
i nepromisljena reakcija. To drustvo se, 
naime, ubrzo raspalo, nakon cega su Unio- 
nisti {al-ittihadiyyun)* sav gnjev, spletke i 
zavjeru okrenuli protiv njega i njegovog 
pokreta. 

Sto su pokretovo nebavljenje poli- 
tikom sve od 1921. godine i Se'id en- 
Nursijeva deviza "Utjecem se Allahu od 
sejtana i politike!" negativno utjecali na 
njegove pristalice, od kojih su neki kao zrtva 
pali u zagrljaj sekularistickih partija (ahzab 
'ilmaniyya)* 

Sto j e njegov lider (as-sayh) odbio 
pruziti pomoc Sejhu Se'idu el-Kurdiju koji 
je 1925. godine, stajuci na stranu svrgnutog 
hilafeta (al-Mafa)*, digao ustanak protiv 
Mustafe Kemala Ataturka, tokom kojeg je u 



251 



Poglavlje 6 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



oblasti Dijarbekira sa Kemalistima doslo do 
nekoliko zestokih bitaka koje su odnijele na 
hiljade muslimanskih zivota. 

Ovakav stav pokret j e zauzeo 
prvenstveno na osnovu osnivaceve ideje o 
potrebi borbe, prvo, sa samim sobom 
{gihad an-nafs)*, pa tek onda pozivu na 
prosvjecivanju ideja. Rukovoden takvim 
shvacanjem, pokret se zalagao za ciscenje 
srca i neulazenje u unutrasnje sukobe sa 
muslimanima koji imaju drugacije 
misljenje, bez obzira na to da li se radi o 
onima koji vladaju ili onima nad kojima 
se vlada. Prema tome, ovaj pokret se 
zalagao za mirno propagiranje vjere i 
postepeni napredak, dok j e otvorenu 
oruzanu borbu na Bozijem putu {al-gihad 
al-musallatif odobravao samo protiv vanjskog 
neprijatelja, nevjernika i otpadnika od 
vjere. 

- Kod nekih pripadnika nursijskog 
pokreta u posljednje vrijeme je sve vise 
izrazen osjecaj izoliranosti i superiornosti, 
sto im suzava mogucnost upliva u slojeve 
sirokih narodnih masa, te njihovog okupljanja 
i osvjescivanja. 

* Poslije osnivaceve smrti, ovaj pokret 
se raspao na tri medusobno suprotstavljene 
frakcije i to: 

Jednu koja se prikljucila Partiji spasa 
{Hizb as-saiama)*, 

- Drugu koja je ostala neutralna i 

Trecu koja je, pokazujuci otvoreno 
neprijateljstvo prema Partiji spasa {Hizb as- 
salama), odnosno kasnijoj Partiji blagostanja 
{Hizb ar-rafah), usia u koaliciju sa Strankom 
pravde {Hizb al-'adala) koju predvodi 
Sulejman Demirel. Ova posljednja uziva 
svakojaku podrsku i pomoc. Postoji pokusaj 
i siroka zavjera na rusenju ideja pristalica 
ovoga pokreta, narocito medu omladinom. 
U tom smislu posebno j e aktivno drustvo 
koje sebe naziva "Mladoazijcima" {Yeni 
Asiyacilaf) s a svojim listom Yeni Asiya koji 
zajedno sa listom Yeni nesil uporno rade na 
diskreditiranju Partije spasa {Hizb as- 
salama), odnosno Partije blagostanja {Hizb 
ar-rafah) i njenog lidera Nedzmuddina 
Erbakana. 



Akaidski i idejni korijeni: 

- Pokret Nur (nursija) je jedan od onih 
islamskih pokreta koji je nastao u krilu 
sljedbenika tradicije {ahl as-sunna) sa 
maturidijskom skolom vjerovanja {'ala al- 
'aqida al-maturidiyya) i idejama o obnovi 
Osmanskog hilafeta {al-Mafa al-islamiyya) 
u Turskoj. 

- Buduci da pokret slijedi put islamskog 
odgoja {tarlq at-tarbiya) i ocuvanja vjere, on 
u nekim svojim elementima podsjeca na 
sufijski red. 

- Neki ovaj pokret nazivaju i "Jusu- 
fovom skolom" {al-madrasa al-yusufiyya) 
zeleci time istaci da su zbog svojih ideja 
njegovi sljedbenici cesto bili izlagani 
progonima, hapsenjima i svakojakim 
mucenjima i da na nepravdu i nasilje 
nikada nisu odgovarali silom, nego 
argumentima, trezvenoscu i strpljivim 
podnosenjem. 

Rasirenost i centri utjecaja: 

Pokret nursija prvo se pojavio u 
kurdskoj oblasti u istocnoj Anadoliji, odakle 
se kasnije prosirio u okolini Erzuruma i 
Sparte, a potom i u samom Istanbulu. 

- Kasnije se ovaj pokret prosirio u 
cijeloj Turskoj i jednostavno pomeo sve 
ostale organizacije i pokrete toga vremena. 

- Na vrhuncu svoje moci, ovaj pokret 
je bio toliko masovan da je brojao preko 
milion clanova od kojih su mnogi svoj zivot 
posvetili prepisivanju i rasturanju Nursijevih 
poslanica. Narocito su u ovome bile aktivne 
djevojke. 

- Danas ovaj pokret ima svoje 
sljedbenike u Pakistanu i Indiji, kao i u 
Americi, narocito medu turskim studentima, 
simpatizerima ove skole. 

Bibliografi] a: 

BadV az-Zaman - Nazra 'amma 'an 
hayatihl wa atarihi - Mustafa ZakI 'Asur; an-Nursi 
- hayatuhu wa ba 'd atarihi - dr. Muhammad 
Sa'id Ramadan al-Buti; Gawanib gayr ma 'rufa 
min hayat Sa 7d an-Nursi- al-ustad Nagmuddin 
Sahln; al-Mawsu'a al-harakiyya - fi guz'ayni, 



252 



POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA 



Poglavlje 6 



FathT Yakin, Dar al-Basir - 'Amman, al-Urdun, 
1403/1983.; al-'Umaniyya wa ataruha 'ala al- 
awda' al-islamiyya fi Turkiya - 'Abdulkarim 
Mashadani, Mansurat al-Maktaba ad-duwaliyya bi ar- 
Riyad, Maktaba al-Hafiqayn bi Dimasq, at-tab'a al- 
ula, 1403/1983.; al-Haraka al-islamiyya al- 
hadlta fi Turkiya - Mustafa Muhammad, Tubi'a bi 
Almaniya al-garbiyya, at-tab'a al-ula, 1404/1984.; 
al-Matnawi al-'arabi an-Nuri - li an-Nursi, 
Targama: ad-Duktur Muhammad 'Abdussalam 
Kafaff ma' as-sarh wa ad-dirasa, al-Maktaba al- 
'asriyya, Bayrut, 1966.; Magalla al-Umma - 
Maqal 'an BadT' az-Zaman an-NursT, bi qalam ad- 
Duktur 'Imaduddln Halil, 'adad du al-higga, 

1405/1985.; ar-Ragul as-sanam 

Ataturk - Ta'llf: Dabit Turki Sabiq, 
'Abdullah' Abdurrahman, Mu'assasa 
Bayrut, as-Sarika al-muttahida, at-tab'a 
1398/1987.; Qama as-§ayh Sa'Id bi ta'llf aktar min 
130 risala yu'aligu fiha muhtalaf al-muskilat ad- 
diniyya wa qr-riihiyya wa an-nafsiyya wa al-'aqliyya 
intilaqan min al-Qur'an wa tafsirih, wa qad qama al- 
ustad Ihsan Qasim Islah! bi targama 'adad min hadihi 



Kamal 

Targama: 
ar-Risala, 

at-taniya, 



ar-rasa'il ila al-luga al-'arabiyya minha: I) Qutfif 
azahir an-Nur- Matba'a al-'AnL Bagdad, 1983.; 
2) al-Hasr - Dar al-Kitab, Bagdad, 1983.; 3) al- 
Aya al-kubra - Matba'a al-'Ani, Bagdad, 1983.; 
4) al-Insan wa al-Tman - Dar al-I'tisam, al- 
Qahira, 1983.; 5) Haqa"iq al-iman - Matba'a al- 
'Ani, Bagdad, 1984.; 6) Zahra an-Nur- Matba'a 
al-'Ani, Bagdad, 1984.; 7) al-Mala'ika - Matba'a 
az-Zahra', al-Mawsil, 1984.; 8) as-Sukr- Maktaba 
al-Quds, Bagdad, 1984.; 9) as-Suyuh - Matba'a 
az-Zahra', al-Mawsil, 1984.; 10) al-Iman wa 
takamul al-insan - Maktaba al-Quds, Bagdad, 
1984.; Wa li as-Sayh Sa'Id an-Nursi kadalika: 1) 
Isarat al-i'gaz f! mazann al-magaz - wa huwa 
awwal mu'allaf lahu bi al-luga al-'arabiyya; 2) as- 

Saygal al- islami, 3) at-Tafkfr al-iman f, 4) Du 
al-fiqqar, 5) Ra 'id as-sabab; 6) al-Hutba as- 
Samiyya; 7) al-Hutuwat as-sitt, (yatahaddatu 

fihi 'an mu'amarat al-Ingliz wa dasa'isihim wa qad 
ashama hada al-kitab fi is'al at-tawra fi an-nufus 
didda al-Ingliz mimma 'aggala bi tardihim). 



253 



Poglavlje 7 



EKSTREMISTICKI POKRETI 



EKSTREMISTICKI POKRETI 



*Uvod * Pokret at-Takfir wa al-higra 



Uvod 

Islam je vjera nastavka zivota sa svim 
nedacama koje zivot sa sobom nosi u 
iscekivanju ostvarenja najuzvisenijih ideja i 
ideala. To je vjera nade u cisto vjerovanje 
(al-'aqida as-safiya) i mogucnost izgradnje 
plemenitosti covjeka, vjera srednjeg puta, 
vjera istinskog sjedinjenja materijalnog i 
duhovnog, ideala i realnosti, ciljeva i sredstava 
za njihovo ostvarenje. To je vjera ravnoteze, 
bez ikakva ekstremizma (guluww)*, pretjerane 
strogosti (at-tasaddud) i cjepidlacenja u tako 
sirokoj tolerantnosti svoga ucenja. Kao sto 
j e Islam sredisnji put u poredenju s a dmgim 
vjerama, tako su i sljedbenici sunneta i 
dzem'ata (ahl-as-sunna wa al-gama'a) na 
sredisnjem putu u odnosu na postojece 
frakcije ovoga Ummeta. Allahova vjera 
zastupa sredisnji put izmedu dvije krajnosti; 
onih koji u njoj pretjeruju i onih koji se od 
nje otuduju. Sredisnji put sljedbenika 
sunneta (wasatiyya ahl as-sunna)* ogleda s e 
kako u ovome, tako i u drugim pitanjima 
vjere (sa'ir abwab ad-din)*: izvorima iz kojih 
crpe svoje ucenje, vjerovanju, vladanju, 
moralu (al-ahlaq)* i nacinu prakticiranja (al- 
minhag). Ovakav sredisnji put sljedbenici 
sunneta (ahl as-sunna)* postigli su zahvaljujuci 
svojoj posvecenosti stjecanju i njegovanju 
znanja, razboritosti u vjeri, s jedne, i 
pravednosti prema drugima, sa druge strane. 

Pretjerivanje i prelazenje u vjeri 
dozvoljene granice jedan je od vidova 
devijacija koje su se javljale i jos uvijek 
javljaju u pojedinim muslimanskim grupama 
koje se okrecu prema jednoj te istoj Kibli. 
Uzroci za ovakvo pretjerivanje {hada al- 
guluww)* leze u: 

- Nepoznavanju AUahove vjere, povo- 
denju za sumnjivim stvarima i nerazumije- 
vanju teksta izvora vjerozakona, 



- Potcjenjivanju nacina na koji su prve 
generacije muslimana shvacale i razumi- 
jevale vjeru i odbacivanje njihova nacina 
shvacanja i razumijevanja i 

Otudenosti od vjere i prihvacanju 
ekstremnih utjecaja sa strane. 

Pojava ekstremizma i ekstremista po 
Islam i muslimane je imala kobne posljedice. 
Zato je bilo neophodno da ova enciklopedija 
muslimanskoj omladini skrene paznju na 
najpoznatije ekstremisticke pokrete kako bi 
svaki musliman sam sebi trasirao sredisnji 
put pod okriljem islamskog vjerozakona bez 
ikakva pretjerivanja i upustanja u bilo koju 
krajnost. 

37. Muslimanski pokret At-takfir wa 
al-higra 

Definicija: 

* Muslimanski dzem'at (Gama' a al- 
muslimin), kako sami sebe nazivaju njegovi 
sljedbenici, ili pokret at-Takfir wa al-higra 
kako ga nazivaju sredstva informiranja, je 
jedan od onih ekstremistickih islamskih 
pokreta koji olahko proglasavaju nevjemikom 
(at-takfir)* svakog grijesnika koji je krenuo 
stopama haridzija (al-hawarig). On je 
prvobitno nastao medu islamistima u 
egipatskim zatvorima. Nakon njihova 
izlaska iz zatvora, ideje pokreta su se 
iskristalizirale i prenijele na brojne 
simpatizere u juznom Egiptu i studente na 
egipatskim univerzitetima. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Ideje i ucenja Muslimanskog dzem'ata 
(Gama' a al-muslimin), poznatog u sredstvima 
informiranja pod nazivom pokret at-Takfir 
wa al-higra nastale su i razvile se u 
egipatskim zatvorima, narocito nakon vala 



254 



EKSTREMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 7 



hapsenja 1965. godine, kada su po naredenju 
tadasnjeg egipatskog vladara, Dzemala 
'Abdunnasira pogubljeni Sejjid Kutb i neki 
njegovi istomisljenici. 

* Mnogi islamisti u egipatskim zatvo- 
rima bili su, naime, u to doba izlozeni takvoj 
torturi i mucenjima od cijeg se samog 
spomena jezi koza i strepi tijelo. Pred 
njihovim ocima, usljed mucenja, kao sehidi 
su pali mnogi njihovi drugovi, a da na njih 
ogrezli silnici nisu obracali nikakvu paznju. 
U ovako uzasnim uvjetima rodila se i naisla 
na pogodno tlo ideja o proglasenju nevjernikom 
(at-takfii)* svakoga ko sluzi rezimu. 

* Godine 1967., visoki rankcioneri 
snaga sigurnosti (rigal al-amri) zatra&li su 
od svih zatvorenika-islamista da izraze 
lojalnost i podrsku tadasnjem predsjedniku 
drzave, Dzemalu 'Abdunnasiru, usljed eega 
je medu zatvorenicima doslo do podjele na 
nekoliko grupa: 

- Jedna grupa koja se predstavljala da 
govori u ime svih islamista, u zelji da se sto 
prije oslobode zatvora i vrate na posao, 
odmah se odazvala na poziv i objerucke 
podrzala predsjednika i njegov rezim. Medu 
ovom grupom bilo je dosta dousnika za koje 
je ustanovljeno da u islamskom pokretu 
predstavljaju petu kolonu, kao i onih koji u 
pravom smislu rijeci nisu bili dousnici nego 
politicari koji su se, u zelji da se domognu 
polozaja, ukljucili u ovaj pokret. 

Druga grupa, kojoj je pripadala 
ogromna vecina zatvorenika, pribjegla je 
sutnji tako da poziv nisu ni odbili ni 
prihvatili, pod izgovorom da su pod 
prisilom. 

Treca grupa koju je sacinjavala 
manja grupa mladih Ijudi, kategoricki je 
odbila ponudu od strane vlasti i proglasila 
nevjernikom i otpadnikom od vjere ne samo 
predsjednika drzave, nego i sve svoje 
dojucerasnje kolege koji su podrzali vlast 
kao i sve one koji ih ne smatraju 
nevjernicima. Po njima, cijelo drustvo je 
ispalo nevjernicko, jer podrzava postojecu 
vlast. pa od njega kao takvog ne moze biti 
valjan ni post ni namaz. Voda ove grupe i 
arhitekta njenih ideja bio je Sejh 'Ali 
Isma'il. 



Medu najznacajnije licnosti ovoga 
pokreta spadaju: 

* Sejh 'Ali Isma'il, voda ove grupe 
mladih zatvorenika. Svrsenik je al-Azhera i 
brat Sejha ' Abdulfettaha Isma'lla, jednog od 
sesterice zatvorenika koji su pogubljeni 
zajedno sa Sejjidom Kutbom. Sejh 'Ali je 
idejni tvorac nacela ucenja ovoga pokreta 
koji se ogledaju u izbjegavanju i drzanju 
nevjernicima {al-'uzla wa at-takfir) svojih 
neistomisljenika. Svoje ucenje Sejh 'Ali je 
izgradio pod utjecajem haridzijskih ideja 
(muta 'attiran bi afkar al-hawarig)* i dao im 
serijatski okvir i to tako kao da je strogo 
zasnovano na ucenju Kur'ana i praksi 
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve 
sellem, u njegova dva perioda: mekkanskom 
i medinskom. Medutim, on se kasnije 
povukao i sam se odrekao od ovih ideja koje 
je u pocetku zagovarao. 

- Sukri Ahmed Mustafa (EbU Sa'd), 
roden u selu el-Havatika u okrugu Asjut, 
1942. godine. Kao jedan je od mladih 
clanova pokreta Muslimanske brace, 
uhapsen je 1965. godine zbog pripadnosti 
spomenutom pokretu. U vrijeme hapsenja 
nije imao ni pune dvadeset i tri godine 
starosti. 

- Vodenje pokreta j e preuzeo u 
zatvoru, nakon sto se njegov bivsi lider Sejh 
'Ali 'Abduhu Isma'il pokajao i odrekao 
prvobitnih ideja. Iz zatvora j e pusten 1971. 
godine, nakon sto j e stekao diplomu 
poljoprivrednog fakulteta. Medutim, cim je 
izasao na slobodu, poceo je raditi na 
formiranju i organiziranju ovoga pokreta. U 
tom smislu, od strane njegovih sljedbenika 
data mu j e zakletva na yjernost kao vladaru 
pravovjernih {amiran H al-mu'minin) i lideru 
muslimanskog dzem'ata kako su sebe 
nazivali. Istovremeno, on je za sve okruge i 
oblasti odredio namjesnike (al-umara) i u 
Kairu, Aleksandriji, Dzizi i nekim istoc"nim 
okruzima poceo iznajmljivati brojne stanove 
koji su sluzili kao tajna sjedista ovog 
pokreta. 

U mjesecu septembru 1973. godine, 
on je clanovima svoga pokreta naredio da se 
povuku u brdovite predjele i utociste potraze 
u pecinama u okrugu Ebu Karkas u oblasti 



255 



Poglavlje 7 



EKSTREMISTICKI POKRETI 



al-Minya, nakon sto su prethodno prodali 
svoju imovinu i opskrbili se potrebnim 
namirnicama i hladnim oruzjem, primjenjujuci 
tako u praksi svoje shvacanje ideje hidzre 
{al-higrif. 

- Dana 26. oktobra 1973. godine, 
posumnjavsi u njihove namjere, snage 
egipatske sluzbe sigurnosti su ih pohapsile i 
izvele pred sud po optuzbi br. 618 iz 1973. 
godine podnesene od strane drzavne 
sigurnosti. 

Dana 21. aprila 1974. godine, poslije 
oktobarskog rata 1973. godine, izdana je 
opca odluka o pomilovanju Mustafe Sukrije 
i njegove grupe. Medutirn, on j e i ovaj put 
nastavio svoje djelovanje, samo jos 
intezivnije i agresivnije nego prije. Radeci 
na omasovljenju baze svoga pokreta i 
reorganiziranju njegovih redova, on je za 
ovaj pokret uspio pridobiti nove clanove iz 
gotovo svih okruga u Egiptu. Uz to, neke od 
svojih grupa poslao je van zemlje radi 
sakupljanja finansijske pomoci, sto mu j e 
omogucilo da se njihove ideje prosire i u 
nekim drugim zemljama. 

Sukri Mustafa je za svoje sljedbenike 
osigurao puno radno okruzenje, tako sto ih 
j e maksimalno angazirao na propagiranju 
ideja pokreta i zaokupio radom, obavljanjem 
namaza i studijem, cime ih je izolirao od 
drustva. Svaki od clanova u svim svojim 
potrebama, oslanjao se iskljucivo na kolege 
unutar pokreta. Svako ko bi skretao sa ovog 
kursa bio je fizicki kaznjavan, a u slucaju da 
bi neko napustio pokret, bio bi automatski 
smatran nevjernikom, jer je cijelo drustvo 
van ovoga pokreta smatrano nevjernickim. 
Svako ko bi se usudio na takvo nesto bio bi 
pracen i na kraju fizicki likvidiran. 

Iako je Sukri Mustafa sve svoje 
odluke donosio samovoljno, nije mu 
nedostajala ni slijepa pokornost njegovih 
sljedbenika, buduci da su zakletvu na 
vjernost ( 'aqd a/-bay'a)* svi novi clanovi 
davali njemu licno prilikom njihovog 
primanja u pokret. 

Opcepoznata je cinjenica da je prema 
clanovima ovoga pokreta od strane egipatskih 
vlasti krajnje surovo postupano, narocito 
poslije atentata na Sejha Muhammeda 



Husejna ez-Zehebija, bivseg egipatskog 
ministra vakufa. Poslije zestokih sukoba 
izmedu clanova ovoga pokreta i egipatskih 
vlasti, vise stotina njih je bilo uhapseno i 
izvedeno pred sud na osnovu optuznice br. 6 
od 1977. godine. Na osnovu spomenute 
optuznice pet voda ovoga pokreta, na celu sa 
Sukri Mustafom i Mahirom 'Abdul'azizom 
Bekrijem je osudeno na smrt, a ostali 
clanovi na kaznu zatvorom u razlicitom 
trajanju. 

Smrtna kazna nad Sukri Mustafom i 
njegovim drugovima izvrsena je 30. marta 
1978. godine, uoci Sadatove posjete 
Jerusalimu. 

Poslije pretrpjelih zestokih udaraca, 
ovaj pokret se potpuno povukao u ilegalu i 
tako nastavio djelovati sve do danas. 
Medutirn, zahvaljujuci sve jacem valu zrele 
islamske svijesti pobornika programa 
vjerovanja i rada (al-manliag)* prvih 
generacija muslimana (as-salaf)*, njihovim 
dijalozima i otvorenim raspravama s a 
pripadnicima ovoga pokreta kako u 
zatvorima tako i van zatvora, ovaj pokret 
vise nema neku znacajniju ulogu, jer su se 
mnogi od njegovih clanova pokajali i 
odrekli ovoga pokreta. 

* Mahir 'Abdul' aziz Zinati, Ebu 
'Abdullah, sestric Sukri Mustafe i njegov 
zamjenik u vodenju pokreta u Egiptu. Jedno 
vrijeme j e ispred pokreta bio zaduzen za 
poslove sa javnoscu. Pogubljen je zajedno 
sa Sukrijem pod optuzbom br. 6 od 1977. 
godine za izvodenje atentata na Sejha 
Muhammeda Husejna ez-Zehebija. Napisao 
je djelo pod naslovom al-Higra. 

Ideje i ubjedenja: 

* Drzanje svojih neistomisljenika 
nevjernicima {at-takf&f je osnovni elemenat 
ucenja ovoga pokreta. 

- Njegovi sljedbenici, naime, za 
nevjernika drze svakoga ko pocini bilo koji 
veliki (kablraf grijeh, na tome ustraje i 
zbog toga se ne pokaje. Oni, takoder, 
nevjernicima smatraju sve vladare koji u 
potpuno sti ne vladaju i ne sude tacno po 
onome sto je Allah objavio. Isto tako, oni 
nevjernicima, bez razlike, smatraju i sve 



256 



EKSTREMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 7 



podanike takvih vladara, zato sto su se 
pomirili i pristali da im oni budu vladari. Sto 
se, pak, tice islamskih ucenjaka (al- 'ulama'), 
oni ih smatraju nevjernicima zato sto ove 
ne smatraju nevjernicima. Konacno, oni 
smatraju nevjernikom i svakoga onoga 
kome se ponudi da prihvati njihove ideje, pa 
ih; ili ne prihvati, ili ih prihvati, a ne 
pristane se ukljuciti u njihov pokret i dati 
zakletvu na vjernost njihovom vodi. Sto se, 
pak, tice onoga koji prihvati ideje njihova 
pokreta i u njega se ukljuci, pa ga poslije 
napusti, takvoga smatraju otpadnikom od 
vjere ciju je krv halal proliti. Po njihovu 
misljenju, svi drugi islamski pokreti koji 
cuju za njihovo ucenje, pa ga odbiju 
prihvatiti i dati zakletvu na vjernost 
njihovom vodi su nevjernicki i od vjere 
otpadnicki pokreti {fa hiya kafira mariqa 
minad-dln)*. 

Svakoga ko drzi do misljenja imama 
pravnih skola (aqwal al-a'imma), do 
konsenzusa (aJ-igma 1 )* islamskih ucenjaka 
pa cak i jednoglasnog misljenja ashaba ili 
analogije (aJ-giyas)*, ili do viseg interesa 
(al-maslaha al-mursala)* , ili od vise rjesenja 
do onog koje je najbolje ili najmanje zlo 
(al-istihsari)* itd., oni smatraju nevjernikom 
i viseboscem. 

Po njihovom misljenju, sva historija 
Islama poslije cetvrtog stoljeca po Hidzri je 
cisto nevjerstvo (Jcufr)* i neznabostvo 
(gahiliyyaf \ jer kao takva predstavlja 
robovanje idolu slijepog oponasanja (// 
taqdisiha li sanam at-taqlid)* mimo Allaha. 
Prema tome, musliman je, po njima, duzan 
vjerske propise uzimati na osnovu nepo- 
bitnih argumenata i apsolutno ni po kom 
vjerskom pitanju (fi ayy amr min umur ad- 
dZri)* nije mu dozvoljeno povoditi se za 
tudim misljenjem, ma o kome se radilo. 

- Rijeci i postupci ashaba, makar se 
radilo i o nekom od cetverice pravednih 
vladara (al-hulafa' ar-rasidun), po njima 
nisu u vjeri valjan dokaz (hugga). 

* Drugi osnovni elemenat ucenja ovoga 
pokreta je povucenost (al-higra)* pod kojom 
se podrazumijeva potpuno izbjegavanje i 
povlacenje od neznabozackog drustva (aJ- 
muetama' al-gahilt). Po njihovom misljenju, 



sva danasnja drustva su neznabozacka i kao 
takva ih treba izbjegavati. Pod navedenom 
povucenosti od svijeta oni podrazumijevaju 
kako povucenost u prostoru tako i u 
osjecanjima, tj. zivot zajednice u takvom 
okruzenju u kome bi se, po njihovom 
misljenju, provodio istinski islamski zivot, 
onakav kakav j e prozivljavao Allahov 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i 
njegovi casni drugovi u mekkanskom 
periodu. 

- U sadasnjoj fazi islamske slabosti 
muslimani su, po njima, u cilju jacanja 
odanosti Islamu iskljucivo kroz muslimanski 
pokret, tj. Pokret at-Takfir wa al-higra duzni 
zivjeti s osjecajem odvojenosti od drugih i 
ne upustati se u borbu na Bozijem putu (wa 
an yakuffu 'an al-gihadf sve dok za takvo 
nesto ne steknu potrebnu snagu. 

* Po njima, sva dosadasnja historija 
Islama nema nikakvu vrijednost, jer historija 
nije nista drugo do kazivanje lijepih prica 
i jer je kao takvo kur'ansko kazivanje 
najljepse. 

* Isto tako, po njima, misljenja 
islamskih ucenjaka, kao ni vecina islamskih 
djela iz oblasti tefsira i akaida nemaju 
nikakvu vrijednost, jer su islamski ucenjaci, 
ukljucujuci i one najpoznatije - kako ranije, 
tako i kasnije - po njihovom misljenju, svi 
redom, bili otpadnici od Islama (murtaddun 

'an al- islam). 

* Oni tvrde da kao valjan argumenat 
prihvacaju samo tekst Kur'ana i Sunneta. 
Medutim, i oni poput drugih sljedbenika 
inovatorskih ideja kao polaziste prvo 
uzimaju svoje shvacanje pa tek onda u tom 
smislu tumace kur'anske rijeci. Sto se, pak, 
tice sunneta, oni ga prihvacaju samo u onoj 
mjeri u kojoj ga je moguce protumaciti u 
duhu njihova shvacanja, a ukoliko to nije 
moguce, onda ga; ili tumace u prenesenom 
znacenju, ili kao dokaz odbacuju. 

* Pripadnici ovoga pokreta zbog 
krivog razumijevanja hadisa: "Mi smo 
nepismen narod" (Nahnu umma ummiyya) 
snazno zagovaraju nepismenost muslimana. 
U tom smislu oni pozivaju na napustanje 
fakulteta i zabranjuju upis na visoke i 



257 



Poglavlje7 



ekstremistiCki pokreti 



srednje skole kako islamske tako i 
neislaraske tvrdeci da su to davolje ustanove 
{mu'assasat at-tagUt)* i stavljajuci ih u istu 
razinu sa dzamijama podignutim u cilju 
ubacivanja razdora medu muslimanima 
(masagid ad-diraf) . 

U tom smislu, oni sve akcije na 
iskorjenjivanju nepismenosti nazivaju 
zidovskim idejama, kako bi se kroz njih, 
umjesto izucavanja Islama, ljudi naveli na 
bavljenje nevjernickim znanostima. Zato je, 
po njima, pravo znanje jedino ono koje se 
izucava na kursevima koje organizira njihov 
pokret. 

* Pripadnici ovoga pokreta pozivaju na 
neklanjanje dzume i drugih namaza u 
dzamiji, jer su - po njihovom shvacanju - 
sve dzamije podignute radi ubacivanja 
razdora u muslimanskim redovima i jer su 
njihovi imami nevjernici, osim Setiri 
dzamije: Mesdzidu-1-harama u Mekki, 
Poslanikove dzamije u Medini, dzamije 
Kuba u Medini i Mesdzidu-1-Aksaa u 
Jerusaiimu. Oni ne klanjaju, cak ni u ove 
cetiri dzamije, osim ako je u njima imam 
neko izmedu njih. 

* Oni rvrde da je njihov lider (al-amff) 
Sukri Mustafa ocekivani Mehdija ovoga 
Ummeta i da ce preko njegovog pokreta 
Uzviseni Allah dati da Islam nadjaca sve 
druge vjere (zuhur al-islam 'ala gamV al- 
adyan)* i tako se ostvariti ono sto se nije 
ostvarilo ni preko Muhammeda, sallallahu 
alejhi ve sellem. 

Prema tome, stvarna uloga ovoga 
pokreta doci ce do izrazaja tek nakon 
razaranja Zemlje i svega sto j e na njoj u 
svjetskom ratu izmedu Sjedinjenih 
Americkih Drzava i Sovjetskog saveza 
usljed koga ce se istrositi sve zalihe 
modernog naoruzanja kao sto su rakete, 
avioni i si. i ponovo preci na klasicnu borbu 
kakva je bila u proslosti, pri cemu ce covjek 
na covjeka ici sa starinskim vrstama oruzja 
kao sto su: sablje, macevi, koplja, lukovi itd. 

* Lideri ovoga pokreta tvrde da su 
dospjeli do polozaja imama {daraga al- 
imama) i apsolutnog idztihada (al-igtihad al- 



mutlad)*, te da se kao takvi imaju pravo ne 
slagati sa ostalim imamima i njihovim 
jednoglasnim misljenjem, kako sa onima iz 
ranijih, tako ni sa onima iz kasnijih 
generacija. 

- Najpoznatija knjiga u kojoj su 
razotkrivene tajne njihovog ucenja i vjero- 
vanja je knjiga pod naslovom DikrayatTma ' 
gama' a al-muslimm - tj. at-takfiir wa al-higra 
od 'Abdurrahmana Ebu el-Hajra, jednog od 
bivsih clanova koji je ovaj pokret kasnije 
napustio. 

Akaidski i idejni korijeni: 

Problem drzanja muslimana nevjernikom 
je veoma star. On u historiji islamske misli 
seze do vremena pojave haridzija (al- 
hawar/a)* i kao takav je ostavio duboke 
tragove na brojne generacije kako na 
spoznajnom tako i u prakticnom smislu. Do 
ponovnog budenja ove pojave doslo je 
usljed nekoliko faktora koje islamski ucenjaci 
u najkracim crtama svode na: 

- Rasirenost nereda (al-fasad), pokva- 
renosti (al-fisq) i nevjerstva {al-ilhadf u 
islamskom drustvu protiv kojih se niko ne 
bori, niti od strane vlasti, niti od strane 
islamskog drustva skrsenog pod nogama 
tirana i silnika, 

- Gusenje islamskih reformistickih 
pokreta (al-harakat al-islamiyya al-islahiyya)* 
od strane muslimanskih vladara i punjenje 
zatvora islamskim aktivistima uz upotrebu 
najrazlicitijih vrsta torture i psovki prepunih 
rijeci nevjerstva (ma' talaffuz bi alfaz al- 
kufr)* kojima se sluze mucitelji i zatvorsko 
osoblje, 

- Pojavu i sirenje pojedinih islamskih 
knjiga napisanih u ovako surovim okol- 
nostima, u kojima je posijana klica progla- 
savanja neistomisljenika nevjernicima (at- 
takfir), preuzimanju tih ideja i njihovom 
njegovanju u krilu pokreta at-Takffr wa al- 
higra, te odgajanju njegovih sljedbenika u 
duhu ekstremizma i nasilja (al-guluww wa 
al-'unr)*. 

Glavni uzrok za sve gore navedeno su: 
nerazumijevanje sustine vjere (haqfqa ad- 
dlti)*, povrsno shvacanje tekstova njenih 



258 



EKSTREMISTICKI POKRETI 



Poglavlje 7 



izvora, pretjerivanje u zabranama, brkanje u 
shvacanjima i razvodnjavanje ucenja i 
nacina djelovanja sljedbenika sunneta i 
dzem'ata (ahl as-sunna wa al-gama'a)* od 
strane lidera nekih islamskih pokreta. 
Ovome se, svakako, mogu dodati: 
povodenje za sumnjivim stvarima (al- 
mutasabihat), a izostavljanje onih koje su 
jasne i nedvosmislene (al-muhkamat) i 
nepoznavanje historije, stvarnosti, zakona 
odvijanja kosmosa i zivota, te nacina 
(manhag)* djelovanja sljedbenika sunneta i 
dzem'ata. 

Rasirenost: 

Ovaj pokret rasiren j e u vecini okruga u 
Egiptu, a narocito u oblasti juznog Egipta. 
Odatle se prosirio i u nekim drugim 
arapskim zemljama kao sto su: Jeraen, 
Jordan, Alzir itd. 

Iz navedenog se vidi: 

D a j e ovaj pokret j edan od onih 
ekstremistickih pokreta koji je ozivio hari- 
dzijske ideje {fikr al-hawarig)* o smatranju 
nevjerikom svakoga onoga ko pocini neki 
od velikih grijeha (kuil man irtakaba 
kabiratari)*, ustraje u njemu i za njega se ne 
pokaje, 

- Da ovaj pokret smatra nevjernicima 
apsolutno i bez izuzetka sve vladare, jer 
ne sude i ne vladaju po Allahovom 
vjerozakonu, 

- Da ovaj pokret smatra nevjernicima i 
apsolutno sve podanike koji odobravaju 
vlast ovakvih vladara, kao i islamske 
ucenjake, jer takve vladare ne smatraju 
nevjernicima, 

- Da je izolacija i izbjegavanje 
neistomisljenika drugi najvazniji elemenat 
ucenja ovoga pokreta, pod cim njegovi 
sljedbenici podrazumijevaju prostorno i 
duhovno izbjegavanje neznabozackog drustva 
(al-mugtama' al-gahilf), ukljucujuci tu i 
hramove neznabostva (ma'abid al-gahiliyya)* 
tj. dzamije, 

- Da se njegovi sljedbenici zadovo- 
Ijavaju sa minimalmm poimanjem ucenja 
Islam a. 



- Da je sasvim jasno da je ucenje 
ovoga pokreta u suprotnosti sa idejama i 
nacinom razumijevanja i prakticiranja 
Islama od strane sljedbenika sunneta i 
dzem'ata misljenja vecine islamskih 
ucenjaka (ah/ as-sunna wa al-gama*)*, 
narocito u pogledu izvora, dokaza, pitanja 
vjerovanja (al-unan) i neyjerovanja (al- 
kuB)* itd. 

Bibliografi ja: 

a) Kutub wa rasa 'U al-gama 'a (mahtotat 
gayr matbtt'). 1.) Risala al-hagiyyat - Sukri 
Mustafa (Aba Sa'd); 2.) Risala at-tawassumat - 
Sukri Mustafi (Abu Sa'd); 3.) Kitab al-hilafa - 
Sukri Mustafa (Abu Sa'd); 4.) Risala al-higra - 
Mahir al-Bakri (Abu 'Abdullah); 5.^ Risala igmSl 
ta'wilihim wa ar-radd 'alayha - (Abu 
'Abdullah); 6.) Dikrayati ma' gama ( a al- 
muslimin - at-takft wa al-higra - 
'Abdurrahman Abu al-Hayr, al-Kuwayt, 1980.; 

b) Kutub wa rasa" H gayr al-gama'ar. l.) 
al-Usuliyya fi al- 'alam al-'arabi - Richard 
Garir Dakmigyan, Dar al-Wafa' - al-Mansura; 2.) 
Zahira al-guluww fi at-takfir - dr. Yusuf al- 
Qaradawl, Dar al-I'tisam- al-Qahira; 3.) al-Hukm 
wa qadiyya takfir al-muslim - Salim al- 
BahnasawI, al-Kuwayt, 1981.; 4.) Du'at la qudat - 
Hasan al-Hudaybi, al-Qahira, 1977.; 5.) al- 
GuluWW fi ad-dJn - 'Abdurrahman al-Luwayhiq 
al-Mutayri; 6.) Dawabit at-takfir 'inda ahl as- 
sunna wa al-gama'a - 'Abdullah al-Qarni; 7.) 
al-Hukm b i gayr ma anzalallah wa ahl al- 
guluww - Muhammad Surur b. Nayif Zayn al- 
'Abidln; 8.) at-Takfir guduruhu wa asbabuhu 
wa mubarriratuhu - Nu'man as-Samara'i; 9.) 
Tahkfm al~qawanln - Muhammad b. Ibrahtm Al 
as-Sayh; 10.) Hukm takfir al-ma'ayyan wa al- 
farq bayna qiyam al-hugga wa fahm al- 
hugga - Ishaq b. 'Abdurrahman b. Hasan Al as- 
Sayh; 11.) al-Iman al-awsat- IbnTaymiyya; 12.) 
Usul i'tiqad ahl as-sunna wa al-gama'a - al- 
Larka'i; 13.) at-Takfir wa al-higra wagban H 
wagh - Ragab Muhtar Madkur; 14.) Munazara 
as-Sayh al-Albani ma' gama'a at-takfir bi al- 
Urdun (kasit); 15.) Munaqasa kitab hadd al- 
islam wa hadd al-tman - Muhammad b. Isma'il 
al-Muqdim (kasir), qadaya al-kufr wa al-Iman; 



259 



Poglavlje 8 



POKRETI KOJI SE ZALAZU ZA OBNOVU HILAFETA 



POKRETI KOJI SE ZALAZU ZA 
OBNOVU HILAFETA 

*Uvod, *Partija oslobodenja, 
*Islamski pokret u Egiptu 



Uvod 

Ponovno uspostavljanje islamskog hilafeta 
(al-hilafa al-islamiyya)* predstavlja veliku 
nadu u dusama mnogih muslimana. Zago- 
vornici povratka islamskog hilafeta u tome 
vide priliku za ostvarenje svojih brojnih 
idejakao sto su: 

1 . Ostvarenje srece i blagostanja u 
posljednjim generacijaraa ovoga Ummeta 
kao sto su bile ostvarene u njegovim prvim 
generacijama, na osnovu objedinjavanja 
vjere (ad-din)* i drzave i povjeravanja 
musli-manskom vodi {imam al-muslimin) 
rukovodenja njihovim vjerskim i duhovnim 
zivotom (hayatihim ad-dmiyya wa al- 'ilmiyya). 

2. Potvrdivanje valjanosti Islama i kao 
vjere i kao drzave, ne samo u suceljavanju 
sa novim izazovima nego i u dokazivanju 
nastavka muslimanskih pobjeda u buducnosti, 
pri cemu se mora naglasiti da je i u proslosti 
do velikih islamskih osvajanja doslo iskljucivo 
pod okriljem islamskog hilafeta. 

3. Potvrdivanje identiteta islamskog 
ummeta. 

4. Daje Islamu, jedinstvenom po svojoj 
osobenosti i karakteru, pored Kur'ana 
potrebna i vlast (sultan) kako bi se uz 
Allahovu pomoc ostvarila dominacija islamskog 
vjerovanja, uzdigla zastava Islama i moc 
islamske drzave. 

S obzirom na to da po shvacanju 
njegovih protagonista islamski hilafet u sebi 
nosi sva gore navedena znacenja, bilo je 
neophodno da u ovoj enciklopediji (al- 
mawsu'a)* damo pregled ideja nekih od 
njegovih zagovornika, u ovom slucaju ideja 



Partije oslobodenja (Hizb at-tahrlr)* i 
Islamskog pokreta (al-Gama'a al-islamiyya) 
u Egiptu. 

Da li je moguce da se njihove ideje 
obistine i da se ostvari cilj ponovnog 
povratka islamskog hilafeta (al-hilafa al- 
islamiyya)*! Ostavljamo citaocu da iz ove 
enciklopedije sam izvuce odgovor na ovo 
pitanje. 

38. Partija oslobodenja (Hizb at-tahrir) 

Definicija: 

Partija oslobodenja (Hizb at-tahrir)* j e 
islamska politicka partija koja se snazno 
zalaze za prakticnu primjenu sistema 
islamskog ucenja kao temelja za odgoj i 
obrazovanje svijeta i osnivanje islamske 
drzave koja bi u cilju promjena nabolje, 
pocivala prvenstveno na ideji islamske vlasti 
(al-hilafa al-islamiyya)*. Od strane ove 
partije, izdata su brojna vjersko-pravna 
rjesenja (igtihadat sar'iyya)* koja su bila 
predmetom kritike velikog broja islamskih 
ucenjaka. 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Ovu partiju osnovao je Palestinac, 
Sejh Tekijjuddin en-Nebhani (1326/1908. - 
1397/1977.), roden u selu Idzzem u kadiluku 
Haifa u Palestini. Osnovno obrazovanje 
stekao je u svome rodnom selu, a potom se 
upisao, prvo na al-Azher, a zatim na "Dar 
al-'ulum" u Kairu. Poslije zavrsenog skolo- 
vanja u Egiptu, ponovo se vratio u Palestinu 
gdje je radio prvo kao profesor a potom kao 
kadija u vise gradova. 



260 



POKRETI KOJI SE ZALAZU ZA OBNOVU HILAFETA 



Poglavlje 8 



Poslije nesrece (tj. poraza u Prvom 
arapsko-izraelskom ratu) 1948. godine, 
napustio j e domovinu i sa porodicom se 
nastanio u Bejrutu. 

Kasnije je bio imenovan za clana 
Serijatskog apelacionog suda (Mahkama al- 
jsti'naf ' as-sar'iyya) u Jerusalimu, a potom i 
za profesora na Islamskom fakultetu u 
Ammanu. 

- Godine 1952., osnovao je svoju 
partiju i posvetio se njenom rukovodenju i 
izdavanju knjiga i brosura, koje se smatraju 
glavnim kulturno-obrazovnim izvorom ucenja 
njegove partije. Ostatak zivota proveo je u 
cestirn premjestanjima izmedu Jordana, 
Sirije i Libana. Smrt ga je zatekla u Bejrutu 
gdje je i ukopan. 

* Poslije en-Nebhanijeve smrti rukovodenje 
partijom preuzeo je 'Abdulkadir Zelum, 
roden u gradu el-Halil u Palestini, svrsenik 
al-Azhera i autor djela Hakada huddimat al- 
hilafa i al-Amwal fi dawla al- hilafa. 

* Dana 19. 10. 1378/1959. godine, na 
zahtjeve: 'AlTja Fahruddina, Talala el- 
Bisata, Mustafe Saliha, Mustafe en-Nuhhasa 
i Mensura Hajdara osnovan je ogranak ove 
partije u Libanu. 

* Sejh Ahmed ed-Da'ur, iz Kalkile u 
Palestini, svrsenik al-Azhera i rukovodilac 
ogranka ove partije {al-hizb)* u Jordanu. 
Uhapsen je 1969. godine poslije pokusaja 
ove partije da preuzme vlast. Bio je osuden 
na smrtnu kaznu, ali j e ona kasnije ukinuta. 

* Sejh 'Abdul'aziz el-Bedri, poznati 
islamski ucenjak i misionar iz Bagdada. 
Pogubljen je od strane Ba's partije (Hizb 
al-ba't). 

* Advokat, 'Abdurrahman el-Maliki, 
prof, iz Damaska, autor knjiga as-Siyasa al- 
iqtisadiyya al-mutla i Nizam al- 'uqubat 

* Ganim 'Abduhu, prof., trenutno 
nastanjen u Jordanu. Autor j e knjige pod 
naslovom Naqd al-istirakiyya al-tnarksiyya. 

* U mjesecu augustu 1984. godine, 
javljeno je da je 32 pripadnika Partije 
oslobodenja izvedeno pred sud u Egiptu. 



Tom prilikom je saopceno da su vode ove 
grupe, optuzene za pokusaj izvodenja 
drzavnog udara, bili: 'Abdulgani Dzabir 
Sulejman (inzenjer) i Salahuddm Muhammed 
Hasan (doktor hemije) nastanjeni u Austriji, 
Palestinac, Kemal Ebil Lihje (doktor 
elektronike) tada nastanjen u Njemackoj i 
'Ala'uddin 'Abdulvehhab Hadzdzadz (sa 
Kairskog univerziteta). 

Ideje i ubjedenja: 

* Cilj ove partije je nastavak islamskog 
zivota putem uspostavljanja islamske drzave, 
prvo, u arapskim zemljama, a potom uspos- 
tavljanja islamskog hilafeta (al-hilafa al- 
is/am/yya)* nakon cega bi se preko musli- 
manskog Ummeta (al-umma al-islamiyya) 
ideje partije sirile i u neislamskim 
zemljama. 

* Glavna odlika ove partije je posve- 
civanje velike paznje pitanju kulture i 
obrazovanja i oslanjanje na njih u izgradnji 
islamske licnosti, prvo kao pojedinca, a 
potom i kao islamskog Ummeta u cjelini. 
Partija se posebno zalaze za razvijanje ove 
strane obrazovanja kod svojih sljedbenika. 

* Partija se, takoder, posebno zalaze 
za vracanje povjerenja u Islam, putem 
kulturnih djelatnosti s jedne i politickog rada 
s druge strane. 

Kulturna djelatnost "bi se odvijala na 
taj nacin sto bi se milioni ljudi prosvjecival 
islamskom kulturom na kulturnom 
drustvenom planu. Zato Partija treba izac 
pred siroke narodne mase i sa njima 
raspraviti sva pitanja i moguce sumnje kako 
bi dobila njihovu podrsku i priblizila ih 
Islamu' . (Iz djela Mafahlm islamiyya, str. 87.) 

- Politicki rad "bi se odvijao na taj 
nacin sto bi se pomno pratila kretanja i 
dogadaji u drustvu i nastojalo da se oni 
odvijaju strogo po propisima i odredbama 
Islama kako bi se na taj nacin steklo 
povjerenje sirokih narodnih masa". (Vidi: 
Nida'harnto. 96.) 

* Partija (al-hizb)* mnogo filozofira 
oko toga kako misli ostvariti svoje ciljeve. 
.Tako ona smatra da se u svakom drustvu u 
kome zive ljudi nalaze dva debela zida; zid 



261 



Poglavlje 8 



POKRETI KOJI SE ZALAZU ZA OBNOVU HILAFETA 



misli i ideologije i zid sistema koji u njetnu 
regulira nacin zivota ljudi. Ukoliko se takvo 
drustvo zeli promijeniti iznutra, tj. od strane 
samih njegovih zitelja, onda ono sve snage 
mora skoncetitrirati na rusenje njegovog 
vanjskog zida (tj. ideja), sto neminovno 
dovodi do borbe ideja koja treba rezultirati 
njihovom promjenom, a kada dode do 
promjene ideja, doci ce i do politicke 
promjene. Pri svemu tome, ova partija upomo 
insistira na pravilu: "Uredi drustvo pa ce se u 
njemu stalno usavrsavati i pojedinac!" 

* Ova partija postupak izvodenja 
zeljenih promjena zamislja u sljedece tri 
faze: 

u prvoj fazi bi trebalo doci do borbe 
ideja {as-sira" al-fikri) i to putem kulturno- 
prosvjetne djelatnosti koju bi pokrenula 
partija, 

u drugoj fazi bi trebalo doci do 
promjene ideja (al-inqilab al-fikri) na taj 
nacin sto bi se putem kulturno-prosvjetne i 
politicke djelatnosti izvrsio utjecaj na 
drustvo i 

- u trecoj fazi bi od strane cijeloga 
Ummeta doslo do potpunog preuzimanja 
vlasti u svoje ruke. 

Partija smatra da je za uspjesno 
izvodenje trece faze potrebno dobiti pomoc 
od predsjednika drzave ili bloka, ili vode 
pokreta, ili plemenskog starjesine, ili amba- 
sadora ili tome slicno. 

* Partija je prvobitno bila odredila da 
joj je od dana osnivanja do dolaska na vlast 
potrebno 13 godina, zatim je to ponovo 
produzila za 13 godina, te po treci put na tri 
decenije (30 godina) pravdajuci to produzenje 
raznim nepredvidenim okolnostima i 
pritiscima. Medutim, iako j e od njenog 
osnivanja do danas proslo dva puta toliko 
vremena, nista od navedenog se nije desilo. 

* Partija ne pridaje nikakav znacaj 
vaznosti duhovnih faktora, nego na njih 
gleda sa cisto ideoloskog stanovista tako da 
tvrdi: "U covjeku ne postoje nikakve posebne 
duhovne zelje niti tjelesne sklonosti, nego u 
covjeku postoje samo potrebe i nagoni 
kojima se mora udovoljiti." 



"Ukoliko se ovim tjelesnim potrebama i 
nagonima udovoljava na nacin kako je to 
dato od Boga, one ce se potciniti dusi (ar-ruh). 
U suprotnom, ukoliko im se udovoljava bez 
ikakva reda ili na nacin kako to nije regu- 
lirano od Boga, nego od nekog drugog, to 
udovoljavanje postaje materijalno i kao 
takvo dovodi do Sovjekove nesrece." 

* Nabrajajuci teskoce koje stoje na 
putu uspostavljanja islamske drzave, Sejh 
Tekijjuddin kaze da se one ogledaju u: 

- Postojanju neislamskih ideja koje su 
preplavile islamski svijet {al-gazw al-fikri). 

- Primjeni obrazovno-prosvjetnih prog- 
rama koje je uveo kolonijalizam i daljem 
nastavku njihove primjene. 

- Postojanje neke vrste preuvelicavanja 
pojedinih segmenata kulture i njihovo drzanje 
znanostima od svjetskog znacaja. 

- Cinjenici da drustvo u islamskom 
svijetu zivi neislamskim zivotom. 

- Sve dubljem jazu izmedu muslimana 
i islamske vlasti koju u potpunosti ne 
primjenjuje ni jedna jedina zemlja, narocito 
kada se radi o nacinu vladanja i nacinu 
poslovanja {siyasa al-hukm wa siyasa al-mal). 
Ovaj jaz direktno utjece na shvacanje 
muslimana i osjecaj da su izgledi za cisto 
islamski zivot veoma slabi. 

- Postojanju vlada u islamskim zemljama 
koje podivaju na temeljima demokratije 
{'ala asas dimuqrattf \ provodenju nad 
narodom sistema zasnovanog u potpunosti na 
kapitalizmu, te njihovom povezivanju sa 
stranim zemljama, uz uporno baziranje na 
lokalnom karakteru. 

- Postojanju javnog mnijenja zasnovanog 
na nacionalizmu, patriotizmu i socijalizmu, 
daleko od ucenja Islama. 

* Ova partija {al-hizBf svojim clanovima 
ne dozvoljava vjerovanje u patnju u kaburu 
niti u dolazak Mesije Ded2dzala i tvrdi da je 
gresnik svako ko u to vjeruje. 

* Lideri ove partije smatraju da se ne 
treba upustati u upucivanje drugih na dobro 
niti u odvracanje od ruznih djela {al-amr bi 
al-ma'riifwa an-nahy 'an al-munkar) jer to, 



262 



POKRETI KO JI SE Z ALAZU ZA OBNOVU HILAFETA 



Poglavlje 8 



po njima, moze izazvati smetnje u ovoj fazi 
djelovanja. Osim toga, oni smatraju da je 
pitanje preporucivanja cinjenja dobrih djela 
i odvracanja od onoga sto ne valja nesto 
cime se treba baviti islamska drzava kada se 
uspostavi. 

* Partija ima svoj ustav koji se sastoji 
od 1 87 clanova i kao takav pripremljen je za 
buducu islamsku drzavu koja treba tek nastati. 
Iako j e ovaj ustav do detalja razraden i 
objasnjen i iako jos nigdje nije prakticno 
primjenjen, na njega su upucene brojne 
kritike i primjedbe da ni izdaleka ne moze 
ispuniti zahtjeve koje zahtijeva savremena 
islamska drzava. 

Partiji oslobodenja istrazivaci zamjeraju: 

a) U vezi sa nadinom propagtanja: 

sto se partija previse koncentrira na 
idejno-politicku, a zapostavlja odgojno- 
duhovnu stranu, 

- sto se pripadnici partije upustaju u 
zucnu polemiku (al-gada/)* sa svim drugim 
islamskim pokretima, 

sto u izgradnji licnosti i u akaidskim 
pitanjima partija daje razumu {al-'aqt)* 
presudnu vaznost, 

sto se partija u iscekivanju svoga 
dolaska na vlast previse oslanja na spoljne 
faktore, na taj nacin sto otvoreno trazi pomoc 
ne znajuci koliko ce je to skupo kostati, 

sto se partija unaprijed odrekla pozi- 
vanja na cinjenje dobra i suzbijanja zla 
ostavljajuci to za neka bolja vremena kada 
bude uspostavljena islamska drzava koja ce 
propise provoditi silom, 

sto citajuci ideje ove partije (fikr al- 
hizb), citalac moze zakljuciti da je njena 
prvenstvena briga kako najlakse i najbrze 
doci do vlasti, 

sto se oni koji govore o ciljevima 
partije doticu samo pojedinih, a ne i svih 
ciljeva Islama, 

sto pristalice partije smatraju da ce ih 
faza prosvjecivanja {marhala at-tatqif), auto- 
matski dovesti do faze sjedinjenja (tafa'ul) 
sa sirokim narodnim masama, a ova do faze 



preuzimanja vlasti {marhala istflam al-hukm), 
sto je u suprotnosti sa Allahovim zakonom, 
sa iskusenjima koja iziskuje misionarski rad 
i realnoscu zivota na cijem putu stoje brojne 
prepreke i poteskoce, 

sto se pristalice ove partije netrpeljivo 
i neprijateljski odnose prema svim drugim 
pokretima na svijetu, sto ih izlaze opasnosti 
neprekidnih hajki hapsenja i progona i 

sto je, mozda, tajnost njihova rada i 
neodoljiva zelja da se domognu vlasti, jedan 
od glavnih razloga sto ih se postojeca vlast 
toliko pribojava i nemilosrdno proganja. 
Ovo uprkos cinjenici sto progonjenja od 
strane vlasti u vecini zemalja islamskog 
svijeta nisu postedeni ni drugi islamski 
pokreti sa slicnim idejama i stremljenjima. 

b) U vezi sa vjersko-pravnim pitanjima: 

Ova partija je, ne samo izdala vise vjersko 
-pravnih rjesenja {fatawa) i cudnovatnih 
propisa koji sa islamskim pravom i urodenim 
smislom za ukus nemaju nikakve veze nego 
na postupanje po njima i njihovo propagiranje 
strogo obavezala sve svoj e pripadnike. Tu, 
izmedu ostalog, spada i to sto partija: 

- dozvoljava da njeni clanovi mogu 
biti i nemuslimani, a zene clanovi Savjeto- 
davnog vijeca (Mag/is as-sura), 

dozvoljava gledanje pornografskih 
slika (as-suwar a/- 'ariya), 

- dozvoljava ne samo rukovanje nego i 
ljubljenje sa zenom-strankinjom, bez obzira 
da li se to cini sa strascu ili ne, 

- dozvoljava da zena nosi periku i 
pantalone i ne smatra j e nepokornom cak ni 
u slucaju kada odbije poslusati muza da to 
vise ne cini, 

- dozvoljava da voda (ga'id) u musli- 
manskoj zemlji bude nevjernik, 

- dozvoljava da muslimanska drzava 
nemuslimanskoj drzavi placa danak (a/- 
gizya), 

- dozvoljava da se musliman bori pod 
zastavom placenika koji provodi plan 
nemuslimanske drzave, sve dok se ovaj bori 
protiv drugog nevjernika, 



263 



Poglavlje 8 



POKRETI KOJI SE ZALAZU ZA OBNOVU HILAFETA 



smatra da namaz nije duzan obavljati 
kosmonaut-mus liman, 

smatra da nisu duzni postiti ni 
klanjati stanovnici Juznog ni Sjevemog 
pola, 

smatra da je za osobu koja se ozeni 
zenom koja joj je, zbog rodbinske veze, 
trajno zabranjena, adekvatna kazna zatvorom 
u trajanju od deset godina, 

smatra da su vodeni prolazi, ukljucu- 
juci tu i Sueski kanal, javni prolazi i da kroz 
njih nema niko pravo zabranjivati prolaz 
bilo kakvim konvojima, 

dozvoljava prijevoz transportnim 
sredstvima (brodovima, avionima itd.) koja 
su u vlasnistvu stranih kompanija, dok 
istovremeno ne dozvoljava prijevoz takvim 
sredstvima ukoliko su ona vlasnistvo 
muslimana jer, po njihovom misljenju, ovi 
posljednji nisu sposobni za zakljucivanje sa 
njima valjanih ugovora, 

- vlasnistvo nad zemljom tumace u 
znacenju njenog obradivanja zbog cega se 
onome ko ju ne obraduje tri godine moze 
oduzeti i dati drugome na obradivanje, 

- po njima iznajmljivanje zemlje ni u 
kom slucaju nije dozvoljeno i 

stednja i gomilanje imetka ni u kom 
slucaju nisu dozvoljeni, cak ni u slucaju 
kada se na njega uredno daje zekat. 

Akaidski i idejni korijeni: 

Osnivac ovoga pokreta u pocetku je 
bio okupiran idejama o arapskom nacio- 
nalizmu. U tom smislu, on je 1950. godine 
izdao knjigu pod naslovom Risala al-'arab. 
To je utjecalo na raspored prioriteta uspos- 
tavljanja islamske drzave, prvo u arapskom 
svijetu, a onda i sire. 

- En-Nebhani j e u pocetku bio u 
tijesnoj vezi sa Muslimanskom bracom u 
Jordanu gdje je na njihovim skupovima 
odrzavao predavanja i veoma se pohvalno 
izrazavao o njihovom pokretu i njegovom 
osnivacu Hasanu el-Bennau. Medutim, 
ubrzo poslije toga, on je obznanio formiranje 
svoje nezavisne partije. 



- U pocetku su ga mnogi pokusali 
ubijediti da odustane od te svoje ideje, medu 
njima i sam Sejjid Kutb, koji se prilikom 
svoje posjete Jerusalimu 1953. godine sa 
njim sastao i dugo raspravljao o prijekoj 
potrebi ujedinjenja i zbijanja redova. 
Medutim, sve je to bilo uzalud, jer je ostao 
uporan u svome stavu. 

Svima koji su se zalagali za ujedi- 
njenje islamskih pokreta {tawhld al-harakat 
al-islamiyya)* ', on je uvijek odgovarao tvrdnjom 
daje razlicitost misljenja osnova za valjano 
razumijevanje teorije islamskog ucenja, a da 
se jedinstvo (al-wahda) koje zagovara Islam 
odnosi samo na politicko jedinstvo unutar 
islamske drzave, a ne i na jedinstvo misljenja 
pojedinaca. 

Rasirenost i centri utjecaja: 

Svoje aktivnosti ovaj pokret j e u 
pocetku usmjerio prvenstveno na Jordan, 
Siriju i Liban, odakle su se njegove ideje 
prosirile i na neke druge islamske zemlje, a 
u posljednje vrijeme i u neke zemlje Evrope, 
narocito Austriju i Njemacku. 

- Partija je u pocetku imala svoj sedmicni 
list pod nazivom ar-Raya koji je izlazio u 
Jordanu. Kada je ovaj list zabranjen, partija je 
pokrenula drugi pod nazivom al-Hadara u 
Bejrutu, ali je i on prestao izlaziti. 

- Oblasti u kojima djeluje, ova partija 
naziva provincijama (al-wi'Jayat), pri cemu 
za svaku provinciju ima svoj posebni odbor 
{lagna al-wilaya) koji sacinjavaju 3 do 10 
clanova. 

- Svi regionalni odbori {ligan al-wilayat) 
u svome radu podlijezu kontroli tajnog 
upravnog vijeca (Magj/is al-qiyada as-sirrf). 

Iz gore navedenog se vidi: 

Da je partija oslobodenja {Hizb at- 
tahro)* islamska politicka partija koja se 
zalaze za uspostavljanje zemlje sa islamskom 
vlaseu (Dawla al-hilafa a/-/slamjyya)*, 

- Da ova partija smatra da se promjene 
u drustvu mogu izvesti samo putem napada 
na ideje na kojima ono pociva, sto bi prvo 
trebalo izazvati promjenu ideja, a potom i 
politike drustva, 



264 



POKRETI KOJI SE ZALAZU ZA OBNOVU HILAFETA 



Poglavlje 8 



- D a se ovoj partiji zamjera to sto 
svojim ucenjem odudara od ucenja i programa 
sljedbenika sunneta i dzem'ata ('aqlda wa 
manhag ahl as-sunna wa al-gama'a)* , narocito 
u pogledu davanja prednosti razumu (taqdtn 
al-'aql)* nad tekstom islamskih izvora, cime se 
ona priklonila ucenju sljedbenika mu'tezilijskog 
ilmu-1-kelama i nekim drugim sektama, sto ju 
je navelo da na kraju zanijece vjerovanje u 
patnju u kaburu i dolazak Mesije Dedzdzala, 

Da ova partija zanemaruje pitanje 
odgoja i trazenja da se cini dobro i odvraca 
od nevaljalih pojava sve dok se ne uspostavi 
islamska drzava i 

Da je ova partija izdala vise vjersko- 
pravnih rjesenja (al-fatawa) koje odudaraju 
od opcepoznatih normi islamskog prava (al- 
Uqh) i bilo kakvog islamskog ukusa (al-hiss 
al-islaml). 

Bibliografija: 

* Min kutub al-hizb. al-Fikr al-islami, 
Hakada huddima al-hilafat, Nizam al-islam, 
an-Nizam al-iqtisadl fi al-islam, Nizam al- 
hukm fi al-islam, ad-Dustur al-islami, Nuqta 
al-intilaq, at-Takattul al-hizbf, Mafahim 
siyasiyya li Hizb at-Tahrir, Kitab at-tafkir, 
Kitab al-hilafa, Sur'a al-badiha, Naqd an- 
nazariyya al-istirakiyya\ as-Sahsiyya al- 
islamiyya; Nida ' harr U a al- 'alam al- islami 

* Kutub H gayr al-hizb: ad-Da 'wa al- 
is lamiyya f anda sar'iyya wa darura basariyya 
- dr. Sadiq Amin, Gam'iyya 'ummal al-raatabi', 'Amman, 
1978.; al-Mawsu'a al-harakiyya fi guz'ayni - 
Fathi Yakin, at-Tab'a al-ula, Dar al-Basir, 'Amman, 
1403/1983.; at-Tariq ila Gama' a al-muslimm - 

Husayn b. Muhsin b. 'Ali Gabir, at-Tab'a al-ula, Dar 
ad-da'wa - al-Kuwayt, 1405/1985.; al-Mawsu'a 
al-falsafiyya - Isdar: Hay'a al-Mawsu'a al-falsafiyya, 
Tubi'a fi matabi' Milano stampa al-italiyya, at-Tab'a 
al-ula, Dar ad-da'wa 1389/1969.; al-Fikr al-islaml 
al-mu'asir - GazT at-Tawba, at-Tab'a al-ula 1389 
/1969.; Muskilat ad-da'wa wa ad-da'iya - 
Fath! Yakin, Mu'assasa ar-Risala, BayrOt, at-Tab'a 
at-talita, 1394/1974.; ad-Dusiyya - wa hiya al-umur,al- 
lati yatabannaha al-hizb; Nass naqd masru' ad- 
dustUr al-tranl- al-matruh li al-munaqasa fi lagna 
al-hubara' wa nass ad-dustur al-islaml al-ma'htid min 
Kitabillah wa sunna rasulih! al-ladani qaddamahuma 
Hizb at-tahrlr ila Ayatullah al-Homa'ini wa lagna al- 
hubara' 7. sawwal 1399., 30. ab 1979.; 



39. Islamski pokret n Egiptn (aKjama'a 
aMslamiyya) 

Definicija: 

Islamski pokret {al-Gama'a al-islamiyya) 
u Egiptu je jedan od onih islamskih pokreta 
koji je nastao na egipatskim univerzitetima. 
On zagovara borbu na Bozijem putu (al- 
gihad)*, tu zaboravljenu svetu duznost 
(al-fanda) u zivotu muslimana, u cilju 
uspostavljanja islamske dr^ave (ad-dawla al- 
islamiyya), povratka istinskog Islama medu 
muslimane, te ponovnu uspostavu islamskog 
hilafeta (al-Mafa al-islamiyya)*. Sredstva 
informiranja ovaj pokret eesto naztvaju 
imenom "Pokret za dzihad" (Gama 'a al- 
gihad). Medutim, pored drugacijih ideja, 
ovaj pokret se od drugih pokreta koji 
pozivaju na dzihad razlikuje i po sistemu 
organizacije i po nacinu propagiranja i 
djelovanja. 

Nastanak i na jznacajnije licnosti: 

* Islamski pokret (al-Gama'a al-isla- 
miyya) j e nastao na egipatskim univer- 
zitetima, pocetkom sedamdesetih godina 
20. stoljeca u obliku vjerskih udruzenja 
(gam'iyyat dmiyya), u cilju izvodenja sitnih 
drustveno-kulturnih aktivnosti medu stud- 
entima, nakon perioda izvjesnog zastoja 
islamske aktivnosti. Uprkos tome, ovaj 
pokret je u to vrijeme bio malobrojan i 
prilicno slab, u poredenju sa snaznim 
marksistickim i nacionalno-prona-serovskim 
strujanjima koja su dominirala univer- 
zitetskim zivotom, narocito na univer- 
zitetima "Kairo", "Ayn sams", "Aleksandrija" 
i "Asjut". 

* Spomenuta vjerska udruzenja po 
raznim fakultetima univerziteta su se 
postepeno razvijala, sirila svoju bazu medu 
studentima i idejno sazrijevala za sve 
ozbiljniji rad na islamskom planu. Nekoliko 
aktivista ovoga pokreta jednom prilikom se 
sastalo i odlucilo da svome pokretu daju 
naziv "Islamski pokret" (al-Gama'a al- 
islamiyya). Tom prilikom oni su razradili 
organizacijsku shemu rada ovoga pokreta. 
Ona je unutar svakog fakulteta pocinjala sa 
Savjetodavnim vijecem (Maglis li as-sura) 



265 



Poglavlje 8 POKRETI KOJI SE ZALAZU ZA OBNOVU HILAFETA 



na cijem je celu stajao voda (amu), a 
zavrsavala se sa Savjetodavnim vijecera 
svih univerziteta (Maglis H as-stlra al- 
gami'at) na cijem je celu stajao vrhovni 
voda (al-amir al- e amm), odnosno vrhovni 
lider Islamskog pokreta {amlr al-umara" al- 
gama'a al-islamiyya). 

* Poslije Arapsko-izraelskog rata u 
mjesecu ramazanu 1393., tj. oktobru 1973. 
godine, islamske aktivnosti na egipatskim 
fakultetima poprimile su masovniji karakter, 
U takvim okolnostima, Islamski pokret (al- 
Gama'a al-islamiyya} je uspio preuzeti 
vodecu ulogu unutar studentskog pokreta 
i na izbonma studenskih udruzenja (al- 
ittihadat at-tullabiyya) izboriti apsolutnu 
pobjedu i podrsku od studenata na gotovo 
svim egipatskim fakultetima. 

* Od tog momenta, kulturno- 
prosvjetne i odgojne aktivnosti Islamskog 
pokreta postaju sve sire i masovnije. One 
se odvijaju putem masovnih okupljanja 
studenata kroz razne sastanke (al-liqa"at), 
simpozije (an-nadawai) i kampovanja (al- 
mu'askaraf), na kojima se sve cesce 
raspravlja o rjesavanju socijalnih problema 
studenata. Aktivnosti Islamskog pokreta se 
ne zausravljaju na tome, nego izlaze iz 
okvira univerziteta i sve se vise posvecuju 
rjesavanju svakodnevnih problema egipatskog 
drustva. 

* Godine 1977., nekoliko vodecih 
licnosti ovoga pokreta se otcijepilo i 
pripojilo Pokretu Muslimanske brace koji 
se u to doba ponovo poceo vracati na 
politicku scenu i obnavljati svoje 
aktivnosti. To je dovelo do toga da je 
unutar Islamskog pokreta na nekim 
fakultetima univerziteta u Kairu i Alek- 
sandriji, pocela djelovati struja prozeta 
idejama Muslimanske brace. Medutim, broj 
pristalica ove struje je bio mali, a time i 
njihov utjecaj ogranicen. Drugo krilo 
Islamskog pokreta, znatno brojnije i 
utjecajnije, sve se vise pokazivalo kao 
pobornik i nosilac selefijske struje (at-tayyar 
as-salaflf. Ona j e uspjela ovladati gotovo 
svim univerzitetima i sa njih potisnuti 
dominantni utjecaj sekularista i krscana, 
narocito u juznom Egiptu. 



* Ovaj pokret imao je precizno 
definiran svoj stav naspram nekih vaznih 
politickih dogadaja toga vremena. On je 
posebno iskristaliziran u osudi Kemp 
Dejvidskog mirovnog sporazuma sa 
Izraelom i posjeta iranskog sana i nekih 
izraelskih ministara Egiptu. Uoci i tokom tih 
dogadaja, Islamski pokret je, izvan 
univerziteta, organizirao brojne kongrese i 
masovne protestne demonstracije, trazeci 
uvodenje i primjenu islamskog vjerozakona 
{tatblq as-san'a al-islamiyya}* : , sto je dovelo 
do mijesanja vlasti u politiku studentskih 
udruzenja i izdavanja novog zakona o 
njihovom radu, poznatog pod nazivom 
"Zakon iz 1979." (La'iha 1979,% kojim su 
aktivnosti studentskog pokreta bile znatno 
ogranicene. Od tada su se na rukovodstvo 
Islamskog pokreta poceli vrsiti sve jaci 
pritisci i kampanje progonjenja, prvo od 
strane sredstava informiranja, a potom i 
snaga sigurnosti. Ta kampanja narocito j e 
bila izrazena na univerzitetima u juznom 
Egiptu, gdje je doslo do hapsenja pojedinih 
rukovodstava pokreta i njihovog otpustanja 
sa univerziteta. 

* Godine 1979. odrzan je jedan 
sastanak na kome su se susreli: Kerem 
Zuhdi, clan Savjetodavnog vijeca 
Islamskog pokreta, inzinjer "Abdusselam 
Faradz, clan jedne mudzahidske grupe i 
kasniji clan Savjetodavnog vijeca 
Islamskog pokreta i autor knjige Al-Farida 
al-ga'iba. Na njemu je ovaj posljednji 
Kerimu Zuhdiji iznio ideju o potrebi 
d2ihada (fikr al-g/'had)*, tvrdeci da je 
vladar (tj. predsjednik drzave) otisao u 
nevjerstvo (qad kafara)* i napustio vjeru 
{wa haraga 'an al-milla)*, te da se protiv 
njega treba pobuniti, svrgnuti ga i 
promijeniti rezim povjerivsi mu se da 
njegova organizacija vec ima za tu namjenu 
pripremljene i formirane grupe. Na kraju 
mu j e ponudio da se i on sa svojim 
snagama ukljuei u njegovu organizaciju i 
da zajedno planiraju uspostavu islamske 
drzave. 

* Ovu ideju Kerem Zuhdi j e iznio 
Savjetodavnom vijecu Islamskog pokreta u 
juznom Egiptu, na cijem se celu nalazio dr. 
Nadzih Ibrahim. Savjetodavno vijece se sa 



266 



POKRETI KO JI SE ZALAZU ZA OBNOVU HILAFETA 



Poglavlje 8 



tim slozilo, pod uvjetom da se ustanovi 
Vrhovno savjetodavno vijece {Maglis sura 
'amrri) i njegov ogranak za Kairo {Maglis 
sura al-Qahira), te da rukovodenje pokretom 
preuzme jedan od poznatih islamskih 
ucenjaka, dr. 'Umar 'Abdurrahman, za koga 
se pouzdano znalo da je veliki i nepoko- 
lebljivi protivnik "tirana" {at-tagutf, tj. 
postojece vlasti. Na tom sastanku, donesena 
je odluka o formiranju vojnog krila {al- 
ganah al-'askar!) pokreta, sa odsjecima za: 
propagandu i misionarstvo {gihaz ad- 
da'wa), znanstvena istrazivanja {al-baht al- 
'ilmf), mobilizaciju (at-tagnld), primjenu 
islamskih zakona {tatbiq al-qawanin al- 
islamiyya) i pruzanje Pokretu potrebne 
pomoci {wa gihaz ad-da'm al-lazim U al- 
haraka)* na svim poljima njegova 
djelovanja. Tim cinom ova grupa je 
napustila raniji program selefijske struje 
djelovanja i propagiranja Islama na miran 
nacin, dotada poznatu pod nazivom Islamski 
pokret {al-Gama'a al-islamiyya). 

* Za vodu (amh) ovoga pokreta je 
izabran Sejh dr. 'Umer 'Abdurrahman, 
profesor tefsira i kur'anskih znanosti na 
Teoloskom fakultetu (Kulliya usul ad-dih) 
Univerziteta al-Azhar, na isturenom 
odjeljenju u Asjutu, koji je i ranije, za 
vrijeme vladavine Dzemala 'Abdunnasira, 
bio hapsen. On ce, kasnije, biti optuzen u 
poznatom procesu oko Sadatova ubistva, 
pod optuzbom da je kao lider Pokreta 
Tanzim al-gihad izdao fetvu da j e 
dozvoljeno {halal) proliti Sadatovu krv. 
Medutim, sud ga je oslobodio ove optuzbe, 
kao i optuzbe da je pripadao Pokretu 
Tanzim al-gihad. Ipak, on je, i poslije toga, 
nastavio svoju misionarsku aktivnost, 
obilazeci jedan po jedan okrug i uces- 
tvujuci na raznim kongresima i simpo- 
zijima na kojima je otvoreno iznosio ideje 
partije, podsticao omladinu na dzihad 
{al-gihad)* i na pobunu protiv tadasnjeg 
rezima. Zbog toga je vise puta bio hapsen i 
stavljan pod prinudni boravak u svojoj kuci 
u Fejjumu pod optuzbom organiziranja 
okupljanja i podsticanja vjernika na 
protestna okupljanja poslije dzuma- 
namaza. Medutim, zbog nedostatka dokaza, 
sud za prekrsaje ga je i ovaj put oslobodio 



odgovornosti za navedene optuzbe. Na 
kraju, on je uspio otputovati u Ameriku, 
nastanio se u drzavi New Jersey gdje ima 
svoje mnogobrojne sljedbenike. Njemu se 
pripisuje da je izdao fetve za ubistvo 
Faradza Fuade, pisca sa svjetovnim 
opredjeljenjem, za paraliziranje turistickih 
putovanja u Egiptu i za miniranje 
Medunarodnog trgovackog centra, zbog 
cega je u Americi izveden na sud i osuden 
na dozivotnu zatvorsku kaznu. 

* Dana 6. oktobra 1981. godine, 
poslije atentata na predsjednika Egipta, 
Anvara Sadata, ovaj pokret j e snazno stupio 
na javnu scenu u Egiptu, tako sto je vojno 
krilo pokreta, pod komandom porucnika 
Halida Ahmeda Sevkija el-lslambulija i 
njegovih drugova, bivsim oficirom u egipatskoj 
vojsci, 'Abdulhamidom 'Abdusselamom, 
podoficirskim dobrovoljcem-snajperistom i 
egipatskim sampionom u gadanju, ciji j e 
prvi metak smrtonosno pogodio Sadata, 
Husejnom 'Abbasom Muhammedom i 
porucnikom u rezervi, 'Ata Tajil Humejda 
Rehilom izvrsilo atentat na Anvara Sadata, 
za vrijeme proslave pobjede u Oktobarskom 
ratu, koja se odrzavala u predgradu Nasr u 
Kairu. Pokretu se pripisuje da je unaprijed 
bio pripremio plan za izazivanje nereda i za 
zauzimanje zgrade radija i televizije i drugih 
vitalnih ustanova u egipatskim okruzima. Za 
vrijeme ovih dogadaja sve gore navedene 
vode su uhapsene i kasnije izvedene pred 
sud koji ih je osudio na smrtnu kaznu 
strijeljanjem. Tom prilikom smrtna kazna 
vjesanjem izrecena je i izvrsena i nad 
njihovim kolegom, inzinjerom 'Abdus- 
selamom Faradzom, autorom knjige al- 
Farida al-ga'iba. 

* Potpukovnik 'Abud 'Abdullatif ez- 
Zumer, oficir za vojnu sigurnost i clan 
pokreta Tanzfm al-gihad u Kairu, koji se 
nakon izgladivanja nesporazuma po nekim 
pitanjima sa Islamskim pokretom u zatvoru 
Layman Tara u Kairu, upravo bio u njega 
ukljucio, u pocetku se suprotstavio planu za 
Sadatovo ubistvo zbog nepodobnosti 
odabranog trenutka. Medutim, on se na 
kraju, zbog posebnih okolnosti, slozio sa 
spomenutim planom, zbog cega j e pod 



267 



Poglavlje 8 



POKRETI KOJI SE ZALAZU ZA OBNOVU HILAFETA 



optuzbom poznatom pod nazivom Tangan 
al-gihad osuden na zatvorsku kaznu u 
trajanju od 40 godina. 

* Dana 8. oktobra 1981. godine, 
pripadnici vojnog krila Islamskog pokreta 
napali su upravu sigumosti i policijske 
stanice u gradu Asjutu i zauzeli grad. 
Izmedu njih i egipatskih snaga sigumosti 
vodena je zestoka borba u kojoj je poginuo 
veliki broj visokih policijskih licnosti i 
snaga za specijalne namjene. Na kraju su 
pobunjenici, na celu sa dr. Nadzihom 
Ibrahimom, Keremom Zuhdijem i 'Isamom 
Derbalom pohapseni i izvedeni na sud u 
poznatom procesu pod nazivom Tanzim al- 
gihad. Svi su osudeni na po 25 godina 
zatvora uz teski fizicki rad. 

* Godine 1984., poslije oslobadanja iz 
zatvora brojnih clanova pokreta koji nisu 
bili optuzeni za pripadnost organizaciji 
Tanzim al-gihad, ponovo je organiziran rad 
Islamskog pokreta pod rukovodstvom 
Muhammeda Sevkija el-Islambulija. Poslije 
toga, misionarska aktivnost pokreta po 
dzamijama, kroz razna okupljanja, simpozije 
i kampovanja je naglo pojacana, narocito 
medu omladinom, ucenicima i studentima, 
tako da se moze reci da je pokret aktivno 
djelovao unutar brojnih skola i univerziteta 
u vecini okruga u Egiptu. Koristeci se 
popularnoscu koju je stekao u poznatim 
dogadajima tokom 1981. godine, pokret je 
ponovo poceo zagovarati pobunu protiv 
postojece vlasti i borbu protiv onih koji se 
protive uvodenju islamskog vjerozakona. 
Zbog svega toga, egipatske snage sigumosti 
su bile u stalnom sukobu sa njima, pri cemu 
su mnogi clanovi pokreta bili izlozeni, 
ne samo hapsenju, mucenju i zestokom 
progonjenju nego i primjeni raznih nacina 
fizicke likvidacije. To je, opet, medu 
pripadnicima pokreta izazvalo zestoku 
reakciju tokom koje su likvidirani brojni 
oficiri i pripadnici policije. 

* Islamski pokret j e imao zapazenu 
ulogu u afganistanskoj borbi {al-gihad al- 
afgattif tokom koje su u Afganistanu brojni 
pripadnici ovoga pokreta pali kao sehidi, 
medu kojima je najpoznatiji Sejh 'Ali 



'Abdulfettah, bivsi lider Islamskog pokreta 
za okrug al-Miniya. U Afganistanu j e pokret 
pokrenuo svoj casopis al-MurabitQn i formirao 
svoje vojne baze. 

- Ovome pokretu se pripisuje pokusaj 
za izvodenje atentata na neke ministre i 
visoke policijske funkcionere u Egiptu, 
medu kojima su najpoznatiji dr. Rif at el- 
Mahdzub, predsjednik egipatske narodne 
skupstine (Ra'is Maglis as-sa'b al-misrf) i 
poznati sekularisticki pisac, dr. Faradz 
Fevda. To je bio odgovor na vladine akcije 
fizicke likvidacije i masovnog progonjenja 
pripadnika Islamskog pokreta (al-Haraka 
al-islamiyyif ■ 

Ideje i ubjedenja: 

Vecina ideja Islamskog pokreta iznesena 
je u knjigama i poslanicama nastalim u 
zatvoru Lejman Tara. Medu njima su 
najznacajnija djela: 

* Mitag al-'amal al-islaml, zapravo, 
ustav (dusffif) pokreta koji u najkracim 
crtama odrazava njegove sljedece ideje: 

- Nas cilj (gayatuna) je postizanje 
Allahova zadovoljstva putem iskrenog robo- 
vanja samo Njemu i slijedenja Njegova 
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. 

- Nase vjerovanje ( 'aqidatuna) je i u 
najuzem i najsirem smislu isto kao i vjero- 
vanje casnih predaka iz prvih generacija 
muslimana. 

- Nase shvacanje (fahmuna) univer- 
zalnosti i sveobuhvatnosti Islama je onakvo 
kako su ga shvacali i razumijevali pouzdani 
ucenjaci ovoga Ummeta koji su slijedili 
praksu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi 
ve sellem, i praksu njegovih nasljednika, 
pravednih vladara - al-hulaia' ar-rasidSn, 
r.a. 

- Nas cilj (hadafima) je: 

1 . da svi ljudi robuju svome Gospodaru 
i 

2. uspostavljanje islamske vlasti {al- 
hilafa)* po uzoru na onu koju je bio uspos- 
tavio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve 
sellem, ( 'ala nahg an-nuhuwwif \ 



268 



POKRETI KO JI SE ZALAZU Z A OBNOVU HILAFETA 



Poglavlje 8 



- Nas put (tarlgatuna) je pozivanje u 
vjeru (ad-da'wa), preporucivanje dobra {al- 
arm bi al-ma 'rui), odvracanje od onoga sto 
ne valja (an-nahy 'an al-munkar) i podsticanje 
na borbu na Bozijem putu (al-gihad ff 
sabilillah)* kroz organizirani pokret cije je 
ucenje utemeljeno na vjerozakonu, koji 
odbacuje licemjerstvo (al-mudahana) i ovisnost 
i koji prihvaca svaprethodna iskustva. 

Nasa opskrba (zaduna) je: bogo- 
bojaznost (tagwa), znanje ('i/m), sigurna 
spoznaja (yagm), pouzdanje u Allaha 
(tawakkul), zahvalnost (sukr), strpljivost 
(sabi), skromnost (zuhd) na ovome svijetu 
i ljubav prema onome svijetu (Itar h al- 
ahira). 

- Nasa ljubav i naklonost (wala'una)* 
usmjerene su iskljucivo prema Allahu, 
Njegovom Poslaniku i vjernicima. 

- Nase neprijateljstvo ( 'ada'una) upereno 
je protiv nasilnika (az-zalimln). Medutim, 
buduci da nevjerstvo (al-kufr)* i nepravda 
(az-zulm) raogu biti izrazeni u vecoj ili 
manjoj mjeri, potrebno j e voditi racuna o 
tome da neprijateljstvo prema njima bude u 
istoj toj mjeri. 

Nase jedinstvo (igtima'una) ogleda 
se u istovjetnosti cilja, istovjetnosti vjerovanja 
i istovjetnosti ideja. 

* Al-Farida al-ga'iba, hukm gital at- 
ta'ifa al-mumtani'a 'an sara'i' al-islam - po 
kome oni vjeruju: 

Da pravu borbu na Allahovu putu 
(al-gihad)* predstavlja istinska borba 
protiv neprijatelja u kojoj se zrtvuje zivot i 
prolijeva krv, za razliku od borbe 
miroljubivim sredstvima kao sto su: pisana 
rijec, predavanja, govori, prosvjetno- 
kulturno i odgojno osposobljavanje 
Ummeta, nadmetanje sa politicarima i 
njihovim politickim partijama i metodama, 
pa cak i razmisljanje o hidzri (al-ihtimam 
bi al-higra)*, predstavljaju odraz kuka 
vicluka i nemoci. Drugim rijecima, 
muslimani mogu pobijediti jedino silom 
oruzja. Zato su se duzni ukljuciti u borbu 
{al-gihad}*, ma koliko bili malobrojni. 
Ovakvo misljenje prenebreze koncepciju 



dzihada u Islamu ili bolje reci borbe i 
pobune protiv postojece vlasti (hurug)\ jer 
j e dzihad u svim slucajevima pozeljan 
(mahmud), za razliku od obicne borbe (al- 
gital) koja u nekim slucajevima nije pozeljna, 
u zavisnosti od toga protiv koga se pobuna 
podize i od stvarnih ciljeva onoga ko ju 
podize. Dokazi za to se mogu naci i u 
samom Kur' anu casnom. Tako npi., Uzviseni 
Allah unurrasnji sukob (al-harb) izmedu 
muslimana nije nazvao dzihadom igihad) 
nego obicnom borbom i sukobom (gital). 
Pored toga, obradujuci borbu protiv 
pobunjenika (gital al-bugat), islamski ucenjaci 
su u svojim djelima detaljno razradili 
propise o njoj koji su sasvim drugaciji od 
propisa dzihada (ahkam al-gihad)*. 

- Da se svi oni koji se izjasnjavaju kao 
pripadnici Islama, a koji se striktno ne 
pridrzavaju izvrsavanja pojedinih njegovih 
propisa, silom moraju natjerati da to cine. 
To isto vazi i za borbu protiv onih koji im u 
tome pomazu kao sto su pripadnici policije i 
si.. Ukoliko, pak, izadu pod prisilom, onda 
ih treba pogubiti, s tim sto ce na buducem 
svijetu biti prozivljeni prema svojim 
namjerama. 

Da borba (gital) nije obavezna samo 
protiv onih koji ih napadnu na njihovom 
ognjistu i zauzmu dio islamske drzave, nego 
i protiv onih koji se oruzjem i silom (bi as- 



1 Oni time krse osnovno pravilo u Islamu o 
dozvoljenosti podizanja masovne pobune protiv vode 
(al-imairi) za koga se nepobitno, na osnovu dokaza iz 
Kurana, dokaze da je otvoreni nevjernik (ku/r bawah 
'alayti). Medutim, ovakvom pobunom (al-hurug) se 
ne moze nazvati pobuna samo pojedinih podanika. U 
tom smislu, Imamu-1-haremejn el-Dzuvejni u svome 
djelu Giyat al-umam (v. str. 115.-116.) kaze: "Ali, 
ovakvom pobunom se ne naziva pobuna samo 
pojedinih pripadnika Ummeta u jednom dijelu 
drzave, jer u slucaju da je i dignu, takva pobuna 
moze samo jos vise povecati pogorsati postojecu 
situaciju i potpiriti jos vise nerede (al-fitati). 
Medutim, ukoliko bi se desilo da se u takvoj drzavi 
pojavi autoritet koji bi imao masovnu podrsku 
podanika i bio u stanju od gore navedenih rizika 
postedjeti muslimane, osigurati promjenu stanja 
nabolje i narediti da se cini dobro i sprecava ono sto 
ne valja, vodeci racuna o opcim interesima, nakon 
procjene realnih izgleda za uspjeh i sagledavanja 
posljedica, on bi se, postujuci gore navedene uyjete, 
u takvo nesto mogao upustiti." 



269 



Poglavlje 8 



POKRETI KOJI SE ZALAZU ZA OBNOVU HILAFETA 



sayf wa as-sultari) suprotstavljaju sirenju 
njihovih ideja, jer ih time sprecavaju da se 
slobodno obracaju svijetu i pozivaju ga u 
Allahovu vjeru i na primjenu Allahova 
vjerozakona. Stavise, kolonijalizam (al- 
isti'mai)* je po njima dalji, a vladari-nevjernici 
blizi neprijatelj, pa je borba protiv blizeg 
neprijatelja preca od onoga koji je dalje. 

Da je borba protiv svake vlasti na 
svijetu koja ne sprovodi Allahov vjerozakon 
medu ljudima obavezna, bez obzira na to da 
li je ona nevjernicka ili se predstavlja kao 
islamska. 

Na osnovu svega navedenog, kao sto se 
uostalom i kaze u njihovoj poslanici pod 
naslovom Hatmiyya al-muwagaha, sukob 
sa neistomisljenicima je neminovan radi 
sljedecih ciljeva: 

svrgavanja nevjernicke vlasti koja ne 
postuje Allahov vjerozakon, 

- borbe protiv onih koji odbijaju da 
izvrsavaju propise Islama, 

- uspostavljanja islamske vlasti (al- 
hilafa)* i zajednickog vode svih muslimana 
{tansib hallfa al-muslimm), 

oslobadanja zemlje, spasavanja zarob- 
ljenika i sirenja vjere (nasr ad-dm)* . 

* Pripadnici Islamskog pokreta smatraju 
da Egipat i njemu slicne zemlje i pored toga 
sto su njeni stanovnici muslimani nisu ni 
islamske (Daras-silm) u kojima se sprovode 
propisi Islama, niti neislamske {Dar al- 
harb), jer njihovi stanovnici nisu nevjernici, 
nego treca vrsta u kojima bi se prema 
muslimanima trebalo postupati onako kako 
zasluzuju, a protiv onih koji izlaze iz okvira 
islamskog vjerozakona boriti onako kako su 
zasluzili. Prema tome, pripadnici ovoga 
pokreta ne proglasavaju cio islamski ummet 
nevjernicima, nego samo vlasti koje 
mijenjaju islamski vjerozakon i stavljaju ga 
van snage. Otuda oni ne zabranjuju 
obavljanje drzavnih funkcija kao sto to cine 
pripadnici pokreta at-Takfir. 

* Ovaj pokret svoje pripadnike, cak i 
kao pojedince-podanike, u sve tri faze 
obavezuje na pozivanje u Allahovu vjeru, na 



preporucivanje drugima cinjenja dobrih 
djela i odvracanje od onoga sto ne valja. U 
tom pogledu im se zamjera to sto se 
dosljedno ne pridrzavaju islamskih propisa u 
svome pozivanju na dobro i odvracanju od 
onoga sto ne valja i sto su skloni zurbi i 
ishitrenosti, suprotno zlatnom pravilu: "Onaj 
ko zuri prije vremena, snosi posljedice 
neuspjeha." 

* Islamski pokret se protivi ukljucivanju 
proislamskih pokreta u rad sekularistickih 
antiislamski raspolozenih vlasti, jer to 
moze dovesti do brojnih zabuna i kod 
sirokih narodnih masa izazvati nerazu- 
mijevanje i podozrenje, tim prije sto se one 
pozivaju na legitimitet vlasti koja izdaje i 
sprovodi svjetovne zakone (a/-qawanm 
al-wad'iyya)* . 

Ideoloski korijeni: 

* Islamski pokret svoje uSenje i ideje 
temelji prvenstveno na Kur' anu i Sunnetu, 
kao dva osnovna izvora. Otuda se njegovi 
pripadnici u dokazivanju ispravnosti svoga 
ucenja, najcesce pozivaju na brojne kur'anske 
ajete o dzihadu i hadise koji podsticu na 
dzihad. 

* Isto tako, Islamski pokret se cesto 
poziva na fetve poznatih islamskih ufienjaka, 
narocito fetve Sejhu-1-Islama Ibn Tejmijje 
(661/1263.-728/1328.). Uzgred treba napo- 
menuti da je literatura islamskog pokreta 
prepuna njegovih fetvi i misljenja. 

* Islamski pokret se u svome ucenju i 
dokazivanju ispravnosti svojih ideja i 
principa, takoder, cesto poziva na historijske 
cinjenice i misljenja islamskih ucenjaka kao 
sto su: Ibn el-Kajjim, el-Kadi 'Ijad, Ibn Kesir, 
en-Nevevi i Sejjid Kutb. 

* Islamskom pokretu se zamjera to sto 
se pretjerano {guluwwuha)* koristi izrazima 
dzihada {al-gihadf i sto ga svodi iskljucivo 
na fizicku borbu (al-qital), za razliku od 
ispravnog islamskog shvacanja po kome je 
dzihad (al-gihad)* mnogo siri pojam od 
puke borbe, jer u sebi, kao sto kaze es- 
Serif el-Dzurdzani, sadrzava "sva sredstva 
pozivanja u pravu vjeru" (Vidi: at-Ta 'rifat - 
at-tab'a al-ula, al-Qahira, 1938.). 



270 



POKRETI KOJI SE ZALAZU ZA OBNOVU HILAFETA 



Poglavlje 8 



Ovome treba dodati i to da u hadisu koji 
navodi Tirmizija stoji da je Allahov Poslanik, 
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Borite se 
protiv visebozaca svojim imecima, svojim 
zivotima i svojim j ezicima (tj. rijecima)." 

Rasirenost: 

* Glavni centar moci Islamskog pokreta 
nalazi se u juznom Egiptu, narocito u okrugu 
Asjut. Pokret, takoder, svoje pristalice ima u 
gotovo svim egipatskim gradovima i na 
univerzitetima. Pored toga, Islamski pokret 
ima svoje pristalice i u nekim drugim 
drzavama u koje su se sklonili pred 
progonima od strane egipatskih vlasti. 

Iz navedenog se vidi: 

Da Islamski pokret dzihad smatra 
jedinim pravim nacinom i putem za ponovno 
uspostavljanje islamske vlasti {al-hilafa al- 
islamiyya)* za sve muslimane, 

Da uspostavljanje, prvo, islamske 
drzave {ad-dawla al-islamiyya), a potom i 
islamske vlasti {al-hilafa al-islamiyya)* 
pokret smatra strogom obavezom {fard 'ayri) 
svakog muslimana i muslimanke, 

Da pokret smatra da su muslimanski 
vladari koji odbijaju primjenu islamskog 
vjerozakona {as-san'a al-islamiyya) nevjemici i 
da se protiv njih po svaku cijenu treba pobuniti, 

D a Islamski pokret ne smatra sav 
islamski ummet nevjernicima, kao sto to 
cini pokreta at-Takfir wa al-higra, 

Da Islamski pokret, kao vrhunac 
ibadeta, za pravi dzihad drzi samo borbu 
(al-qital), za razliku od dzihada iskljucivo 
miroljubivim sredstvima, za koji smatra da 
je kukavicluk i cista naivnost. 

Ovdje treba napomenuti da Islamski 
pokret {al-Gama'a al-islamiyya) ne treba 
mijesati sa slicnim pokretima poznatim pod 
imenom Tanzim al-gihad koji su se zalagali 
za pobunu protiv postojece vlasti i njeno 
svrgavanje silom oruzja kao sto su bili: 
Pokret Tanzim al-faniyya al-'askariyya 
1974. godine, pod rukovodstvom Saliha 
Sirrije i Karima el-Anadolija, pokret Tanzim 
gihad al-Iskandariyya 1976. godine i pokret 
Tanzim Salim er-Rihal al-Urduni 



Bibliografi] a: 

* Mu'allafat wa rasa' U al-(jama'a\ i.) 

Kalima al-haqq - dr. 'Umar 'Abdurrahman; 2.) 
Asnaf al-hukkam wa ahkamuhum - dr. 'Umar 
'Abdurrahman; 3.) al-Fafkja al-ga'iba - Muhammad 
'Abdussalam; 4.) MMq al-'amal al-islaml - dr. 
Nagih Ibrahim, 'Asim 'Abdulmagid wa 'Isamuddm 
Darbala; 5.) at-Ta'ifa al-mumtani'a 'an san'a 
min sara' i' al- islam - 'Isamuddm Darbala; 6.) 
Hatmijetu-1-muvadzeheti Ledznetu-1-ebhas bi-I- 
dzem'ati, al- 'Udr bi al-gahl - Lagna al-abhat bi 
al-Gama'a; 7.) ad-Dabb 'an as-sahafa - Tal'at 
Fu'ad; 8.) Sahd al-himma f! gam ' samai al- 
umma - Rufa'i Taha; 9.) ar-Radd 'ala fikr at- 
takfk- Lagna al-abhat bi al-Gama'a; 10.) ar-Radd 
'ala subuh at al-amr b i al-ma 'rufwa an-nahy 
'an al-munkar - 'Abdul'ahir Hammad; 11.) Man 
nahnu wa mada nuridu? - Lagna al-abhat bi al- 
Gama'a; 12.) A ilahun ma'llah? I'lan al-harb 
'ala maglis as-sa'b - Lagna al-abhat bi al- 
Gama'a; 13.) Silsila at-tariq Hallah - Nagih 
Ibrahim - Karam Zuhdi; 14.) Manhag Gama' a 
al-gihad al-islaml- 'Abud az-Zumer; 

* Magallat tasduruha al-Gama'a: 1.) 
Magalla Kalima al-haqq, Z.) Magalla Sawt al- 
azhar El-dzema 'atu - el-islamijetu - fikreten 
we minhadzen, Tal'at Fuad Kasim Ebu Talai el- 
Ensari - serit video; 3.) Magalla al-Muslimat, 4.) 
Magalla al-Murabitun; 

* Mu'allafat wa ras a 'H H gayr al- 
Gama'a:. 1.) al-'Umda fi i'dad al-'udda - 

'Abdulqadir 'Abdul'aziz; 2.) Tahsll az-zad fl 
tahqiq al-gihad - dr. Sa'id 'Abdul'azim; 3.) as- 
Sahada - Salah Abu Isma'H; 4.) al-Guluww fi 
ad-din - 'Abdurrahman al-Luwayhiq al-Mutayri; 5.) 
al-Amr bi al-ma'ruf wa an-nahy 'an al- 
munkar - Yasir Burhani; 6.) Man qatala as- 
Sadat? - Husayn Abu al-Yazid; 

* Asrita kasit 1.) al-Amr bi al-ma'ruf 
wa an-nahy 'an al-munkar - Sayyid Sa'duddtn 
al-Gabasi; 2.) Marahil tasrf al-gihad - dr. 
Muhammad b. Isma'Il al-Muqdim; 

* al-Magallat 1.) Magalla al-Mugahid - 
Afganistan; 2.) Magalla Sawt ad-da'wa - 
Tusduruha Dar al-Huda as-salafiyya al-iskandariyya, 
al-'adad as-sadis; 



271 



Poglavlje 9 



RASISTICKI POKRETI 



RASISTICKI POKRETI 



*Islamska nacija na Zapadu (Bilalije) *Farrakhanije 



40. Islamska nacija na Zapadu (Bilalije) 

Definicija: 

Islamska nacija na Zapadu {Umma al- 
is fam fi al-garb i H The Nat/'on o f Islam in 
the West) je pokret koji se pojavio medu 
crncima u Americi cije se shvacanje 
Islama temelji na naglasenom rasistickom 
duhu. Kasnije, kada je mnoga od svojih 
shvacanja i ideja ispravio, ovaj pokret j e 
postao poznat pod imenom "Bilalije" 
(al-Bilaliyyuri) . 

Nastanak i najznacajnije licnosti: 

* Osnivac ovog pokreta je Wallace D. 
Fard, crnac sumnjiva porijekla koji se, 
iznenada, 1930. godine pojavio u Detroitu i 
tamosnje cmce poceo pozivati u svoj 
mezheb. Kao sto se iznenada pojavio, tako 
je iznenada i nestao u junu 1934. godine. 

* Elijah Pool, kasnije Elijah Muhammed 
(1898. - 1975.) koji je, nakon sto se prik- 
ljucio pokretu (al-haraka)* , brzo napre- 
dovao i po Fardovom nestanku postao 
njegov nasljednik i voda pokreta. Godine 
1959., posjetio je Saudijsku Arabiju. 
Nakon toga u pratnji svoga sina Waliaca 
Muhammeda koji mu je bio licni 
prevodilac, obisao j e Tursku, Etiopiju, 
Sudan i Pakistan. 

* Malcolm X (Malik Sabbaz), pred- 
sjednik Hrama broj 7 u Njujorku, poznat kao 
sposoban govornik i mislilac. Posjetio je 
neke arapske zemlje i 1963. godine obavio 
hadzd2. Poslije povratka sa hadzdza odrekao 
se rasistickih principa ovoga pokreta, 
napustio ga i osnovao novi pokret pod 
nazivom "Pokret sljedbenika tradicije" 
(Gama 'a ahl as-sunna). Poginuo je u atentatu 
21. februara 1965. godine. 



* Lewis Farrakhan koji je primio Islam 
1950. godine. Poslije Malcolma X, preuzeo 
je vodenje Hrama broj 7. Slovi kao vjest 
govornik, pisac i predavac. Trenutno je u 
bliskim odnosima sa pukovnikom Gadafijem. 
Ukoliko ne dobiju sva drustvena i politicka 
prava, zalaze se za osnivanje nezavisne 
drzave crnaca u Americi. 

* Wallace W. Muhammed, poznat jos i 
pod nadimkom Varisuddin Muhammed. 
Roden je u Detroitu 30. oktobra 1933. godine. 
U periodu izmedu 1958. i 1960. godine bio 
j e predsjednik Hrama ovoga pokreta (al- 
haraka)* u Filadelfiji. Godine 1967., obavio 
je hadzdz i poslije toga vise puta posjecivao 
Kraljevinu Saudijsku Arabiju. 

- Godine 1964. napustio je pokret i 
odrekao se principa koje j e zastupao njegov 
otac. Medutim, pet mjeseci prije oceve 
smrti, u nadi da ce iznutra uspjeti izvrsiti 
njegovu reformu, ponovo se vratio u ovaj 
pokret. 

- Prisustvovao je kongresu Islamske 
svjetske lige (Rabita al-'alam al-islatni) 
odrzanom u Njujorku u drzavi New Jersey 
1397/1977. godine. 

- U mjesecu decembru 1975. godine, 
posjetio je Islamski centar u Vasingtonu. 

- Na celu delegacije prisustvovao je 
Islamskom kongresu odrzanom u Kanadi 
1977. godine. Na svim ovim sastancima 
izjavljivao je da iskreno prihvaca islamsko 
opredjeljenje i da ulaze sve napore u 
promjeni pogresnih shvacanja koja vladaju u 
njegovom pokretu. 

- Tokom 1976. godine, posjetio je 
Kraljevinu Saudijsku Arabiju, Tursku i jos 
nekoliko zemalja na Istoku. Tokom ovih 
posjeta, susreo se sa najvisim licnostima 
zemalja koje je posjetio. 



j6 / £< 



RASISTICKI POKRETI 



Poglavlje 9 



- Godine 1975., objavio je imena 
najvaznijih licnosti na koje ce se u svome 
rukovodenju pokretom oslanjati. Najistaknutiji 
medu njima su bili: 

- njegovi licni pomocnici Kerim 
'Abdul 'aziz i dr. Ne'im Ekber, 

sluzbeni predstavnik pokreta za 
odnose sajavnoscu, ' Abdulhalim Ferhan, 

savjetnici za kulturu: dr. 'Abdul'alim 
Sabbaz, dr. Fatima 'Ali i Fehmija Sultan, 

generalni sekretar, Dzon 'Abdulhakk 
i 

nacelnik vojne komande Elijah 
Muhammed II. 

* Raymond Serif koji je dospio do 
polozaja rainistra pravosuda {waziran H al- 

'adl), nakon sto je bio vrhovni zapovijednik 
garde pokreta {al-haraka)*, zvane "Plod 
Islama" {Tamra al-islam ili Fruit o f Islam), 
skraceno (F.O.I.) koja je osnovanajos 1937. 
godine. 

* Emina Resul, zaduzena za organizi- 
ranje razvoja zene {Gihaz tatwtr al-mar'a), 
skraceno (M.G.T.). 

* Dr. Michel Ramadan, predstavnik 
svih dzamijskih odbora i predsjednik 
Odbora za usmjeravanje i duhovnu skrb 
{Ra 'Is lagna at-tawgih). 

* Tiron Mehdi koji je pokretu prisrupio 
1967. godine i postao predsjednik sluzbe za 
otkrivanje nemorala i drustvenih bolesti 
medu pripadnicima pokreta koja je osnovana 
1976. godine pod imenom "Blight Arrest 
Pioneer Patrol", skraceno (B.A.P.P.), umjesto 
ranije garde pod nazivom F.O.I. 

* Ibrahim Kemaluddin, supervizor 
Ureda za dodjelu novih zemljisnih posjeda 
"New Earth Team", skraceno (N.E.T.) i 
projekata naseljavanja oblasti juzno od 
Cikaga. 

* Sultan Muhammed, jedan od unuka 
Elijaha Muhammeda, za koga se smatra da 
je dobro poznavao Islam. Bio je imam u 
Vasingtonu. Studirao je na Islamskom 
univerzitetu "Imam Muhammed b. Sa'ud" u 
Rijadu, gdje je i umro 1410/1989. godine. 



* Muhammed 'Ali-Klej, poznati syjetski 
bokser. Za njega se smatra da ga je u pokret 
uveo Malcolm X. Bio je jedan od clanova 
Vijeca kojeg je, nakon sto je preuzeo 
vodenje pokreta, osnovao Wallace 
Muhammed a koje je imalo zadatak 
planiranje nekih vaznih projekata unutar 
pokreta. 

Ide j e i ubjedenja: 

Da se primijetiti da su se ideje ovoga 
pokreta {al-haraka)* postepeno razvijale pod 
utjecajem licnosti lidera koji je njim 
rukovodio. Zato se razvoj pokreta mora 
promatrati kroz njegova sljedeca tri perioda: 

/. Period Wallace D. Farda: 

* Ova organizacija (al-munazzama)* 
od svoga osnivanja poznata j e pod imenom 
"Islamska nacija" {Umma al-islam ili The 
Nation of Islam) ili "Otkrivena izgubljena 
islamska nacija" {Umma al-islam al- 
mafgOda al-muktasifa). Najvazniji ciljevi 
ovoga pokreta ogledaju se u: 

- pozivanju na slobodu {al-hurriyya)* , 
jednakost {al-musawat), pravdu {al-'adala) i 
rad za unapredenje prilika unutar zajednice, 

isticanju superiornosti i slave crne 
rase, potvrdivanju njenog africkog porijekla 
i osudi bijelog covjeka koji u sebi nosi 
karakter davola {wa wasfihim bi as- 
sayatw), 

- radu na preobracanju svojih sljedbe- 
nika od ucenja Tevrata {at-Tawratf i Indzila 
{al-Ingil)* na u^enje Kur'ana, uz nastavak 
daljnjeg crpljenja pojedinih ideja iz Biblije 
( al -Kitab al-muqaddas) * . 

Lider ovoga pokreta osnovao je dvije 
njegove organizacije: jednu za zene pod 
nazivom "Obuka muslimanskih djevojaka" 
{Tadrib al-banat al-muslimat ili Training 
Muslim Girls), skraceno (T.M.G.) i drugu za 
muskarce pod nazivom "Plod Islama" 
( Tamra al-islam ili Fruit of Islam), skraceno 
(F.O.I.). Druga je imala za cilj stvaranje 
snazne vojske za zastitu pokreta i podupi- 
ranje njegovog drustvenog i politickog 
polozaja. 



273 



Poglavlje 9 



RASISTICKI POKRETI 



//. Period Elijaha Muhammeda'. 

* Po svome preuzimanju vodenja pokreta, 
Elijah Muhammed je izjavio "da Bog nije 
nesto sto je nevidljivo, da se On morao 
predstaviti u necijoj licnosti i da je to licnost 
Farda u kome se Bog utjelovio, te da je on 
(tj. Fard) kao takav dostojan da mu se robuje 
i da mu se upucuju molitve" - cime je u 
ucenje svoga pokreta on unio ezotericna 
shvacanja {mafahim batiniyya)*. 

* Istovremeno, Elijah Muhammed j e 
sebe postavio na polozaj vjerovjesnika 
{maqam an-nubuwwa)* i za sebe uzeo 
titulu Allahova poslanika {Rasulullah ili 
Messenger o f Allah)* . 

* Elijah Muhammed je svojim sljedbe- 
nicima strogo zabranjivao kocku, alkohol, 
pusenje, pretjerivanje u jelu i blud. Takoder 
je zenama zabranjivao mijesanje sa 
muskarcima-strancima. Podsticao je brakove 
izmedu mladica i djevojaka unutar pokreta i 
zabranjivao im posjecivanje mjesta za 
zabavu i javnih kafana. 

* Pokret je uporno propagirao ideju o 
odabranosti crne rase kao izvoru svakog 
dobra i o pokvarenosti i manjoj vrijednosti 
bijelog covjeka. Nema sumnje da je 
primanje iskljucivo crnaca u ovaj pokret, 
bez ikakve mogucnosti da se u njega 
ukljucuju i bijelci, zasigurno bila velika 
greska. 

* Elijah Muhammed nije vjerovao 
niusto sto se ne moze osjetiti culom. Otuda 
on nije vjerovao u meleke niti u fizicko 
prozivljenje poslije smrti {al-ba't al- 
gismant). Naime, on je prozivljenje shvacao 
samo u duhovnom smislu, i to jedino 
prozivljenje americkih crnaca. 

* Elijah Muhammed, takoder, nije 
vjerovao u to da je sa Vjerovjesnikom (an- 
nabi)* Muhammedom, sallallahu alejhi ve 
sellem, zavrseno poslanstvo (ar-n'sala). 
Naprotiv, on je sam sebe proglasio 
posljednjim poslanikom (hatam ar-rusul)*, 
tvrdeci da nije bilo nijednog poslanika a da 
nije govorio jezikom svoga naroda i da je on 
(tj. Elijah Muhammed) poslan kao vjerovjesnik 
kome se objavljuje od strane Farda na jeziku 
njegova crnackog naroda. 



* On je vjerovao u postojece Nebeske 
knjige (al-kutub as-samawiyya), ali je 
istovremeno vjerovao i u posebnu knjigu 
koja ce, kao posljednja nebeska knjiga 
covjecanstvu, biti objavljena njegovom 
crnackom narodu. 

* Po njemu, namaz (as-sala) se ogleda 
u pet dnevnih molitvi koje se sastoje od 
ucenja Fatihe (al-fatiha), nekoliko kur'anskih 
ajeta i dove, uz okretanje prema Mekki i 
zamisljanje Fardova lika. 

* Elijah je smatrao da umjesto 
ramazana, svake godine treba postiti mjesec 
decembar. 

* Svaki clan je duzan izdvajati jednu 
desetinu svojih prihoda za pokret. 

* Elijah Muhammed je napisao vise 
djela u kojima je opsirno objasnio svoje 
ideje i ucenje. Medu njima su najpoznatija 
sljedeca djela: 

Risala ila ar-ragul al-aswad (Message 
to the Black Man in America), 

- Munqiduna qad wasla (Our Saviorus 
Has Arrived), 

- al-Hikma al- 'ulya (Supreme Wisdom) , 
Suqut AmarSca (The Fail of America) i 

- Kayfa ta 'kul lita 'Isa (How to Eat to 
Live). 

* Elijah Muhammed je pokrenuo glasilo 
{sahifi) pod nazivom Muhammad yatakallam 
(Muhammad Speaks) koje je odrazavalo 
zvanicni stav Pokreta. 

///. Period Varisuddina Muhammeda: 

* Dana 24. novembra 1975. godine, 
Varisuddin j e ovoj organizaciji dao 
novo ime bilalije (al-Bilaliyytin) po 
Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, 
mujezinu Bilalu. 

* Varisuddin je 19. novembra 1975. 
godine, ukinuo zakon koji je bijelcima 
zabranjivao ukljucivanje u ovaj pokret, tako 
da se 25. februara 1976. godine u svecanoj 
sali, rame uz rame sa crncima, pojavilo i 
nekoliko clanova-bijelaca. 



274 



RASISTICKIPOKRETI 



Poglavlje 9 



* Od tada se uz zastavu ove organizacije 
pocela i